Sada je: 23 lis 2014 19:51.





Započni novu temu Odgovori  [ 31 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4  Sljedeća
 Dr. Gloria Polo - SVJEDOČANSTVO 
Autor/ica Poruka
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2760
Spol: žensko
Post Dr. Gloria Polo - SVJEDOČANSTVO

Dr. Gloria Polo



SVJEDOČANSTVO

Od iluzije k Istini

Stajala sam pred vratima raja i pakla


slika


Gloria Polo

Od iluzije k Istini


Stajala sam pred vratima rajai pakla

Osobno svjedočanstvo gospođe dr. G1orie Polo.
Ovo svjedočanstvo je iz originalnog španjolskog prevedeno na njemački jezik. Ono se može slobodno širiti, kopirati i koristit, ako se ispune slijedeći uvjeti:
1) Ovdje predloženi tekst ne smije se skraćivati niti izmijeniti - niti se smiju rečenice izdvajati iz njihova konteksta.
2) Ove stranice i njihove kopije odn, pretisak smiju se upotrebljavati i širiti samo badava i bez trgovačkih ciljeva.

Hrvatski prijevod je napravljen prema njemačkom prijevodu.
Naslov originala:
Dr. Gloria Polo: Testimon. Von der Illusion zur Wahrheit. Ich stand an der Pforte des Himmels
und der Halle Ili: Apostolat ANE, Postfach 102, AT-lOll Wien-Austria
Preveos njemačkog: Dr. Josip Marcelić
Izdajei odgovara: Don Božidar Medvid 21465 Jelsa 2008L
Tisak: "D E S" SPLIT



PREDGOVOR

Ovaj spis je prijevod različitih dijelova iz originalnih predavanja gđe Dr. Glorie POLO ORTIZ, zubarice iz Kolumbije, koja i danas živi u Bogoti i tamo zaslužuje potrebno zaživotno uzdržavanje svojim radom kao zubarica, a predavanja je održala u različitim prigodama (dani obnove u katoličkim župama, zajednicama i na intervjuima na kršćanskim radio i TV- odašiljačima).
Gđa dr. POLO je rođena 30. studenog 1958. i godine 1995., u vrijeme nesreće s munjom, imala je
tridesetšest (36) godina.
Gđa dr. POLO posebno ističe da ona nema nikakvih provizija ili prihoda iz širenja njezinog
pismenog svjedočanstva kao ni od DVD, CD i drugih medijskih sredstava koja su u opticaju. Svoje
životno uzdržavanje ima od vršenja svoje službe kao medicinski visoko izobražene zubarice. Za
svoja predavanja ona ne traži i ne dobiva nikakve vrsti prihoda ili honorara. Pozivana je od mnogih župa i zajednica u Rimokatoličkoj Crkvi u zemlji i inozemstvu.
Ona ima duhovnog vođu, koji je posebno prati kao duhovnik i ispovjednik. To je prcč. gosp.
župnik Wilson Alexander Mora Gonzalez, koji je ujedno župnik župe "Svetoga Križa" (Parroquia
"La Santa Cruz") u Bogoti, Kolumbija. (Poslije ovog Uvoda donosimo njegovo svjedočanstvo o gđi
dr. POLO).
Njezino zalaganje na spašavanju duša treba protumačiti jedino iz doživljaja vlastitog suda u vječnosti, gdje joj je izričito naređeno da to svjedočanstvone samo 1.000 puta, nego 1000 x 1000
puta iznese. Ovo iskustvo je nju također navelo da potpuno izmijeni svoj život i da se svim svojim silama i svim svojim mogućnostima založi za spašavanje duša i za Novu evangelizaciju ljudi našega vremena, koja je od blago pok. Pape Ivana Pavla II. tako često i zdušno zahtijevana. Velika podrška mom misionarskom djelovanju bio je njezin suprug Fernando RICO RAMIREZ (rođen 25. svibnja 1957.), koji je posve nenadano umro 7. listopada 2006. od srčanog udara.


20 kol 2010 21:31
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2760
Spol: žensko
Post Re: Dr. Gloria Polo - SVJEDOČANSTVO


Svjedočanstvo župnika gđe dr. Glorie POLO ORTIZ

Nadbiskupija Bogota
Biskupijsko pastoralno područje Svetog Petra
Župa Svetog Križa

Ovim pismom svjedočim da je gđa GLORIA POLO OSOBA ZRELE VJERE KOJA JE UVIJEK RADILA ZA Katoličku Crkvu evange1izirajući svjedočanstvom života.Osoba je iskušanog kreposnog života i kroz osam (8) godina kroz koje sam je pratio kao duhovni vođa ističem njezinu molitvu i njezino predanje Gospodinu Isusu.Potvrđujem njezinu svetost,njezinu krepost i njezinu jednostavnost u naviještanju Evanđelja Krista Gospodina.Svjedočim za njeno dobro evangelizatorsko djelovanje u Kolumbiji i u inozemstvu,uvijek vođena duhovnim vodstvom,poslušnošću i orijentirana vjerom Crkve Wilson A xander Mora G. Pbro.,s.r.župnik
Calle 143 Ni. 65-57 Casa Blanca Norte, Tel,: 682 5368, Bogot D. C.

Ako netko u sebi sumnja ili misli da BOG ne postoji i da je onostrani svijet stvar za snimatelje
filmova,ili ako netko vjeruje da je sa smrću sve gotovo,bilo bi dobro da pročita ovu knjižicu.Ali
čitajte je cijelu,od početka do kraja.Sigurno će se vaše mišljenje,ma kako bilo skeptično,izmijeniti.Ovdje se radi o jednoj činjenici,o jednom događaju,koji je dobro dokumentiran i dogodio se 1995.godine.Gđa dr.Gloria Polo je žena iz Kolumbije,zubarica,koja je kod jedne nesreće "umrla",tj.bila je tako teško ranjena da je nekoliko dana ležala u "komi" i još je jedino preko medicinskih bolničkih aparata održavana na životu.Da se isključilo te aparate,ona bi odmah umrla.Liječnici koji su je liječili posve su se predali i već su htjeli isključiti aparate.Samo je njezina sestra,koja je također liječnica,zahtijevala da aparati i dalje rade.
Ona je za vrijeme svoje kome bila na drugoj strani stvarnosti,u Onostranosti,i smjela se ponovno vratiti natrag da da svjedočanstvo za one koji ne mogu vjerovati.Ona nam je dakle otamo donijela važnu poruku.Ali rađe pročitajte sami tu poruku na slijedećim stranicama i izravno iz njezinih usta...

Gđa Gloria mogla je u ovom sadašnjem vremenu,u jednom mističnom doživljaju,koji ona vrlo jasno opisuje,baciti jedan pogled u svoju "Knjigu života".I taj doživljaj ju je tako potresao da je ona po ovlaštenju GOSPODINA postala glasnikom u "PUSTINJI VJERE" našeg modernog vremena.Pri tome je bit njezine poruke i njezinog doživljaja ništa drugo do pogled na beskrajnu BOŽJU ljubav prema nama ljudima i na NJEGOVO veliko milosrđe.Ona pritom govori o istoj temi kao naš sadašnji papa Benedikt XVI. u svojoj prvoj enciklici "DEUS CARITAS EST" (BOG JE LJUBAV).
BOG nam uvijek iznova daje dokaze,ali mi usprkos tome niječemo NJEGOVO postojanje.




SVJEDOČANSTVO GOSPOĐE DR. GLORIE POLO



Nesreća s udarcem groma

Dobro jutro,hvaljen Bog,draga braćo i sestre!Osjećam se veoma lijepo i sretna sam,da mogu biti ovdje i s vama podijelit ovaj veliki dar,što mi ga je BOG udijelio.Ono što ću iznijeti zbilo se 5.svibnja 1995.kod Nacionalnog sveučilišta u Bogoti,glavnom gradu Kolumbije,oko 16,30 sati.

Ja sam zubarica.Ja i moj 23-godišnji nećak,koji je također po zanimanju zubar,upravo smo radili na našoj dizertaciji.Tog dana,a bio je to kišovit petak,išli smo zajedno s mojim suprugom u smjeru Fakulteta za zubne bolesti,da uzmemo nekoliko knjiga,koje su nam trebale.Nećak i ja išli smo zajedno pod malenim kišobranom.Moj suprug je imao nepropusni ogrtač (kabanicu) i išao je tik uz zid Glavne biblioteke da bi se zaštitio od kiše,dok smo nas dvoje prelazili s jedne strane na drugu da bismo izbjegli ustajalu vodu.Približavali smo se,a da ga nismo ni zapazili,jednom drvoredu stabala.I kad smo skočili preko jedne veće lokve,pogodio nas je grom iz visine,koji je bila tako jak da smo pougljenili.

Moj nećak je na mjestu ostao mrtav.Munja ga je udarila odostraga i spalila njegovu unutrašnjost.Izvana je ostao netaknut.Iako je bio tako mlad,on je bio čovjek posve predan BOGU.Posebno je štovao Dijete-ISUSA.Nosio je NJEGOVU medalju u jednom kvarcnom kristalu oko vrata.Stručnjaci za sudsku medicinu su rekli da je baš kvarc privukao munju.Munja je izravno prodrla u njegovo srce koje je odmah prestalo kucati.Spaljeni su svi njegovi unutarnji organi i tad je jaka struja groma napustila njegovo tijelo preko njegovih nogu.Pokušaji oživljavanja su bili uzaludni.Ali izvana uopće nije imao nikakvih opekotina.Što se mene tiče,grom je ušao preko moje ruke i spalio je čitavo moje tijelo,iznutra i izvana,na strašan način.Ovo moje obnovljeno tijelo,koje sad vidite,mogu zahvaliti jedino Božjem milosrđu.Ono je iskaz milosrđa našeg dobrog BOGA koji nadasve ljubi.Cijelo moje meso od tog snažnog udara groma bilo je pougljenjeno.Moje grudi su nestale.Posebno na lijevoj strani,gdje je ranije bila moja dojka,imala sam jednu veliku rupu.Na meni više nije bilo nikakvog mesa.I moja rebra,trbuh,donji dio tijela kao i noge i jetra potpuno su se pretvorili u ugljen.Grom je napustio moje tijelo preko moje desne noge.Moji bubrezi su pretrpjeli teške opekotine,isto kao i pluća i jedan jajnik.

Upotrebljavala sam spiralu kao sredstvo protiv začeća.Ona je od bakra,a bakar je dobar elektrovodič.Stoga su i moji jajnici tako teško opaljeni.Bili su maleni kao dva zrna grožđa.Pretrpjela sam zastoj srca i praktično sam bila bez života.Moje tijelo je drhtalo i treslo se od električnog šoka što ga je proizveo grom.Čak je i mokro tlo još bilo pod električnim naponom.Zbog toga mi u prvi tren nitko nije mogao pomoći jer duže vrijeme nije bilo moguće dotaknuti me.


20 kol 2010 21:35
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2760
Spol: žensko
Post Re: Dr. Gloria Polo - SVJEDOČANSTVO


Čudesa koja je Gospodin na meni izveo

I upravo te teške ozljede i opekotine,kao i zastoj srca što sam pretrpjela,i zbog njihova trajanja,u prvim trenucima zbog električnog naboja mog tijela i zbog vlažnog tla oko mene nitko me nije mogao dodirnuti jer jr to bilo pogibeljno za život.Život koji je bio položen na izvanredan način u veliku dobrotu,beskrajno milosrđe našega GOSPODINA I BOGA,koji je sve nas unio u SVOJE Srce i svakoga od nas uvijek iznova poziva da MU se vratimo.
Trima odvojenim činjenicama,za koje svjedoči moje tijelo,želim vam pokazati ta BOŽJA čudesa.Tu je zastoj srca,što nehotično vodi k nedovoljnom hranjenju mozga s važnim kisikom i što ima za posljedicu trajno oštećenje mozga.

Liječnički izvještaji uz prestanak rada srca:"Samo ako se odmah poduzmu mjere oživljavanja može se spasiti život koji već nakon tri minute prestanka rada srca i zbog pomanjkanja kisika nanosi nepopravljiveštete mozgu..." ili "Jer pacijenti s akutnim prestankom rada srca imaju veoma male šanse da prežive i da ostanu bez većih duhovnih oštećenja...".
Ipak,iako sam bila priključena na aparat za srce-pluća nakon predugog zastoja srca,poslije dugog ostanka u komi nisam dobila nikakvih oštećenja na mozgu,kako vi sami,koji me pred sobom vidite možete ustanoviti.

Mnogi liječnici u Bogoti su mojoj sestri,koja je također bila liječnica,govorila da je beznadno i besmisleno držati me priključenu na aparat za srce-pluća i time su je htjeli nagovoriti da prekine s tim mjerama spašavanja života.Ali usprkos svim tim dobronamjernim savjetima moja sestra je svojom u****ošću i svojim utjecajem u toj bolnici uspjela da moje tijelo i dalje ostane povezano s aparatom.Dakle,kakvo divno čudo,koje nema nikakvog medicinskog tumačenja.Na isti način se dogodilo čudo da su moji bubrezi i pluća ponovno počeli raditi.Liječnici me nisu primijenili stavili dijalizu,jer su smatrali da moji bubrezi ne mogu raditi.Mislili su da za mene više nije važno ulogu bubrega umjetno zamijeniti,jer nisam imala nikakve šanse da preživim.Ali usprkos njihovom medicinskom mišljenju moji pougljenili bubrezi ponovno su počeli raditi.Isto tako treba procijeniti kao veliko čudo ponovni rast moje kože.Moje čitavo tijelo je bilo,nakon što su s mene skinuli i ostrugali spaljenu kožu,jedna velika otvorena rana.Živo meso se moglo vidjeti.Bolovi su bili neopisivi.Gorjelo je kao kao da se u vatri prži.Gorjelo je izvana,gorjelo je iznutra,pri svakom udisaju.

Sve me je boljelo,jedino od nogu prema gore nisam imala nikakvog osjećaja.Kad su čistili moje otvorene rane na nogama nisam baš ništa osjećala,dok je čišćenje na drugim dijelovima tijela uzrokovalo neopisive boli.Moje noge su izgledale kao pougljenjene cjepanice.Bile su posve crne.I nakon mjesec dana došli su mi liječnici i rekli:"Gledajte,draga Gloria,čudo koje je BOG s vama učinio,tako je veliko i nevjerojatno.To je jednostavno predivno da se već gotovo cijela koža obnovila.Istina,to je još tanka kožica,koja je tu i tamo narasla,i ima još mnogo otvorenih mjesta.Ali ta mjesta,gdje je narasla tanka kožica,bude nam nadu da će se cijelo tijelo ponovo prevući zaštitnom kožom.Ali brigu nam zadaju Vaše noge.Tu ne možemo više ništa učiniti.Moramo Vam nažalost amputirati noge." Ja sam se prije puno bavila sportom (Aerobic-Fan).I kada su mi sada rekli da mi moraju odrezati noge,kroz glavu mi je išlo samo da moram što je moguće prije pobjeći iz ove bolnice.Moram otići odavde,moram to učiniti,da spasim svoje noge.Liječnici su uzašli iz sobe a ja sam se digla sa svog bolničkog kreveta da pobjegnem.Ali već kod prvog koraka moje noge nisu izdržale i pala sam na trbuh,kao žaba koja prvi put skače i trbuhom pada na zemlju.Morali su me dići s poda,i odnijeli su me s 5. kata na 7. kat bolnice.Tamo sam srela jednu ženu kojoj su već odrezali noge ispod koljena.Sad je čekala da joj noge još više,dakle ispod kuka,odrežu.Kad sam vidjela tu ženu,pomislila sam na to koliko bi novca ovoga svijeta trebalo da se kupe nove noge.


20 kol 2010 21:39
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2760
Spol: žensko
Post Re: Dr. Gloria Polo - SVJEDOČANSTVO


Svo zlato svijeta ne može nabaviti nove noge.Kakvo čudo su noge.Kada su mi ih htjeli odrezati,zahvatila me je neopisiva tuga,i prvi put mi je na pamet pala misao da nikad nisam zahvalila GOSPODINU za čudo svojih nogu.Posve suprotno ja sam svoje noge i cijelo svoje tijelo mučila da bih se oslobodila svoje debljine i dobivanja kilograma.Gladovala sam kao nepametna,trošila novac na dijete i ostale kure,samo da bih izgledala vitka i da imam vitke noge.To me je koštalo ne samo jedan imetak,nego sam više imetaka na to potrošila.

I sada najednom vidim svoje noge bez mišića,vrlo tanke,posve crne,posute rupama na sva strane.I sad zahvaljujem GOSPODINU BOGU na tim unakaženim nogama.One su mi odjednom postale jako vrijedne.Nije mi bio važan njihov izgled,nego njihova funkcija.Bilo mi je važno jedino da ih imam.I na tom sam zahvalila GOSPODINU.I rekla sam dragom BOGU:"GOSPODINE,zahvaljujem TI na ovoj drugoj prilici,koju SI mi dao!Hvala,velika hvala na toj prilici koju stvarno nisam zaslužila.Ali dragi BOŽE,molim TE iz dubine srca,za jednu uslugu,posve malenu uslugu.Ostavi mi barem ove moje unakažene noge!Ostavi mi ih da se mogu barem napola micati,da se mogu barem napola uspraviti.Pusti mi ih,molim te,ostavi mi ih barem takve kakve su sad.Bit ću TI zauvijek zahvalna."I odjednom počinjem osjećati svoje noge.Bilo je to u petak.I od petka do ponedjeljka ova moja crna vretena,koja su bila bez života,koja su izgledala kao čaša tamne limunade sa zračnim mjehurima,polako su postajala crvenkasta i svijetla.Izravno sam osjetila kako sve više krv cirkulira kroz moje pougljenile noge.Sve više sam osjećala svoje vlastite noge.

Kad su u ponedjeljak liječnici došli do mog bolesničkog kreveta obaviti posljednje ispitivanje prije amputacije,začudili su se kad sam ustala s kreveta i stala na vlastite noge,koje su me držale,nisam pala natrag.Pregledali su me,ponovno i ponovno su dirali moje noge i nisu mogli vjerovati i nisu vjerovali vlastitim očima.Pokazala sam im pokrete koje sam mogla raditi nogama,uz neopisive bolove.Ali vjerujem da još nikad nisam bila toliko sretna,usprkos tako velikim bolovima koje sam osjećala u tim trenucima.Moje noge su se vratile natrag mom tijelu.I sve to na način koji se medicinski ne može objasniti,i nad čime su se liječnici jednostavno mogli samo čuditi.Šef odjela na 7.katu bolnice mi je rekao:"Znajte,Gloria,da u 38 godina svog liječničkog staža još nikada nisam vidio ni doživio tako veliko čudo kao s Vašim nogama."

I pogledajte sada, moje drage sestre i braćo u GOSPODINU,ovdje su moje ponovno pokrenute noge.Ne iz preuzetnosti i taštine,nego jedino da dam BOGU čast,ponosno se šećem ovdje pred vama gore-dolje i pokazujem vam svoje noge da vam dokažem veličinu djela GOSPODNJIH,našega živoga BOGA,NJEGOVE beskrajne LJUBAVI prema nama i NJEGOVE SVEMOĆI.
(Gloria na govornici ide amo tamo i gledatelji plješću na pogled tog BOŽJEG čuda).

Drugo veliko čudo koje mi je GOSPODIN učinio je slijedeće,ja više nisam imala grudi.Zamislite samo,ja sam bila ohola,ponosita žena.Moje geslo je bilo:"Žena mora pokazati i iskoristiti svoju draž,koju je od prirode dobila na dar."Rekla sam si da je najljepše što imam,grudi,noge,općenito moje tijelo,i neka mu se dive.Pokazivala sam svoje ženske draži uvijek i vrlo izazovno.Naglašavala sam obline svog tijela i pokretala sam upadljivo bokovima.I na taj način bih izazivala uvijek veliku pažnju.Nosila sam uvijek odjeću s dubokim dekolteom,da naglasim i pokažem svoje lijepe grudi.I mnogo sam držala do svojih lijepih nogu.I pogledajte,moje drage sestre i braćo u GOSPODINU,upravo svi ti ljubimci moje taštine najviše su izgorjeli.Upravo sve to je pougljenilo i bilo je neizgledno.
Sad,dalje s ovim čudesnim djelom BOŽJIM koje je ON na meni učinio.Išla sam k jednom liječniku,koji me je redovito pratio u mojim sportskim aktivnostima i rezultatima.Zamislite liječnika koji je navikao vidjeti uvijek samosvjesnu ženu koja mnogo polaže na svoje tijelo,koja je gladovala zbog svoga tijela poput bezumnice,gutala lijekove i droge radi svog izgleda.Taj moj liječnik za moju sportsku aktivnost vidio je moje tijelo odjednom napola spaljeno i unakaženo.Nije htio vjerovati svojim očima.Učinio je sve moguće pretrage s CTR i s najmodernijim,nuklearnim medicinskim aparatima.

I na to mi je rekao:"Znajte, gđo Gloria,s tim malim komadićem jetre,koji vam je ostao,moći ćete preživjeti.Ali vaši jajnici,draga gospođo,jednostavno su posve smežurani,pougljenili i osušeni poput grane osušene loze.Stoga vi nikada više u životu nećete moći dobiti dijete."Pomislila sam u sebi: Hvala mom BOGU da mi je na taj način otklonio svaku brigu oko planiranja obitelji.Na prirodan način sam neplodna.BOŽE,zahvaljujem TI za to,SLAVA TI,BOŽE za to.Ja sam bila sretna zbog toga,jer sam tako
imala barem jednu brigu manje.Ali godinu i pol kasnije osjetila sam da tamo,gdje su bile moje grudi i gdje je sad koža samo prekrivala moja rebra,osjetila sam odjednom neko micanje i svrab,koža se natezala i zaobljavala.Dobila sam bolove.Najednom su se ponovno zapažale moje dojke i narasle su mi grudi.Bilo mi je posve neobično i neobjašnjivo da ponovno imam grudi.Znate koji je tome bio uzrok?Ustanovila sam da sam trudna.Trudna usprkos sasušenim jajnicima.Tako mi je BOG ponovno darovao moje grudi.I s tim grudima sam bila u stanju dojiti svojim majčinskim mlijekom divnu,potpuno zdravu djevojčicu koju sam rodila.
Ta moja najmlađa kćer zove se Maria Jose (Marija Josipa).I kao posljedica toga normalizirala se i moja menstruacija i svi moji ženski hormoni su došli u ravnotežu.Moji jajnici normalno su proizvodili jajašca. I sve su to u cjelini i općenito čudesna djela BOŽJA,koja je ON učinio sa mnom,na mom tijelu i za koja ja svjedočim.


20 kol 2010 21:42
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2760
Spol: žensko
Post Re: Dr. Gloria Polo - SVJEDOČANSTVO


Druga strana događaja

Ali poslušajte sad dobro!To je bio tjelesni,materijalni,fizički dio moje nesreće.Ali drugi dio ovog događaja bio je daleko ljepši.Bio je to nezamisliv,predivan doživljaj.Jer dok je moje tijelo tu ležalo pougljenilo,moja duša se nalazila u divnom bijelom tunelu.Bilo je bijelo svjetlo oko mene,neopisivo svjetlo,koje je u meni proizvelo jednu takvu milinu,takav mir,takvu sreću.Osjećaji koji se ljudskim riječima jednostavno ne mogu opisati.Nema,posve jasno rečeno,nikakve zemaljske riječi da bi se opisalo veličinu tog trenutka.Bio je to neshvatljivo golem zanos,neopisiv vrhunac.U tom svjetlu ja sam se kretala naprijed,neopisivo sretna i puna radosti,ništa me nije smetalo u tom tunelu.Kad sam pogledala gore,vidjela sam na kraju tog tunela kao neko sunce,jedno bijelo svjetlo.Kažem "bijelo" samo da spomenem neku boju,jer su boja svjetla i njegov sjaj bili neopisivi.Boja se nije mogla usporediti ni sa čim što na svijetu postoji na području boja.Svjetlo je jednostavno bilo predivno.To svjetlo je za mene bilo kao izvor ove jako velike ljubavi,ovog mira u meni i oko mene.Neopisiva ljubav i mir koje nisam poznavala iz svijeta...

Dok sam se u tom tunelu kretala naprijed,rekla sam samoj sebi:"Do bijesa!Pa ja sam umrla!"I tog trena pomislila sam na svoju djecu i jadikovala sam:"Oh,moj BOŽE,moja dječica!Štoće reći moja djeca?"Ja sam jedna majka uvijek zaposlena i pod stresom,koja nikada nije imala vremena za sebe.Ja sam vrlo rano jutrom izlazila iz kuće, da bih osvojila svijet,i vraćala bih se tek kasno navečer kući.I pritom sam bila nesposobna svoju obitelj i svoju djecu pravo dvoriti.I sada sam vidjela posvemašnju bijedu svog vlastitog života u pravoj istini i bez uljepšavanja,i na mene se spustila velika žalost.

U tom trenu nutarnje praznine zbog odsutnosti djece nisam zapažala niti svoje tijelo niti dimenzije vremena i prostora.Opet sam otvorila oči i vidjela nešto veoma lijepo.Vidjela sam sve ljude svogživota u jednom jedinom trenu,i to i žive i mrtve.Zagrlila sam svoje praroditelje,moju baku i djeda, moje roditelje,koji su već bili umrli,jednostavno sve!Bio je to takav tren punine,bilo je čudesno.Sad sam shvatila da sam bila prevarena s poviješću reinkarnacije.Ja sam time praktično dala samoj sebi "autogol" jer sam "reinkarnaciju" uvijek fanatično i žestoko branila.Bilo mi je rečeno da se moja prabaka inkarnirala u nekog drugog ali mi nisu rekli u koga.I budući da su mi proricatelji istine,da bih to doznala,bili preskupi,odustala sam i nisam dalje istraživala u koga se ona inkarnirala.Uvijek sam sretala ljude za koje sam mislila da se moj pradjed i moja prabaka inkarnirala u njihovim osobama.I sad sam,baš sad,zagrlila svojeg pradjeda i svoju prabaku.Mi smo se zaista i stvarno zagrlil.Susrela sam ih sve u jednom jedinom trenu;i to se dogodilo sa svim ljudima koje sam poznavala i iz svih krajeva,gdje sam nekada bila.I žive i mrtve,i to sve u isti tren.

Samo je moja kćer reagirala prestrašeno kad sam je zagrlila.Ona je tada imala devet(9) godina i moj zagrljaj je u svom stvarnom životu na ovom svijetu u tom trenu osjetila.Dakle osjetila je moj zagrljaj u trenutku kada su ona i cijela moja obitelj strahovali za moj život,jer je moje tijelo još ležalo u bolnici u komi.Mi najčešće ne osjećamo takav zagrljaj s one strane.U tom čudesnom stanju vrijeme je zastalo,tako jednostavno tako divno, bez tereta tijela,bez tijela.I promatrala sam ljude drukčije nego prije.U svojem prijašnjem životu gledala sam samo na to da li je netko debel,mršav,odvratan,tamne kože,lijepo odjeven ili ne...Po tome sam svrstavala ljude i zbog toga sam bila puna predrasuda i cinične kritike.UVijek kad bih govorila o drugima,ja sam kritizirala.Sada je to bilo posve drugačije.Sve je bilo bez tjelesnog vida.Sada sam vidjela i nutrinu ljudi.I kako je bilo lijepo vidjeti nutrinu ljudi,njihove misli i osjećaje dok sam ih gr1ila.I tako sam ih sve uzela u ruku;krečući se istovremeno stalno prema gore.

I tako sam stalno išla naprijed,puna mira i sreće.I što sam se više uspinjala sve više sam postajala svjesna da mi je darovano divno viđenje.I na kraju tog puta sam vidjela jedno jezero.Divno jezero,opkoljeno predivnim stablima,tako lijepim da nema veće ljepote.Bilo je tu i cvijeća svih boja,jednog mirisa,koji je toliko godio.Sve je bilo toliko drugačije,sve je bilo nadasve lijepo u tom divnom vrtu,na tom sjajnom mjestu,da nema riječi kojima to opisati,sve je bilo ljubav.
Postojala su dva stabla koja su nešto zatvarala.Izgledalo je kao da su to ulazna vrata.Sve je posve drugačije nego li mi to znamo.Pa ni boje nemaju sličnosti s našima.Tamo je sve neizrecivo lijepo. Tog trena sam vidjela svojega nećaka,koji je bio unesrećen sa mnom,kako je ušao u taj predivni vrt.I ja sam znala, sjećala sam da ja tamo ne smijem ući.I nisam još smjela ući...


20 kol 2010 21:44
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2760
Spol: žensko
Post Re: Dr. Gloria Polo - SVJEDOČANSTVO


Prvi povratak

Tog trena čula sam glas svoga supruga.On je jaukao,plakao slomljenog srca i zvao je iz dubine duše:"Gloria!!!Što se dogodilo!Gloria!Molim te ne ostavljaj me samoga.Gle tvoja djeca te trebaju.Gloria, povrati se natrag!Ne budi kukavica i ne ostavlaj nas same!"
Istog trena sam ugledala sve,kao jednim pogledom,imala sam pregled svega,i vidjela sam ne samo njega,koji je tako bolno plakao.Tog trena GOSPODIN mi je udijelio povratak,ali ja nisam htjela natrag. Taj mir,ta radost,ta milina kojima sam tamo bila ovijena,očarali su me.Ali postepeno sam se sve više počela kretati dolje u smjeru svojega bezživotnog tijela.Vidjela sam kako moje beživotno tijelo leži na jednoj nosiljci na odjelu medicinskog sveučilišta u Bogoti.Vidjela sam liječnike kako su se trudili oko mene i davali mi jednim aparatom elektro-šokove da bi pokrenuli moje srce koje je mirovalao.Prije toga smo moj nećak i ja više od dva sata ležali na tlu jer nas nisu mogli dirati zbog električnih udaraca koji su izlazili iz naših tjela ispunjenih strujom od udara groma.Tek sad su se mogli pobrinuti za nas i tek sada je počela borba za moje oživljavanje.
I gledajte,moja duša dolazi u moje tijelo i dodirujem nogama svoje duše ovo mjesto svoje glave (gđa Gloria pri tome pokazuje mjesto na svojoj glavi).Duša je slika našeg ljudskog tijela u njegovom obliku.I taj tren iskočila je jedna iskra veoma snažno na mene.I tako sam se ponovno ugurala u svoje tijelo.Izgledalo mi je da me ono ponovno usisava u sebe.Taj ulazak u tijelo uzrokovalo je beskrajne boli jer moje tijelo na sve strane izbacivalo (električne) iskre.I osjećala sam da sam gurana u nešto vrlo malo i usko.Ali to je bilo moje tijelo.Izgledalo mi je kao da ću ja u svojoj odrasloj veličini biti ugurana u dječju odjeću,koja kao da je bila odž ice.Bila je to strašna bol.
Tog trena počela sam osjećati i bolove cijelog svog izgorjelog tijela.To izgorjelo tijelo tako je neizrecivo boljelo,palilo je strašno,sve se dimilo i isparavalo.Čula sam liječnike kako viču:Došla je k sebi!Došla je k sebi!Oni su bili izvan sebe od radosti,ali moje boli su bile neopisive.Moje noge su bile sasvim crne i pretvorene u ugljen.Moje čitavo tijelo je bilo jedna otvorena rana,ako je uopće na njemu još bilo mesa.


Taština

Najveća,nepodnošljiva bol bila je moja taština.To je bila druga vrsta boli u meni,to je bila bol jedne svjetske žene,emancipirane svjetske žene,neovisne,samosvjesneovršne stručnjakinje,profesionalke,akademičarke,intelektualke,jedne znanstvenice,jedne žene privrednice,jednog stvorenja koje je htjelo u društvu igrati jednu ulogu.Istovremeno sam bila i ropkinja svojega tijela,ropkinja ljepote i mode.Dnevno sam provodila četiri sata na aerobiku,na masažama,dijetama i injekcijama,i sve što u tom smjeru možete zamisliti.Najvažnije,moj idol je bila ljepota mog tijela i za to sam se mnogo žrtvovala.To je bio mojživot,samo jedno služenje idolu moje vanjske ljepote.

Trudila sam se govoriti da su lijepe grudi tu da ih se pokaže.Zašto bih ih trebala skrivati?Isto sam govorila o svojim nogama,jer sam znala da imam veoma lijepe noge i sve u svemu da lijepo izgledam.I u jednom trenu sam vidjela i sa zaprepaštenjem i shvatila kako sam se čitav svoj život uvijek samo za svoje tijelo brinula.To je bilo središte mog života i cijelog mog interesa:ljubav prema svom tijelu.A sadd nisam više imala nikakvo tijelo.Tamo gdje su bile moje grudi,bile su izazovne rupe,posebno je na lijevoj strani sve nestalo.Moje noge su izgledale užasno,sada samo gole kosti pretvorene u ugljen,posve crne kao ispečeni kotlet.Da,svi djelovi mog tijela,kojima sam poklanjala najviše pažnje i njegovala ih,postali su ugljen i uništeni.


U bolnici

Naknadno su me prebacili u bolnicu socijalnog osiguranja.Tamo su me počeli brzo operirati i izgorjela mjesta kože strugati.Pod narkozom napustila sam po drugi put svoje tijelo i promatrala što liječnici sa mnom rade.Bila sam veoma zabrinuta za svoj život;posebno sam bila u tjeskobi zbog svojih nogu.Kad se potpuno nenadano dogodilo nešto užasno...
Jer ja sam,moram vam to priznati,moje drage sestre i braćo,i na religioznom području također bila,kao i inače cijelog svog životua,"na dijeti".Dakle,ja sam u odnosu prema GOSPODINU BOGU bilatakođer "katolkinja u vjeri na dijeti".Važno je da budete toga svjesni:Ja sam bila slaba katolkinja.

Sav moj odnos prema BOGU bio je odlazak na nedjeljnu misu,koja je trajala samo 25 minuta.Uvijek sam tražila svete mise na kojima je svećenik što manje govorio,jer su mi njegovi govori dosađivali.Kakvo mučenje su za mene bili svećenici koji su dugo propovijedali!To je bio moj odnos prema BOGU,veoma oskudan.I zato su nada mnom sve svjetske struje i modne revije imale takvu moć.Ja sam bila prava zastava na vjetru.Prema svemu najnovijem,najmodernijem u racionalizmu ili slobodarstvu,letjela sam s vijorećom zastavom.Nisam imala zaštitu molitve,nisam imala vjeru.Nedostajala mi je također vjera u moć milosti,u moć svete misne žrtve.I baš kada sam se dalje izgrađivala i specijalizirala za svoje zvanje,moja prevrtljivost je donijela najgore plodove.U to vrijeme sam jednog dana čula na Sveučilištu jednog svećenika koji je govorio da "nema đavla a također ni pakla".To je bilo upravo onošto sam htjela čuti!Odmah sam pomislila:"ako nema đavla ni pakla,tada ćemo svi doći u nebo.Tko tada trebabiti zabrinut?",zbog čega sam još sada veoma žalosna.Ono što vam s velikim stidom mogu priznati je to,da je vjera u pakao,bila posljednja veza koja me je još držala u Crkvi.Bila je jednostavno egzistencijalna tjeskoba pred đavlom,koja je učinila da sam još ostala povezana sa zajednicom Crkve.Kada mi se dakle reklo da đavla ni pakla uopće nema,odmah sam si rekla:"Zašto bih se morala još truditi i boriti se za život po pravilima "stare Crkve"? Pa dobro,ionako ćemo svi doći u nebo,te je stoga svejedno što smo mi i što radimo."

Upravo to je bio konačni razlog zbog kojega sam se potpuno udaljila od GOSPODINA.Udaljila sam se od Crkve i počela sam joj prigovarati i nazivala sam je glupom i zastarjelom itd.Više nisam imala nikakvog straha pred grijehom i počela sam kidati svoj odnos s BOGOM.Grijeh nije ostajao samo u meni nego se taj grijeh počeo širiti izvan mene počeo druge trovati.Ja sam bila aktivna u negativnom smislu.Da,ja sam sad počela svima pričati da đavao ne postoji,da je to izjava svećenika.Počela sam i svojim kolegama na Sveučilištu govoriti da ni BOG ne postoji i da smo mi proizvod evolucije itd.,itd.I tako sam utjecala na mnoge ljude.To vam unaprijed govorim da bolje možete razumjeti što slijedi.


20 kol 2010 21:48
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2760
Spol: žensko
Post Re: Dr. Gloria Polo - SVJEDOČANSTVO


Vrag stvarno postoji

Sada poslušajte što se dogodilo:Dok sam se nalazila u tom strašnom stanju,kakav užasan strah!Odjednom sam vidjela da damoni stvarno postoje;i sad su došli da me uzmu.Vidjela sam te demone u njihovom užasu pred sobom.I nijedno prikazivanje koje sam do sada na zemlji vidjela,ne može ni najmanje dočarati kako užasno ti demoni izgledaju u stvarnosti.I tako vidim kako se odjednom na zidovima operacijske dvorane pojavljuju mnogi tamni likovi.Oni izgledaju kao posve normalni i obični ljudi,a svi oni imaju taj strašan,grozan pogled.Mržnja izlazi izravno iz njihovih očiju.I odjednom spoznah da im nešto dugujem.Došli da me uzmu jer sam prihvatila njihovu ponudu na grijeh,i sad sam morala za to platiti cijenu,a ta cijena sam bila ja sama.Moji su naime grijesi imali posljedice.Grijesi pripadaju sotoni,to nisu njegove besplatne ponude,njih treba platiti.Cijena smo mi sami.Ako,tako reći,kupujemo u njegovom dućanu,morat ćemo platiti robu.Toga moramo biti svjesni.Mi moramo platiti svaki grijeh.Plaćamo ga mirom svoje savjesti,plaćamo svojim unutarnjim mirom,plaćamo svojim zdravljem...I ako smo veoma vjerni posjetitelji sotonske veletrgovine i uvijek samo kod njega kupujemo,on će na kraju nas same inkasirati.I najveće zavaravanje i glavna laž,veliki trik vraga je što on širi priču da ga uopće nema.

I ti strašni,tamni likovi me okružuju i jasno je da dolaze samo sjednim ciljem,da me uzmu.Vi vjerojatno ne možete zamisliti kako je to strašno,kakva je to bila užasna tjeskoba,da mi kompletan moj razum,moja visoka intelektualnost,moja znanstvenost,moji akademski naslovi i moja profesionalna izgradnja u toj situaciji uopće nisu pomogli.Sve je to bilo posve bezvrijedno.Ti grijesi nas vuku u dubinu,prema dolje,prema "OCU LAŽI".Ali ako mi svoje žalosne prijestupe i grijehe (koje moramo platiti) predamo BOGU u sakramentu pokore,tada BOG plaća cijenu.ON ju je platio svojom krvlju i životom na Križu.ON plaća ponovo svaki put kada sagriješimo.ON je za nas pretrpio paklene muke koje smo mi zaslužili i kojima smo se zadužili kod posjednika grijeha,sotone.Mi smo otkupljeni po ISUSU KRISTU.Mi sada imamo pravo na NJEGOVO Kraljevstvo,na NJEGOV život,jer nas je ON učinio "djecom BOŽJOM".I sada su došli ti tamni likovi da inkasiraju svoje vlasništvo-MENE...

Sada sam ih vidjela kako izlaze iz zida i ulaze u operacijsku dvoranu.Bilo jh je veoma mnogo koji su najednom stajali naokolo.Izvana su izgledali normalno ali pogled svakog od njih je bio pun mržnje,pun vražje mržnje.I bili su tako bez duše,kao da su iznutra izgorjeli.Moja duša se naježila i tresla,i odmah sam razumjela,da su to demoni.Razumjela sam da su ovdje zbog mene,jer sam im nešto dugovala,jer grijeh nije zabadava.To je sotonina najveća podlost i laž da čini da ljudi vjeruju da njega uopće nema.To je njegova strategija po kojoj može raditi s nama sve što god hoće,taj lažac.I s užasom sam vidjela:O da,oni postoje i već su me počeli opkoljavati,htjeli su me uzeti.Možete li zamisliti moj užas?Moju tjeskobu,taj teror?!Sva moja znanost,moja pamet i društveni položaj ništa mi nisu koristili.Počela sam se na tlu valjati,bacati se na svoje tijelo,jer sam htjela pobjeći u svoje tijel,ali ono me više nije primalo;i to je bila užasna tjeskoba.Počela sam trčati i letjeti.Ne znam kako,ali probila sam zid operacijske dvorane.Htjela sam da izaći,ali kada sam prošla kroz zid,učinila sam skok u ništa.Ušla sam u unutrašnjost jednog od tih tunela koji su odjednom bili tu i koji su vodili prema dolje.Na početku je bilo nešto svjetla.Ta svjetla bila su kao pčelinje saće.I tu je zujalo kao u pčelinjaku.Tako je mnogo ljudi bilo tu.Odrasli,starci,muškarci,žene, s jakim krikovima.Čekinjasti i s divljom grivom škripali su zubima.I vuklo me sve dublje u zemlju i neprestano sam se kretala prema dolje,iako sam u****o nastojala izaći otamo.Svjetla je bivalo sve manje,bilo je sve tamnije.Tjerana sam dalje u taj tunel dok nije postalo posve tamno.Bespomoćno sam upala u tu tamu za koju nema nikakve usporedbe.Crna tama ove zemlje u usporedbi s ovim je svijetlo podne.Ali tamo ta tama uzrokuje strašne boli,užas i stid,i strašno zaudara.To je živa tama, tamo nije ništa mrtvo ili nepokretno.Nakon što sam se bespomoćno i bez obrane klizala kroz taj tunel,došla sam nenadano na jedan ravan prostor.Ovdje sam bila posve očajna,ali opsjednuta jednom željeznom voljom da odavde izađem.Bila je to ista volja kao ranije,da postignem nešto u životu,što mi sada i ovdje uopće ništa ne koristi,jer sam ja sad bila ovdje i nisam se mogla osloboditi.Od velikih prijašnjih zamišljanja i snova ništa nije preostalo.Odjednom sam postala posve malena,posve sićušna.

I tada sam odjednom vidjela kako se otvara tlo.Izgledalo je kao velika usta,kao strašno velika usta,ždrijelo.Tlo je biloživo,treslo se!!! Osjećala sam se užasno prazna a ispod mene taj tjeskoban, strašan ponor,koji jednostavno ljudskim riječima ne mogu uopće opisati.I najstrašnije je bilo što nisam više apsolutno ništa osjećala od BOŽJE prisutnosti i ljubavi.Ovdje nije bilo višenničega,ni kapi nade.Ta rupa je imala nešto na sebi,što me je nezaustavljivo vuklo prema dolje.Kriknula sam kao luđak,prestrašila sam se smrti.Tad sam shvatila da taj pad ne mogu zaustaviti,nego da sam nezaustavljivo idem prema dolje.Znala sam kad jednom padnem dolje da se više ne vraćam natrag,nego da ću padati sve dublje i dublje.To je bila smrt moje duše,duhovna smrt,bit ću zauvijek izgubljena.

Ali za vrijeme tog užasnog straha,na rubu tog ponora,iznenada sam osjetila kako me za noge drži sveti Mihovil arkanđeo.Moje tijelo je palo u tu rupu,ali ja sam zadržana,uhvaćena za noge.Bio je totrenutak strašne boli i strašne tjeskobe.Ali dok sam tako visjela nad ponorom,demone je iritiralo malo svjetla koje se još nalazilo u mojoj duši,i tada su se sve te nakaze bacile na mene.Ti strašni likovi su bili kao maske,kao pijavice,da bi u meni ugasili konačno to svjetlo.Zamislite moje gađenje i užasavanje, kada sam vidjela da sam pokrivena tim odvratnim stvorenjima.Vrištala sam,vrištala sam kao luda.Te stvari su palile.O moje sestre i braćo,radi se o jednoj tami koja je živa,a to je mržnja koja tako pali,koja nas proždire,koja nas iskorištava i isisava.Nema riječi da se opiše tu strahotu.


20 kol 2010 21:50
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2760
Spol: žensko
Post Re: Dr. Gloria Polo - SVJEDOČANSTVO


Sakrament ženidbe

Ovdje se želim osvrnuti posebno na sakrament ženidbe. Htjela bih vam ujedno pripovijedati o velikoj milosti sakramenta ženidbe. Kada čovjek prima u Crkvi sakrament ženidbe i izreče svoju privolu i time se obvezuje na vjernost, da će ostati vjeran u dobrim i u zlim danima, tada to on obećava samome BOGU OCU. ON je jedini svjedok kada dajemo svoje obećanje. Kada umremo naćićemo ovaj čas napisan u Knjizi svojega života. Ja sam vidjela da je bračni par tog časa ovijen neizrecivo lijepim zlatnim svjetlucanjem. BOG OTAC piše te riječi zlatnim slovima u našu Knjigu
života.

Kada mi potom primimo TIJELO i KRV GOSPODNJU sklapamo savez s BOGOM i s osobom, koju smo izabrali kao bračnog druga, s kojom hoćemo dijeliti čitav život. Dok svojom voljom to obznanjujemo,vrijede te riječi ne samo za bračnog druga nego također i za Presv. Trojstvo. GOSPODIN mi je dopustio vidjeti, kako na dan mog vjenčanja, kada smo moj suprug i ja primili
Presvetu Euharistiju, nismo više bili dvoje, nego tri. Nas dvoje i ISUS. Jer u času kada se pričešćujemo, sjedinjuje nas GOSPODIN tako, da smo mi još samo jedno. ON nas uzima u Svoje Srce i u Njegovu Srcu postajemo nas dvoje Jedan. Zajedno s ISUSOM tvorimo mi zajedno jedno Sveto Trojstvo. Čovjek stoga ne smije rastavljati, što je BOG, sjedinio.
I sada ja pitam: tko smije to rastavljati? Nitko! Nitko, braćo i sestre u GOSPODINU, ne smije rastavljati taj savez. Stvarno nitko, pošto je BOG blagoslovio taj savez. I ako oboje ide djevičanski u brak, kakav li blagoslov tada počiva nad takvim parom.
Vidjela sam također ženidbu svojih roditelja: Kada je moj otac stavio prsten na prst moje majke i svećenik ih je proglasio kao muža iženu, predao je GOSPODIN mojem ocu pastirski štap, on je izgledao kao gore svinut štap od svjetla, što
označuje milost, koju GOSPODIN daje mužu.
To je dar (donum) autoriteta od BOGA OCA, da taj čovjek može upravljati malo stado svoje obitelji, to su njegova djeca koja će mu po braku biti darovana kao i da može braniti brak, da može štititi djecu od mnogih zala i opasnosti, kojima su obitelji izložene.
Mojoj majci BOG OTAC je darovao tako nešto kao vatrenu kuglu i stavio ju je u njezino srce. To označuje ljubav DUHA Svetoga: Vidjela sam da je moja majka bila veomačista žena. BOG je bio pun radosti. Ne možete zamisliti koliko je nečistih duhova tog časa pokušalo napasti mojega oca. Ti duhovi su izgledali kao ličinke (maske), kao pijavice.

Morate znati, ako netko ima spolne odnose izvan braka, tada se ti nečisti duhovi objese na njega, oni gdje se lijepe, počinju s predjelima spolnih organa, zagospodare tijelom, hormonima, uvlače se u mozak, zauzimaju hipofizu, štitnjaču i sva neuralgična mjesta čovječjeg organizma i počinju proizvoditi mnoštvo hormona, koji bude niže instinkte. Oni pretvaraju dijete BOŽJE u roba svojeg uživanja, svojih instinkta, svoje seksualne pohote. Oni čine od njega čovjeka o kojemu se običava reći: On uživa život.
I mi kažemo tako lakomisleno: jedanput znači nijedanput - i taj "samo jedanput" ima' tako gorke posljedice ...
Kada je bračni par djevičanski, BOG se posebno proslavljuje. BOG sklapa s njima sveti savez i
blagoslivlja njihovu seksualnost. (Ovaj blagoslov dobiva također i par koji nije čist ušao u ženidbu) Jer seksualnost nije grijeh. BOG je nju dao kao blagoslov. Gdje se brak pred BOGOM izvršuje, BOG je prisutan, također i u bračnom krevetu.

U sakramentalno sklopljenom braku supruzi darivaju jedno drugome kod njihovog intimnog susreta milosti od BOGA, kod jednog ne blagoslovljenog braka kaljaju jedno drugo svojim grijehom.

BOG se raduje kada ih ON smije pratiti u njihovom novom životu. BOG i taj bračni par tvore jedinstvenu cjelinu.Šteta da mnogi bračni parovi to ne znaju i na tone misle. Kada se samo iz tradicije vjenča u crkvi, a ne iz vjere u sakrament, nedostaje blagoslov.

Mnogi za vrijeme svečanosti misle, kada će to već završiti, da konačno možemo slaviti, jesti, piti, zabavljati se. Oni zaboravljaju na, GOSPODINA. Tako kao što sam ja nekada radila i GOSPODINA ostavljala na cesti.

Nije mi ni padalo na pamet pozvati GOSPODINA u svoj novi dom, u svoj novi život. ON se raduje da GA pozovemo da bude s nama u svim životnim okolnostima. ON hoće da osjećamo njegovu prisutnost. On je doista GOSPODIN (Gospodar) i već zbog sakramenta ženidbe nazočan, ali ON se raduje kada GA izričito i iz slobodne volje za to molimo i pozovemo.
Također i ja GA nakon svoje ženidbe nisam pozvala da dođe sa mnom u naš dom. Ja sam GA ostavila u crkvi, i tada sam svoj medeni tjedan lijepo provela, gotovo nisam na NJEGA ni mislila, dok se nisam vratila svojoj kući, i ON je ostao vani, ostao je žalostan na ulici, i ja GA gotovo nisam ni zapazila i niti pozvala k sebi. Ali kako bi lijepo bilo za bračne drugove, kada bi bili svjesni NJEGOVE prisutnosti i ne bi napravili istu pogrješku kao ja nekada. Kod sklapanja braka mojih roditelja bilo je najljepše još to, da je BOG vratio sve milosti koje je on bio izgubio po životu. BOG je to učinio iz ljubavi prema
mojoj majci, njegovoj ženi, koja je kao djevica ušla u brak. Bog je stoga ozdravio zaprljanu seksualnost i sav hormonalni nered također. Ali budući da je on bio vrlo "muškarački" - pravi tzv. Muškarčina („Macho“) - i njegovi prijatelji su ga počeli ponovno trovati i zavađati, kada bi mu rekli da se ne smije dati svezati od svoje žene. Tako su ga vrlo brzo nagovorili da ponovno nastavi s ranijim životom. Tako je on već 14 dana nakon ženidbe postao nevjeran svojoj ženi, mojoj majci, i dopustio je da ga odvedu u jednu javnu kuću, samo da dokaže svojim prijateljima da je on još onaj stari, da se ne daje pod noge svojoj ženi. I znate li što je postalo od pastirskog štapa koji je on primio od GOSPODINA? Đavao ga je odnio. I svi zli nečisti duhovi su se vratili natrag i zalijepili na njega. Moj otac je od pastira svoje obitelji postaovuk , koji nije višeštitio svoje obitelji, nego je
đavlima široko otvorio kućna vrata i tako postao strahota za čitavu kuću.


20 kol 2010 21:55
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2760
Spol: žensko
Post Re: Dr. Gloria Polo - SVJEDOČANSTVO


Moj otac je tamo gore rekao u suzama:„Zahvaljujući mojoj divnoj ženi,tvojoj majci,koja je 38 godina molila za mene i moje obraćenje i vodila život kao požrtvovna majka,ja sam spašen od pakla.“
Moja majka je 38 godina molila za mog oca koji je i krivnjom mog djeda,koji ga je već s 12 godina odveo u jednu kuću prijatelja da ga učini "muškarčinom",i koji je tako našao put k tom pokvarenom načinu života i kršenju braka.Znate li kako je moja majka uvijek molila pred Presvetim?Ona bi govorila:"GOSPODINE,MOJ BOŽE,ja znam i pouzdajem se da TI nećeš dopustiti da TVOJA službenica umre a da ne doživi obraćenje svog muža.Ja ne molim samo za svoga muža,nego i vapijem TEBI,da budeš i uz te jadne žene koje se nalaze u istom zlom stanju.I posebno TE molim za sve one žene koje posižu za moćima preko gataoca,čarobnjaka,čitača iz lana i sličnih magijskih sredstava i demonskih utjecaja.Sve koji na taj način svoje duše i duše svoje djece prodaju veagu, umjesto da pred Presvetim,budu kod Tebe,i ovdje mole,da TI se klanjaju.Ja se molim i za njih.Budi uz sve njih i oslobodi ih iz kandži zloga!"
Tako je moja majka molila.I znate li zašto sam ja uvijek voljela svojega oca i na njega ugledala?Jer je moja majka bila veoma dobra žena koja nas nikada,baš nikada,niti jednom rječju nije navela da koga mrzimo,a pogotovo ne svoga oca,iako joj je on dao svaki razlog za to.

I ponekad bi mi majka u svojoj predionici govorila da je imala objavu i da zna da se nakon svakog teškog grijeha otvori zemlja da bi progutala tu dušu.Ja sam se često rugala toj njenoj izjavi i nazivala je naivnom i glupom.Tako bih joj još često i rekla:"Da,znam da ti je BOG pokazao da se zemlja otvorila i da je progutala mojega oca."Govorila bih to nadovezujući se na njezine izjave o teškom grijehu.
Ali na drugom svijetu sam postala svjesna da je moja majka imala jednu mističnu viziju.Ona bi mi odgovorila na slijedeći način:"Da, kćeri moja,ja sam vidjela tvojega oca,bio je svezan od vraga koji ga je htio odvući u ponor.Ali ti moraš znati, da sam ga ja odmah obuhvatila svojom krunicom i odvukla sve do Presvetoga u našoj crkvi.Bila je to teška borba.Sotona ga je htio svojim kandžama povući dolje ali ja sam ga opet vukla prema gore svojom krunicom.I kad sam ga konačno dovela u crkvu,rekla sam GOSPODINU:'Ovdje ga TEBI donosim i uzdam se u TEBE da ćeš ga TI spasiti.'"

Osam (8) godina prije svoje smrti otac se je obratio.U dubokom kajanju molio je GOSPODINA za oproštenje.I milosrdni BOG mu je oprostio.Ali moj otac nije zadovoljio za vremenitu kaznu za svoje grijehe.On se doista pokajao,ispovjedio i dobio odrješenje.Ali više nije dobio priliku da izvrši zadovoljštinu.Zbog toga je bio u čistilištu sve do grla u tom smrdljivom blatu koje sam već opisala.Mi lako zaboravljamo dati zadovoljštinu za učinjen grijehe i ispraviti nepravdu.Mi naime vrlo malo mislimo na to.A mi sami teško i možemo ponovno ispraviti nepravdu. Ali ISUS nam u Presvetom Sakramentu može dati milost da možemo dati zadovoljštinu,da smijemo dati zadovoljštinu.Kada GA posjetimo u Presvetom i klanjamo MU se,često dobivamo taj milosni dar zadovoljštine,ispravljanja posljedica svojih grijeha.

Upravo na drugom svijetu pokazuje nam BOG kakve posljedice naši grijesi imaju po druge.I ON trpi zbog tih posljedica koje su prouzročili naši grijesi drugima,često više nego li zbog samog grijeha. posljedicečesto izravni napad protiv LJUBAVI. A BOG je baš LJUBAV i u sebi.Euharistija i klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu su jedini put koji nas izravno vodi u Nebo.Zapamtite to!To je veoma,veoma važno za sve nas!

Kad je netko nevjeran svom bračnom partneru,on postaje nevjeran GOSPODINU BOGU.On kida obećanje koje je na dan vjenčanja dao BOGU i svom bračnom partneru Ako netko unaprijed odluči ne biti vjeran svojem obećanju,bolje da se ne vjenča.Gospodin nam kaže:"Ako si nevjeran,osuđuješ sam sebe.Ako ne prihvaćaš vjernost,nemoj se ženiti."GOSPODIN kaže:"Djeco moja,molite Me da možete biti vjerni svom bračnom partneru da možete biti vjerni svojem BOGU."

Koliko štete i boli dolazi na jedan brak,samo zbog nevjere!Ako npr. muž ide u javnu kuću ili ima odnose sa svojom tajnicom,tada usprkos prezervativima dobiva virus.Ništa tu ne koristi kupanje.Taj virus ne umire,i kasnije,kada dođe k svojoj ženi,prenosi na nju virus i on se ugnijezdi u vagini ili u maternici i kasnije se iz toga razvija rak. Da, rak!Tko još smatra da gaženje braka ne ubija?
A koliko li žena koje izvrše preljub,tada zbog tjeskobe da se ne otkrije njihovo preljubničko ponašanje,izvrše pobačaj djeteta!? - One ubijaju nevino dijete,koje ne može govoriti i ne može se braniti. To su neki primjeri o nepreglednim posljedicama grijeha,jednog kratkog trena uživanja.

Preljub ubija na više načina.I onda još imamo bestidnost da se svađamo s BOGOM,da strijelu okrećemo prema NJEMU,da svom dobrom BOGU podmećemo krivnju zbog nevolja kad stvari ne idu kako bismo htjeli,kad imamo problema,kad nas snađu bolesti.Mi smo ti koji uzrokujemo zlo i privlačimo ga preko svojih grijeha.Iza grijeha uvijek stoji protivnik(Sotona).Mi protivniku otvaramo vrata kad teško griješimo.A kad nas snađe zlo(bolest ili što drugo) tad BOGU prigovaramo za to.Jao onome tko nastoji uništiti jedan brak.Kad netko razori jedan brak,on udara protiv jedne hridi a ta hrid je ISUS.BOG brani brak,nikad u to ne sumnjajte!

Htjela bih vam još reći da morate dobro paziti na onu vrstu svekrva (punica) koje se miješaju u brak svoje djece da bi njihov brak unesrećile,da bi odnos među bračnim partnerima bio poremećen,kad siju nepovjerenje ili se inače prave važnima.Također,ako vi svoju nevjestu ili svoga zeta ne volite,da li s pravom ili ne,ne miješajte se molim vas u njihov međusobni život.Rađe molite za taj brak.Oboje su već vjenčani i nema tu više što činiti.

Jedino što vi za njih možete učiniti jest moliti se za njih.Molite za taj brak i šutite.I tu šutnju,koja vam možda teško pada,prikazujte GOSPODINU.Mnoge žene su same sebe osudile jer su se miješale u brak svoje djece.To je težak grijeh.Kad zapazite da nešto nije u redu,da jedno od njih dvoje griješi protiv svog bračnog obećanja,šutite i molite.Molite BOGA za njih,molite BOGA za pomoć.Možete sobojima razgovarati i moliti ih da spase svoj brak,da trebaju gledati na svoju djecu,da je brak zato tu da se ljubi,da se dariva i da se trajno jedno drugome oprašta.Mora se boriti za njihov brak.Ali nikad ne na način da se miješa u njega i još manje da se brani jednu stranu među njima.


20 kol 2010 22:15
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2760
Spol: žensko
---------
Post Re: Dr. Gloria Polo - SVJEDOČANSTVO


Podmuklost vraga

Tko je pogledao film o Kristovoj muci "PASIJU",sjetit će se da je sotona prikazan kod bičevanja
GOSPODNJEG kao dijete koje je pogledalo prema ISUSU i nasmijalo MU se.Znajte da danas sotona nije dijete,on je nakaza,producent i uzrok svakog zla.Perverzan gad koji mnoge ljude čini robovima po tjelesnom uživanju,po čarobnjaštvu i krivim učenjima,npr.to,da se misli on ne postoji.Zamislite kako je podmukao da hoće da bude zanijekan.On nam se predstavlja kao da ga nema,da u miru s nama možečiniti što hoće.Pa vjernike zavarava na sve moguće načine.On zbunjuje narod na tisuću načina i iskorištava kod svakog pojedinog njegove slabe točke.Tako ima mnogo "praktičnih" katolika,koji idu na svetu misu ali ujedno i gataocima.Jer zli čini da vjeruju da to nije važno i da ćemo doći u Nebo,jer time ne činimo nikome ništa zla.Vrag zavađa,iskorištava i upravlja svime time s jednom izmišljenom prijevarom,podlošću.
Ali kažem vam,ako idete vračari,svejedno je što tamo radite ili ne radite.Zvijer će vam u svakom slučaju udariti pečat bilo da se bavite vračanjem,bilo da tražite da vam gataju na karte.Ako oni zaklinju duhove,bave se pomicanjem stola,spiritizmom ili astrologijom.Kod svih tih „hobija ",koji su danas u velikoj modi,sotona vam utiskuje svoj pečat.

Bila sam prvi put na jednom takvom mjestu s prijateljicom koja me je povela sa sobom za jednu konzultaciju,da bi doznala o budućnosti.Tamo sam bila opečaćena od zvijeri.Da,zli mi je tako udario pečat.I od tog trena počelo je kod mene zlo,unutarnji nemiri,zbunjenost,noćne more,tjeskobe,mučenja, strahovi,jeza.Napadala me je i duboka želja da se ubijem.Nisam nikako mogla shvatiti "razlog" teželje.Plakala sam,osjećala sam se nesretnom i nikada više nisam našla mira.Ja sam se doduše molila, ali sam osjećala da je GOSPODIN tako daleko od mene.Nikada više nisam osjetila BOŽJU blizinu,koju sam kao dijete osjećala.Bilo mi je jako teško moliti.Jasno,ja sam otvorila vrata zlome,i on je svom snagom ušao u moj život.


Duše čistilišta

Ipak vratimo se natrag na strašno mjesto,na kojem sam se nalazila,na rubu tog strašnog ponora.Morate znati da sam ja bila bezbožnica,praktično ateistica.Ja više nisam vjerovala u postojanje vraga,a time niti u postojanje BOGA.Ali ovdje,u ovim okolostima,počela sam vrištati:„Siromašne duše čistilišta,molim vas izvucite me odavde,pomozite mi da iziđem.Molim vas pomozite mi!“
Kad sam tako zavapila ispunila me je bol koja grize.Zapazila sam kako milijuni i milijuni ljudi plaču i uzdišu.Odjednom sam vidjela kako je ovdje bezbrojno mnoštvo ljudi,mladih,ponajviše mladića,i u neizrecivim bolovima.Shvatila sam dakle da oni na ovom strašnom mjestu,u toj močvari i glibu,škripaju puni mržnje i boli,i da iz njih izlazi zavijanje i zapomaganje od kojeg sam zadrhtala i koje neću nikad zaboraviti.Shvaćate li?To je udaljenost od BOGA,to je grijeh,to su posljedice grijeha.Shvaćate li,što je grijeh?Posvemašnje suprotstavljanje BOGU koji je beskrajna Ljubav.Takvo nešto strašno je grijeh,i ima tako nezamislive posljedice.A mi se s njim šalimo.Šale izričemo o grijehu,o paklu i demonima.Pri tome nažalost ne znamo što činimo.

Prošle su već godine otkako sam to doživjela ali uvijek kada na to mislim,moram plakati nad bolima tih mnogih,mnogih ljudi.Bili su to samoubojice koji su se ubili u trenu očaja i sada su bili u tim bolima,u toj potrebi,u tom mučenju,zaokupljeni tim strašnim sjećanjima kojima su ih opsjedali i mučili demoni.Ali najstrašnije učitavom mučenju je osjećaj odsutnosti BOGA,potpuna odsutnost BOGA,jer tamo se ne osjeća BOG.Shvatila sam da oni,koji si oduzimaju život tamo moraju ostati tako dugo,toliko godina koliko su još trebali živjeti na zemlji.Inače su u čistilištu "siromašne duše" pošteđene od svakog zlog utjecaja.One su već sveci BOŽJI i nemaju ništa više zajedničko s demonima.Moj BOŽE,tako mnogo jadnih ljudi,većinom mladih,tako mnogo,tako mnogo...koji plaču,koji trpe,neizrecivo trpe.Da su oni znali što ih nakon samoubojstva čeka,sigurno bi na sebe bili preuzeli kaznu zatvora i dr.nego takvo što.

Znate li koju patnju oni još trpe uz sve ostalo?Oni moraju gledati kako njihovi roditelji ili bliži rođaci koji još žive, bog njih trpe.Trpe sramotu,imaju osjećaj krivnje:"da sam ga samo strože odgajao/la,da sam ga kaznio/la",ili:"da ga nisam kaznio/la...da sam mu rekao/kla...da sam učinio/la ovo ili ono... " Ovi prigovori savjesti su veoma veliki i teški,oni su pakao na zemlji.Morati promatrati tu patnju svojih rođaka nanosi im veliku patnju.To je najveća patnja za njih i demoni se vesele i pokazuju im sve te scene:"gledaj kako tvoja majka plače,gledaj kako trpi tvoj otac,kako su očajni,puni tjeskobe,kako sebe okrivljuju,kako raspravljaju i jedno drugoga okrivljuju.Pogledaj patnju koju si im nanio.Gledaj kako se oni sada bune protiv BOGA.Gledaj na svoju obitelj-sve je tvoja krivnja!"


20 kol 2010 22:19
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 31 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4  Sljedeća


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron