Sada je: 21 stu 2018 05:55.





Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 
 Badnjak 
Autor/ica Poruka
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
---------
Post Badnjak
slika

Badnjak



Evo nas napokon na pragu Božića. Pokušat ćemo mirno i trijezno uživjeti se u povijesni događaj Kristova rođenja. Sveti Luka prikazuje ga u tri čina:

1) Kristovo rođenje u Betlehemu.
2) Poruka anđela.
3) Poklon pastira.

Najprije ćemo navesti čitav biblijski tekst, a onda ćemo dati mali komentar.

»U ono vrijeme iziđe zapovijed cara Augusta da se provede popis pučanstva u svoj zemlji. To je bio prvi popis za vrijeme Kvirinijeva upraviteljstva Sirijom. Svi su išli, svatko u svoj grad, da se upišu. Tako i Josip, jer bijaše iz Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna, iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad zvani Betlehem, da se upiše. Dok su tu bili, njoj dođe vrijeme da rodi. I rodi sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njih.

U tom istom kraju boravili pastiri; noćivahu pod vedrim nebom, bdijući nad stadom svojim. Najedanput im pristupi anđeo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplašiše. Anđeo im reče:
Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!

Odjedanput se anđelu pridruži mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga: Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!
Kad anđeli od pastira odu na nebo, pastiri počnu govoriti jedan drugomu: Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj događaj s kojim nas upozna Gospodin!

Odu žurno i nađu Mariju i Josipa s Djetešcem gdje leži u jaslama. Kad ga vide, saopće što im je rečeno za to Djetešce. Svi koji su čuli pastire, divili su se onomu što su im rekli. A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome. Zatim se pastiri vrate slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli onako kako im je bilo rečeno« (Lk 2,1-20).

Evanđeoski izvještaj o Kristovu rođenju gotovo je izazovno zemaljski, profan, trijezan, bez ikakva patosa i uzdizanja. Ne počinje riječima da se Sin Božji spustio k nama u ljudskom tijelu i krvi, što je, uostalom, istina, već: »Iziđe zapovijed cara Augusta da se provede popis pučanstva u svoj zemlji. To je bio prvi popis za vrijeme Kvirinijeva upraviteljstva Sirijom...« Tom izvještaju daju ton August i Kvirinije. Radi se o svijetu u kojem oni vladaju i utjeruju novac. Oni kroje zakone. Josip i Marija pokoravaju se njihovu nalogu i putuju iz Galileje, iz grada Nazareta, sa sjevera na jug Palestine, u Davidov grad, zvani Betlehem. Oni se vladaju kao obični mali ljudi koji nemaju nikakvih povlastica ni veza u velikom rimskome državnom aparatu.

Evanđeoski tekst ne spominje ni jednom riječju da bi oni znali o pravome smislu njihova putovanja. Oni samo slušaju cara i njegova namjesnika. I tek kad su došli na cilj svoga putovanja - u Betlehem, »Mariji dođe vrijeme da rodi. I rodi sina svoga prvorođenca te ga povije u pelenice i položi u jasle«. S pravom kaže naš Vimer da je jedva koji važan događaj u povijesti čovječanstva opisan tako jednostavno kao Kristovo rođenje. Ono se spominje u evanđeoskom izvještaju bez ikakva naročita naglaska, gotovo bismo rekli: nekako usput. Kao da se nije dogodilo ništa izvanredno. Prvorođenac bude povijen u pelenice kao i svako drugo dijete te, umjesto u kolijevku, položen u jasle, jer drugdje nije bilo mjesta. To je sve u prvom činu evanđeoskog izvještaja. Franz Kamphaus lijepo piše o tom: »Očekuje se anđeo i nebeski sjaj, a pronalazi se državna vlast, utjerivanje poreza, jer je popis pučanstva bio zbog toga, putovanje, rođenje i povijanje, sve same svakidašnjosti u našem svijetu. Bog se ne spominje nijednom riječju. On, izgleda, kao da je izvan toga događaja.«

U drugom činu evanđeoskog izvještaja slika se mijenja. Dolazimo do onoga središnjega i najglavnijega. Istina, pobliže se govori ponajprije o pastirima, dakle o ljudima koji nisu mnogo vrijedili u društvu niti uživali kakav dobar glas. I betlehemski pastiri nisu se ničim isticali. Oni žive i rade kao i svi drugi pastiri na svijetu: brinu se za svoja stada »bdijući nad njima«. Ništa ne pokazuje na to da bi baš oni bili naročito prikladni ili čak pripremljeni za susret s Bogom. Nalazeći se u svom svagdanjem poslu, koji je bio posve zemaljski, doživjeli su da ih je obasjao Gospodnji sjaj. I nije onda nikakvo čudo da su se veoma uplašili, zatečeni i pogođeni Gospodinovom prisutnošću.

Onima koji su bili pogođeni velikim strahom naviješta Božji glasnik veliku radost: »Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin« (Lk 2,10). Upravo nedostaju riječi da bi se mogla opisati tako velika i bogodana radost. Jedva da bi se što radosnije i utješljivije moglo javiti. Ta vijest sačinjava srž i jezgru veličajne božićne poruke. Ona ne dolazi od čovjeka već od Boga, ali je namijenjena čovjeku, svim ljudima dobre volje; svima onima koji će biti poučljivi prema Božjoj riječi. Tu vijest nisu pronašli ljudi, već je primaju. Ona je dar. Sam Bog javlja se u božićnoj poruci za riječ te otkriva što se dogodilo. I tu je važna svaka riječ.

Anđeoski glasnik daje i znak: »I neka vam ovo služi kao znak. Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!« (Lk 2,12). Ovime je napravljen most prema prvom dijelu evanđeoskog izvještaja u kojem izgleda kao da Bog šuti, dok se događaju samo profane stvari. Sada, naime, dolazi na vidjelo, u svjetlo, ono pravo i glavno: navještaj rođenja Spasitelja svijeta. Sada se pokazuje tko je glavni gospodar svih tih događaja. To nije ni August ni Kvirinije, nego Gospodin Bog. On svime raspolaže i upravlja. On drži sve niti povijesnih zbivanja u svojoj ruci tako snažno da je pokrenuo čitav golemi rimski upravni aparat da se ispune Njegovi planovi i obećanja o Mesiji koji se ima roditi u Davidovu gradu, kako je to navijestio Bogom nadahnut prorok Mihej: »A ti, Betleheme, Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena« (Mih 5,1).

»Korak po korak napreduje pripovijedanje (Evanđelja) od Augusta u Rimu do Djeteta u jaslicama u Betlehemu. Može se car hvastati kao gospodar i spasitelj svijeta, u stvarnosti kraljuje ovaj koga Bog proklamira za Gospodina i Spasitelja te koga zajednica (vjernika) kao takva priznaje: Isus. On je rođen u našem svijetu (u svijetu Augusta, Kvirinija i Heroda Velikog), da u njemu nastupi Njegovo kraljevstvo. U Njemu je slava na visini (za) Boga i na zemlji mir (spasenje) ljudima koje (Bog) ljubi« (Franz Kamphaus).

Taj dio evanđeoskog izvještaja, koji smo do sada prokomentirali, čita se obično na misi polnoćki koja je sretan završetak adventskog i badnjeg očekivanja. Upoznavši dobro sadržaj božićne svetkovine, slobodni smo se predati radosti, a i svoj Božić učiniti lijepim, toplim, idiličnim. Kad bi naš Božić bio samo idila, onda bi bio prazan i besmislen. Ali, kad dobro znamo o čemu se radi, onda je idila sposobna da pomogne božićnom veselju i da naše raspoloženje učini još svečanijim.

Svi kršćanski narodi, pa tako i Hrvati, okružili su Božić najrazličitijim običajima. Oni su različiti u različitim pokrajinama, na selu su daleko bogatiji nego u gradu jer je selo zbog svog načina života sposobnije za razne običaje. Božićno drvce i jaslice postavljaju se i u selu i u gradu. Slama se unosi u sobu samo na selu. I sve se to obavlja na Badnjak navečer kad se spusti »tiha noć, sveta noć«. Još ako sve bude prekriveno sniježnom bjelinom, onda je vanjski dekor Božića veličajniji. Dok se kiti bor i slažu jaslice, pjevaju se drage i radosne božićne pjesme koje su baš u našem hrvatskom katoličkom narodu tako brojne, sadržajno bogate i izražajne.

Hrvati su narod srca i zato je Božić tako velik i radostan blagdan u nas, gotovo bismo se usudili reći, veći nego Uskrs, premda znamo da je ipak Uskrs »svečanost nad svečanostima, blagdan nad blagdanima«. Žto ćemo kad i srce i osjećaji imaju svoje zakone koji su koji puta jači od zakona razuma. Pustimo stoga maha našem srcu u ovoj božićnoj noći, neka se veseli. Mi znamo i vjerujemo da je glavni uzrok našoj radosti Isus Krist, čiji sveti rođendan slavimo. Podijelimo svoju radost Krista radi s našim ukućanima, susjedima, rođacima, prijateljima, siromasima, bolesnima, sa svima onima s kojima ćemo se susresti ovih blagih božićnih dana! Jer smo kršćani, zato imamo pravo na radost. Jer nam se rodio Spasitelj, veselimo se i radujmo! U znak radosti neka ječi zvučna božićna pjesma: »Svim na zemlji mir veselje«, »Radujte se, narodi«, »Veselje ti navješćujem, puče kršćanski«! 


24 pro 2010 10:41
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron