Sada je: 21 stu 2018 06:10.





Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 
 Demoni: Sotonine sluge - John Blanchard 
Autor/ica Poruka
Global Moderator
Avatar

Pridružen/a: 03 ožu 2012 11:08
Postovi: 609
Spol: žensko
---------
Post Demoni: Sotonine sluge - John Blanchard
slika


Demoni: Sotonine sluge - John Blanchard


Iako je znanost osigurala svoju poziciju početkom 21. stoljeća, zanimanje za okultno je i dalje sveprisutno. Riječi okultno u današnje vrijeme se pridaje mnogo raznih značenja (čak i međusobno isključivih značenja), a sama riječ svoje korijene ima u latinskoj riječi occultare (tajno, pokriveno). Rječnik ovu riječ definira kao ''koje je u vezi s tajnim silama; tajan, skriven, skrovit, misteriozan, mističan, natprirodan.''

Jasno je kako ova naša tema spada upravo u to područje. U posljednjih pedesetak godina napisane su mnogobrojne knjige o toj temi, od onih koje su temu prikazivale senzacionalistički i bez trunke vjerodostojnosti, dok su druge ohrabrivale ljude neka urone u nepoznato, kako bi svojim životima dodali malo uzbuđenja. Namjera mi je strogo se držati Biblije i to ću učiniti odgovarajući na sedam pitanja, počevši sa najosnovnijim.

Postoje li demoni?

Iako postoji mnoštvo anegdotalnih dokaza koji sežu sve do drevne povijesti Egipta, Sirije, Kaldeje, Grčke i Rima, odgovor na to pitanje moramo potražiti izravno u Pismu. Odgovor koji ćemo dobiti bit će jasan i jednoglasan. U Starome zavjetu čitamo o onima koji ''Žrtvovahu zlodusima koji Bog nisu'' (Ponovljeni zakon 32,17) i o onima koji ''Žrtvovahu sinove svoje i svoje kćeri zlodusima'' (Psalam 106,37). Demoni se spominju u 19 od 27 novozavjetnih knjiga a Isus je često ''izgonio đavle'' (Matej 12,28). Demoni nisu proizvod hiperaktivne mašte vjernih, niti su to duhovi pretpovijesne rase, niti su oni plod spolnih odnosa između anđela i žena prije Potopa (sve su ovo predložene teorije). Biblija ne dovodi u pitanje postojanje demona.

Odakle potječu?

Bog je stvorio sve što postoji izvan Njega, sve od vremena do titanija – od svemira do matičnih stanica; u izjavi ''Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa'' (Ivan 1,3) nema mjesta sumnji. Ipak, Bog ne može biti izravno uključen u stvaranje zla a razum nam u skladu s Pismom nalaže da, iako su svi anđeli stvoreni svetima, neki od njih su pali.

Prvi koji se pobunio je bio Sotona, koji je odmah bio bačen s nebesa zajedno s mnoštvom anđela što su se poveli za njime. Biblija nam kaže kako se ''nisu čuvali svojeg dostojanstva nego su ostavili svoje prebivalište'' (Juda 6), nasuprot ''izabranih anđela'' (1 Timoteju 5,21) kojima je dana milost da ostanu bezgrješnima. Važno je napomenuti kako se razlikuju od ljudi koji su svi pali kada je pao njihov predstavnik, Adam, a svaki odmetnuti anđeo je otpao vlastitom odlukom.


Što znamo o Sotoni?

Znamo podosta! Pismo ga spominje više negoli sve druge zle anđele zajedno, od 29 spominjanja u evanđeljima sam Isus ga spominje 25 puta.

On je ''poglavica zlih duhova'' (Matej 12,24), vladar hordi zlih duhova koji žive u svemiru, kao što ljudi žive na planeti Zemlji.

On je ''knez ovoga svijeta'' (Ivan 12,31) koji ima veliku vlast u sustavu koji se suprotstavlja Bogu.

On je ''knez koji vlada u zraku'' (Efežanima 2,2), a to uključuje sve neobraćene ljude i pale anđele.

On je ''bog ovoga svijeta'' (2 Korinćanima 4,4), čitav svjetski ustroj koji odbacuje Stvoritelja i zamjenjuje ga stvorenjem.

Biblija ga 52 puta naziva ''Sotonom'' (''suparnik'' ili ''«protivnik'') i 35 puta ''đavao'' (''tužitelj'' ili ''klevetnik''), drugi nazivi su ''Zli'' (Ivan 17,15), ''ričući lav'' (1 Petrova 5,8), ''Abadon'' (upropastitelj, Otkrivenje 12,9), ''ognjeni zmaj'' (Otkrivenje 12,3) i ''Stara zmija'' (Otkrivenje 12,9). Kada sve ovo stavimo skupa dobivamo zaista zastrašujuću sliku ne nekakvog neodređenog utjecaja, već zaista moćne, pametne i istinske zle i destruktivne osobe, vladara i vođu mnoštva nižih duhova koji su potpuno u njegovoj moći.

Gdje su u tome svemu demoni?

Uglavnom se spominju u Novome zavjetu gdje ih se opisuje sa četiri različite riječi. Najčešća je ''zlodusi'' (1 Timoteju 4,1). Neki prijevodi Biblije grčku riječ daimonion prevode sa ''đavoli'', što je krivo i navodi na krive zaključke, jer demona, tj. zloduha je mnoštvo, a samo jedan je đavao. Druga riječ koja se često koristi je ''duhovi'' i kada čitamo tekst iz Luke 10,17-22 možemo vidjeti kako nema bitne razlike između ''zloduha''(demona) i ''duhova''. Sljedeća riječ koja se često pojavljuje je ''anđeli'' (Matej 25,41) što nam jasno govori kako Sotona vlada ogromnim kraljevstvom zlih bića što izvršavaju njegove zapovijedi.

Na koji način su zlodusi organizirani?

Biblija kaže kako kršćani ratuju protiv: ''Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.'' (Efežanima 6,12). Neki kršćanski autori i propovjednici ovo tumače kao dokaz da zlodusi imaju vrlo strukturiranu hijerarhiju, što je dovelo do razvoja ideje o ''teritorijalnim duhovima'', odnosno koji kontinenti, zemlje, gradovi i lokacije su pod vlašću kojega zloduha. Neki su pak otišli još i dalje pa smatraju kako su zlodusi organizirani u urotu kako bi zauzeli vlade, banke, škole i medije. Tako nešto je rezultiralo aktivnostima kao što su molitva ili hodanje oko određenih mjesta ili zgrada kako bi se ''izgubljeni teritorij povratio Bogu''. Međutim, ne postoji biblijska podrška za ovakvo što. Iako u Bibliji nalazimo 12 naslova danih palim anđelima ili zlodusima i natuknuto je moguće postojanje organizirane strukture tih bića, no nemoguće je od toga napraviti dogmu.

Što su njihove aktivnosti?

Jednostavno rečeno, zlodusi (demoni) su uključeni u svaki dio Sotoninog programa suprotstavljanja Bogu, sprječavanja ljudi da shvate Evanđelje, suprotstavljanje Božjem narodu, napadanjem Crkve, iskušavanjem ljudi na grijeh i ometanjem širenja Evanđelja. Dio njihovog djelovanja je uzrokovati bolesti i iako u Bibliji nalazimo primjer žene koja je ''osamnaest godina imala duha bolesti'' i Isus je za nju rekao da ju je ''Sotona svezao osamnaest godina'' (Luka 13,11-16) nemamo razloga izravno pripisivati sve fizičke bolesti sotonskom ili demonskom djelovanju. Ima onih koji tvrde kako su upravo demoni krivi za sve bolesti, muke i probleme, no američki teolog Augustus Strong je ipak stupio na sigurnije tlo kada je napisao: ''Bolesti i prirodne katastrofe možemo pripisati njihovom djelovanju jedino kada nam to bude dato posebnim otkrivenjem.''

Što sa opsjednutostima demonima?

Novi zavjet spominje nekoliko takvih slučajeva (npr. Marko 1,23). Liberalni teolozi smatraju kako Biblija jednostavno odražava ideje onoga vremena ili kako je Isus jednostavno ugađao vjerovanjima ljudi onoga vremena, dok neki drugi smatraju kako su opsjednutosti demonima ostala u tim drevnim, biblijskim vremenima, a naročito u razdoblju kada je Isus hodao zemljom i izravno se suprotstavljao djelovanju Sotone. Sve ove ideje su suprotne činjenicama. Nema dokaza da je djelovanje Sotone i njegovih sluga oslabilo kroz prošla stoljeća, zapravo, moglo bi se reći upravo suprotno.

U slučaju opsjednutosti demonom, osobnost opsjednute osobe je potisnuta i prisutnost demonske osobe se otkriva. Može li kršćanin biti opsjednut? Postoje neki anegdotalni dokazi kako su u određenim okolnostima kršćani bili izloženi demonskim napadima, no važno je iznijeti potpune biblijske dokaze koji nas uvjeravaju da su vjernici sigurni i da ''Zli ga se ne dotiče'' (1 Ivanova 5,18). Riječ koja je prevedena sa ''dotiče'' zapravo znači ''uhvatiti kako bi zarobio'', što potvrđuju i Isusove riječi kako vjerne ''nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve''. (Ivan 10,29). Kada našu doktrinu određujemo Pismom, a ne emocijama, iskustvom ili kliničkim slučajevima tada postaje jasno kako sile zla ne mogu opsjesti istinskog vjernika.

Također se moramo čuvati onoga što Martyn Lloyd-Jones naziva ''predavanje fenomenu'', naročito po pitanju egzorcizma kada je jasno iz Mateja 7,22-23 kako čak niti istjerivanje demona ne jamči egzorcistu mjesto u nebu. Moramo u svemu, u našim životima, propovijedanju i savjetovanju uvijek biti usredotočeni na Krista.

Čak i ovaj kratki pregled ove teme nas nedvojbeno otrježnjuje, no kada pogledamo ovu temu kroz naočale Pisma možemo biti sigurni u dvije stvari. Prvo, niti đavao niti njegovi demoni nisu neovisni, svemoćni, sveznajući ili sveprisutni. Njihova moći i utjecaj su u svojem trajanju u dosegu ograničeni voljom Boga ''koji sve izvodi po odluci svoje volje'' (Efežanima 1,11). Drugo, Isus je jasno rekao kako je njihova konačna sudbina biti bačeni ''u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!'' (Matej 25,41).

/samo pismo.com/


21 svi 2013 13:05
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron