| Sponsors |
|
ZA NOVE KORISNIKE: Nakon što se registrirate na forum,na vašu email adresu dobit će te AKTIVACIJSKI LINK na kojeg trebate kliknuti mišem da bi vaša registracija bila potvrđena.Tek nakon toga možete se uspješno prijaviti na forum.
|
| Random member |
Plavi
Reg. korisnik
Join:10.7.2009
Postovi:21
|
| Calendar |
|
Rođendan, danas, nema nitko.
|
|
| Last 6 visited bots |
Google [Bot]
28/sij/2012, 13:53
Google Adsense [Bot]
28/sij/2012, 13:45
MSNbot Media
28/sij/2012, 06:47
Yahoo [Bot]
27/sij/2012, 18:21
MSN [Bot]
17/sij/2012, 07:44
Google Feedfetcher
08/ruj/2011, 21:13
|
|
|
| Welcome |
|
DRAGA BRAĆO I SESTRE U KRISTU, DOBRO NAM DOŠLI NA OVAJ KRŠĆANSKI DUHOVNI PORTAL!
BUDITE SLOBODNI SUDJELOVATI NA NAŠEM FORUMU I OPUSTITE SE UZ MNOGOBROJNE DUHOVNE TEME!
SVIMA BOŽJI BLAGOSLOV! |
| Latest news |
| MOLITVA NEBESKOG DVORA |
Poster: Luki
24 sij 2012 22:09
Dragi moji,
evo malo duhovnog blaga što mi je jučer dao jedan moj dobri prijatelj koji je iznimno duhovan, vrlo jak u vjeri i iznad svega dobar čovjek. Radi se o MOLITVI NEBESKOG DVORA koja se sastoji od 34.000 Očenaša, Zdravo Marija i Slava Ocu.
Uz navedene molitve potrebno je svaki dan izmoliti molitvu Nebeskog Dvora (u prilogu), s tim da nije određeno svaki dan koliko puta da se sve ponovi, već svatko moli sukladno svojim mogućnostima.
Ovaj zadnji prilog je tablica gdje si možete bilježiti koliko ste izmolili, a naravno da svatko može napraviti i neku svoju tablicu ili bilješke.
|
|
Views: 6 • Comments: 0 • Write comments
Vrh
|
| Andrea Bocelli: ‘Majci su rekli da me pobaci... |
Poster: Anita Magdalena
23 sij 2012 15:03
 Andrea Bocelli: ‘Majci su rekli da me pobaci,
ali ona to nije učinila. Hvala joj na tome’
Bocellijeva majka u bolnici se našla zbog upale slijepog crijeva. Liječničke prognoze za dijete su bile crne
Operni pjevač Andrea Bocelli javno je odao počast svojoj majci Edi jer nije poslušala savjet doktora i pobacila, nakon što su joj rekli da će on imati neku vrstu deformacije.
Tenor koji je diljem svijeta prodao više od 70 milijuna ploča, na koncertu u rodnoj Italiji publici je ispričao priču o jednoj trudnoj ženi koja je primljena u bolnicu jer je imala upalu slijepog crijeva.
Rođen s glaukomom
- Doktori su joj stavili led na trbuh, a kad je tretman završio rekli su joj kako bi trebala pobaciti dijete. Rekli su joj kako je to najbolje rješenje, jer će se beba roditi s nekom vrstom invaliditeta. Ali mlada i hrabra žena odlučila je da neće abortirati i dijete je rođeno. Žena je bila moja majka, a ja sam bio dijete – rekao je Andrea prebirući po klaviru, osvijetljen na pozornici samo plavim svjetlom. U emotivnom izljevu dodao je kako je zbog cijele priče pristran, ali da smatra kako je to bila prava odluka.
- Nadam se da će to ohrabriti mnoge druge majke koje bi se mogle naći u sličnoj teškoj situaciji, ali žele spasiti život svoje bebe – poručio je Bocelli. Uskoro nakon što se rodio 1958. dijagnosticiran mu je urođeni glaukom, zbog kojeg je ostao djelomično slijep. Nakon što ga je pogodila lopta u glavu kad je imao 12 godina, ostao je potpuno slijep.
Glazba mu je bila utjeha
U svojoj poruci on nije objasnio zašto su doktori preporučili pobačaj u vrijeme kad je takva praksa još bila ilegalna u Italiji. Abortus je u toj zemlji postao legalan u svibnju 1978., kad je Talijankama odobreno pravo da prekinu trudnoću na vlastiti zahtjev u prvih 90 dana. Prije toga pobačaj se mogao napraviti samo ako je fetus bio ozbiljno deformiran ili je život majke bio u velikoj opasnosti.
Bocelli nije rekao niti je li njegova majka podvrgnuta operaciji slijepog crijeva niti je opisao na što su doktori sumnjali u vezi s njegovim zdravstvenim stanjem. Njegova posveta maci stavljena je na YouTube, a stavila ju je američka organizacija koja se bori protiv pobačaja “Whole Life Initiative”.
Pjevačka zvijezda Andrea Bocelli rekao je kako je beskrajno zahvalan svojoj majci što je poslušala sebe i nije ga odbacila.
Prije 14 godina, 1998., magazin People uvrstio ga je na listu 50 najljepših ljudi na svijetu, a u ožujku ove godine dobio je zvijezdu na Stazi slavnih u Hollywoodu zbog doprinosa kazalištu.
Rođen je u Toskani i odrastao na farmi s ocem Alessandrom, majkom Edi i bratom Albertom. Njegovi roditelji proizvodili su vino u seocetu La Sterza. I dandanas 70-godišnja Edi i Alberto žive u obiteljskom domu, dok je otac umro 2000. godine. Još kao dječak Andrea je pokazivao golemo zanimanje za glazbu. Edi je običavala govoriti kako je muzika jedina stvar koja ga može utješiti i smiriti. Sa šest godina je počeo svirati klavir, a kasnije je naučio svirati flautu, saksofon, trombon, harfu, gitaru bubnjeve i trubu.
Pjesma za majku i sinove
Andrea je cijelo svoje djetinjstvo obožavao pjevati, a kad je imao 14 godina pobijedio je na svom prvom pjevačkom natjecanju s legendarnim napjevom “O sole mio”. No, otišao je na studij prava u Pisi. Da bi se uzdržavao, pjevao bi po barovima, ali je svejedno završio studij i proveo godinu dana kao odvjetnik.
Godine 1992., talijanska pop-zvijezda Zucchero otvorio je audiciju za tenore kako bi snimio demo za svoj album i poslao ga Lucianu Pavarottiju. Nakon što je slavni tenor čuo Andreu kako pjeva, rekao je Zuccheru da snimi pjesmu s njim. Demo snimku je poslala Caterina Caselli, koja je i danas Bocellijeva mendžerica i producentica. Nakon toga slijedio je strelovit uspjeh. U vrijeme studija upoznao je svoju, sada već bivšu, suprugu Enricu, s kojom ima dva sina – Amosa i Mattea. Nakon svoje zahvale majci, odsvirao je pjesmu koju najviše vole upravo njih dvojica, a nalazi se na njegovom posljednjem albumu.
bitno.net
|
|
Views: 7 • Comments: 0 • Write comments
Vrh
|
| Kriza imaginacije |
Poster: cirenac
20 sij 2012 21:12
Ovo je u stvari nastavak jedne teme širokoga opsega i obuhvata, citirane tekstove raznih autora (u skladu sa kršćanskim naukom Majke Crkve), zatim meditacije, na pojedina čitanja iz sv.pisma, priče koje bude nadu i vjeru, od drugih autora, sa ili bez dodatnih pojašnjenja ili tumačenja u svjetlu vjere, i sa ili bez odgovarajuće ''podloge'', tj, videa sa you tubea.Akcenat nije na tuzi, boli, njih je i previše danas, ima ih ali kao poticaj, primjer kako ih u sjedinjenju sa uskrslim Spasiteljem, preboljeti i od ovoga našeg zemaljskog života u hodu sa Kristom, po zagovoru njegove i naše Majke ''stepenicama'' ljubavi, milosrđa i praštanja stignemo jednom našem nebeskom Ocu.
|
|
Views: 69 • Comments: 9 • Write comments
Vrh
|
| molitva protiv lopova, provala, samoubosjtava i svakoga zla |
Poster: kety
17 sij 2012 14:45
Dragi ljudi zamolila bih vas da se pomolimo da nas Isus i naše bližnje očuva od lopova, krađa, provala, nasilja, suicida, ubojstava, saobračajnih nesreća, pedofilije, gatara, vračara, bionergičara, raspada brakova, tuge, očaja, depresije i svega onoga što nije Božije Kraljevstvo, što nedolazi od Boga i nije Božija volja za naše živote, molim vas ajdemo svi izmoliti bar 1 Oče Naš za ovu nakanu...hvala vam, Bog vas blagoslovio, i ja sam nova na ovome forumu... 
|
|
Views: 32 • Comments: 3 • Write comments
Vrh
|
| Gdje je zapravo Bog? |
Poster: Anita Magdalena
11 sij 2012 10:16
 Gdje je zapravo Bog?
U posljednje vrijeme sve češće u svojoj široj okolini slušam manje-više sličnu argumentaciju koja bi se dala svesti pod ovakav zajednički nazivnik:za slaviti Boga nije nam potrebna Crkva, jer Bog je jednako s nama i u privatnosti naše sobe, na livadi pod vedrim nebom, razgovaramo s njime svojevrsnom izmjenom mentalnih energija. Razgovor je to bez posrednika kao u ispovijedi, jer Bog nas naravno uvijek čuje i zna sve naše misli izrekli ih mi naglas ili ne.
Zatim, sve je češći stav koji čujem u nekim razgovorima da su moji sugovornici, dakako, vjernici, no vjernici koji imaju odmak od institucije u okrilju koje su primili svoj prvi sakrament, jer, više do nje ne drže, traže joj i broje mane, upotrebljavaju teške riječi, sve težu jednu od druge.
To me baš žalosti. Žalosti me utoliko više što imam osjećaj da su ljudska srca sve tvrđa i ne žele čuti da možda i nemaju pravo, da se jednom krajnjom individualizacijom i okrenutosti isključivo sebi samima ustvari sve više udaljavaju od temeljne poruke ljubavi i darivanja sebe drugima, poruke koju nam je u naslijeđe ostavio Jedini koji je tako u potpunosti zapravo i živio.
Tako molitva nije više molitva već Razgovor, Bog više nije Bog već božanska Energija ili još bolje Nešto, Crkvu zamjenjuje ledina, ispovijed nije potrebna jer ionako nastojimo živjeti po nekakvim etičkim načelima, a ionako se svi ispovijede pa opet griješe, pa kakve vajde sve to ima? I sve tako u tom stilu, neke modificirane, nazvat ću je namjerno tako, new age filozofije 21. stoljeća.
Pa se pitam: gdje je zapravo Bog?
Onaj moj Bog kojeg volim i štujem, kojeg molim i kojem pjevam, kome upirem svoje suze i svoje osmijehe? Koji je uvijek prisutan i voli me baš uvijek, i kad ja, tako savršeno nedosljedna i ljudska udrem krivim putem, a On čeka, razumijem to tek danas u potpunosti kad sam mama, čeka strpljivo i blago da se ponovno okrenem licem prema Njemu pa da mi samo rekne: tu sam. Uvijek.
Znam, istina je da je sveprisutan. On zaista jest posvuda, znam da svaka moja misao nije u potpunosti samo moja jer je i On svaku čuje, znam da se skriva u fijuku bure, u povijanju trave, šumu valova…znam. Znam.
Ali što mogu kad Ga najjače osjećam baš tamo, u onih nekoliko kvadrata s nekoliko klupa i jednim oltarom? Baš tamo je srce puno onako kako samo jedno razgaljeno srce može biti, molitva je najbistrija, glas najzvonkiji.
I shvaćam: baš tako, i nikako drugačije, je i On to zamislio.
Ne da je zamislio, nego je i smislio način, najljepši, najmističniji, najstvarniji, kako da ostane i fizički uz nas kroz sve ove vjekove koji prođoše od dana kad je i sam kročio ovom zemljom. Ostavivši u zalog sebe da krijepi nas prevrtljive, sumnjičave i slabe, dao nam je način da opstanemo uz njega sve dok nas bude.
Ostavio nam je svoju Crkvu, živu, savez ljudi i Boga, da je njegujemo i čuvamo kao nešto najdragocjenije što imamo tu na zemlji. Čini je svatko od nas, i ona je ničija i svačija. I zaista, istina je: Bog se zbilja nalazi i na livadi, i u privatnosti naših zidova i srca, no nigdje nije radije nego tamo gdje se okupi mnoštvo Njegovih. Jedan čovjek može teškom mukom gurnuti auto da bi upalio, no trojica će to učiniti još lakše. Upaliti će prije. Tako nas i snaga zajedničke molitve gura svojom silinom ravno u zagrljaj Bogu. Tko da se tome odupre?
I onda, gdje je zapravo Bog? Odgovor mi se nameće sam po sebi: On je svugdje, no živi eto već 21 vijek na poseban način u vjernim srcima što se krijepe zalogom koji nam je ostavio, svojim Tijelom, da nikad ne umre, da nikad ne umremo. Da dišemo, da živimo, da plačemo i smijemo se, uvijek i samo s Njim.
Dok Ga imamo, imamo Život. Dok ga slušamo imamo Ljubav.
Što čovjeku više treba?
Nikolina Nakić
bitno.net
|
|
Views: 11 • Comments: 0 • Write comments
Vrh
|
| JEZUSOV KRST |
Poster: marta
06 sij 2012 19:22
JEZUSOV KRST
Pred prenovljenim bogoslužjem je bil praznik Jezusovega krsta skoraj neopazen. Nekoliko ga je sicer omenjalo bogoslužje praznika Gospodovega razglašenja, vendar se je sam spomin nanj obhajal osem dni kasneje, na delavnik, 13. januarja.
Pokoncilska prenova je dala prazniku pomen, ki mu ga pripisuje Sveto pismo. Za božičem in Gospodovim razglašenjem je zdaj praznik Jezusovega krsta tretji božični praznik, ki ga obhajamo na nedeljo po Gospodovem razglašenju.
O Jezusovem krstu poročajo vsi prvi trije evangelisti kot začetnem dogodku Jezusovega javnega delovanja. (prim. Mt 3,13-17; Mr l, 16-1 l; Lk 3, 21-22). Jezus je sam o sebi vedel, da je tisti Božji služabnik, o katerem je bilo napovedano, da bo naložil nase grehe mnogih (prim. Iz 53).
Ko je prišel od Očeta določen čas se je, čeprav je bil brez greha, uvrstil med grešnike, ki so od Janeza Krstnika prejemali krst pokore. Kakor vedno in v vseh stvareh je hotel tudi s prejemom Janezovega krsta izpolniti Očetovo voljo.
Kot Jagnje, ki odjemlje grehe sveta (prim. Jn l, 29), je hotel nepokorščino in napuh prvega Adamovega greha in greha vseh Adamovih potomcev popraviti s ponižnostjo in pokorščino.
Jezusov krst v Jordanu je že naznanjal in pripravljal njegov dokončni odrešitveni krst, to se pravi smrt na križu (prim. Lk 12, 50 ). S krstom je Jezus tako rekoč uradno potrjen v svoji odrešenjski službi. Oče in Sveti Duh sta poroka da je res božji Sin in ga predstavita svetu, da bi svet sprejel njegovo oznanilo.
Tako se zgodovina odrešenja uresničuje v Kristusu s sodelovanjem Svete Trojice.
S krstom je Jezus začel delo našega odrešenja. S krstom tudi mi postanemo deležni tega njegovega odrešenja. Tudi za nas je krst sam po sebi le začetek in izhodišče našega poslanstva, kakor je bil za Jezusa njegov krst. Ves teži za dosego polnosti življenja v Kristusu.
S praznikom Kristusovega krsta se liturgično konča božični čas. Ima pa božični značaj tudi še praznik Jezusovega darovanja (svečnica), ki je na 2. februar postavljen zato, ker se takrat izteka štirideset dni po božiču.
V naši ljudski zavesti in pobožnosti je pravzaprav šele takrat pravi sklep božičnega časa. Zato navadno šele takrat pospravimo jaslice in nehamo peti božične pesmi.
|
|
Views: 8 • Comments: 0 • Write comments
Vrh
|
| SVETI TRIJE KRALJI |
Poster: marta
06 sij 2012 07:08
SVETI TRIJE KRALJI
Cerkveni praznik Svetih treh kraljev je eden izmed praznikov iz božičnega sklopa in se ga praznuje 6. januarja.
Praznik najbolj poznamo po tem, da so takrat prišli trije kralji k novorojenemu Jezusu in prinesli vsak po eno darilo.
V spomin na to danes na ta dan v jaslice postavimo te tri kralje: Gašperja, Miho in Boltežarja.
Ponekod (tudi pri nas) praznik imenujejo tudi tretji božič, večer pred njim pa tretji sveti večer.
S kralji se konča “božična doba” ali dvanajsterodnevje (dodekahemeron); demoni ne strašijo več ali divja jaga, ki je norela po nebu izgine z obzorja.
Zato je na ta dan in njegov predvečer veliko šeg in verovanj. Kristjani ob mraku zopet poškropijo in pokadijo s kadilom svoje domove. S kredo pa nad vrata napišejo letnico in prve črke imen teh kraljev (ta dva običaja se vedno bolj opuščata oziroma ju ljudje ne izvajajo), na primer 20+G+M+B+02 (kratice pomenijo Gašper, Miha, Boltežar).
V nemških deželah namesto G, M, B napišejo C, M, B, saj so pri njih imena kraljev malo drugačna, in sicer Caspar, Michael, Balthasar.
Samo poimenovanje dneva pravzaprav ni točno, saj Cerkev ne slavi treh kraljev, ampak Gospodovo razglašenje ali epifanijo (iz grške besede epihaneia, ki pomeni pojaviti, prikazati se). V epifaniji so zajeti zlasti trije dogodki, ki so, vsak pa svoje “razglasili” Kristusovo božanstvo: poklonitev modrih z Vzhoda, Jezusov krst v Jordanu in ženitovanje v Kani.
Zgodovina treh kraljev
V Evangeliju po Mateju, nič ne piše o kakšnih kraljih. Matej jih imenuje modri (magoi). Beseda namiguje na prebivalce Iranske visoke planote. Zastavljata pa se dve vprašanji, in sicer od kod izvirajo njihova imena in kako vemo, da so bili ravno trije?
Od kod izvirajo imena?
Od kod prepričanje, da so bili modri kralji in da jim je bilo ime Gašper, Miha (Melhior) in Boltežar?
Ker to ne moremo razbrati iz evangelija, je odgovor bržkone v tem, da se je zadeva spletla v pobožnem izročilu in napačnem poimenovanju nekaterih mest v stari zavezi, na primer Izaijevega stavka:
Množica velblodov te zagrne, dromedarji iz Midiana in Efe, vsi pridejo iz Sabe, zlata in kadila neso in veselo oznanjajo slavna Gospodova dela (60, 6) ali Kralji iz Tarza in iz Sabe bodo prinašali darove (Ps 72,10). Mnogi so mislili, da sta se s prihodom modrih uresničili prav ti napovedi.
Pobožno ljudsko izročilo, zapisano v armenski Knjigi detinstva (6. stoletje), pozna celo njihova imena.
Prvemu je bilo ime Melkon, na Vzhodu so mu rekli Melhior, kar pomeni “moj kralj je luč”; prišel je iz Perzije.
Drugemu Baltazar: prišel je iz Indije. Ime naj bi izhajalo iz dveh hebrejskih imen. Prvo je Belšaccar, grško Baltasar, v vulgati Balthassar in ga razlagajo iz akadijskega Bal-šar-ucur, “Bel, varuj kralja”. Drugo je Beltšaccar, v vulgati Bačtassar in ga razlagajo iz arkadijskega balatsu-ucur, “naj varuje svojo ženo”. Prvi člen imena Baal ali Bel pomeni v hebrejščini “gospod”. To je tudi babilonsko ime. Belsazar je bil babilonski kralj v 5. stoletju.
Tretji, Gašper, naj bi prišel iz Arabije. Ime izhaja iz latinskih oblik Caspar, Gaspa, Casparus, ki jih preko aramejskega ghizbar (zakladnik) razlagajo iz perzijskega gaz-bar, “ki nosi zaklad”; drugi ga izvajajo iz perzijskega imena Gathaspar, in ga povezujejo s staroperzijskim windahwarene, “ki ima sijaj”.
Zakaj trije kralji?
Iz Evangelija ne izvemo koliko jih je bilo. Da so bili trije, so sklepali iz tega, ker so prinesli tri darove. Izročilo glede njihovega števila zelo niha.
Na starih slikah sta včasih upodobljena dva, včasih trije. Najdemo pa tudi slike, kjer jih je sedem ali celo dvanajst.
Take slike so znane zlasti v Siriji, kjer so modre zelo častili. Na splošno je potem obveljalo, da so trije in da njihove ostanke hranijo v Kölnu, zato so tam zgradili njim v čast slovito katedralo, kamor so romali ljudje z vseh koncev (tudi iz Slovenije).
Sveti trije kralji v srednjem veku
Srednji vek je imel o treh modrih svoje predstave.
Melhior naj bi bil najstarejši in sivolas,
Boltežar mož,
Gašper pa mladenič dvajsetih let; tako naj bi simbolično predstavljali tri človekove starostne dobe.
Ali pa naj bi simbolično predstavljali pogane – betlehemski pastirji so namreč zastopali Jude: Gašper naj bi bil predstavnik semitov, Melhior jafetidov, Boltežar hamitov, zato so začeli upodabljati
Gašperja kot Azijca,
Melhiorja kot Evropejca,
Boltežarja pa kot Etiopca, črnca.
Tudi darove so jim razdelili:
Melhior kot najstarejši, naj bi Mesiji podaril zlato, ker je Mesija kralj (v ezoteriki simbol žareče popolnosti),
Gašper kadilo (amanacijo Božjega duha), ker je Misija Bog,
Boltežar pa miro (nežni vonj, ki ga oddaja oplemenitena materija), ker je Misija človek.
Vse to se je ohranilo do današnjega časa, kar lahko opazujemo tudi na slikah, kipih in v jaslicah: eden je starec, drugi mož, tretji pa črnec; vsi imajo krone ali kraljeva pokrivala, pred Jezuščkom pa so odkriti. Poklon svetih treh kraljev (na sliki) je najljubši motiv starokrščanske umetnosti, zlasti na sarkofagih od 4. do 5. stoletja.
“Trikraljevska” zvezda repatica
S tremi kralji je povezana zvezda, ki naj bi jo modri videli, da je vzšla na Vzhodu, jim kazala pot in v Jeruzalemu čudežno izginila, nato pa spet hodila pred njimi, dokler ni obstala nad krajem, kjer je bilo dete.
To zvezdo so imeli v prejšnjih stoletjih za komet in jo še danes tako upodabljajo. To tezo so potem znanstveniki najprej ovrgli, nato pa spet sprejeli.
Kitajski zapisi kažejo, da se je komet spomladi leta 5 pr. n. št. Prikazoval na nebu sedemdeset dni.
Drugi govorijo o konjunkciji Jupitra in Saturna, ki se vsakih 257 do 258 let tako približata, da sestavljata na nebu znamenje ribe; oba planeta sta se srečevala dvakrat tudi v Zodiakovem znaku Rib v 5. do 6. stoletju pr. n. št. Leta 7 pr. n. št. sta se oba planeta kar trikrat približala, da sta sestavila na nebu to znamenje.
Najnovejše astronomske analize, ki se opirajo na stare zapise in izročilo, govori o supernovi.
Kakorkoli že, znamenje prihoda Jezusa Kristusa, je resnično obstajalo!
|
|
Views: 11 • Comments: 1 • Write comments
Vrh
|
| Sveta Tri Kralja |
Poster: Kata
05 sij 2012 19:52
6.siječnja obilježava se jedan od najstarijih katoličkih blagdana – blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljenje, kojim ujedno završavaju božićni blagdani. Prema događajima opisanim u evanđelju po Mateju, tri su kralja ili mudraca “s istoka”, Gašpar, Melkior i Baltazar, prateći betlehemsku zvijezdu repaticu, došli u Jeruzalem pokloniti se novorođenom Isusu. Pri tom su mu darovali tri simbolična dara – tamjan kao Bogu, zlato kao kralju na nebu i plemenitu mast (smirnu) kao čovjeku. Katolici diljem Hrvatske ovaj dan obilježavaju misnim slavljima. Pojedini krajevi na svoj način obilježavaju ovaj blagdan, a svima je zajedničko da mu se podjednako raduju i odrasli i djeca.
Postoji tradicija vezana uz obilježavanje blagdana Sveta tri kralja. Na taj dan skidaju se ukrasi sa božićnog drvca i spremaju za iduću godinu, blagoslivljaju se kuće i voda.
|
|
Views: 15 • Comments: 1 • Write comments
Vrh
|
| Sveta misa, koliko smo svjesni toga bogatstva? |
Poster: prijateljvremena
05 sij 2012 10:20
Gledao sam po forumu i vidio da nema tema koju sam si ja u glavi zamislio  pa sam mislio o tome malo pisati kad stignem.
Sveta misa bi trebala biti temelj naše katoličke vjere, izvor svih milosti za nas i najveće bogatstvo koje imamo, no ponekad
nam ona postane rutina i nemamo osjećaj da je to nešto veliko. Koliko smo zapravo svjesni svega što radimo i što se događa
prije mise, na misi i poslije. (naglasak je naravno na ovom drugome)
Pa eto, ova tema će biti o tome, meni je osobno Sveta misa najdraža tema i zbilja uživam tražiti i saznati sve što mogu o njoj.
Ja ću kad stignem napisati ponešto, slobodno komentirajte, ako nekome nešto ne bude jasno,
pojasnit ću ako znam, ako ne, pitat ću svećenika nekoga 
btw. ne ću pisati nikada o puno stvari odjednom, jer bi htio da sve sjedne dobro
pred kraj teme ću pisati o samom nastanku Svete mise koji svi misle da točno znaju kako je to bilo, i u pravu su, no vjerujte tu ima toga
puno više i puno je veće nego što nam se ovako od oka čini!
Pa evo počnimo:
|
|
Views: 24 • Comments: 3 • Write comments
Vrh
|
| Sretna nova godina: što nam to znači? |
Poster: Anita Magdalena
01 sij 2012 18:41
 Sretna nova godina: što nam to znači?
Dolazi nova godina. To je tako tek kalendarski. Nekako smo naviknuti da taj prijelaz posebno svečano slavimo i doživimo. A zapravo je to prijelaz od jednog dana u drugi, jednog tjedna u drugi, jednog mjeseca u drugi. Ljudi se vole igrati brojkama i mijenama. U sebi mislimo kao da će se nešto veliko dogoditi kad očekujemo novu godinu. Sve ono što nam je novo zanimljivo nam je. No, to ne traje dugo. Cipele su nove dok ih ne nosimo nekoliko dana; knjiga je nova dok je malo ne pohabamo čitajući je; kaput je nov dok se prvi put ne smežura. Imamo tu negdje i iskustvo kojemu se baš ne radujemo: sve to novo jako brzo postane svakodnevno, postane staro.
Zato nekako želim da vam ova godina u koju stupamo bude nova. I da što dulje bude nova. A bojimo se upravo toga da će s prvim radnim danom u novoj godini sve postati umorno i staro, otrcano i isto kao prije.
S nastupom nove godine želim vam da ne bježite i da ne zaboravite na vrijeme koje je iza vas. Jer tad biste zapravo zaboravili i na sebe, na svoje korijene.
Zato ako želite temelje za sretnu novu godinu, zahvaljujte najprije za sve što ste primili u godini koja odlazi u povijest. I prije godinu dana stajali ste puni nade i radosnog iščekivanja pred ovom sada starom godinom koja je upravo na izmaku. I prije godinu dana poželjeli ste mnogima da im nova godina bude sretna. Povjerujte da te riječi i takve želje nisu bile isprazne i da ima sigurno puno toga što je u toj godini koja je minula bilo dobro. Kad bi sve to bilo isprazno onda bismo svi mi koji čestitamo novu godinu podržavali strašnu ironiju pesimističkog gledanja na život. Bojim se da svi oni koji misle da nemaju ništa lijepog i pozitivnog u životu u ovoj godini koja prolazi, sami sebe osuđuju na pesimizam u odnosu na perspektive života za godinu koja dolazi. Tek zahvalni za proteklu godinu možemo pošteno i iskreno željeti sebi i drugima oko sebe sreću za godinu koja nastupa. Neka vam je sretna i blagoslovljena. Trebat će nam puno vjere i snage. Trebat će nam povjerenja u ljude i ustrajnosti u dobru. Trebat će nam ljubavi. Smijemo na taj način jedni drugima biti radosni znak ohrabrenja. Zato ima smisla kad se usudimo jedni drugima zaželjeti sretnu novu godinu. To je širenje radosne nade i optimizma. I učinimo to što je moguće širem krugu ljudi, a osobito onima s kojima intenzivno živimo i s kojima dijelimo teret naših poslova.
Možda bi se pritom mogla zapravo izreći novogodišnja čestitka i na sljedeći način: Želim ti sretnu novu godinu! To znači da smiješ u traganju za srećom i na mene računati! Smiješ me smatrati prijateljem. Bez tebe ne mogu biti potpuno sretan, a želim da i ti osjetiš kako želim svojom čestitkom samo osigurati tvoju sreću u novom vremenskom razdoblju. Trudit ću se da u novoj godini ne učinim ništa zbog čega bi bio žalostan. Budi sretan. Neka ti je nova godina trajno nova, neka ne ostare nadanja i želje. Neka ne zastari hrabrost i ljubav. Budi nov iz dana u dan u ovoj novoj godini milosti Gospodnje. Sretna ti nova 2012. godina!
fra. Zvijezdan Linić
blog.vecernji.hr/zvjezdan-linic
|
|
Views: 12 • Comments: 0 • Write comments
Vrh
|
| Dvije tisuće godina poslije Mali Isus u svijetu opet nepož. |
Poster: DamirZg1
01 sij 2012 18:08
 Dvije tisuće godina poslije Mali Isus u svijetu opet nepoželjan
Kad se prema devedesetim godinama i kod nas osjećao dašak demokracije, mnogi su vjernici odahnuli. Pogotovo oni malo bojažljiviji vjernici koji su dopustili da egzistiraju u potpunoj ovisnosti o bezbožnoj vlasti. Prije toga se ni Božić nije smio slaviti javno i hrabro. Dolazilo se do glupih situacija, koje su po gradovima bile dosta česte, da su vjernici za Božić morali kupovati dva bora. Jedan je na balkonu službeno čekao Novu godinu kad su i nevjernici kitili borove, a drugog su u stanu okitili kad se to vjernički čini, tj. na Badnje veče. Na van je izgledalo da su režimski, a unutar obitelji i u svom srcu kao da su pravi vjernici. Bilo je i drugih glupih kompromisa što su ih neki vjernici morali raditi kako ne bi izgubili svoje radno mjesto, a opet da ne bude drame unutar tzv. vjerničke obitelji.
Njegovo ime zabranjuju
Čini se kao da se neke stvari ponavljaju i da vjernici mogu postati nekako zabrinuti u odnosu na prostor svojih vjerskih sloboda. Polazište za kratko, ali i zabrinuto razmišljanje daju mi neke vijesti i informacije koje stižu s različitih strana svijeta, a posebno iz Sjedinjenih Država. Školske vlasti u nekim okruzima u New Jerseyu i na Floridi zabranile su pjevanje božićnih pjesama. Gradonačelnik Somervillea u Massachusettsu ispričao se što je greškom gradski blagdanski domjenak nazvao božićnim domjenkom. U šoping-centrima diljem zemlje prodavači su upozoreni da kupcima ne kažu “sretan Božić”, nego “sretni blagdani” kako neki crni Amerikanci koji obilježavaju Kwanzaa, ili Židovi koji slave Hanuku, ili muslimani i ateisti ne bi čuli čestitku koja ne odražava njihove osjećaje. List Wichita Eagle iz Kansasa dao je ispravak jer je greškom napisao božićno drvce umjesto općinsko drvce pišući o zimskom festivalu koji je zamijenio javno obilježavanje Božića. U mnogim je školama ispražnjen sadržaj Božića. Ondje gdje smije Djed Božićnjak ili Djed Mraz, ne smije Isus. Gdje se smiju čuti “Zvončići”, ne smije se čuti “Tiha noć”. A u nekim školama u Italiji u proslavama Božića u pjesmama gdje se spominje Isus, zbog djece koja eventualno nisu kršćanska, zamijenilo se ime Isus nekom neutralnom riječju, kao npr. krepost ili dobrota. Često bude mnogo filmova na programima Hrvatske televizije kao i na programima drugih televizija. Filmovi su simpatični sa svojim sadržajima. Ipak, sve je manje Isusa. Na ekranima se može vidjeti puno priča o Djedu Božićnjaku, ali nema više spomena o Isusu. Nema ni malog ni velikog Isusa. Božić je sve više praznik, a sve manje blagdan. Sve su to više neradni dani koji uvijek ljudima dobro dođu, a sve manje su to u korijenima dani koji poručuju sadržaje vjere, one kršćanske, koja je u temeljima ne samo naše domovine Hrvatske nego i u korijenima Europe i njezine kulture, pa i čitavoga svijeta. Ali, i tu kao da sve izmiče vjerskim naglascima. U nekoj liberalističkoj težnji za lažnom solidarnošću niječe se vlastiti identitet. A jasno je svima da nema ni istinite solidarnosti niti iskrene ljubavi prema bližnjemu ako niječemo vlastitu osobnost, svoje korijene.
Povijest se ponavlja
Takav amerikanizirani Božić, Božić bez Boga, bez Isusa, bez Djevice Marije, Božić s velikim i rasvijetljenim borovima ostaje bez jaslica. Tu više nema mjesta za njih. Ponavlja se povijest. Za njih nije bilo mjesta u svratištu. Potražili su sklonište u štali. I tu se dogodilo čudo. Tko zna nije li i današnji svijet na sličan način potisnuo Isusa iz svojih stanova i radnih mjesta, iz metropola i javnih trgova. Zakon dopušta vjernicima slaviti vjerska slavlja u crkvama, ali sve više i više tzv. “civilna” društva i države ne žele nikakva ugrožavanja svojih navika i nit žele pravila života od onoga koji je svojim rođenjem došao uljuditi ovaj svijet. U Hrvatskoj je Božić za golemu većinu građana vjerski blagdan sa svojim sadržajem koji je nekako ugrađen u nacionalno biće. Upravo kao vjerski blagdan toj velikoj većini nije tek neka prigoda za provod, nego dani osvježenja onog svetog što naš kršćanski narod nosi u svojim korijenima. Vrijedno je to onda i osjetiti na planu medija kao nešto što daje biljeg cjelokupnom javnom životu.
fra. Zvijezdan Linić
blog.vecernji.hr/zvjezdan-linic
|
|
Views: 46 • Comments: 4 • Write comments
Vrh
|
| Bog |
Poster: Job
01 sij 2012 01:33
Pozdrav svima,
Vrlo je teško ispisati riječi.
Evo da se jednostavno predstavim.
Ime Josip, 22 godine.
Neke zanimljivosti o meni: Uživam proučavati povijesne (političke,ekonomske i religijske) sustave. Može se reći da sam čovjek koji je sklon znanosti (činjenicama i argumentima). Dosta čitam članke o društvenim i prirodnim znanostima. To bi bilo ukratko nešto o meni.
Vidim da imate dobrih tema, nadam se da ću pronaći nešto i za sebe.
Hvala.
|
|
Views: 131 • Comments: 12 • Write comments
Vrh
|
| BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ VAMA I VAŠIM OBITELJIMA! |
Poster: DamirZg1
24 pro 2011 15:27
Najveći od najvećih Kraljeva došao je kao najmanji od najmanjih da u Njegovu srcu nađu dom svi maleni, napušteni, griješni, tužni, siromašni, ostavljeni. Neka umjesto oštre slamice, u svakom srcu bude nježna prostirka rođenome Kralju.
BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ VAMA I VAŠIM OBITELJIMA!
|
|
Views: 93 • Comments: 12 • Write comments
Vrh
|
| Radujemo ti se, Isuse |
Poster: osmjeh
17 pro 2011 15:57
Čekamo te, Isuse
Misli su nam usmjerene k tebi,
Središtu povijesti i našega života,
Središtu svega… svakoga srca!
Pripremi nas, Gospodine,
Za dan susreta s tobom.
Ispuni nam srca kajanjem i pravom pobožnošću.
Isuse, želimo zaista živjeti za tebe.
Tada nećemo propustiti ni jedan tvoj dolazak.
Tada ćemo te prepoznati u sebi
I na putu vječnosti.
Isuse, bolesni smo i umorni:
Opraštaj u nama, iscijeli naše rane,
Budi nam milosrdan,
Svojom snagom nas prati.
Duhom svojim ispuni nas svjetlom
Za nove dane s tobom.
Isuse, vjerujemo tebi!
|
|
Views: 3 • Comments: 0 • Write comments
Vrh
|
| SVETA SJENA |
Poster: Duby
15 pro 2011 22:45
SVETA SJENA
Živio jednom čovjek koji je bio toliko bogobojazan da su se i anđeli radovali kad su ga vidjeli. Ali usprkos svojoj svetosti, on nije imao pojma da je svet. On je jednostavno obavljao svoje obične dnevne poslove šireći iz sebe dobrotu kao što cvijet nesvjesno širi miris ili ulična svjetiljka svjetlo.
Njegova je svetost bila u tome da je zaboravljao prošlost svake osobe, i svaku je od njih uzimao takvu kakva je sada, i iznad pojavnosti svake osobe gledao je u njezino središte gdje je bila nevina i bez ljage, i neupućena da bi znala što čini. Stoga je ljubio i opraštao svakom koga bi susreo — i nije u tom vidio ništa izvanredna, jer je to bio rezultat njegova gledanja na ljude.
Jednog mu dana reče anđeo: "Bog me šalje k tebi. Moli što god želiš i bit će ti dano. Želiš li imati dar ozdravljenja?" "Ne," odgovori čovjek, "više volim da Bog sam ozdravlja ljude."
"Bi li htio da grješnike privodiš na put pravednosti?" "Ne," odgovori, "ne spada na mene da diram ljudska srca. To je posao anđela." "Bi li htio biti takav uzor kreposti da bi ljudi bili potaknuti da te nasljeduju?" "Ne," odgovori svetac, "to bi mene učinilo središtem pozornosti."
"Što onda želiš?" upita anđeo. "Milost Božju", odgovori čovjek. "Budem li nju imao, imam sve što želim." "Ne, moraš moliti jedno čudo," odgovori anđeo, "ili će ti jedno biti nametnuto." "Dobro, onda molim ovo: neka činim dobro a da ne budem svjestan da ga činim."
I stoga bi odlučeno da svečeva sjena ima moć ozdravljati kad god padne iza njega. I tako, kamo god bi njegova sjena pala — pod uvjetom da je sjena bila za njegovim leđima — bolesni su ozdravljali, zemlja je postajala plodna, izvori su se punili vodom, a boja se vraćala na lica onih koji su bili pritisnut životnom žalošću.
A svetac o tome nije ništa znao, jer je pažnja ljudi bila toliko usredotočena na sjenu da su zaboravili čovjeka, i tako je njegova želja da čini dobro, a da pritom bude zaboravljen, bila obilno ispunjena.
Anthony de Mello
***
Prije par godina vidio sam u jednoj crkvici, na zidu, s desne strane oltara, veliku mramornu ploču zahvale Gospi, a s druge strane oltara istu takvu ploču samo s imenom, prezimenom i zahvalom donatoru novaca za gradnju oltara. Veličina ploča je bila, po prilici, oko jednog kvadratnog metra, a crkva malešna... Da sam ja župnik, radije bih imao crkvu bez oltara, nego s tom sramotnom pločom, radije propuh, nego imena donatora na prozorima. Zašto? Zato jer je jedini zadatak svećenika da ljude upućuje k svetosti, pa što košta da košta — propuh, zima, neokrečen zid — a ne da ih radi sitnih zemaljskih interesa i ljudskih kompromisa uvodi u duhovnu bijedu i jad...
Hram Božji su vjernici, ljudi, uči nas Sveto Pismo, a kamena crkva je, iako potrebna, malo važna. Dakle, ako si sagradio oltar, zatvorio prozore, a opoganio srca, opoganio ono jedino što je vrijedno u Božjim očima — kako ćeš pred Boga? Svi oni jadnici kojima si priuštio trenutke bijedne ljudske slave na Sudu Božjem bit će svjedoci protiv tebe, upirat će u tebe prstom i nećeš se moći sakriti...
A ti, 'vjerniče', ako ti ime mora biti upisano na daru koji daješ, pa tražeći slavu razlijevaš srce po svijetu, pazi da ti ga utvara svjetske slave ne proždere — jer izgubit ćeš i više nego što sanjaš da se može izgubiti. Zato ne hvali se, ne nadimlji se, ne nadmeći se, ne traži priznanja i proključat će u tebi skriveni izvori koji ne trpe očiju svijeta.
Ako ne vjeruješ, sjeti se nekog skrovitog dobra koje si napravio/la: neke riječi koju si rekao/la, riječi koja je možda donijela oproštenje i utjehu, neke suze, nekog osmijeha bez računa koji je donio radost i olakšanje, i promatraj što osjećaš kušajući opet te misli i sjećanja. Dobro, za koje svijet ne zna, donosi nepatvorenu radost. Kasnije možda postaneš sposoban/na činiti dobro a da ga čak ni ti sam/a nećeš biti svjestan/na, poput čovjeka iz priče — a tada ćeš osjećati raj.
Petar Nodilo SJ
***
Kaže Isus: "Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!" (Mt 6) A onima koji im ploče postavljaju kaže: "Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku." (sablazan u biblijskom rječniku označava prepreku na putu k Bogu)
|
|
Views: 13 • Comments: 0 • Write comments
Vrh
|
| Sv. Lucija -spomendan |
Poster: Kata
13 pro 2011 11:58
Spomendan sv. Lucije je usred Došašća, a kako joj ime dolazi od latinske riječi lux, lucis i znači svjetlo, simbolizira svjetlo u zimskoj tami i navješćuje Božić, kao rođendan Svjetla. Puk ju rado spominje kao navjestiteljicu boljih vremena, jer poslije njezina spomendana dani su sve duži, pa se kaže i: "sveta Lucija, mrak ubija". Štuje se kao zaštitnica očiju, slijepih i nevino osuđenih. Uz blagdan sv. Lucije povezani su mnogi pučki običaji i razne pobožnosti. Tako, ako nije ranije, 13. prosinca sije se pšenica, a prema visini biljke izrasle do Božića predviđa se urod sljedeće godine. Običaj sijanja pšenice vezan je uz bijeg svete obitelji. Bogorodica je, naime, bježeći pred Herodovim vojnicima, kaže legenda, zamolila težaka koji je na svojoj njivi sijao pšenicu da kaže progoniteljima da su tim putem prošli u vrijeme kad je sijao. Kad su progonitelji stigli, pšenica je čudesno izrasla, zbog čega su odustali od daljnje potjere. Od Lucije do Božića je 12 dana, pa se prema "brojanicama" može predvidjeti vrijeme svakoga mjeseca sljedeće godine. Neudane djevojke, kako bi saznale hoće li se sljedeće godine udati, i za koga, na Dan sv. Lucije ispisuju 11 ceduljica s imenima momaka koje priželjkuju, a jedna ostaje prazna. Papirići se potom preklope i zalijepe, svaki dan se spali po jedan, a ime momka na posljednjoj ime je njezina budućega muža. Ako ostane prazan papirić, ništa od udaje u dolazećoj godini. Na Sv. Luciju izbjegavaju se svi poslovi s iglom, jer se vjeruje kako bi moljci mogli oštetiti rad ili da bi se tako mogle zašiti oči. (Lj.B.)
|
|
Views: 42 • Comments: 1 • Write comments
Vrh
|
| 3. nedjelja došašća |
Poster: osmjeh
10 pro 2011 09:16
Dođi, Isuse
Dođi, Isuse, zateci nas
Iznenadi nas
Dođi i kad se ne nadamo
Dođi i kad smo zaglibili u svojim zabludama
Dođi, iznenadi nas, presretni nas, obrati nas
Dođi, Isuse, kad mislimo da te čekamo
A srce nam je puno svega
I ti nemaš gdje ući
Dođi, Isuse, nemoj nas zaobići
Ti znaš da te ljubimo unatoč svemu
Dođi, Isuse,
Jer samo ti možeš doći i ostati
Samo ti si vrijedan
Ostati zauvijek
A sve će proći
Sve što nisi ti
Isuse, dođi
Nećemo birati razloge
Dođi jer želimo baš tebe
I ništa drugo
Dođi!
|
|
Views: 45 • Comments: 1 • Write comments
Vrh
|
| Oproštaj grijeha |
Poster: Josa
09 pro 2011 17:52
Imam pitanje u vezi s grijehom.
Kako ostvariti potpuni oproštaj grijeha i ako možete navedite sve moguće načine kako bih dobio potpuni oproštaj grijeha ( znam da grijesi se dijeli na djelomični i potpuni oproštaj grijeha ).
Evo primjer,
kada činim neki grijeh i ispovijedim se to ( neki grijesi u potpunosti sam odbacio ) a ali imam vremenski grijesi koji često griješim ( to su vremenske kazne koji moram služiti u čištilište ) i kako se dobije potpuni oproštaj ?
Kako mogu znati da li imam djelomični ili potpun oprost grijeha  ??
Još jednom Vam hvala na pomoć ...
|
|
Views: 99 • Comments: 8 • Write comments
Vrh
|
| Praznik Brezmadežne Matere božje 8. december |
Poster: marta
09 pro 2011 05:17
Praznik Brezmadežne
1 Mz 3, 9-15.20; Ef 1, 3-6.11-12; Lk 1, 26-38 
1. Mlajši brat slovanskih in slovenskih apostolov Cirila in Metoda, torej Ciril, izvrstno filozofsko in teološko izobražen, globok mislec, je kot misijonar in oznanjevalec izhajal iz misli, ki je zanj in za brata v vsem njunem delovanju pomenila temeljno smer: misel o pradednih časteh. Zelo preprosto jo je razložil na svojem prvem misijonskem potovanju med Hazari ob Kaspijskem jezeru: moj praded Adam je bil mož časti in bogastva, potem pa je svojo prvotno čast po lastni krivdi zapravil, obubožal in bil izgnan. Jaz, njegov vnuk, zdaj iščem prejšnjo pradedovo čast. – Razlagal je: čast našega pradeda Adama je njegova neomadeževana, neokrnjena človeška narava, ožarjena z razumnostjo, ki spoznava, kar je prav, s svobodo, ki se v nobenem primeru ne odloča za slabo dejanje, z notranjim ravnovesjem, ki ne pozna negotovosti, nemirnega beganja, notranje teže, ob kateri rečemo da "boli duša". Kakšno bogastvo, ki pa je bilo z grehom zapravljeno, kakšno podrtijo je na našem planetu naredilo ponovno in ponovno odločanje za slabo, za laž, za nasilje! Mar ne silijo take okoliščine same, da kot sveta brata Ciril in Metod iščemo pradedno čast, pot do človeka resnice in pravice, krotkosti in dobrohotnosti!
2. S praznikom Brezmadežne Matere božje imamo pred seboj osebo, ki ji edini iz vsega človeškega rodu ta pradedna čast nikoli ni bila vzeta, tista, ki jo je Bog pred stvarjenjem sveta izvolil, da bi bila sveta in brezmadežna, pred nami je Odrešenikova mati, Marija. Z eno z eno samo besedo, ki povzema vse bogastvo pradednih časti, jo imenujemo Brezmadežna! Marija je vzor in vodnica k vsemu tistemu, po čemer človekovo srce stalno hrepeni, naj se zaveda tega ali ne: postajati drugačen, biti boljši.
- Marija je bila žena trdne, neomajne vere, njena sorodnica Elizabeta ji je izrekla besede, ki opozarjajo na temelj njene brezmadežnosti: blagor ji, ki je verovala;
- na drug temelj opozarja Marija sama z besedo božjemu poslancu ob oznanjenju: glej, dekla sem, Gospodova, zgodi se mi po tvoji besedi – sprejme Gospodovo povabilo, zaupa, da bo Gospod vodil njena pota;
- žena razsodne modrosti se je znala poglobiti v vprašanja, kaj pravzaprav Bog želi od nje, kako naj mu s svojim življenjem odgovarja: vse te besede je ohranila zase in jih premišljevala v svojem srcu – od tod je rasla njena trdnost, da je zmogla prehoditi vse prej kot lahko pot, od Nazareta in Betlehema do Kalvarije, da je polna vdanosti v božje načrte zmogla stati pod križem, na katerega je bil pribit njen Sin. - Kako visoko ceni iskanje "pradednih časti", kako daljnosežna mu je poslušnost človeka božjim načrtom, spričuje Kristus sam z besedo: kdor spolnjuje božjo besedo, mi je brat in sestra in mati.
Iz knjige Gospodov dan z Besedo.
|
|
Views: 11 • Comments: 0 • Write comments
Vrh
|
| I meni su 2 godine na forumu |
Poster: osmjeh
07 pro 2011 17:50
Dragi moji forumaši, evo i meni su na sutrašnji dan, tj. na blagdan Bezgrešne, dvije godine otkako sam surfajući po netu i tražeći duhovne teme, naišla na naš forum. Vjerujem da ništa nije slučajno i to što je to na Bezgrešnu.... Neka vas Marija sve zaogrne svojim plaštem ljubavi i dovede Isusu! Pozdrav i zahvala svima za sve dobro i lijepo što sam s vama doživjela!  
|
|
Views: 37 • Comments: 8 • Write comments
Vrh
|
| BLAGDAN SVETOG NIKOLE |
Poster: Duby
06 pro 2011 16:42
Sveti Nikola jedan je od najomiljenijih katoličkih svetaca, a posebno kod djece. Zaštitnik je pomoraca, putnika, trgovaca, ribara i siromašnih. Rođen je u Patari u Maloj Aziji u 3. stoljeću prije Krista. Bio je poznat po mudrosti i plemenitosti, a iz ljubavi prema ljudima prodao je sav svoj imetak i dijelio ga siromasima. Upravo se zbog toga i smatra zaštitnikom siromašnih.
Sveti Nikola je shvaćao kako je jedini životni put čovjeka - ljubav prema Bogu i bližnjemu.
Legende o Nikoli
S tom ljubavi je činio čuda i zbog nje je proglašen svetim. Brojne su legende obavijene oko biskupa i sveca Nikole, ali sve one zapravo imaju duboko značenje za naš život. Prema jednoj od njih u blizini roditeljske kuće sv. Nikole živio je nekad bogat čovjek, koji je izgubivši carsku službu izgubio i sav imetak. Imao je tri lijepe kćeri, ali ih nije mogao udati. Stoga je odlučio trgovati njihovom ljepotom i mladošću tako da nešto zaradi. Kćeri su molile za spas svoje časti i poštenja. Sveti Nikola je nekako doznao za odluku nesavjesnog oca, pa je uzeo vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platno i potajno ubacio dukate kroz prozor. Kad je otac shvatio da ima dovoljno novaca da uda jednu kćer, to je i napravio, ali se onda isti slučaj dogodio i drugi i treći put. Međutim, kad je ubacivao novac kroz dimnjak za najmlađu kćer, susjed ga je sustigao i prepoznao Nikolu. Nikola ga je zaklinjao da šuti o tom događaju, ali je otac razglasio u čitavom mjestu priču i tako je Nikola postao prijatelj siromašnih.
Tradicija prošlosti
Prema tom događaju raširila se tradicija Djeda Mraza na dimnjaku i stavljanja poklona u čizmicu. Naime, Sveti Nikola je zlatnike spuštao kroz dimnjak, a budući da su se na ognjištu sušile čarape, upali su ravno u njih. Odatle potječe običaj ostavljanja darova u čarapama, odnosno čizmicama. Nakon toga tradicija se raširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, ali s različitim tumačenjima i nazivima. U Engleskoj je Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, u Poljskoj Mikula. Iz Nikoline tradicije, razvila se i tradicija Djeda Božićnjaka, koji se javlja za Božić. Običaj štovanja svetog Nikole u Hrvatskoj seže u daleku prošlost. Noć uoči svetog Nikole pod jastuk su se u nekim primorskim krajevima stavljale tri jabuke. Blagdan svetog Nikole povezan je s darivanjem i to uglavnom slatkišima. Nažalost, danas su se slatkiši, naranče, oprasi i mjenduli pretvorili u brdo igračaka. Ali darivanje slatkišima ima i skriveni smisao darivanja onih koji trpe zbog gorčine svoga života. Zaštitnik je i pomoraca. Uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 06. prosinca 327. godine.
Danas djeca, po staroj tradiciji, noć uoči Svetog Nikole u prozorima ostavljaju očišćene čizmice, cipelice ili bječvice ne bi li ujutro od dobroćudnog sveca dobili dar. Naravno, ukoliko su u protekloj godini bili dobri. No, one zločestije može posjetiti i Krampus sa šibom.
|
|
Views: 4 • Comments: 0 • Write comments
Vrh
|
| Sv. Barbara ,djevica i mučenica |
Poster: Kata
03 pro 2011 19:18
Barbara je ime svetice rođene u 3. stoljeću u Nikomediji (danas Izmit, istočno od Istanbula), čiji su biografski podaci izmiješani s legendom. Kroz mnoga stoljeća Barbara je mnogostruka zaštitnica, zapravo jedna je od 14 svetaca pomoćnika u nevolji. Zaziva se u pogibelji od nesretnoga slučaja, epidemije, groma i u smrtnome času. Prije svoje smrti Barbara je molila da svaki kršćanin koji se sjeti Kristove muke i njezina mučeništva bude pošteđen na posljednjem sudu. Nebo je, kaže legenda, potvrdilo da će njezina molitva biti uslišana. S tim u vezi Barbara se često prikazuje s kaležom i hostijom, simbolima sakramenta euharistije, popudbine umirućima. Uz njezin se lik neizostavno stavlja kula s tri prozora, često i mač, znak njezina pogubljenja. Zaštitnica je tvrđava, tornjeva, graditelja, zidara, topništva i ljevača topova (često je prikazana s topom), općenito vojnika, vatrogasaca i svih koji rade s vatrom (u vezi s gromom i munjom iz legende). Poznata je i štovana zaštitnica rudara, opet prema legendi koja kaže da joj se, kad je bježala pred očevim bijesom, sama od sebe otvorila kamena stijena. Zato je štuju i bušači tunela u stijenama i općenito radnici s kamenom. Sveta Barbara jedna je od adventskih glasnica. Već na njezin blagdan ponegdje se sije božićna pšenica. U zemljama njemačkog govornog područja, primjerice, na blagdan sv. Barbare odreže se trešnjina grančica, stavi u vodu i na toplo da procvjeta do Božića. Tako Sveta Barbara simbolizira proljeće usred zime. (Lj.B.)
|
|
Views: 11 • Comments: 0 • Write comments
Vrh
|
| Dođi, Gospodine Isuse! |
Poster: osmjeh
30 stu 2011 08:09
Adventska molitva
Dođi, Gospodine Isuse!
Dođi u naše razorene obitelji,
dođi u srca bolesnika,
dođi u srca ovisnika,
dođi u živote svih koji trpe…
Dođi u naše dane
I odagnaj svaki besmisao, sve sumnje!
Dođi u naše zamagljene putove
I budi nam putokaz!
Dođi, Isuse, trebamo te i čekamo!
Zovemo te i tražimo, čeznemo za tobom,
Pa i onda kad mislimo da tražimo samo
Ljubav, sreću, prijateljstvo, mir, toplu riječ i
Razumijevanje…
Tebe želimo, Isuse,
Tvoju riječ, tvoju ljubav, tvoje prijateljstvo
Koje ne prolazi.
Dođi u našu samoću i
Upravi nam noge potrebnicima,
Kojima možemo pružiti pomoć,
Tvoju riječ.
Dođi, Gospodine, Isuse!
|
|
Views: 23 • Comments: 1 • Write comments
Vrh
|
| Ubijena hrvatska casna sestra misionarka u Ruandi |
Poster: Kata
28 stu 2011 20:12
Redovnica druzbe Sluzbenica milorada Lukrecija Mamic 63 godine ,brinula se tamo za nasiromasnije gdje je provela 17 godina i vodila biskupijsku bolnicu .
Pomolimo se za nju .
Oce nas ....
Zravo Marijo ....
Slava Ocu ....
Pokoj vjecni daruj joj Gospodine ,
Nek joj vjecno svjetlo svijetlilo, 
Pocivala u miru Bozjem . Amen ....
|
|
Views: 15 • Comments: 1 • Write comments
Vrh
|
| molim vas! |
Poster: izgubljena dusa
27 stu 2011 20:31
Danas nam je preminio kum od srcanog udara, bio je stup obitelji i jedini je radio iza njega je ostalo 8 dijece samo su 3je stali na noge mislim veliki su zavrsili skole mogu se sami boriti za zivot.1 je srednja skola a ostali su mali najmanji je 4godine star.Molim vas da se pomolite za kuma Damira da ga dragi Bog primi u svoj zagrljaj i povede u svoj dom .. A da njegovoj suprugi i dijeci da snage za dalje jer uistinu njegov nagli odlazak je tuga i jad za tu obitelj nesto strasno.Molim vas pomolite se za njih..Hvala vam POKOJ VIJECNI DARUJ MU GOSPODINE I SVIJETLOST VJECNA SVIJETLA NJEMU AMEN
|
|
Views: 123 • Comments: 2 • Write comments
Vrh
|
| Pričest |
Poster: Duby
27 stu 2011 14:06
Ne znam jel negdje postoji odgovor na pitanje koje me zanima, nisam pronašla, pa neka mi se oprosti, ako već ima ovakva tema....
Naime zanima me, koliko puta dnevno smijemo primiti pričest? Ako recimo odemo dvaput na misu tokom jednom dana (ili više) smijemo li se svaki puta pričestiti? Postoji li neka "granica" u pričešćivanju?
|
|
Views: 107 • Comments: 3 • Write comments
Vrh
|
|
|
|
|
i Bog vas sviju obilato blagoslivljao i dao nam sve najbolje prema Njegovoj svetoj volji 
... 
