Sada je: 20 ruj 2019 21:03.





Započni novu temu Odgovori  [ 2 post(ov)a ] 
 Božić u Hrvatskoj - poruke bez rezultata 
Autor/ica Poruka
Reg. korisnik

Pridružen/a: 15 ožu 2009 12:38
Postovi: 236
Lokacija: Zagreb
Spol: muško
Post Božić u Hrvatskoj - poruke bez rezultata
Danas je Božić. Blagdan koji već dvije tisuće godina slavimo na ovaj ili onaj način kao dan rađanja novog života, dan obitelji, užeg i šireg zajedništva. Blagdan kojeg zapravo slave svi, bez obzira na vjeroispovjest. Slave ga čak i oni koji se deklariraju kao ateisti. Htjeli to priznati ili ne. Mi kršćani slavimo ga na osobit način kao dan Isusova rođenja, dan rođenja Spasitelja... Na temu Božića napisano je toliko lijepih tekstova da ih sve ne možemo ni pobrojati, a kamo li pročitati. U ovom globalnom selu, zahvaljujući internetu, mnogi su nam tekstovi dostupni. Šarajući tako nerom naišao sam na neka zanimljiva razmišljanja, novijeg i starijeg datuma, dio kojih želim podijeliti s Vama.
„Vrijeme Božića je vrijeme osobnog, obiteljskog ali i društvenog preispitivanja, jer je to blagdan zajedništva, a njega nedostaje u ovim vremenima, jer „lijepa naša“ najčešće uopće nije lijepa. Zato je izuzetno potrebno naglašavati simboličko i stvarno obiteljsko značenje „uže i šire zajednice“ . U užoj obitelji uvijek ima problema, i najčešće se rješavaju unutar obitelji. Nažalost postoji priličan broj onih koji ne mogu naći rješenje, a što se obvezno najteže reflektira baš na one najmlađe, pred kojima je čitav život, i kojima je svaki i najmanji krivi korak u obitelji ustvari dugoročno opterećenje za cijeli život.“, napisao je pred dvije godine na jednom portalu izvjesni „Frederik“ čije riječi želim prenijeti i predočiti vam ih na ovaj svećani i sveti dan. „Država kao šira obitelj postoji da služi a ne da gospodari tuđim životima i sudbinama, da pomogne kad stvari ne idu najbolje. Ako je ta šira obitelj pravilno organizirana, i moralno stabilna, uvijek se nađe nekakav izlaz. Eto zašto ta naša najšira obitelj mora biti izuzetno dobro organizirana, sa stabilnim sustavom društvenih vrijednosti, s jasnim i nedvojbenim moralnim vertikalama - i naročito - zaštitnim mehanizmima, koji će uvijek biti spremni da spriječe nesporazume a naročito devijantne pojave.
Eto zašto je Božić i blagdan države, koja također treba izvršiti propitivanja o vrijednostima vlastite humane dimenzije. Mi vrlo dobro znamo da s našom najširom obitelji (tj. s našom državom) ne možemo biti zadovoljni. O tome ne treba posebice raspravljati. Strašno je najstrašnije kad se u onoj maloj, najmanjoj obitelji, koja je temelj svakog društva, roditelji počnu baviti nemoralom, krađama, podvalama, nepristojnosti u ophođenju, kriminalom. Tada se kod djece stvaraju zbrke oko onoga što je dozvoljeno a što nije, što je prihvatljivo a što nije. Na isti način se treba promatrati i država, jer je strašno najstrašnije kad ta društvena organizacija, u kojoj bi se primarno trebala voditi briga za sve njene članove bez obzira na boju kože, vjeru, razmišljanja – izgubi smisao njenog postojanja. Kad u njoj vodeći ljudi se počnu služiti neciviliziranim sredstvima, nemoralnim ponašanjem, nebrigom, krađom, kriminalom, kad se prepuste samo osobnim i parcijalnim a ne općim interesima. Tada se društvene vrijednosti izokreću, a cijeli društveni poredak se ljulja. I to je vrijeme kad se treba nešto poduzeti.

Vrijeme Božića je slavljenje zajedništva, a politika nije ništa izvan društva, što ne pripada ljudima. I u njoj se ista pravila, iste vrijednosti i vertikale trebaju primjenjivati. Čak i više! I mi svi vrlo dobro znamo da je već davno prošlo vrijeme kada je trebalo nešto poduzeti, jer se previše namnožilo onih koji bi sve učinili da opće podvedu pod vlastite interese, i pod svaku cijenu bi htjeli što duže održavati i zadržavati stanje kakvo samo njima odgovara. Da li su svjesni toga što čine, koje posljedice s time izazivaju, kratkoročne i dugoročne?
Pokušajmo shvatiti Božić ne samo kao vjerski blagdan (koji se najčešće izgubi u ograničenom formalizmu), nego kao civilizacijsku tekovinu poznatu još iz pretkršćanskih vremena, od samih početaka društvene organiziranosti, ustvari kao smisao i simbol zajedništva. Zato bih želio da moje čestitke ne shvatite samo na vjerskoj, nego na civilizacijskoj razini, pa se upravo tako suočavajmo s civilizacijskim padovimae i moralim krizama kroz koje prolazimo. Upravo ovakav Božić želim svima koji ga formalno slave, još više onima koji ga ne slave mada poštuju vrijednosti koje on predstavlja, ali najviše onima koji, držeći fige u džepu, bi sve učinili upravo protiv značaja i simbolike koju Božić donosi.“
Tekst objavljen pred dvije godine aktualan je, na žalost, i danas.
I o ovom Božiću oglasili su se i vjerskii svjetovni poglavari. Osobito su bili glasni predsjednički kandidati. Iskreno, nisam ih slušao. Jednostavno više nemam snage slušati ni čitati te prigodničarske govorancije pune uzvišenih riječi i deklarativnog čovjekoljublja. Zato se vratih pet godina unazad, na božićnu poruku kardinala Bozanića u kojoj poglavar Crkve u Hrvata kaže:
Božić je znak Božje brige za opće,zajedničko i svima nužno. Nažalost, danas smo svjedoci mnogih pojava u našem društvu koje bitno odudaraju od ovog ideala koji Isusovo rođenje stavlja pred nas. Propagirani individualizam sve više prerasta u praktični egoizam. Neodgovornost uzima maha. Svatko misli da za učinjeno treba odgovarati samo sebi samome.

U takvom ozračju ostvarivanje uskih osobnih interesa postaje jedina pokretačka snaga čovjeka i mjerilo njegove uspješnosti, a briga za opće dobro, koja bi trebala zauzimati vodeće mjesto, stavlja se u drugi plan. Ne postoji, naime, samo individualizam pojedinaca, već ništa manje opasan i žalostan grupni individualizam. Nalazimo se pred skupinama i kategorijama nesretno udruženih ljudi. Postoji u stvarnosti opaka »solidarnost « koju karakterizira drska bezočnost. To je solidarnost koja nadilazi stranačke podjele, a koja se rađa iz nezakonitih interesa, ili pak
interesa koji postaju nemoralni kada se snaga skupine koristi kao sredstvo iskorištavanja slabijih, kada zakon skupine postaje izvorom nepravda protiv kojih se onemogućava
učinkovitu zakonsku zaštitu slabijega.
Naše vrijeme je vrijeme zatvorenih vrata. Treba reći da je i u našemu društvu sve više zatvorenih vrata. Ono što se jednima podrazumijeva kao nešto uobičajeno, za druge ostaje trajno nedostupnim. I sve nedostupnijim. Svijet u kojemu živimo sve se više počinje dijeliti na svijet odabranih i svijet otpisanih. U tom svijetu temeljni kriterij postaje moć, imetak, novac. Moć i imetak ujedno postaju opravdanjem onima koji mogu i imaju za sve što čine. I za sve što ne čine.
Na osobit način jedna je pojava u suprotnosti s kršćanskim pozivom na solidarnost i osjetljivost prema bližnjemu te kao takva rastače i truje različita područja javnog i privatnog života. Ta pošast jest korupcija koja se tako zabrinjavajuće proširila u našoj domovini. Radi se o pojavi koja zahtijeva ozbiljno etičko vrednovanje i prosuđivanje, jer narušava temeljne
vrijednosti međuljudskih odnosa kao što su povjerenje, poštenje, pravednost i ravnopravnost te bitno ugrožava jednakost, solidarnost i sigurnost građana.“

Dakle, već pred punih pet godina kardinal Bozanić je postavio preciznu i točnu dijagnozu:

„U društvima i sustavima opterećenima korupcijom gazi se prije svega ljudsko dostojanstvo kako onoga koji potkupljuje tako i onoga koji je potkupljen, a ponajviše onih koji u sjeni tih prljavih poslova ostaju zakinuti za svoja pripadajuća prava. Novac, privilegiji, promaknuća - preniska su cijena za koju se prodaje poštenje, dobar glas, mirna savjest. U takvom ozračju jedino mjerilo međuljudskih odnosa postaju novac, društvena moć, nezakonito stečeni status...“

Pred punih pet godina ne samo da je postavio dijagnozu nego je snagom svog autoriteta predložio i terapiju:

„Nije li došlo vrijeme da se u duhu odgovornosti za opće dobro u našem društvu povežu svi: društvene institucije, političke organizacije, odgovorni na vlasti, nevladine udruge, mediji, Crkva i vjerske zajednice, kao i svaki građanin u ozbiljnom i odgovornom zauzimanju na
uklanjanju te pošasti iz našega društva, jer inače kakav ćemo sustav vrijednosti predati novim naraštajima?
Je li korupcija obilježje po kojem ćemo danas i sutra biti prepoznatljivi u Europi? Nije li i ona uzrok snažne polarizacije našega društva na mali broj sve bogatijih i veliki broj osiromašenih
građana?“ pitao se kardinal Bozanić, pa zaključuje:

„Božić je osobiti poziv i svakom kršćaninu. Kako shvatiti Hrvatsku kao zemlju koju većinom ćine vjernici, a ponajviše kršćani i katolici, a ipak s toliko korupcije, kršenja prava i zakona?
U liječenju te teške bolesti društva velika je odgovornost kršćana da se ponajprije ne daju uvući u mrežu toga zla bez obzira na rasprostranjeno mišljenje kako svi tako rade i kako je nemoguće na drugi način ostvariti neka prava i potaknuti neke društvene ustanove na brzo i
učinkovito djelovanje. Nije lako plivati protiv struje i odupirati se nametnutim navikama. No valja nam ući u taj rizik bez obzira na cijenu.“

Ovaj otvoreni poziv kardinala Bozanića na borbu protiv zla tada je, dakle pred pet godina, ukazao je na kontradikciju snažne katoličke tradicije u Hrvata i nabujalu korupciju, upravo u razdoblju kada je Hrvatska dobila neovisnost, demokraciju i prigodu, da učini kvalitetan politički, gospodarski i kulturni iskorak naprijed u skladu s kršćanskom i proeuropskom tradicijom na koju se naši političari redom pozivaju. Politički komentatori kardinalovu su poruku okarakterizirali najsloženijom i najtemeljitijom kritikom našeg društva i licemjerja dijela vjernika jer se izravno postavlja pitanje otkuda toliko korupcije i bezakonja u kršćanskoj i katoličkoj zemlji. „Kao iskreni kršćanin kardinal Bozanić više nije mogao
prešućivati ovakvu himbu: kako se Hrvatska i dalje može promovirati kao zemlja koja Europi donosi zaboravljene kršćanske vrijednosti ako te vrijednosti ne samo da nisu praktično zaživjele u našem društvu, nego često nisu ni moralna vodilja odgovornih državnih
struktura u ovoj zemlji.“, napisano je u jednom novinskom komentaru. Kardinalovu poruku pozdravili su redom i svi političari, pa je tadašnji premijer Ivo Senader povodom kardinalove poruke izjavio:

„Kao premijer posve razumijem o čemu kardinal Bozanić govori i posebno mi je drago što je naglašeno da se sve sastavnice hrvatskog društva trebaju uključiti u borbu protiv tog suvremenog zla.“

Što se dogodilo potom svima nam je, manje ili više, poznato. Svi znamo za Brodosplit, za Podravku, za kamione, farbanje tunela i – građana. Svi smo svjedoci korupcije na svakom koraku, licemjerja u svim strukturama i na svim nivoima, svjedoci smo sveopće krize, od gospodarske do moralne, pa i krize same vjere. Mnoge nas je ove godine pogodila ekonomska kriza, besparica, neimaština... Mnogima nam je slavlje Božića pomutilo stanje naših računa, nezaposlenost, nepravda, depresija... I dok slavimo rođenje Spasitelja, dok slavimo Božji silazak među ljude u onoj skromnoj štalici, u onom krajnjem siromaštvu i nesigurnosti za novorođeno Dijete, dok razmišljamo o tom izabranom načinu učovječenja najbližem upravo onima koji su najsiromašniji, najpogođeniji nedaćama, najodbačeniji, najponiženiji i najmarginaliziraniji, poruke ovogodišnjeg Božića ostaju u sjeni senzacija (vijesti o incidentu u Vatikanu), meteroloških (ne)prilika i buci predizborne kampanje. Tako je posve nezamijećeno prošla i ovogodišnja božićna poruka i čestitka kardinala Bozanića koji je opetovano ukazao na neke naše aktualne rane:

„Ako je istina da se ljudi u kriznim situacijama više drže zajedno, više solidariziraju, više pomažu jedni drugima - što smo imali prilike osjetiti u Domovinskom ratu - kako je onda moguće da se u ovoj krizi ljudi i ustanove sve više zatvaraju, sve više otuđuju, sve više optužuju, sve više gledaju samo svoje interese?!“ , pita se kardinal, pa zaključuje:
„Da bi društvo ozdravilo, nužno je čišćenje onoga što je grješno. Potrebna je i potpora onima koji rade za opće dobro. Ali je teško ne oteti se dojmu da je u pozadini današnjega stanja mračna igra kojom se pod valutom krize žele naplatiti neki drugi računi. Nije li sve prisutnije forsiranje otuđenja ljudi jednih od drugih zapravo priprema okidača da se u sljedećoj godini uz financijsku krizu nesmiljeno razbukta i kriza duha, čije posljedice ne može izliječiti nikakva financijska injekcija?“

Izgovorio je kardinal ove riječi gledajući u objektiv tv kamera, citiraše ga gotovo sve tiskovine i – to je to. Kardinal je govorio, govore i mnogi drugi, od obespravljenih i gladnih radnika do ojađenih i razočaranih građana. Govore pred većim ili manjim auditorijem, pred manje ili više pažljivim slušateljima. Ali, kao što to uvijek biva, kad netko odrzi poučan i lijep govor o dobroti i moralu, onda u publici uglavnom pljesču oni iz zadnjih redova, a uzvanici iz prvih redova sa odobravanjem zveckaju nakitom.Tako je to već vise tisuća godina. I zato sve te lijepe riječi ostaju tek riječi, mrtva slova na papiru ili, kao u ovom slučaju, na monitoru. Ono što je bilo aktualno prije pet godina, bojim se, bit će aktualno i nakon narednih pet godina. Ako se konačno ne trgnemo i shvatimo da se radi ne samo o našoj budućnosti, nego i o budućnosti niza generacija što slijede. Zato da završim riječima iz ovogodišnje kardinalove čestitke:

„Svjesni uzroka koji su doveli do takve situacije, ovoga Božića proširimo svoj pogled. Valja izaći iz uskih okvira koji se zaustavljaju na sebičnim interesima te vidjeti sve one koji su potrebni naše pomoći i duhovne blizine: bolesne, siromašne, starije, djecu, branitelje, usamljene.
Božić okuplja ljude. On daruje i gradi zajedništvo da bi se ljudi u susretu s drugim ljudima mogli radovati tuđoj radosti i imati dovoljno suza za tuđu bol i žalost.
Bog dolazi u svijet da bi nam vratio radost i mir.“

Sretan Vam Božić!


25 pro 2009 18:34
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 11 lis 2009 17:52
Postovi: 5001
---------
Post Re: Božić u Hrvatskoj - poruke bez rezultata
Dobro si povedal LAUDETUR :sll: Bog te blagoslovi in ti podeli vse dobro. smjesko kriza smjesko rukuje andeo moli_3


25 pro 2009 18:42
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 2 post(ov)a ] 


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron