Sada je: 30 kol 2014 18:12.





Započni novu temu Odgovori  [ 23 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3  Sljedeća
 Čudesna tajna svete krunice za obratiti se i spasiti se 
Autor/ica Poruka
Reg. korisnik

Pridružen/a: 25 svi 2009 20:37
Postovi: 711
Lokacija: Split
Spol: žensko
Post Re: Čudesna tajna svete krunice za obratiti se i spasiti se
3.8. Molitva svete Krunice sigurnim putem uzdiže dušu po meditaciji do kontemplacije

78. Vjeruj mi, dragi subrate svete Krunice, želiš li doći do visokog stupnja molitve, bez pretvaranja i opasnosti od pada u đavolske obmane, u koje redovito padaju pobožne osobe49 moli svaki dan, ako možeš, cijeli ružarij ili barem jednu krunicu?50 Može biti, da si s Božjom milošću, već stigao do toga; onda ako želiš ostati i napredovati u poniznosti, moli svetu krunicu. Duša koja svakodnevno vjerno moli svetu krunicu, naime, nikada neće biti formalno krivovjerna niti je može đavao prevariti. Ovu tvrdnju bih potpisao svojom krvlju.
Ako te zatim Bog, po svojem milosrđu, privlači sebi dok moliš krunicu, tako snažno kao što je to činio i s nekim svecima, pusti se privući, prepusti se njemu, pusti da on djeluje i moli u tebi, a na svoj način moli krunicu; i ovo će ti biti dovoljno za jedan dan. Međutim, ako si samo u aktivnoj kontemplaciji ili uobičajnoj molitvi i miru, u Božjoj prisutnosti i ljubavi, onda imaš još manje razloga ostaviti krunicu.
Daleko od toga da ćeš moleći krunicu nazadovati u kontemplaciji i kreposti, naprotiv ona će ti čudesno pomoći, kao prave Jakovljeve ljestve od petnaest stepenica po kojima ćeš se penjati iz kreposti u kreposti, iz svjetla u svjetlo i stići ćeš jednostavno, bez obmana do zrele dobi Isusa Krista.

79. Pazi dobro da ne slijediš tvrdoglavost one pobožne osobe iz Rima o kojoj se govori u knjizi Le Meraviglie del Rosario ( Čudesa krunice). Ona je bila toliko pobožna i gorljiva da je svojim svetim životom zbunila i redovnike najstrožeg života u Crkvi Božjoj. Jednog dana se htjela posavjetovati sa sv. Dominikom i ispovjedila se kod njega. On joj za pokoru naloži molitvu samo jedne krunice i još joj je savjetovao da svaki dan moli svetu krunicu. Istog trena ona se počne ispričavati: da ima svoje pobožnosti, sve dobro određene, da svaki dan zadobiva oproste u rimskim postajnim Crkvama, da je uvijek nosila kostrijet, da se bičuje više puta u tjednu, posti i čini mnoge druge pokore. Sv. Dominik ju je u****o nagovarao da posluša njegov savjet, no ona ne htjede niti čuti za to. Izađe iz ispovjedaonice gotovo sablažnjena zbog načina na koji joj se je taj novi duhovni vođa obraćao i koji ju je htio nagovoriti da prihvati pobožnost koja se njoj nije sviđala.
Nešto kasnije, u molitvi pade u zanos, i ona vidje svoju dušu koja se morala pojavila pred Vrhovnim sucem. Sv. Mihael stavi na jednu posudu od vage sve njene pokore i molitve a na drugu njene grijehe i nesavršenosti. Zatim podigne vagu i evo: posuda s dobrim djelima se diže, diže, ali ne dosiže biti u ravnini s posudom grijeha i nesavršenosti. Ona sva u tjeskobi, moljaše Boga i obrati se Blaženoj Djevici Mariji, svojoj Zagovornici, koja stavi na posudu dobrih djela jedinu krunicu koju je izmolila za pokoru. Ona je toliko teška da je uspostavila ravnotežu između grijeha i dobrih djela. Istodobno ju Presveta Djevica ukori zato što nije poslušala savjet njenog sluge sv. Dominika, da svaki dan moli svetu Krunicu. Pobožna žena došavši k sebi ode i pade pred noge sv. Dominiku ispričavši što joj se dogodilo, molila ga je da joj oprosti za nepovjerenje i obećala mu da će moliti krunicu svakoga dana. Tako je dosegla kršćansko savršenstvo i vječnu slavu.
O kontemplativne duše, naučite iz ovog primjera koliko je djelotvorna, vrijedna i važna molitva svete Krunice s razmatranjem otajstava.

80. Tko se u kontemplaciji uzdigao više od svete Magdalene koju su anđeli sedam puta na dan nosili na svetu goru Pillon i koja je bila u školi Isusa i njegove svete Majke? Pa ipak, ona je jednog dana molila Boga za jedno djelotvorno sredstvo kako bi napredovala u ljubavi prema njemu i dosegla još više savršenstvo. S Božje strane, arkanđeo Mihael joj reče da ne zna za drugo sredstvo osim da razmatra, pred križem koji je postavljen na ulazu u špilju gdje se ona sklonila, žalosna otajstva koja je vidjela svojim vlastitim očima kako su se dogodila.
Primjer Svetog Franje Saleškog, velikog duhovnog vođe u svom vremenu, neka vas potiče da se učlanite u Bratovštinu svete krunice. Svet kakav je bio, zavjetovao se da će moliti cijeli Ružarij svakog dana svog života. Sveti Karlo Baromejski molio je krunicu svaki dan i preporučavao je svojim svećenicima, sjemeništarcima i svom narodu. Sveti Pio V., jedan od najvećih Papa koji su upravljali Crkvom, molio je svakodnevno krunicu. Sv.Toma Vilanovski nadbiskup Valenze, sv. Ignacije, Sv. Franjo Ksaverski, Sv.Franjo Borgia, Sv.Tereza, Sv.Filip Neri i mnoge druge ugledne osobe koje ne imenujem, odlikovali su se u ovoj pobožnosti. Nasljedujte ovaj primjer, vaši duhovni vođe bit će zadovoljni i ako ih obavijestite o plodovima koje ste po molitvi Krunice zadobili, oni će biti prvi koji će vam je savjetovati.


Dvadeset sedma ruža

81. Kako bih te još više potakao da prigrliš ovu pobožnost velikih duša, dodajem da molitva Krunice s razmatranjem otajstava: 1. nas postupno vodi do savršenog poznavanja Isusa Krista; 2. čisti naše duše od grijeha; 3. po njoj pobjeđujemo sve naše neprijatelje; 4. olakšava vršenje kreposti; 5. raspaljuje u nama ljubav prema Isusu; 6. obogaćuje nas milošću i zaslugama; 7. daje nam sredstva da s Bogom i s ljudima izravnamo sve naše dugove te na kraju zadobijemo svaku vrstu milosti.

82. Spoznaja Isusa Krista je znanost kršćana, znanost spasenja. Ona nadmašuje - kaže sv.Pavao- sve ljudske znanosti po vrijednosti i uzvišenosti i to: 1. zbog dostojanstva svojeg predmeta koji je Bogo-čovjek, pred čijim je licem cijeli svemir samo jedna kap rose ili jedno zrno pijeska; 2. zbog koristi, budući da nas ljudske znanosti ispunjavaju samo dahom ispraznosti i dimom oholosti; 3. zbog njene potrebe, budući da je nemoguće spasiti se bez poznavanja Isusa Krista, dok će onaj tko ne poznaje sve druge znanosti, ali je poučen u spoznaji Isusa Krista, biti spašen.
O blagoslovljena krunice, koja nam daješ ovo znanje i spoznaju Isusa Krista potičući nas da razmišljamo o njegovom životu, muci, smrt, i slavi! Kraljica od Sabe zadivljena Salamonovom mudrošću uskliknu: Blago tvojim ljudima, blago ovim tvojim slugama, koji su neprestano pred tobom i slušaju tvoju mudrost! (1 Kr 10,8). Blaženiji su vjernici koji pozorno razmišljaju o životu, krepostima, patnjama i slavi Spasiteljevoj, zato što na taj način rastu u savršenoj spoznaji Njega a baš u tome se sastoji vječni život (usp. Iv 17,3).

3.9. Važnost molitve svete Krunice za obraćenje i pobjedu u duhovnim borbama

83. Presveta Djevica je objavila blaženom Alanu da su se najokorjeliji grješnici kajali i gorko oplakivali svoje grijehe, čim bi sv. Dominik počeo propovijedati krunicu. Čak su i mladići činili nevjerojatne pokore. Gdje god je propovijedao krunicu, gorljivost i poticaji su bili toliko veliki da su se grješnici obraćali dajući svima dobar primjer svojom pokorom i promjenom života.
Ako dakle osjećaš da ti je savjest opterećena krivicom, uzmi krunicu i moli je na čast kojeg otajstva života, muke i slave Isusa Krista. I budi uvjeren, da dok ti budeš razmatrao i častio ta otajstva, On će prikazivati nebeskom Ocu svoje svete Rane, zagovarat će te i zadobiti ti pokajanje i oproštenje grijeha. Naš Gospodin jednog dana reče blaženom Alanu: “Da ovi jadni grješnici često mole moju krunicu sudjelovali bi u zaslugama moje muke, i ja bih kao njihov Zagovornik ublažio božansku pravdu.”

84. Život je jedan rat i neprestana napast. Mi se moramo boriti ne sa neprijateljima, od krvi i mesa, nego protiv samih paklenih sila (usp. Ef, 6,12). Koje ćemo dakle bolje oružje upotrijebiti ako ne molitvu Očenaša koju nas je naučio naš veliki Predvodnik, ako ne anđeoski pozdrav Zdravo Marijo koji je protjerao đavle, razorio grijeh i obnovio svijet, ako ne razmatranje o životu i muci Isusa Krista, čijom mišlju se moramo oboružati- kako nalaže sveti Petar- da bismo se obranili od istih neprijatelja koje je On pobijedio i koji nas svakodnevno napadaju?
“ Otkada je đavao pobijeđen po poniznosti i muci Isusa Krista - piše kardinal Hugues - gotovo da više ne može napasti dušu koja je oboružana razmatranjem ovih otajstava. I ako je napadne, onda je sramotno poražen.Obucite se dakle u bojnu opremu Božju (Ef 6,11).

85. Uzmite ovo Božje oružje, svetu krunicu, i satrt ćete glavu đavlu, oduprijet ćete se svim napastima. Vjerojatno zbog tog razloga čak i jednostavni predmet svete krunica budi toliko straha kod đavla da su se sveci često njome služili kako bi ga okovali u lance i istjerali iz tijela opsjednutih kako nam to svjedoče mnogi događaji.

86. Jedna je osoba - priča blaženi Alan- vršeći sve vrste pobožnosti uzalud nastojala da se oslobodi od đavla koji ju je bio zaposjeo, te pomisli staviti sebi oko vrata krunicu. Osjetila je olakšanje. Potom je primijetila, kada bi je skinula, da ju je đavao nastavljao okrutno mučiti, odluči nositi krunicu oko vrata dan i noć. Na taj je način zauvijek otjerala đavla koji nije mogao trpjeti taj strašan lanac. Blaženi Alan između ostalog tvrdi da je on sam oslobodio mnoge opsjednute stavljajući im oko vrata krunicu.

87. Otac Ivan Amat, dominikanac, u korizmi je propovijedao u jednom predjelu aragonskog kraljevstva. Jednog dana su mu doveli djevojku koja je opsjednuta od đavla. On je više puta pokušavao osloboditi je, ali ne postigavši nikakav rezultat stavio joj je oko vrata svoju krunicu. Istog trena djevojka je pobjesnila i počela strahovito vikati: “Maknite ova zrnca koja me muče; nosite ih od mene.” Zbog samilosti prema jadnoj djevojci otac Ivan je skinuo krunicu. Slijedeće noći dok se ovaj odmarao, isti đavli koji su posjedali mladu djevojku bijesno su nasrnuli na njega kako bi i njega zaposjeli. Međutim on ih je, sa krunicom koju je čvrsto držao u ruci, unatoč svim naporima koje su oni činili da mu je istrgnu iz ruke, snažno bičevao i otjerao ponavljajući: “Sveta Marijo, Gospo od Krunice, pomozi mi.”
Sutradan, dok je išao u crkvu, ponovno susretne nesretnu djevojku opsjednutu đavlima. Jedan od njih, izrugujući se, reče mu: “ Fratre, da nisi imao krunicu udesili bi smo te za blagdane.” Otac je tada ponovno stavio krunicu oko djevojčinog vrata govoreći: “Zbog presvetih imena Isusa i Marije njegove Majke i po zaslugama svete krunice, zli dusi ja vam naređujem, da odmah izađete iz ovog tijela.” Đavli su bili prisiljeni poslušati istog trena i djevojka je bila oslobođena. Ovi događaji pokazuju kolika je snaga svete krunice za pobjedu u svakoj đavolskoj napasti i svakoj opasnosti od grijeha, jer ga blagoslovljena zrnca svete krunice otjeraju.


12 vel 2011 22:27
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 25 svi 2009 20:37
Postovi: 711
Lokacija: Split
Spol: žensko
Post Re: Čudesna tajna svete krunice za obratiti se i spasiti se
Dvadeset osma ruža

3.10. Po molitvi svete Krunice pred Bogom dobivamo velike zasluge

88. Sveti Augustin tvrdi da nema plodonosnije i za spasenje korisnije pobožne vježbe od čestog razmatranja muke Našeg Gospodina Isusa Krista52. Blaženi Albert Veliki, učitelj Sv. Tome Akvinskog znao je po objavi da jedan kršćanin zadobije više zasluga jednostavnim prisjećanjem, ili meditacijom Isusove muke nego posteći o kruhu i vodi svakog petka tijekom cijele godine ili bičujući se svaki tjedan ili moleći svaki dan Psaltir. Koja će, onda biti zasluga svete krunice koja podsjeća na cijeli život i muku Našega Gospodina Isusa Krista? Gospa je jednog dana objavila blaženom Alanu de la Roche53 da poslije svete misne žrtve, prvog i živog spomen čina muke Našega Gospodina, nema uzvišenije i zaslužnije pobožnosti od krunice, koja kao drugi memorijal predstavlja život i muku Isusovu.
89. Otac Dorland izvješćuje da je Blažena Djevica Marija rekla časnom božjem sluzi kartuzijancu Dominiku, koji je bio jako privržen svetoj krunici, a 1481. je boravio u Treviri: “Svaki put kada vjernik moli krunicu u stanju milosti razmatrajući otajstva života i muke Isusove, zadobije potpun i cjelovit oprost za svoje grijehe.” I blaženom Alanu ona je rekla: “Znaj, iako su dani mnogi oprosti mojoj krunici, da ću ja nadodati mnoge druge za svakih pedeset Zdravomarija onima koji će ih pobožno moliti u stanju milosti na koljenima. Onome tko bude ustrajao u molitvi krunice pod ovim uvjetima i razmatrao petnaest otajstava, isprosit ću mu na kraju njegova života, kao nagradu za vjerno služenje potpuni oprost svih krivnji i kazni za sve njegove grijehe. Sve ovo neka ti se ne čini nemogućim jer je to meni lako budući da sam Majka nebeskoga Kralja, ako sam naime puna milosti, mogu je u izobilju dati svojoj dragog djeci.”

90. Sveti Dominik bio je toliko uvjeren u djelotvornost i zasluge svete krunice da gotovo nikada nije davao drugu pokoru onome tko se ispovijedao kod njega, osim da moli krunicu kako smo prije vidjeli kada smo govorili o onoj Rimljanki kojoj je dao za pokoru samo jednu krunicu. Čak bi i ispovjednici, ako žele slijediti primjer ovog velikog sveca, trebali naložiti osobama, koje ispovijedaju, krunicu s razmatranjem otajstava, umjesto drugih pokora koje nisu toliko zaslužne i Bogu ugodne niti toliko korisne dušama za napredak u krepostima niti toliko djelotvorne da bi spriječile da pokornici ponovno ne padnu u grijeh. A da i ne govorimo, da se moleći krunicu dobivaju mnogi oprosti kojima nisu obdarene druge pobožnosti.

91. Opat Blosio kaže: “Krunica s razmatranjem života i muke Našega Gospodina zasigurno je jako mila Isusu i Mariji i jako djelotvorna za izmoliti svaku milost; zato je možemo moliti za nas same ili za one koji nam se preporučuju u molitve ili pak za cijelu Crkvu. U svakoj našoj potrebi pobožno molimo svetu krunicu i bez sumnje dobiti ćemo, što smo tražili od Boga za naše spasenje.”


Dvadeset deveta ruža

92. Prema sv. Dioniziju, ništa nije toliko božansko, plemenito, Bogu ugodno kao sudjelovanje u spasenju duša i rušenju zlobnih đavolskih planova koji čini sve kako bi se duše izgubile. Ovo je bio razlog zbog kojeg je Sin Božji došao na zemlju. On, osnovavši Crkvu, uništio je vlast Sotone. Nažalost, ovaj je tiranin ponovno smogao snage i okrutno mučio duše, kao što se to vidi po primjeru iz 11. stoljeća kada se pojavilo krivovjerje albigeneza sa svim mržnjama, prepirkama i najodvratnijim porocima koje je đavlu ikad uspjelo da zakraljuju na svijetu.
Koji bijaše lijek ovim velikim neredima? Kako slomiti moć Sotone? Gospa, zaštitnica Crkve, kako bi stišala srdžbu Sina, iskorijenila krivovjerje i obnovila kršćanski život, ponudi kao najdjelotvornije sredstvo bratovštinu svetog Ružarija. I događaji su to potvrdili: ljubav ponovno oživi, obnovi se često pristupanje sakramentima kao u prvom zlatnom dobu Crkve i kršćanski život procva.

93. Papa Lav X. u jednoj svojoj Buli,(od 4. listopada 1520.) kaže da je ova Bratovština osnovana na čast Boga i Marije da kao bedem odagna nesreće koje su prijetile da se obore na Crkvu. Grgur XIII. tvrdi da je krunica bila dana s Neba kao sredstvo za ublaženje Božje srdžbe i za ponizno traženje zagovora Presvete Djevice. Julije III. dodaje da je krunica bila nadahnuta kako bi nam se lakše, po Gospinu zagovoru, otvorilo nebo. Pavao III. i blaženi Pio V. izjaviše da je krunica tako sastavljena i darovana vjernicima kako bi mogli na najdjelotvorniji način doći do duhovne utjehe i odmora. Tko dakle može zanemariti upis u Bratovštinu utemeljenu za tako plemenite ciljeve?

94. Jednog dana otac Dominik, kartuzijanac, jako pobožan molitvi svete krunice, ugleda otvoreno nebo i cijeli nebeski dvor raspoređen u jednom očaravajućem redu. I začu pjevanje krunice s predivnom melodijom, u svakoj desetici se častilo jedno otajstvo života, muke i slave Isusa Krista i Presvete Djevice Marije. On primijeti da na sveto ime Marijino svi blaženici priginjaše glavu a na ime Isusovo klecaše i zahvaljivaše Bogu na svim dobročinstvima koja su primili na zemlji i na nebu po molitvi svete krunice. Vidje isto tako Djevicu Mariju i svece kako prikazuju Bogu Krunice koje su subraća Bratovštine molila na zemlji, te kako mole za sve one koji vrše ovu pobožnost. Zatim vidje bezbrojne krune od prekrasnog i miomirisnog cvijeća pripremljene onima koji pobožno mole Krunicu, krune koje oni sami pletu kako bi bili njima okićeni u nebu.
Viđenje pobožnog kartuzijanca prisjeća na viđenje ljubljenog učenika koji vidje golemo mnoštvo anđela i svetih kako zanosno hvale i blagoslivlju Našeg Gospodina Isusa Krista zbog onog što je učinio i pretrpio radi našeg spasenja. Dakle, nije li baš to ono što čine subraća svete Krunice ?

3.11. Krunica, molitva za svakog kršćanina

95. Ne treba smatrati da je Krunica dobra molitva samo za žene, malene i priproste ljude; ona je dobra također i za muškarce a među njima i one najuglednije. Čim je sv. Dominik priopćio Papi Inocentu III. zapovijed koju je primio s neba da utemelji ovu bratovštinu, Papa je odobri i potaknu sveca da je propovijeda. Čak se je i on sam želio upisati, a poslije njega i sami kardinali upisaše svoje ime u imenik tako da Lopez bez ustručavanja reče: “Niti jedan spol, dob, društveni status nije izuzet od moljenja krunice.56” U ovu su bratovštinu upisane osobe svakog ranga: kneževi, prinčevi, kraljevi, crkveni dostojanstvenici, kardinali, pape. Predugo bi bilo nabrajati ih. Zbog toga, dragi čitatelju, ako uđeš u ovu bratovštinu sudjelovat ćeš u njihovoj pobožnosti, njihovim milostima na zemlji i njihovoj slavi na nebu; pridružen njima u pobožnosti, bit ćeš dionik i dostojanstva.


Trideseta ruža

3.12. Potpuni i djelomični oprosti za žive i mrtve koje je Crkva udijelila molitvi svete krunice

Napomena prevodioca: Sveti Ljudevit nam u dva iduća broja donosi jedno svjedočanstvo o crkvenoj praksi vezanoj za oproste dodijeljene svetoj krunici u vremenu kada je on živio, u 17. stoljeću. Napominjemo da je nauk o oprostima sastavni dio svete baštine naše vjere. Katekizam Katoličke Crkve nam o tome govori u brojevima 1471-1479. Poslije Drugog Vatikanskog Koncila, apostolskom konstitucijom “Indulgentiarum doctrina” od 1. siječnja 1967., papa Pavao VI. je obnovio crkvenu disciplinu oprosta. Krajnji cilj oprosta je “potaći kršćane na jedan dublji kršćanski život”. A cilj obnove crkvene discipline o oprostima je pojednostavljenje i približavanje prakse oprosta životu vjernika. Enchiridion oprosta objavljen 29. lipnja 1968. govori i o oprostima dodijeljenim molitvi svete Krunice. Oprost potpun ili djelomičan – više nema oprosta koji se mjere danima i godinama- može se uvijek primiti za sebe ili jednog pokojnika pod tri uobičajna uvjeta: ispovijed, pričest i molitva na nakane svetoga Oca Pape. Dovoljno je izmoliti jedan Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu po nakani sv. Oca. Uz to treba isključiti svojevoljnu navezanost na lake grijehe a naravno da je potrebno i iskreno raspoloženje vjere, ufanja i ljubavi prema Bogu te svjesna nakana što se traži i dobiva po oprostima. Potpuni oprost za sebe ili jednog pokojnika dobiva tko moli krunicu –dovoljno je moliti 5 otajstava- u Crkvi, oratoriju, redovničkoj zajednici, u obitelji, u nekoj pobožnoj udruzi. Moleći Krunicu treba razmišljati o otajstvima koja molimo ili ih se može navijestiti kratkim razmatranjem prije svakog dotičnog otajstva. S jednom Ispovjedi možemo primiti više potpunih oprosta u trajanju do 8 dana od ispovjedi ali po jednoj Pričesti uz molitvu za nakane svetog Oca možemo primiti samo jedan potpun oprost. Montfort u brojevima 151-154 dublje objašnjava praksu djelomičnih i potpunih oprosta.

96. Ako povlastice, dobročinstva i oprosti čine jednu Bratovštinu preporučljivom, treba reći da je Bratovština svete Krunice najpreporučljivija u Crkvi jer je obdarena najvećim oprostima. Od njenog osnutka pa nadalje, gotovo sve Pape izdvajali su od crkvenog blaga milosti kako bi je obogatili. A budući da primjer može uvjeriti više od riječi i samih dobročinstava, Pape su najbolje svjedočili koliko su cijenili Bratovštinu upisujući se sami u nju.
Evo kratkog pregleda oprosta koje su Pape udijelili Bratovštini, oprosti nedavno potvrđeni od Svetog Oca Inocenta XI., 31. lipnja 1679. i priopćeni, s dopuštenjem objavljivanja, pariškom nadbiskupu, 25. rujna iste godine: 1. potpuni oprost u trenutku upisa; 2. potpuni oprost u trenutku smrti; 3. djelomični oprost od 10 godina i 10 karantena ( četrdesetdnevni post) za svaku od tri krunice; 4. djelomični oprost od 7 dana svaki put kada članovi Bratovštine pobožno izgovore ime Isusovo i Marijino; 5. djelomični oprost od 7 godina i 7 karantena onima koji pobožno prisustvuju procesiji svete Krunice; 6. opći oprost prve nedjelje u mjesecu i za blagdane Našeg Gospodina i Djevice Marije onima koji se istinski kaju i ispovjede te posjete kapelicu Krunice u stolnoj Crkvi bratovštine; 7. djelomični oprost od 100 dana onima koji prisustvuju kod pjevanja antifone Zdravo Kraljice; 8. djelomični oprost od 100 dana onima koji pobožno i uočljivo, s nakanom da daju dobar primjer, nose krunicu; 9. potpuni oprost u određene dane za subraću koja su oboljela i ne mogu ići u crkvu, pod uvjetom da se ispovjede i pričeste te mole tijekom dana cijeli Ružarij ili barem jednu krunicu; 10. po velikoj i posebnoj blagonaklonosti prema Bratovštini svete Krunice, Pape daju mogućnost dobivanja istih oprosta koji su dodijeljeni postajnim crkvama u Rimu, jednostavno posjećujući pet oltara i moleći pred svakim od njih pet Očenaša i pet Zdravomarija za dobrobit Crkve. Ako u stolnoj crkvi Bratovštine postoji samo jedan ili dva oltara može se pred njima izmoliti 25 Očenaša i Zdravomarija.

97. Ova zadnja je velika povlastica za subraću budući da se u rimskim postajnim crkvama dobivaju potpuni oprosti za duše u čistilištu i mnogi oprosti koje oni mogu zadobiti bez muke, troška i čak bez izlaženja iz vlastite domovine! Pa i ako Bratovština ne bi postojala tamo gdje oni stanuju, jednako bi mogli zadobiti spomenute oproste, po dopuštenju Pape Lava X. , posjećujući pet oltara u bilo kojoj crkvi.
Dani utvrđeni i određeni, za one koji stanuju van Rima, u koje subraća mogu zadobiti ove oproste - prema dekretu Svete Kongregacije za oproste, odobrenom od Svetog Oca, 7. ožujka 1678., ukoliko se točno opslužuju uvjeti - jesu: sve nedjelje Došašća; tri dana Kvatri u Došašću; Badnjak, Misa ponoćka, zornica i dnevna misa na Božić; blagdan sv. Stjepana, sv. Ivana Evanđeliste, Nevine dječice, sv. Tri Kralja; tri nedjelje prije korizme, od Pepelnice do nedjelje in Albis; sveto trodnevlje; Uznesenje, bdijenje za Duhove, i cijela duhovska osmina; tri dana rujanskih Kvatri. Dragi subrate svete Krunice, postoje i drugi nebrojeni oprosti; ako ih želiš upoznati pročitaj Pregled oprosta koji su udijeljeni subraći svete Krunice, gdje ćeš isto tako naći i imena Papa koji su ih dali, godinu dopuštenja i razne pojedinosti koje je ovdje nemoguće sažeto iznijeti.


12 vel 2011 22:27
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 25 svi 2009 20:37
Postovi: 711
Lokacija: Split
Spol: žensko
Post Re: Čudesna tajna svete krunice za obratiti se i spasiti se
Četvrta desetica: UZVIŠENOST SVETE KRUNICE ZBOG ČUDESA KOJA JE BOG PO NJOJ UČINIO



Trideset prva ruža

4.1. Majka nerotkinja po molitvi svete Krunice zadobi milost rođenja djeteta

98. Prilikom jednog posjeta Bianki, kraljici Francuske koja nakon dvanaest godina braka još nije imala djece i zato je bila vrlo tužna, sv. Dominik joj je savjetovao da svaki dan moli Krunicu kako bi dobila tu milost s neba. Ona tako učini i 1213 rodi prvorođenog sina kojemu nadjenu ime Filip. Međutim smrt joj ga uzme dok je još bio u povojima, ali tada se pobožna kraljica više nego ikad prije uteče Mariji. Dijelila je veliki broj Krunica po cijelom dvoru i mnogim gradovima kraljevstva kako bi joj Bog udijelio milost koju je tako žarko željela. I bila je uslišana, 1215. rodi se sveti Ljudevit, slava Francuske i uzor kršćanskih kraljeva.57

4.2. Protjerani kralj po molitvi svete Krunice povrati svoje kraljevstvo

99. Alfons VIII. aragonski i kastiljanski kralj, koga je Bog kaznio na razne načine za njegove grijehe, bijaše prisiljen povući se u grad jednog svog saveznika. Dogodi se da baš u tom gradu, na Božić, sv. Dominik propovijedaše o svetoj krunici i milostima koje se po njoj dobivaju od Boga, kako je to uobičajno svetac radio. Između ostalog reče da oni koji pobožno mole krunicu pobjeđuju svoje neprijatelje i pronalaze svaku izgubljenu stvar. Pod dojmom tih riječi kralj naredi da potraže sv. Dominika i upita ga da li je istina to što je čuo u vezi Krunice. Svetac odgovori da ne treba u to sumnjati i uvjeri ga da će iskusiti učinke bude li pobožno molio Krunicu i upisao se u Bratovštinu. Tada, kralj odluči moliti krunicu svaki dan i bijaše ustrajan. Nakon godinu dana, točno na sam dan Božića, nakon što je završio molitvu krunice, Gospa mu se ukaza i reče : “Alfonso, već godinu dana me častiš pobožno moleći moju krunicu. Sada te dolazim nagraditi: znaj da sam ti od svog Sina izmolila oprost za sve tvoje grijehe. Evo ti jedna Krunica; nosi je na sebi i niti jedan od tvojih neprijatelja neće ti moći nauditi”.
Gospa nesta, a kralj osta utješen i pun povjerenja. On se vrati kući s krunicom u ruci, i pun radosti ispriča kraljici o milosti koje je dobio od Djevice Marije. Zatim sa dragocjenom krunicom dotaknu oči kraljice koja je već dugo vremena bila slijepa, i njoj se istog trena povrati izgubljeni vid. Nakon nekog vremena, kralj Alfons skupi vojsku, sklopi ugovore sa saveznicima i žestoko napadne svoje neprijatelje; pobjedi ih i prisili da mu vrate zemlju i nadoknade svaku štetu. Osim toga postao je toliko vješt u ratu da su mu sa svih strana dolazili vojnici kako bi ušli u vojsku pod njegovom zastavom, uvjereni da će se pobjeda uvijek njemu nasmiješiti. I ne bijaše to nikakvo čudo jer nikada nije počinjao bitku a da nije prvo na koljenima izmolio krunicu. Čak je upisao u Bratovštinu cijeli svoj dvor i nagovarao časnike i obitelji da mu budu uzorni članovi. Samu je kraljicu učlanio i oboje su primjernom pobožnošću ustrajali u Marijinoj službi.


Trideset druga ruža

4.3. Po molitvi svete Krunice veliki grješnik se obrati, ispovjedi i ustraja u milosti do smrti

100. Sveti je Dominik imao rođaka po imenu Don Perez ili Pedro, koji je vodio vrlo razuzdan život. On je čuo jednog dana da svetac propovijeda u čudesnim učincima Krunice i da su se mnogi po njoj obratili i izmijenili život, te sam sebi reče: “Bio sam izgubio svaku nadu da ću se spasiti, ali sad se ponovno ufam; trebam i ja poći poslušati ovog Božjeg čovjeka”. I ode slušati propovijed sv. Dominika. Kad ga svetac ugleda, pomoli se u srcu Gospodinu za njega, da On njegovom rođaku otvori oči, i da postane svjestan bijednog stanja svoje duše; istovremeno je dvostruko jače grmio protiv grijeha. Don Perez je bio dosta potresen ali ne toliko da bi promijenio život. Ali ipak se vrati na slijedeću propovijed.
Kada ga Svetac opazi, uvjeren da će se to otvrdlo srce pokajati samo po jednom vanrednom zahvatu milosti, uzvikne na sav glas: ”Gospodine Isuse pokaži ovdje okupljenima u kojem se stanju nalazi onaj koji je sada ušao u tvoju kuću.” I cijeli je puk mogao vidjeti don Pereza okruženog hordom đavola u obliku strašnih zvijeri koje su ga držale zarobljenim željeznim lancima. Oni od straha bezumice počeše bježati. Don Pereza, beskrajno zbunjen i sam isto tako uplašen stidio se što je on bio predmet tolikog užasa. Sv. Dominik, međutim zaustavi ljude i okrenu se prema rođaku te mu reče: ”Prepoznaj, nesretniče, žalosno stanje svoje duše i baci se na koljena pred Gospom! Hajde, uzmi ovu krunicu, pobožno je moli, pokaj se za tvoje grijehe i promjeni život.”! Don Perez posluša te na koljenima izmoli krunicu; odmah potom osjeti se potaknutim ići na ispovijed što i učini s velikim kajanjem. Svetac mu potom naloži da svaki dan moli krunicu, a on ne samo da je to obećao, već upiše i svoje ime u imenik Bratovštine. Kada je izašao iz crkve, njegovo lice, koje je maločas zgrozilo nazočne, svjetlilo je poput lica jednog anđela. Saznalo se potom da je ustrajao u molitvi svete krunice, da je jako uredno živio te da je vedro umro.


Trideset treća ruža

4.4. Po molitvi svete Krunice krivovjernik i bogohulnik obrati se i bijaše oslobođen od đavolskog posjednuća

101. Dok je propovijedao krunicu u okolici Carcassonnea, sv. Dominiku su predstavili jednog albigenskog krivovjernika koji je bio opsjednut đavlom. Svetac, pred gomilom od preko dvanaest tisuća ljudi istjera zle duhove iz njega, i đavli koji su vladali tim jadnikom, njima usprkos, bijahu prisiljeni odgovoriti na pitanja egzorciste. I priznaše: 1. da ih je u njegovom tijelu bilo petnaest tisuća jer se on usudio boriti protiv petnaest otajstava krunice; 2. da sv. Dominik sa svojom krunicom terorizira čitav pakao, i da ga oni sami mrze više od bilo koga drugog jer je pobožnošću krunice oslobađao duše od njihove vlasti; 3. otkrili su još mnoge druge pojedinosti.
Sveti Dominik zatim stavi svoju krunicu oko vrata opsjednutog i upita đavle koga se oni od svih svetaca na nebu najviše boje i koji od njih zaslužuje najviše poštovanja i ljubavi od strane ljudi. Na to pitanje pakleni dusi toliko zavikaše, da je većina prisutnih od straha pala na zemlju. Zatim zli duhovi da ne bi izravno odgovorili na pitanje, počnu plakati i jaukati na jedan toliko žalostan i dirljiv način da su mnogi nazočni osjećali sažaljenje. Na usta opsjednutog i s plačljivim glasom govorili su: “Dominiče, Dominiče, smiluj nam se i obećajemo da ti nećemo nikada više naškoditi. Ti koji si pun samilosti prema grješnicima i jadnicima, smiluj se i nama bijednicima. Oh! već toliko patimo: zašto se raduješ povećanju naših muka? Zadovolji se onima koje nas muče! Milosrđe, milosrđe, milosrđe!”

102. Ravnodušan nad plačem ovih zlih duhova, svetac odgovori da ih neće prestati mučiti sve dok ne odgovore na njegovo pitanje. Oni rekoše da će odgovoriti, ali potajno, na uho, a ne pred svima. Dominik ne popusti i naredi im da glasno govore; no sav je njegov trud bilo uzaludan, i demoni utihnu. Tada Svetac pade ničice i poče moliti Gospu: ”Djevice moćna, Marijo, po zaslugama tvog pozdrava Zdravo Marijo i tvoje krunice naredi ovim neprijateljima ljudskog roda da odgovore na moje pitanje”. Odmah nakon ovog zaziva jedan gorući mlaz plamena iziđe iz usta, nosnica, i ušiju opsjednutog; nazočni su se tresli od užasa ali nitko nije bio povrijeđen. Čuli se vriskovi zlih duhova : “Dominiče mi te molimo u ime muke Kristove i po zaslugama njegove Presvete Majke i svetaca: Dopusti nam da izađemo iz ovog tijela bez da išta kažemo. Anđeli će ti to objaviti kada ti to budeš htio. Uostalom, zašto želiš vjerovati nama? Nismo li mi možda lažci? Nemoj nas više mučiti, smiluj nam se”.
“ Nesretnici ne zaslužujete da budete uslišani” - nastavi Sv. Dominik, i ponovno na koljenima zamoli Djevicu: ”O predostojna Majko Mudrosti preklinjem te zbog naroda koji je ovdje prisutan i koji je već započeo kako treba moliti Anđeoski pozdrav, prisili ove tvoje neprijatelje da javno objave cjelovitu i čistu istinu o Ružariju”.
Nakon što je završio molitvu, svetac vidje pored sebe Djevicu Mariju okruženu mnoštvom anđela, koja je zlatnom šibom udarala opsjednutog i govorila mu: “Odgovori mome sluzi Dominiku prema njegovom zahtjevu”. Treba napomenuti da nitko nije čuo niti vidio Gospu osim sv. Dominika.

103. Na tu zapovijed, đavli počeše vikati: “O inimica nostra, o nostra damnatrix, o nostra inimica, o nostra damnatrix, o confusio nostra, quare de coelo descendisti, ut nos hic ita torqueres? Per te quae infernum evacuas et pro peccatoribus tanquam potens advocata exoras: o Via coeli certissima, cogimur sine mora et intermissione ulla, nobis quamvis invitis, et contra nitentibus, totam rei proferre veritatem. Nunc declarandum nobis est simulque publicandum ispusum medium et modus quo ipsimet confundamur,unde vae et maledictio in aeternum nostris tenebrarum princibus.
Audite igitur vos,christiani. Haec Christi Mater potentissima est praeservandis suis servis quominus praecipites ruant in baratrum nostrum inferni. Illa est quae dissipat et enervat, ut sol, tenebras omnium machinarum et astutiarum nostrarum, detigit omnes fallacias nostras et ad nihilum redigit omnes nostras tentationes. Coactique fatemur neminem nobiscum damnari qui ejus sancto cultui et pio obesequio devotus perseverat. Unicum ipsius suspirium, ab ipsa et per ipsam sanctissimae Trinitati oblatum, superat et excedit omnium sanctorum preces, ataque pium et sanctum eorum votum et desiderium, magisque eum formidamus quam omnes paradisi sanctos; nec contra fideles ejus famulos quidquam preavalere possumus.
Notum sit etiam vobis plurimos christianos in hora mortis ipsam invocantes contra nostra jura salvari, et nisi Marietta illa obstitisset nostrosque conatus repressisset, a longo jam tempore totam Ecclesiam exterminassemus, nam saepissime universos Ecclesiae status et ordines a fide deficere fecissemus. Imo planius et plenius vi et necessitate compulsi, adhuc vobis dicimus, nullum in exercitio Rosarii sive psalterii ejus perseverantem aeternos inferni subire cruciatus. Ipsa enim devotis servis suis veram impetrat contrtionem qua fit ut peccata sua confiteantur, et eorum indulgentiam a Deo consequantur.”

104. “O naša neprijateljice, naša propasti i naša pomutnjo! Zašto si sišla s neba da toliko trpimo? O zagovornice grješnika koje iz pakla izvodiš, o sigurni rajski pute, jesmo li mi baš prisiljeni, sebi usprkos reći svu istinu? Trebamo li baš ispovjediti pred svima ono što će nas posramiti i biti uzrokom naše propasti? Teško nama! A vječno prokletstvo našim knezovima tmine! Dobro čujte vi kršćani: Ova Majka Kristova je svemoguća i može spriječiti da njene sluge padnu u pakao. Ona je ta koja kao sunce raspršuje tamu naših prepredenosti i profinjenosti, osujećuje naše spletke, razara naše zamke, i čini uzaludnima i neučinkovitima sve naše napasti.
Prisiljeni smo priznati vam da nitko od onih koji su ustrajali u njenoj službi nije s nama proklet. Samo jedan uzdah koji Ona prikazuje Presvetome Trojstvu vrijedi više od svih molitava, zavjeta, i želja svetaca. Mi je se bojimo više od svih blaženika zajedno i ne možemo ništa protiv njenih vjernih slugu. Naprotiv, događa se da mnogi kršćani, koji bi po uobičajnim zakonima bili prokleti, zazivajući je u trenutku smrti uspijevaju se spasiti zahvaljujući njenom zagovoru. Ah, da se ova Marijetina - tako su je zvali iz bijesa- nije usprotivila našim planovima i našim nasrtajima već odavno bi mi srušili, uništili Crkvu i zaveli u krivovjerje i nevjernost sve njene hijerarhije. Obznanjujemo, prikliješteni silom koja nas tlači, da nitko od onih koji ustraju u molitvi Krunice, nije proklet jer Ona zadobije svojim vjernim slugama iskreno pokajanje za njihove grijehe te dobivaju oproštenje i oproste”.
Tada sv. Dominik pozva sve nazočne da polagano i pobožno mole Krunicu. I gle čuda! Na svaku Zdravo Mariju koju su svetac i narod molili, iz tijela tog opsjednutog izlazilo je mnoštvo đavola u obliku gorućeg ugljena. Kad je nesretnik bio potpuno oslobođen, Presveta Djevica, koja je sve vrijeme bila nevidljiva blagoslovi narod i svi osjetiše jednu blagu i živu radost. Ovo je čudo bilo uzrok obraćenja mnogih krivovjernika koji su se čak upisali u Bratovštinu svete Krunice.


12 vel 2011 22:28
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 25 svi 2009 20:37
Postovi: 711
Lokacija: Split
Spol: žensko
Post Re: Čudesna tajna svete krunice za obratiti se i spasiti se
Trideset četvrta ruža

4.5. Po molitvi svete Krunice kršćanski kraljevi i vitezovi bijahu zaštićeni u ratovima

105. Kako se mogu dostojno prepričati pobjede Simone-a, grofa Montferta, nad albigenzima koje učini uz pomoć i zaštitu Gospe od svete Krunice? Bile su toliko poznate da svijet ne upozna slične. Jedamput sa 500 ljudi on izazva deset tisuća krivovjernika i pobjedi; jednom sa trideset porazi ih tri tisuće; drugi put sa osam stotina konjanika i tisuću pješaka rastjera vojsku aragonskog kralja od sto tisuća ljudi, izgubivši samo jednog konjanika i osam vojnika.

106. Od kojih sve opasnosti Djevica Marija ne oslobodi Alana de l’Anvallay, bretonskog viteza, neustrašivog borca za vjeru protiv albigenza! Jednog dana, kada su ga neprijatelji okružili sa svih strana Djevica obori na njih sto pedeset stijena i izbavi ga iz njihovih ruku. U jednoj drugoj prilici, dok je njegov brod tonuo, božanstvena Majka učini da ispliva iz vode sto pedeset grebena, preko kojih se on mogao izvući i vratiti u Bretanju. Za trajnu uspomenu na ova čudesa koja je zadobio od Djevice, zahvaljujući svetoj Krunici koju je molio svaki dan, on podignu u Dinanu samostan za redovnike novog reda sv. Dominika; kasnije i on sam je postao redovnik i sveto je umro u Orléansu.

107. Otero, i on bretonski vojnik iz Vaucoulersa, rastjera više puta cijele čete krivovjernika i lopova samo držeći u ruci ili na dršci mača Krunicu. Njegovi vlastiti neprijatelji, nakon što su doživjeli poraz, priznaše mu da su vidjeli njegov mač kako bliješti živom svjetlošću. Čak su jednom vidjeli samog Otera dobro zaštićena štitom na kojem su se isticale slike Isusa, Gospe i svetaca što ga je činilo nevidljivim i što mu je davalo snagu u borbi. Jednom, sa deset postrojbi suprotstavi se vojsci od dvadeset tisuća krivovjernika bez da je izgubio i jednog od svojih vojnika. Ta činjenica se toliko dojmila zapovjednika vojske krivovjernika da se uputio u posjet Oteru, odrekao krivovjerja i izjavio da ga je tijekom okršaja vidio oklopljenog plamenim oklopom.


Trideset peta ruža

108. Blaženi Alan svjedoči da je jedan kardinal imenom Petar, naslovnik crkve Svete Marije u Trasteveru, bliski prijatelj sv. Dominika, koga je ovaj podučio o molitvi svete Krunice, pobožno ustrajao u moljenju krunice i postao njen gorljivi apostol. Bio je poslan kao izaslanik križarima u Svetu Zemlju koji su tada bili u ratu protiv Saracena. On je njima govorio o djelotvornosti krunice, i svi su u to bili uvjereni. Molili su krunicu tražeći pomoć s neba u neposrednoj bitci; pobijedili su neprijatelja iako ih je bilo tri tisuće naspram sto tisuća.
Već smo vidjeli kako se đavli na nevjerojatan način boje Krunice. Sveti Bernard kaže da ih anđeoski pozdrav progoni i zbog njega čitav pakao strepi. Blaženi Alan uvjerava da je sreo mnoge osobe, koje su se predale đavlu dušom i tijelom, odričući se krštenja i Isusa Krista i bile su oslobođene tiranije pakla nakon što su prihvatile molitvu svete Krunice.


Trideset šesta ruža

4.6. Po molitvi svete Krunice žena koja je bila predala dušu đavlu bi oslobođena od đavolskog posjednuća

109. Godine 1578. jedna žena iz Anverse predala se đavlu uobičajnim ugovorom potpisanim vlastitom krvlju. Nakon nekog vremena osjeti veliku grižnju savjesti i želeći činiti zadovoljštinu za grijeh koji je učinila, potraži razboritog i milostivog ispovjednika kako bi saznala na koji bi se način mogla osloboditi od ropstva sotone. Nađe jednog mudrog i pobožnog svećenika koji joj savjetova da se uputi nekom ocu Henriku iz samostana svetog Dominika, upravitelju Bratovštine svete Krunice, kako bi se ispovjedila i učlanila.
Ona otiđe, ali umjesto oca Henrika nađe đavla preodijevenog u fratra koji ju oštro prekori i dade joj do znanja da za nju nema više nikakve nade da zadobije Božju milost niti opozove čin potpisanog predanja. Ožalošćena ali puna povjerenja u božansko milosrđe, uboga se žena ponovno vrati ocu ali ponovno zateknu đavla koji ju odbije kao i prvi put. Ustrajući u dobroj nakani, ona se pojavi u samostanu i treći put, te konačno po Božjoj volji, susretne se sa pravim ocem Hrenrikom, koji je primi s ljubavlju, potaknu na povjerenje u dobrotu Gospodnju i pozove je da učini dobru ispovijed. Zatim joj naloži da često moli krunicu i upiše ju u Bratovštinu. Ona učini što joj je bilo rečeno. I tada jednog jutra, dok je otac Henrik služio misu za nju, Djevica Marija primora đavla da vrati ženi zloglasan papir i u jednom trenutku žena bijaše oslobođena od Zloga zahvaljujući Marijinom autoritetu i molitvi svete krunice.


Trideset sedma ruža

4.7. Po molitvi svete Krunice samostan u kome je bila popustila disciplina obnovi se u izvornom duhu

110. Jedan čovjek plemenitog porijekla otac brojne obitelji, smjestio je svoju kćer u jedan samostan koji je bio potpuno raspušten: redovnice su težile samo za taštinom i užicima. Ispovjednik, Božji čovjek i gorljivi molitelj krunice, želeći voditi putem savršenstva barem onu mladu redovnicu, savjetova joj da svaki dan moli Krunicu u čast Gospe, meditirajući život, muku i slavu Isusa Krista. Ona milo primi savjet i prihvati ga; malo po malo dosadi joj neuredan život sestara te poče voljeti tišinu i molitvu ne obraćajući pažnju na prezir i poruge onih koje su je okruživale niti se obazirala kad su je smatrale pobožnjakušom.
U to vrijeme jedan cijenjeni redovniči poglavar zvanično posjeti samostan i dok je molio imao je posebno viđenje. Učini mu se da vidi jednu redovnicu u molitvi u vlastitoj ćeliji pred jednom Gospođom nevjerojatne ljepote, u pratnji povorke anđela, koji su užarenim strelicama držali na odstojanju mnoštvo đavola koji su pokušavali ući u ćeliju. Učini mu se još da vidi one zloduhe u obliku odvratnih nečistih životinja kako se sklanjaju u ćelije drugih redovnica i navode ih na grijeh, na koji su mnoge nesretnice pristajale.
Po tom viđenju opat shvati žalosno stanje samostana i mislio je da će umrijeti od tuge. Pozove sebi mladu redovnicu i ohrabri je da ustraje. Razmišljajući zatim, o uzvišenosti Krunice odluči obnoviti samostan ovom pobožnošću. Nabavi velik broj krunica, razdjeli ih svim redovnicama savjetujući im da mole Krunicu svaki dan, obećavajujući im da ako prihvate savjet neće ih prisiliti na reformu. Prihvatile su krunice i obećale, pod tim uvjetom, da će je moliti. Čudo! Divna stvar: malo po malo sve su se redovnice odrekle ispraznosti, povratila se tišina i sabranost i nakon nepunih godinu dana same su zatražile obnovu. Krunica je djelovala na njihova srca više nego što je to mogao opat sa svim nagovorima i ovlastima.


Trideset osma ruža

4.8. Po molitvi svete Krunice jedan biskup obnovi kršćanski život u svojoj biskupiji

111. Jedna španjolska grofica, koju je sveti Dominik poučio o svetoj Krunice molila ju je svaki dan i čudesno je napredovala u kreposti. Ništa nije žarče željela nego napredovati u savršenstvu; zbog toga je pitala jednog drugog crkvenog dostojanstvenika, poznatog propovjednika, na koji način će ga postići. On joj reče da ga prvo treba upoznati sa stanjem njene duše i njenim pobožnim vježbama. Ona odgovori da joj je od svih najvažnija Krunica koju moli svaki dan meditirajući radosna, žalosna i slavna otajstva s velikom duhovnom koristi. Biskup presretan, čuvši koliki je dragocjeni nauk sadržan u otajstvima, odgovori joj: ”Već sam dvadeset godina doktor teologije, imao sam mogućnost upoznati mnogo vrsnih pobožnih vježbi, ali ne vidim niti jednu koja je plodonosnija i primjerenija kršćanstvu od ove. Želim vas nasljedovati; propovijedati ću Krunicu”.
To je i činio s tolikim uspjehom da je došlo do velike promjene u ponašanju vjernika u njegovoj biskupiji: obraćenja, povratak, izmirenja, prestanak raskalašenosti, igara, oslobađanje od svega suvišnoga, ponovni procvat mira, poštovanja i ljubavi u obiteljima. Promjena je bila toliko više zadivljujuća što je prije toga biskup puno radio na tome da obnovi svoju biskupiju i uvijek s oskudnim rezultatom. Kako bi potaknuo svoje vjernike na pobožnost Krunice nosio je uza se lijepo napravljenu krunicu koju je pokazivao govoreći: “Znajte braćo da je Krunica Blažene Djevice Marije toliko uzvišena, da se ja vaš biskup, doktor teologije, doktore civilnog i crkvenog prava, ponosim što je uvijek nosim na sebi kao najčasniji znak mog biskupstva i doktorata.”


12 vel 2011 22:29
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 25 svi 2009 20:37
Postovi: 711
Lokacija: Split
Spol: žensko
Post Re: Čudesna tajna svete krunice za obratiti se i spasiti se
Trideset deveta ruža

4.9. Po molitvi svete Krunice jedan župnik obnovi kršćanski život u svojoj župi

112. Župnik jedne danske župe često je pričao, na veću slavu Božju i na radost svoje duše, kako je u svojoj župi iskusio plodove pobožnosti svete Krunice jednake onima koje je postigao onaj biskup u svojoj biskupiji.
“Propovijedao sam – govorio je – o najvažnijim i najkorisnijim temama, ali bez ikakva uspjeha. Nisam vidio nikakva napretka u mojoj župi i tada sam odlučio propovijedati Krunicu: objašnjavao sam njenu uzvišenost i molitvu. Dakle ja mogu reći, nakon što su moji župljani iskusili ovu pobožnost, da sam uočio jednu vrlo osjetnu promjenu. Zaista, ova je molitva djelotvorna, ona je puna Božjeg pomazanja koje dira srce, izaziva zgražanje nad grijehom i ljubav prema kreposti.”
Jednog dana Bogorodica reče svetom Alanu: “Kao što je Bog izabrao anđeoski pozdrav kako bi učinio djelo Utjelovljenja svoje Riječi i Otkupljenje ljudi, tako i oni koji žele promijeniti ponašanje i obnoviti narode u Isusu Kristu, moraju me častiti i iskazivati mi poštovanje istim pozdravom. Ja sam put izabran od Boga, po kojem je On došao ljudima; stoga, poslije Isusa Krista, meni se trebate obratiti kako biste zadobili milost i krepost.”65

4.10. Pastoralno iskustvo sv. Ljudevita Montfortskoga o učinkovitosti molitve svete Krunice u svim potrebama

113. Što se tiče mene koji ovo pišem, osobno sam vidio djelotvornost ove molitve za obraćanje najtvrdokornijih srdaca. Tijekom jednih misija susreo sam ljude koji nisu bili nimalo dirnuti propovijedima o najstrašnijim istinama, ali su prihvatili moj savjet da svakog dana mole Krunicu te su se potom obratili i potpuno se predali Bogu. Čak sam uočio i ogromnu razliku u ponašanju među stanovništvom župa u kojima sam propovijedao misije: jedni su, napustivši molitvu Krunice ponovno zapali u grijeh; drugi su, ustrajući u njenoj molitvi, sačuvali Božju milost i iz dana u dan rastu u kreposti.


Četrdeseta ruža

114. Blaženi Alan , oci Ivan Dumont i Thomas, ljetopisi sv. Dominika te drugi autori koji su često bili očevici, navode veliki broj izvanrednih obraćenja, koja su postignuta po ovoj divnoj pobožnosti Krunice: obraćenja grješnika i grješnica koji su se vratili na dobar put nakon dvadeset, trideset ili četrdeset godina neurednog života, a kojima nikad prije ništa nije koristilo kao poticaj za obraćenje. Ne navodim ih, da se ne bih suviše odužio, isto kao što ne mogu otkriti ona koja sam vidio vlastitim očima: šutim iz razloga koji se mogu lako naslutiti.
Dragi čitatelju, ako vršiš i propovijedaš ovu pobožnost, iz svog osobnog iskustva ćeš znati više nego čitajući bilo koju knjigu koja obrađuje ovu temu. I sam ćeš se radosno uvjeriti u djelotvornost obećanja koja je Djevica Marija dala svetom Dominiku, Blaženom Alanu, te svima onima koji se zalažu u širenju ove pobožnosti, koja joj je vrlo draga. Gospa, zapravo, uči kršćane svojim i Sinovljevim krepostima, nasljedovanju Isusa Krista, uvodi ih u misaonu molitvu, potiče na pohađanje sakramenata, te na ozbiljno nastojanje oko kreposti i dobrih djela. Osim toga pridonosi zadobivanju mnogih dragocjenih oprosta, koje ljudi ne poznaju samo zato što im propovjednici o njima gotovo nikad ne govore, ograničavajući se na male, danas uobičajene, propovjedi o svetoj Krunici. Propovijedi koje ponekad izazivaju divljenje, ali nimalo ne poučavaju.

115. Da ne duljim zadovoljit ću se da ti kažem s blaženim Alanom da je Krunica izvor i riznica svakog dobra. Zahvaljujući Krunici: grješnici zadobivaju oproštenje; onima koji žude za savršenstvom žeđ biva ugašena; sužnjima se kidaju okovi; ožalošćeni pronalaze radost; napastovani pronalaze mir; ubogi dobivaju pomoć; redovnici se obnavljaju; neuki se poučavaju; živi likuju nad ispraznostima; pokojnima dolazi u obliku utjehe iščekivano milosrđe.66
“Želim – reče jednog dana Djevica Marija blaženom Alanu – da vjernici pobožni mojoj Krunici postignu milost i da budu blagoslovljeni od mog Sina za života, u smrti i nakon smrti. Želim da budu oslobođeni svake vrste ropstva, da budu pravi kraljevi sa krunom na glavi i žezlom u ruci u vječnoj slavi. Amen.”


Peta desetica: SVETI NAČIN MOLJENJA KRUNICE



Četrdeset prva ruža

5.1. Razlozi plodonosne i neplodonosne molitve svete Krunice

116. Ne dužina već žar molitve sviđa se Bogu, ona privlači i osvaja njegovo srce. Jedna jedina dobro izmoljena Zdravo Marijo zaslužnija je nego sto i pedeset slabo izmoljenih. Gotovo svi katolici mole Krunicu, ili jedan njen dio ili barem nekoliko desetica. Zašto je onda tako malo onih koji ispravljaju svoje nedostatke i napreduju u krepostima, ako ne zato što ne mole ove molitve onako kako bi trebali moliti?

117. Pogledajmo dakle, na koji je način potrebno moliti krunicu, kako bi molitva bila Bogu ugodna, te da bi nas posvetila. Prije svega, onaj koji moli Krunicu mora živjeti u Božjoj milosti ili barem odlučiti izići iz stanja grijeha, jer po teološkom nauku, dobra djela i molitve učinjene u smrtnom grijehu su mrtva djela, gube svoju vrijednost, nisu Bogu ugodna, i nemaju nikakve zasluge za vječni život. Tako treba shvatiti ono što je napisano: Njegova hvala ne dolikuje ustima grješnika (Sir 15,9).
Pohvale, anđeoski pozdrav, Zdravo Marijo i sam Oče Naš ne mogu biti ugodne Bogu, ako ih je izmolio grješnik koji se ne kaje: Ovaj me narod časti usnama, ali mu je srce daleko od mene (Mk 7,6). Osobe koje postaju članovi mojih bratovština – govori Isus Krist – i svakog dana mole Krunicu, ili jedan njezin dio, bez ikakvog pokajanja za vlastite grijehe “istina, časte me usnama, ali im je srce daleko od mene”.
Rekao sam: “… ili barem odlučiti izići iz stanja grijeha ”: jer ako bi bilo apsolutno potrebno biti u milosti Božjoj da bi naše molitve bile ugodne Bogu, to bi značilo da oni koji su u smrtnom grijehu nikada se ne bi mogli moliti, dok je upravo njima molitva potrebnija nego pravednima. Ovo je zabluda koju je Crkva osudila iz razumljivih razloga: kad bi to bilo tako, grješniku ne bi nikada trebalo savjetovati da moli Krunicu, jer bi mu to bilo uzaludno!
Kad bi s odlukom da ostanemo u grijehu i bez ikakve namjere da ga se oslobodimo, postali članom bratovštine Presvete Djevice ili molili Krunicu ili kakovu drugu molitvu, ubrajali bismo se u lažne Marijine štovatelje, one ohole i nepokajane, koji pod njenim plaštem, sa škapularom na prsima i krunicom u ruci idu vičući: “Djevice sveta, o Djevice dobra, ja te pozdravljam Marijo”. A istovremeno Isusa razapinju na križ i okrutno ga ranjavaju svojim grijesima, padajući tako sa stolica najsvetijih Marijinih bratovština u pakleni oganj.

118. Svima dakle preporučamo Krunicu: pravednima da sačuvaju Božju milost i rastu u njoj, grješnicima da napuste putove grijeha. Daleko od nas da potičemo grješnika da učini plašt Marijine zaštite, plaštem osude pod kojim bi mogao skriti svoje vlastite grijehe i preokrenuti Krunicu, lijek za svako zlo, u zlokobni i smrtonosni otrov. Uzoran kada padne, padne u najveće izopačenosti. Corruptio optimi pessima.
Učeni kardinal Hugues kaže: “Potrebno je da budemo čisti poput anđela, da bismo se mogli približiti Presvetoj Djevici i uputiti joj anđeoski pozdrav.” Jednom je sama Gospa, nekom bludniku koji je svakog dana molio Krunicu, pokazala prekrasne plodove na jednom ogavnom poslužavniku. On se zgrozio nad tim prizorom, a Marija mu reče: “Evo kako me služiš. Ti mi uistinu prikazuješ prekrasne ruže, ali na jednom prljavom i oskvrnutom poslužavniku. Sam prosudi da li ja to mogu cijeniti!”


12 vel 2011 22:29
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 25 svi 2009 20:37
Postovi: 711
Lokacija: Split
Spol: žensko
Post Re: Čudesna tajna svete krunice za obratiti se i spasiti se
Četrdeset druga ruža

5.2. Sabrana molitva svete Krunice; namjerne i nenamjerne rastresenosti

119. Da bismo dobro molili, nije dovoljno iznijeti svoje prošnje moleći krunicu, najljepšu među molitvama; potrebna je i velika usredotočenost, jer Bog više sluša glas srca, nego glas koji dolazi s usana. Kad bismo molili svojevoljno rastreseni, time bismo iskazivali veliko nepoštovanje prema Bogu, što bi učinilo neplodonosnima naše Krunice, a nas ispunilo grijesima. Možemo li očekivati od Boga da nas sluša, ako mi sami sebe ne slušamo?
Zar dok molimo, strahopoštovanja dostojno Božje Veličanstvo, koje promatra zemlju i na njoj pobuđuje strepnju, da se namjerno zabavljamo trčkarajući za leptirom? To bi značilo da želimo udaljiti od sebe blagoslov ovog velikog Gospodina, te tako riskirati da padnemo u prokletstvo kojim On prijeti onima koji nemarno čine djela Božja: Proklet bio tko nemarno obavlja djela Božja (Jr 48,10).

120. Istina, nije ti moguće moliti Krunicu bez makar jedne nenamjerne rastresenosti. Naprotiv, jako je teško izmoliti i samo jednu Zdravomariju, bez da nam, uvijek nemirna mašta, ne oduzme mrvicu naše pažnje. Ali je ipak možeš moliti bez namjernih rastresenosti, te moraš unaprijed poduzeti sve potrebno za očuvanje pažnje i smanjivanje nenamjerne rastresenosti.
Da bi to postigao, uđi u Božju prisutnost: zamisli da te promatraju Bog i njegova sveta Majka, da Anđeo čuvar, koji je tebi s desna, prikuplja tvoje Zdravomarije, ako su dobro izmoljene, kao jednako toliko ruža, kojima će načiniti krunu Isusu i Mariji; potom zamisli da tebi s lijeva obilazi đavao, tražeći da proždere tvoje Zdravomarije, ako su izmoljene bez pažnje, pobožnosti i čednosti, te da ih zabilježi u knjigu smrti. Pogotovu, nemoj zaboraviti prikazati pojedine desetice na čast otajstava, niti tijekom kontemplacije, zaboraviti sebi predočiti Našeg Gospodina i njegovu svetu Majku u otajstvu kojeg kaniš častiti.

121. U životopisu blaženog Hermana iz reda Premonstrateza68 može se pročitati, da kada bi on pobožno i sabrano molio Krunicu, razmišljajući o otajstvima, ukazivala bi mu se Presveta Djevica sjajna od svjetlosti, u veličanstvenoj i očaravajućoj ljepoti. S vremenom se njegova pobožnost ohladila. Krunicu je molio nepažljivo i na brzinu. Tada mu se Marija ukaza izborana, sjetna i rastužena lica. Herman se začudi toj promjeni, ali mu Majka Božja reče: “Ukazujem ti se onakvom kakvom me sada vidiš u svojoj duši, jer se već neko vrijeme odnosiš prema meni kao prema kakvoj nepoznatoj osobi dostojnoj prezira. Gdje je vrijeme kad si me, svjestan mojih otajstava i moje veličine, pozdravljao sa smjernim poštovanjem?”


Četrdeset treća ruža

5.3. Borba protiv rastresenosti i đavolskih napasti

122. Nijedna molitva ne donosi toliko zasluga duši, niti više slavi Isusa i Mariju, kao dobro izmoljena Krunica. Ali ipak, teško ju je moliti onako kako bi trebalo i potrebno je mnogo truda da se u tome ustraje, upravo zbog posebnih rastresenosti koje se skoro prirodno javljaju uslijed neprestanog ponavljanja iste molitve. Kada se moli mala služba Marijina ili sedam Psalama, ili druge molitve, raznolikost izraza i različitost riječi zaustavljaju maštu i preporađaju duh i kao posljedica na taj način pomažu duši dobro moliti te molitve.
Ali u Krunici, koja zahtjeva neprestano ponavljanje Očenaša i Zdravomarije uvijek u istom obliku, vrlo je teško ne dosađivati se ili čak i ne uspavati se ili ne napustiti molitvu svete Krunice i potražiti kakvu drugu ugodniju i manje dosadnu molitvu. Stoga, ako želimo ustrajno moliti Krunicu, moramo imati neusporedivo dublju pobožnost od one koju zahtjeva bilo koja druga molitva, pa i sam Davidov Psalterij.

123. Povećanju poteškoća pridonose, bilo naša prevrtljiva mašta koja gotovo nikad ne miruje, bilo zloba đavla koji neumorno pokušava odvući našu pažnju i spriječiti nas u molitvi. Što sve zlobni duh nije spreman učiniti protiv nas kada vidi kako smo odlučni moliti Krunice s nakanom da predusretnemo njegove zamke? Uvećava našu urođenu slabost i našu lijenost prije nego li i započnemo moliti; povećava dosadu, rastresenosti i umor.
Ukratko, tijekom molitve nas opsjeda sa svih strana, da bi mogao, nakon što izmolimo Krunicu s mnogo napora i rastresenosti, izrugivati nam se i govoriti: “Tvoja molitva ništa ne vrijedi; tvoja Krunica nema nikakvu vrijednost, bilo bi ti bolje da si radio, bavio se svojim obvezama. Ne uočavaš li da gubiš vrijeme rastreseno brbljajući usmene molitve, dok bi sa pola sata provedenih u meditaciji ili čitajući kakvu dobru knjigu postigao mnogo više koristi? Sutra kada budeš manje pospan molit ćeš pažljivije. Ostatak Krunice ostavi za sutra!” Na taj način đavao uspijeva svojom lukavošću nagovoriti te da zapostaviš cijelu krunicu ili jedan njen dio, da zamijeniš krunicu drugom molitvom, ili da je barem odgodiš.

124. Ne vjeruj mu, dragi subrate Krunice i ohrabri se ako je tijekom cijele Krunice tvoja mašta bila ispunjena rastresenošću i čudnim mislima koje si, čim si ih uoči, pokušavaosi ih odagnati što si bolje mogao. Tvoja je Krunica toliko bolja koliko je zaslužnija; ona je toliko zaslužnija koliko je teža; toliko je teža koliko je manje prirodno duši ugodna, i više uznemirivana dosadnim mravima i mušicama koje lutaju bez reda i protivno tvojoj volji vrte se u mašti te ne dopuštaju duši da uživa u onom što govori niti da se odmori u miru.

125. Čak i onda kad se moraš boriti protiv rastresenosti tijekom cijele Krunice, bori se hrabro sa oružjem u ruci, to jest nastavi je moliti iako bez ikakve slasti ili osjetne utjehe. Bit će to strašna, ali i spasonosna bitka za vjernu dušu. Naprotiv, ako položiš oružje, to jest, ostaviš svoju Krunicu, biti ćeš pobijeđen. I tada će te đavao, koji je trijumfirao nad tvojom voljom, ostaviti na miru, ali na sudnji dan, spočitavat će ti tvoju malodušnost i nevjernost. Onaj koji je vjeran u malim stvarima, vjeran je i u velikim (Lk 16,10): onaj koji vjerno potiskuje male rastresenosti tijekom vrlo kratke molitve, taj će biti vjeran u velikim stvarima. Ništa nije sigurnije od ovog: to su riječi Duha Svetoga! Hrabro dakle, vi dobri sluge i vjerne sluškinje Isusa i njegove svete Majke, koji ste odlučili svakog dana moliti Krunicu!
Neka vas nikada mnogobrojne mušice – nazovimo tako rastresenost koja vas muči tijekom molitve – ne uspiju podlo navesti na to da napustite druženje s Isusom i Marijom, u kojem se nalazite dok molite Krunicu. Malo naprijed ću vam predložiti nekoliko sredstava kojima možete umanjiti rastresenost.


12 vel 2011 22:30
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 25 svi 2009 20:37
Postovi: 711
Lokacija: Split
Spol: žensko
Post Re: Čudesna tajna svete krunice za obratiti se i spasiti se
Četrdeset četvrta ruža

5.4. Praktični savjeti za dobro moljenje svete Krunice

126. Nakon što zazoveš Duha Svetoga, da bi dobro molio Krunicu, na trenutak se saberi pred Bogom, i na način koji ćeš kasnije vidjeti, prikaži pojedine desetice.70 Prije nego što započneš deseticu, zaustavi se na trenutak, duže ili kraće, ovisno o vremenu kojim raspolažeš, kako bi sagledao otajstvo koje slaviš, te po tom otajstvu i po zagovoru Presvete Djevice, uvijek traži jednu od kreposti koja je na poseban način sadržana u tom otajstvu i koja ti je najpotrebnija. Najviše pazi na dvije pogreške koje čine gotovo svi oni koji mole Krunicu.
Prva, da ne formuliraju nikakvu nakanu prije nego počnu moliti; ako ih pitaš zašto mole, ne znaju odgovoriti. Zbog toga uvijek imaj na pameti da moliš za neku milost; da nasljeduješ neku krepost ili da se oslobodiš nekoga grijeha. Druga greška, u koju se redovno pada moleći Krunicu, je ta da već od početka molitve mislimo samo na to da je što prije završimo. Do toga dolazi jer se Krunica smatra jednom tegobnom pobožnom vježbom koja nas jako opterećuje dok je ne izmolimo, pogotovo ako smo se na to obvezali u savjesti, ili ako smo je, protivno našoj volji, dobili za pokoru.

127. Žalosno je vidjeti kako većina osoba moli Krunicu. Mole je začuđujućom brzinom, i djelomično gutajući riječi!… A da i ne spominjemo, da se ni najzadnjem čovjeku ne bi htjelo na tako smiješan način iskazivati poštovanje, dok se istovremeno misli da se tako časte Isus i Marija!… I onda zašto se čuditi što najsvetije molitve kršćanske vjere ostaju skoro bez ploda i što nakon tisuću ili deset tisuća izmoljenih Krunica nismo svetiji nego prije? Zaustavi, molim te dragi subrate, svoju uobičajenu žurbu dok moliš Krunice. Zaustavi se na pola Očenaša i Zdravomarije, te napravi jednu kraću pauzu nakon riječi koje ću ti označiti križićem:
Oče naš koji jesi na nebesima + Sveti se ime tvoje + dođi kraljevstvo tvoje + budi volja tvoja + kako na nebu tako i na zemlji +. Kruh naš svagdašnji + daj nam danas + i otpusti nam duge naše + kako i mi otpuštamo dužnicima našim + i ne uvedi nas u napast nego izbavi nas od zla. Amen.
Zdravo Marijo, milosti puna, + Gospodin s tobom + blagoslovljena ti među ženama + i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. + Sveta Marijo, Majko Božja + moli za nas grješnike + sada i na času smrti naše. Amen.
Zbog loše navike da moliš na brzinu, bit će ti možda, u početku teško slijediti ove pauze, ali jedna desetica izmoljena na ovako miran način bit će ti plodonosnija od tisuću Krunica izmoljenih na brzinu, bez razmišljanja i bez pauze.

128. Blaženi Alan i ostali pisci, među kojima i Belarmino, donose priču o dobrom svećeniku koji je trima sestrama, koje je ispovijedao, savjetovao da svakog dana pobožno mole Krunicu tijekom cijele godine, s ciljem da učine Blaženoj Djevici Mariji prekrasnu haljinu slave. Radi se – on je govorio – o tajni koja je s neba objavljena. Poslušne, tri sestre su tijekom cijele godine točno slijedile savjet. I zaista, na dan Svijećnice, uvečer, kada su već bile u postelji, u sobu im uđe Gospa u društvu svete Katarine i Janje. Bila je obučena u haljinu koja se sjajila od svjetla; na njoj su zlatnim slovima bile napisane riječi pozdrava: Zdravo Marijo, milosti si puna. Nebeska Kraljica se približila postelji najstarije sestre i reče: “Pozdravljam te, kćeri moja! Ti si me tako često i tako lijepo pozdravljala: sada ti dolazim zahvaliti na prekrasnoj haljini koju si mi načinila.” I njene pratilje, dvije svete djevice, zahvale djevojci, a zatim sve tri nestanu.
Sat vremena kasnije, presveta Djevica se ponovno vrati, opet u pratnji dviju svetica. Ovog puta obučena u zelenu haljinu, bez zlatnog veza i bez ikakvog sjaja. Približi se postelji druge sestre i zahvali joj na haljini koju joj je načinila moleći Krunicu. Ova primijeti da je u prvom ukazanju Gospina haljina bila mnogo ukrašenija i zapita za razlog te razlike. “Zato, - odgovori Marija – što mi je tvoja starija sestra, moleći Krunicu bolje od tebe, načinila puno ljepšu haljinu.” I nestane.
Otprilike pola sata kasnije, Gospa se ponovno ukaza obučena u izderane i prljave dronjke. Približi se najmlađoj sestri i reče joj:”Kćeri moja, ovako si me obukla, zahvaljujem ti.” Potpuno smetena djevojka uzvikne: “Ali zar je to moguće, Gospo moja! Ja da sam vas tako loše obukla? Oprostite mi i dopustite mi još malo vremena, kako bi vam mogla, bolje moleći Krunicu, načiniti ljepšu haljinu!”
Kad je prestalo ukazanje, jadna jako ožalošćena djevojka ode kod ispovjednika kako bi mu ispričala što joj se dogodilo. Svećenik nju i sestre nagovori da još jednu godinu mole Krunicu, ali ovog puta s više truda i pobožnosti; ove tako i učine. Nakon godinu dana, istog dana Svijećnice, u sumrak se sestrama ponovno ukaza Gospa. Isto kao i prvog puta bila je u pratnji svete Katarine i Janje koje su nosile krune, i Gospa bijaše obučena u jednu zaista prekrasnu haljinu. Reče im: Budite sigurne, kćeri moje: doći ćete u Raj. Već sutra ćete tamo ući i vaša će radost biti velika.”Sestre jednodušno odgovore: “Naše je srce spremno, ljubljena Gospo; ništa drugo ne želimo.” Ukazanje prestane.
Te iste noći, osjetivši se slabo, pošalju po ispovjednika, prime posljednju pomast i zahvale mu što ih je naučio ovoj svetoj molitvi. Slatko iščekivanje potraje do Povečerja kada se ukaza Gospa u pratnji velikog mnoštva djevica i preobuče sestre u tunike bjelje od snijega. Tri sretnice se upute prema domu nebeskome, dok je Anđeoski zbor pjevao: “Dođite, zaručnice Kristove, i primit ćete krunu koju ste vi same pripravile za vječnost”.
Iz ove zgode proizlaze mnoge poruke: 1. koliko je važno imati dobre duhovne vođe koji savjetuju svete vježbe pobožnosti, a posebno Krunicu; 2. koliko je korisno pažljivo i pobožno moliti Krunicu; 3. koliko je blaga i milosrdna Gospa prema onome tko se kaje za prošlost i odluči da će ubuduće bolje živjeti; 4. koliko ona velikodušno uzvraća za života, u smrti i u vječnosti, za sve one male usluge koje za nju vjerno činimo.


Četrdeset peta ruža

129. Nadodajem da Krunicu valja skrušeno moliti, ako je moguće na koljenima, skupljenih ruku s Krunicom u ruci. Ipak, onaj tko je bolestan, može je moliti u postelji, onaj tko ja na putu hodajući, onaj tko je nemoćan i ne može klečati, može je moliti sjedeći ili stojeći na nogama. Dobro ju je moliti i dok se bavimo vlastitim poslovima koje nam nije moguće prekinuti zbog staleških obaveza.
Fizički rad ne ometa usmenu molitvu. Istina, naša duša budući da je ograničena djelovanjem vlastitih sposobnosti, kada je zauzeta fizičkim radom, manje je koncentrirana na duhovne djelatnosti, kakva je, primjerice, molitva. Ipak, ako je to potrebno, i takva molitva ima svoju vrijednost u očima Presvete Djevice koja više cijeni dobru volju, nego izvanjski čin.

130. Savjetujem ti da molitvu Ružarija raspodijeliš na tri krunice u tri različita doba dana: to je bolje nego moliti svih petnaest desetica jadnu za drugom. Ako ne možeš pronaći dovoljno vremena da izmoliš odjedanput krunicu- trećinu ružarija- moli sad jednu, sad drugu deseticu; na taj ćeš način uspjeti izmoliti cijeli Ružarij prije nego što pođeš na počinak, usprkos tvojim obavezama.
U ovome nasljeduj vjernost svetog Franje Saleškoga. Jednom, kad je zbog dnevnih posjeta bio jako umoran, sjeti se oko ponoći da mu je još preostalo izmoliti nekoliko desetica Krunice. Kleknuo je i izmolio ih prije no što je pošao u postelju, iako ga je njegov ispovjednik, vidjevši ga umornog, pokušao nagovoriti da molitvu ostavi za sljedeći dan. Nasljeduj još vjernost, skromnost i pobožnost onog svetog redovnika koji se spominje u ljetopisu svetog Franje, a koji je običavao prije objeda skromno i usredotočeno izmoliti jednu Krunicu. O tome sam prije govorio.


12 vel 2011 22:31
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 25 svi 2009 20:37
Postovi: 711
Lokacija: Split
Spol: žensko
Post Re: Čudesna tajna svete krunice za obratiti se i spasiti se
Četrdeset šesta ruža

5.5. Važnost zajedničke molitve svete Krunice

131. Između svih načina moljenja Krunice, psalmirati, to jest javno moliti krunicu u dva kora, je onaj koji Bogu iskazuje najviše slave, najspasonosniji je za dušu i njega se đavao najviše boji. Bog voli zajednice. Anđeli i sveci na nebu združeni, neprestano pjevaju slavu Bogu; na zemlji, udruženi u svojim zajednicama, pravednici dan i noć zajedno mole. Naš je Gospodin izričito preporučio Apostolima i učenicima zajedničku molitvu, onda kada je obećao da će biti s njima, svaki put kada se dvije ili tri osobe nađu da u Njegovo ime zajedno mole. Koje li radosti, imati Isusa među nama! Da bi je postigli, dovoljno se udružiti u molitvi Krunice.
Prvi su se kršćani često okupljali da zajedno mole, iako su bili proganjani, i iako su carevi zabranjivali njihova druženja: više su voljeli izložiti se smrti nego li se odreći zajedničkih sastanaka i biti u društvu Isusa Krista.

132. Zajednička molitva je spasonosnija za dušu: 1. jer je duh redovito budniji u zajedničkoj molitvi, nego u onoj osobnoj; 2. jer kad su sjedinjene, molitve pojedinca se stapaju u molitvu cijele zajednice, to jest sve zajedno čine jednu molitvu. Zbog toga ako netko ne moli dovoljno dobro, netko drugi iz zajednice tko moli bolje, nadoknađuje manjkavost ovog prvog. Jači podupire slabijega, gorljivi prenosi svoj žar na mlakoga, bogati obdaruje siromaha, loši ulazi među dobre. Kako prodati mjericu kukolja? Dovoljno ju je pomiješati sa četiri ili pet mjerica dobrog žita, i sve je prodano!
3. Onaj tko sam moli Krunicu, ima zasluge jedne Krunice, a onaj tko je moli zajedno s trideset osoba, primit će zasluge za trideset Krunica: takvi su zakoni zajedničke molitve. Velika prednost, ah kolika korist!
4. Urban VIII., vrlo zadovoljan što se pobožno molila Krunica u dva kora na mnogim mjestima u Rimu, pogotovo u Minervinom samostanu, dodijelio je sto dana oprosta svaki put kad se Krunica moli u dva kora, toties quoties (Kratko Ad perpetuam rei memoriam iz 1626.) Tako svaki put kad se zajednički moli Krunica, dobije se sto dana oprosta.
5. Zajednička je molitva učinkovitija od osobne da ublaži Božju srdžbu i privuče njegovo milosrđe. Crkva je vođena Duhom Svetim, uvijek poticala na nju u vrijeme nesreća i opće oskudice. Papa Grgur XIII. je izjavio u papinskoj Buli da treba smatrati istinom da su javne molitve i procesije bratovština svete Krunice mnogo pridonijele da se od Boga zadobije velika pobjeda kršćana nad turskom flotom u Lepantskom zaljevu, prve nedjelje u listopadu, 1571. godine.

133. Ljudevit Pravedni, svete uspomene, prilikom opsade La Rochelle-a, gdje su buntovni krivovjernici imali svoju utvrdu, pisao je majci kraljici da zapovijedi javne molitve kako bi pobijedili. Kraljica je odredila da sav narod moli Krunicu u dominikanskoj crkvi u predgrađu Pariza, Saint- Honoré. Nadbiskup je odobrio tu odredbu i 20. svibnja 1628. započela je pobožnost. Tom su događaju prisustvovale kraljica i kraljeva majka, vojvoda iz Orléansa, kardinali La Rochefoucault i De Bérulle, mnogi crkveni dostojanstvenici, cijeli dvor i jedan veličanstven skup naroda.
Nadbiskup je čitao naglas meditacije o otajstvima Krunice. Započinjao je, Oče naš i Zdravo Marijo prije svake desetice, a redovnici s prisutnima su odgovarali. Na kraju su u procesiji nosili Gospinu sliku i pjevali litanije. Ceremonija se divnom gorljivošću ponavljala svake subote, a nebeski je blagoslov bio više nego vidljiv: kralj je, na Kraljevskom otoku trijumfirao nad Englezima, a nešto kasnije, na dan Svih Svetih te iste godine pobjednički je ušao u La Rochelle. To jasno pokazuje snagu javne molitve.

134. Na kraju, đavao se mnogo više boji Krunice kada je zajednički molimo, jer se tako formira vojska koja će ga napasti. On, ponekad, lako trijumfira nad molitvom pojedinca, ali mu to jako teško uspijeva kada molimo s drugima. Lako je slomiti jedan prut, ali ako mu pridodamo još pruća i načinimo snop, neće se više lako slomiti. Vis unita fit fortior: Zajedništvo čini snagu. Vojnici se udružuju u vojne korpuse kako bi pobijedili neprijatelja, zlobnici se često udružuju u svojim razuzdanostima i igrama; i sami đavli se udružuju kako bi nas uništili. A zašto se onda i kršćani ne bi udružili da uživaju u Isusovoj prisutnosti, ublaže Božju srdžbu, privuku njegovu milost i milosrđe, te na kraju s više snage pobijede i protjeraju đavle?
Dragi subrate svete Krunice, bilo da živiš u gradu ili na selu, u blizini župe ili kakve kapelice, idi tamo barem svake večeri, i uz dopuštenje crkvenog predstavnika, moli zajedno Krunicu s onima koji ti se žele pridružiti. A ako nisi u mogućnosti ići u crkvu, čini to u svojoj kući ili u kući neke druge osobe iz mjesta.

5. 6. Plodovi obnove kršćanskog duha koje je sv. Ljudevit zadobio u pučkim misijama po molitvi svete krunice

135. Krunica je pobožna vježba koju je Bog, u svom milosrđu, potaknuo u mjestima gdje sam ja propovijedao misije, s namjerom da sačuva i umnoži plodove misija te da spriječi ponovni pad u grijehe. Prije nego li se uvela molitva Krunice, u tim su se selima i mjestima mogle vidjeti samo igre, opačine, razuzdanosti, nečednost, razvratnost, krivokletstva, svađe i rastave. Čule su se samo nemoralne pjesme i riječi dvosmislena značenja. Sada se tamo čuju samo himni i melodija Očenaša i Zdravomarije. Vide se samo sveta okupljanja od dvadeset, trideset, sto ili više osoba, koje se skupljaju u dogovoreno vrijeme, kako bi, poput redovnika, pjevali hvale Bogu. U nekim se mjestima običava svakog dana zajednički moliti Krunicu, u tri različita doba dana. Kakvog li nebeskog blagoslova!
Kako posvuda ima odbačenika budite sigurni da ih ima i tamo gdje vi živite. Budite sigurni: i kod vas neće nedostajati osoba koje će zanemariti dolazak na molitvu svete Krunice. Možda će vam se čak i smijati, te ogovaranjem i lošim primjerom poduzimati sve moguće da vas spriječe u ustrajnoj molitvi svete Krunice. Ali, nemojte odustati i nemojte se čuditi njihovim reakcijama. Jer, jednog će dana ovi nesretnici u paklu biti zauvijek odvojeni od Boga i njegova raja, i zato je potrebno da se oni već u ovom svijetu počnu odvajati od zajedništva s Isusom Kristom, te od njegovih vjernih slugu i službenica.


12 vel 2011 22:31
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 25 svi 2009 20:37
Postovi: 711
Lokacija: Split
Spol: žensko
Post Re: Čudesna tajna svete krunice za obratiti se i spasiti se
Četrdeset sedma ruža

5.7. Primjer Isusa Krista molitelja i važnost molitve

136. Narode Božji, predodređene duše, odvojite se od zlih; da biste im izmakli i spasili se od onih koji se gube zbog bezbožnosti, nepobožnosti i lijenosti, bez oklijevanja odlučite često moliti Krunicu s vjerom, poniznošću, ufanjem i ustrajnošću. Tko ozbiljno promisli o Isusovoj zapovijedi da treba neprestano moliti, razmisli o primjeru kojeg nam je on sam dao i o našoj krajnjoj potrebi za molitvom zbog tmina naše duše, neznanja, slabosti, i naših duhovnih neprijatelja on se neće zadovoljiti molitvom Krunice samo jednom na godinu, kako to zahtjeva bratovština trajne Krunice, ili jednom tjedno, kako propisuje bratovština tjedne Krunice, već ćeš je moliti redovno svakog dana, kako propisuje bratovština dnevne Krunice, iako to ne proizlazi iz druge obveze osim brige za vlastito spasenje.

137. Potrebno je uvijek moliti i nikada ne sustati (usp. Lk 18,1): to su vječne riječi Isusa Krista, kojima trebamo vjerovati i vršiti ih ako ne želimo biti osuđeni. Objasnite ih sebi kako želite, samo da ih ne protumačite na moderan način, s jedinom namjerom da ih živite po uzoru na današnju “modu”. Isus Krist nam je dao pravo objašnjenje sa svojim primjerima koje nam je ostavio: Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih (Iv 13,15); Isus iziđe na goru da se pomoli. Tu provede cijelu noć moleći se Bogu (Lk 6,12).
Kao da Isusu nije bio dovoljan dan, u molitvi je provodio i čitave noći. Isus Krist je svojim apostolima običavao ponavljati ove dvije riječi: Bdijte i molite!(Mt 26,14). Duh je slab, a kušnja trajna i uvijek podmukla; bez trajne molitve pad je neizbježan. Apostoli su mislili da je Spasiteljev poziv samo savjet, preblago su po modi tumačili njegovu riječ, i unatoč tome što su se družili s Isusom Kristom, pali su u kušnju, čak i u grijeh.

5.8. Po molitvi svete Krunice dobijamo neophodne milosti za vjerodostojan kršćanski život i za vječno spasenje

138. Dragi subrate, ako želiš živjeti po modi današnjeg vremena i izgubiti dušu; to jest, ako s vremena na vrijeme želiš sebi dopustiti pokoji smrtni grijeh, da bi ga kasnije čim prije ispovjedio, ili pak izbjegavati samo najočitije i najskandaloznije grijehe, brinući se da očuvaš samo svoje prividno poštenje, dakako da ti nije potrebno toliko moliti ili izmoliti toliko Krunica. Dovoljno ti je na brzinu izmoliti pokoju molitvicu ujutro i navečer, koju krunicu koju si dobio za pokoru, te kada ti se prohtije, nesabrano promrmljati nekoliko desetica Zdravomarija. Ne treba ti više da bi živio kao formalni kršćanin. Ako bi manje molio, na putu si da postaneš raspušteni slobodnjak; kad bi više molio na putu si da postaneš čudak i bogomoljac.

139. Ako se kao pravi kršćanin, iskreno želiš spasiti i ići stopama svetaca, te želiš potpuno izbjeći pad u bilo koji smrtni grijeh, slomiti svaku đavolsku zamku i ugasiti sve đavolske goruće strijele, onda moli onako kako nas je naučio i zapovjedio Isus Krist. Dakle, potrebno je svakoga dana moliti barem Ružarij, ili neku drugu molitvu jednake vrijednosti.
Rekao sam “barem”, jer ćeš svakodnevno moleći Krunicu zadobiti onoliko milosti koliko je potrebno da se držiš daleko od svakoga smrtnog grijeha, da pobijediš svaku napast usred bujica bezakonja svijeta, koje za sobom često i jače povlače, usred gustih tmina koje potamnjuju i one najprosvijetljenije, među zlim duhovima koji, vještiji više nego ikad, imaju manje vremena za napastovanje, zato napastuju lukavije, profinjenije i s više uspjeha. Oh kojeg li čuda milosti po molitvi svete Krunici, da pobjegneš svijetu, đavlu, grijehu i tijelu, te spašen dođeš u nebo!

140. Ako ne želiš vjerovati ovome što govorim, vjeruj barem tvojem osobnom iskustvu! Pitam te: kada si malo molio, onako kako se obično radi u svijetu, da li si, možda, uspijevao izbjeći neke veće padove i teške grijehe, koji su ti se u tvojoj zaslijepljenosti činili lakima? Stoga otvori oči, i ako želiš sveto živjeti i umrijeti bez grijeha, barem smrtnoga, neprestano moli: moli krunicu svakog dana, onako kako su to činila subraća na samom početku Bratovštine (niže pogledaj dokaz za ovo što govorim).
Kada je Gospa povjerila Krunicu svetom Dominiku, zapovjedila mu je da je moli, i da naredi drugima da je mole svakog dana; zbog toga je svetac primao u Bratovštinu samo one koji su bili spremni prihvatiti svakodnevnu molitvu Krunice. Sada se u Bratovštini redovne Krunice, zahtjeva samo njena tjedna molitva, što treba pripisati hlađenju vjerskoga žara i ohlađenju ljubavi. Više se i ne može očekivati od onog koji moli gotovo protiv svoje volje: ali od početka ne bijaše tako.

141. Treba napomenuti još neke stvari: 1. ako želiš ući u Bratovštinu svakodnevne Krunice, te sudjelovati u molitvama i zaslugama njenih članova, nije dovoljno biti samo članom neke druge udruge ili Bratovštine, zvane redovna, ili osobno obećati da ćeš svakoga dana moliti Krunicu. Trebaš se upisati kod onoga tko ima ovlasti da te primi u tu Bratovštinu, (bilo bi dobro da se i ispovjediš, te pričestiš na tu nakanu), jer redovna Krunica ne sadrži onu svakodnevnu, dok svakodnevna sadrži redovnu.
2. Strogo govoreći, nije nikakav grijeh, niti laki, propustiti svakodnevnu, tjednu ili godišnju molitvu Krunice.
3. Ako propustimo molitvu Krunice zbog kakve bolest, opravdane poslušnost ili potreba, ili pak nesvojevoljno je zaboravimo, tada ne samo da podjednako primaš zasluge, već i sudjeluješ u zaslugama Krunica koje su izmolila tvoja subraća. Dakle, nije potrebno da sutradan moliš dvije Krunice kako bi nadoknadio onu koju nisi izmolio ne svojom krivnjom. Ali ako ti bolest dopušta da moliš barem dio Krunice, to trebaš i učiniti. Gospodine Isuse, blagoslovljena subraća svakodnevne Krunice, koja svakoga dana stoje uz tebe u Nazaretskoj kućici, pod tvojim Križem na Kalvariji, koji su oko tvoga nebeskog prijestolja, spremni razmatrati i kontemplirati tvoja radosna, žalosna i slavna otajstva! Sretni li su na zemlji zbog tvojih posebnih milosti kojima ih obilno obasipaš, a koliko će tek biti sretni u nebu kada će te na poseban način hvaliti u vjeke vjekova.

5.9. Treba moliti Krunicu s vjerom nehajnom za izvanredne doživljaje, poniznošću, ufanjem i u suhoćama

142. Krunicu treba moliti s vjerom, sjećajući se Isusovih riječi: Sve što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili i bit će vam (Mk 11,24). On će ti reći: Idi, neka ti bude kako si vjerovao” (Mt 8,13). “Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga… Ali neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja( Jk 1,6) moleći Krunicu, i bit će mu dano.

143. Osim toga, potrebno je moliti ponizno, poput carinika. On je molio klečeći na zemlji, a ne s jednim podignutim koljenom ili u klupi kako više manje rade oholi svjetovnjaci. Stajao je u dnu hrama, ne u svetištu kao farizej; držao je oči prikovane za zemlju, ne usuđujući se niti pogledati prema nebu; nije, poput farizeja, visoko držao glavu, niti je promatrao uokolo. Udarao se u prsa, priznajući da je grešnik i moleći oprost: Bože, milostiv budi meni grješniku (Lk 18,13); a ne poput farizeja koji se uznosio zbog svojih dobrih djela i prezirao druge u svojim molitvama.
Čuvaj se, dakle, nemoj nasljedovati farizejevu oholu molitvu, koja ga je učinila još tvrdokornijim i prokletijim. Radije se povedi za poniznim carinikom u svojim molitvama, koje mu pribaviše oproštenje njegovih grijeha.
Izbjegavaj sve posebnosti, i nemoj željeti, niti moliti za posebne objave ili izvanredne milosti, koje ponekad Bog daruje nekim Svecima dok mole Krunicu. Dosta ti je čista vjera. Sada kada su Evanđelje, sve pobožnosti i vjerske dužnosti dovoljno utvrđene, potrebna ti je samo vjera.
U vrijeme suhoće, odbojnosti ili nutarnje žalosti, nemoj nikada izostaviti ni najmanji dio Krunice: time bi pokazao svoju oholost i nevjernost.74 Naprotiv, kao pravi Isusov i Marijin atleta, svejedno moli Oče naš i Zdravo Marijo bez da išta vidiš, osjećaš ili uživaš kakvu utjehu; jednostavno u potpunoj suhoći moli svoje Očenaše i Zdravomarije razmatrajući koliko bolje možeš otajstva. Nemoj željeti kolačić ili marmeladu, kako to običavaju djeca, da bi jeo kruh svagdašnji. Naprotiv kako bi što bolje nasljedovao Isusa Krista u smrtnoj agoniji, ponekad produži molitvu Krunice upravo onda kada moleći osjećaš veće teškoće. Tako će se moći reći i o tebi ono što je rečeno o Isusu: A kad je bio u smrtnoj stisci, još je žarče molio (Lk 22,44).

144. Na kraju, moli s puno povjerenja koje se temelji na dobroti i beskrajnoj Božjoj darežljivosti, te na Isusovim obećanjima. Bog je izvor žive vode koja se izlijeva u srce onog koji moli. Isus, to su Očeva vječna prsa, puna mlijeka, svake milosti i istine. Najveća želja koju Otac ima za nas jest udijeliti nam ove spasonosne vode svoje milosti i milosrđa. Doista, On u molitvi viče: O svi vi koji ste žedni pravednosti, koji tražite Gospodina, dođite na vodu (Iz 55,1). Dođite i pijte moje vode u molitvi, a ako ga ne molimo, on se žali da smo ga napustili: Oni ostaviše mene, izvor žive vode (Jer 2,13).
Moliti milost od Gospodina Našega Isusa znači pružiti mu zadovoljstvo, zadovoljstvo veće od onog kojeg osjeća dojilja dok se dijete hrani njezinim mlijekom. Molitva je vodovod Božje milosti i izvor milosrđa Isusa Krista. Ako se u molitvi ne približimo njemu i ne primamo hranu koju nam je pripravio, kako bi to trebala činiti sva Božja djeca, on se pun ljubavi tuži. Do sada ništa niste tražili… molite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se (Mt 7,7). S nakanom da u nama pobudi veće povjerenje u molitvu, On se sam za to pobrinuo i uvjerava nas da će nam Otac dati sve što smo tražili u njegovo ime (usp. Iv 14,13).


12 vel 2011 22:32
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 25 svi 2009 20:37
Postovi: 711
Lokacija: Split
Spol: žensko
---------
Post Re: Čudesna tajna svete krunice za obratiti se i spasiti se
Četrdeset osma ruža

5.10. Treba ustrajno molitvi svetu Krunicu i razlozi zašto Bog ponekad odugovlači s uslišanjem naših molitava

145. Povjerenju trebamo dodati i ustrajnost: samo onaj koji ustrajno moli, traži i kuca, primit će, pronaći će i ući će. Nije dovoljno moliti mjesec dana, godinu, deset ili dvadeset godina da bismo izmolili neku milost od Gospodina. Ne smije nam dosaditi, treba moliti Krunicu do smrti i biti odlučan da ćeš izmoliti ono što tražiš za vlastito spasenje ili umrijeti. Našu ustrajnost u molitvi i povjerenje u Boga treba pratiti spremnost na smrt, sve dok sa Jobom ne ponovimo: Kad bi me i ubiti htio i dalje bi se u njega pouzdavao75 i od njega ću očekivati ono što tražim.

146. Darežljivost velikih i bogatih ljudi svijeta očituje se u pružanju pomoći onim osobama kojima je ta pomoć potrebna, i to prije nego li one to same zatraže. Bog, naprotiv, očituje svoju veliku darežljivost time što pušta da ga dugo molimo i tražimo od njega milost koju želi udijeliti. Dapače, što je veća i dragocjenija milost koju nam želi udijeliti, to više pušta da je iščekujemo. Koji je razlog tome?
1. Da bi milost bila što obilnija; 2. Da bi je onaj koji je prima više cijenio; 3. Da nakon što ju je dobio dobro pazi da je ne izgubi: ne cijeni se puno ono što se olako dobije i uz mali napor.
Dragi subrate svete Krunice, moleći Krunicu, ustraj u traženju svih duhovnih i materijalnih dobara od Boga koja su ti potrebna, a osobito traži božansku Mudrost, koja je neiscrpno blago (usp. Mudr 7,14.). Prije ili kasnije sigurno ćeš je primiti uz uvjet da ne ostaviš molitvu Krunice i ne obeshrabriš se na pola puta. Dug je put kojeg još moraš prijeći (1Kr 19,7). Još je dugačak put koji moraš prijeći. Morat ćeš se suočiti sa mnogim nevoljama, prevladati mnoge poteškoće, pobijediti mnoge neprijatelje prije nego što prikupiš dovoljno blaga za vječnost. Potrebno je da izmoliš mnogo Očenaša i Zdravomarija kako bi zaslužio Raj i zavrijedio lijepu krunu koja očekuje svakog vjernog subrata Krunice.
Čvrsto drži što imaš, da ti nitko ne ugrabi vijenca (Otk 3,11). Pazi da netko drugi, tko vjernije moli Krunice od tebe, ne odnese tvoju krunu. Tvoju krunu, ona je pripadala tebi, Bog ti ju je pripremio, već si je bio napola zaslužio svojim dobro izmoljenim Krunicama; a poslije si se zaustavio na putu, na dobrom putu na kojem si tako dobro trčao, i tako te je netko drugi prestigao i došao prvi. Vredniji i vjerniji od tebe, on je sa Krunicama i dobrim djelima zadobio i platio ono što je bilo potrebno da dobije tu krunu. Tko li ti je samo zapriječio put (usp. Gal 5,7.) da zadobiješ svoju krunu? Jao, koliko su mnogobrojni neprijatelji Krunice!

5.11. Zapreke na putu ustrajnosti molitve svete Krunice

147. Vjeruj mi, samo siloviti ga prisvajaju (Mt 11,12). Takve krune nisu za strašljivce, za one koji se boje poruga i prijetnji svijeta. Nisu ni za one lijene i nemarne koji Krunicu mole nehajno, na brzinu ili iz navike, samo ponekad, ovisno o hiru. Nisu ni za one kukavice koji se prestraše i predaju oružje čim ugledaju kako pakao navaljuje na njih dok mole Krunicu. Ako ti, dragi subrate, želiš služiti Isusu i Mariji moleći svakog dana Krunicu, pripravi se na kušnju: Sine, ako želiš služiti Gospodinu, pripravi svoju dušu na kušnju (Sir 2,1). Nemoj se zavaravati: krivovjernici, razvratnici, “pošteni” svjetski ljudi, polu-pobožni, lažni proroci, svi oni skupa s tvojom naravi iskvarenom grijehom i cijeli pakao, pokrenuti će strašne bitke protiv tebe, kako bi te naveli da napustiš i ostaviš ovu pobožnost.

148. Da bi se zaštitio od napadaja, ne kažem krivovjernika niti razvratnika, već onoga takozvanog poštenoga svijeta, čak i onih pobožnih osoba kojima Krunica nije po volji, evo ti donosim nekoliko izreka njihova uobičajenog načina razmišljanja i svakodnevnog govorenja.
“Ma što uopće hoće podučavati ovaj brbljavac?” “ Postavimo zamku pravedniku, jer nam smeta i protivi se našem ponašanju.”
Ma što to uopće mrmlja ovaj brbljavac koji moli Krunice? Što to neprestano gunđa? Kakva danguba! Ništa ne radi, samo moli Krunicu… bilo bi mu bolje da radi nego da gubi vrijeme baveći se sličnim pobožnjaštvom i vjerskim zatucanostima!
E da, treba samo moliti Krunicu i pečene prepelice će pasti s neba! Krunica će nam pribaviti sve potrebno za ručak! …Dobri Bog kaže: pomozi sam sebi i ja ću ti pomoći,… i zašto se onda treba zaplitati u tolike molitve?… Jedna kratka molitva dopire do neba, jedan dobro izmoljeni Očenaš i Zdravomarija su više nego dovoljni. Bog nije zapovjedio moliti Krunicu, koja je dobra, dapače odlična ako imaš vremena za moliti, ali nam ta pobožnost neće osigurati spasenje. Koliko ima svetaca koji je nisu nikada molili!
Ima ljudi koji sve prosuđuju po vlastitoj mjeri; nametljivci koji u svemu pretjeruju, skrupulozne osobe koje grijeh vide i tamo gdje ga nema, te govore da će svi oni koji ne mole Krunicu pasti u pakao.
Dobro je moliti Krunicu neukim ženama koje ne znaju čitati. Zašto moliti Krunicu? Nije li, možda, bolje moliti malu Marijansku službu, ili sedam Psalama? Postoji li išta bolje od Psalama, koje je nadahnuo Duh Sveti?
Odlučio si svakog dana moliti Krunicu? Tvoja je odluka poput vatre od slame, čiji plam neće dugo trajati. I stoga, nije li se bolje angažirati u manje pobožnih vježbi i biti vjeran samo u nekima?
Daj, prijatelju, vjeruj ti meni: dobro moli jutarnju i večernju molitvu, a tijekom dana radi za Gospodina. Bog od tebe više i ne traži. Da ti ne moraš - a moraš - zarađivati za život, čak bi se i mogao obavezati u moljenju Krunice. Stoga, moli je nedjeljom ili u slobodne dane, kako ti više odgovara, ali ne i u radne dane, kada se mora raditi.
Što! Želiš u rukama držati tako dugu Krunicu, poput kakve ženice? Ma daj, ja sam vidio Krunice sa samo jednom deseticom, koje vrijede jednako kao i one od petnaest desetica.
Želiš nositi Krunicu oko pasa? Ma to je pobožnjaštvo! Radije je stavi oko vrata, kako to običavaju španjolci koji su veliki molitelji Krunice, a koje možeš susresti sa velikim Krunicama u rukama, ali su spremni potajno napasti nožem, kojeg drže u drugoj ruci. Ostavi, ostavi po strani te izvanjske znakove pobožnosti; prava pobožnost dolazi iz srca, itd.

149. Nadarene osobe, veliki doktori znanosti ali i veliki oholi kritičari, nikada ti neće preporučiti Krunicu; radije će te pokušati uvjeriti da moliš Sedam pokorničkih Psalama, ili kakvu drugu molitvu. Ako ti kakav dobar ispovjednik za pokoru dade moliti Krunicu petnaest ili mjesec dana, dovoljno ti poći na ispovijed kod jednog od ove gospode, i pokora će biti zamijenjena drugim molitvama, postom, misama ili milostinjom.
Ako se posavjetuješ s nekim od pobožnih molitelja – a takvih u svijetu ima puno – koji ne poznaje iz osobnog iskustva uzvišenost i važnost Krunice, on ne samo da je neće nikome preporučiti nego će radije uputiti na kontemplaciju, kao da su Krunica i kontemplacija međusobno nespojive, te kao da mnogi Sveci, koji su bili vjerni molitelji Krunice, nisu bili uzdignuti od najuzvišenijih kontemplacija!
Vaši kućni neprijatelji napast će vas toliko žešće koliko ste bili dublje s njima sjedinjeni. Kanim govoriti o duševnim moćima i tjelesnim osjetilima, o rastresenosti duha i dosadama volje, o suhoći srca, o potištenostima i bolestima; svi ovi protivnici skupa sa zlim duhovima, koji će se među njih umiješati vikat će ti: “Ma ostavi krunicu! Zbog Krunice te boli glava! Dakle, pusti je! Ionako molitva krunice nije obavezna u savjesti te je izostaviti nije grijeh. Ili bolje, moli samo jedan njen dio. Tvoje su muke samo jedan dokaz da Bog ne želi da je moliš, ostavi krunicu za sutra, kada se budeš bolje osjećao, itd.”

150. Ukratko, dragi subrate, svakodnevna Krunica od petnaest otajstava ima puno neprijatelja te ja držim da je jedan od najvećih Božjih darova milost njene ustrajne molitve do smrti. Stoga, budi ustrajan u njoj i dobit ćeš divnu krunu, pripremljenu u nebu kao dar za tvoju vjernost: Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života (Otk 2,10).


12 vel 2011 22:33
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 23 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3  Sljedeća


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron