Sada je: 19 stu 2018 19:48.





Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 
 Družba Marijinih Misionara (Monfortanci) S.M.M. 
Autor/ica Poruka
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 12 sij 2010 16:29
Postovi: 47
Spol: muško
---------
Post Družba Marijinih Misionara (Monfortanci) S.M.M.
slika

Sv. Ljudevit-Marija Grignion, utemeljitelj, duhovni otac triju redovničkih zajednica, rodio se 31. siječnja 1673. u Montfort-La-Cane-u u francuskoj pokrajini Bretanji u brojnoj kršćanskoj obitelji. Godine 1685. polazi humanističku školu u Rennes-u u isusovačkom zavodu svetog Tome, gdje će provesti 8 godina. Taj period će ostaviti duboki utjecaj na formiranje njegove osobnosti. U jesen 1692. ide u Pariz kako bi nastavio studij u sjemeništu sv. Sulpicija koje je u to doba bilo najpoznatije središte vjerske post-tridentske obnove u Francuskoj. Polazak za Pariz za sv. Ljudevita označava potpuno oslobađanje od obiteljskih navezanosti i materijalnih sigurnosti. Prvom siromahu kojega susreće ostavlja sve novce koje je dobio za put i mijenja svoje novo odijelo za njegovo pohabano. Tako čini zavjet potpunog siromaštva i predanja u Božju providnost koje će vjerno opsluživati do kraja života.

Zbog spleta okolnosti 1701.g. napušta zajednicu u Nantesu i postaje duhovnik Opće ubožnice u gradu Poitiersu u kojoj su bili smješteni najzadnji siromasi. Pokušao je preurediti ono što je Ubožnicu činilo kućom nereda. Tijekom tih mjeseci, kad mu je bilo dano služiti siromasima, susreo je i Mariju-Lujzu Trichet, koja će postati prva sestra nove redovničke zajednice koju je svetac htio utemeljiti, Kćeri Mudrosti. Brzo se sukobio s protivljenjima osoblja koje nije htjelo slijediti zahtjevnu, duhovnu i organizacijsku obnovu Ubožnice, zbog kojih je morao napustiti mjesto i službu. Sv. Ljudevit se povlači u Pariz na godinu dana gdje uz vanjska protivljenja i nutarnje poteškoće prolazi ono iskustvo što se u mistici naziva tamna noć duha. Po pisanju vlastitoj majci došao je do vrhunca mističnog sjedinjenja i duhovnog braka s Kristom, vječnom, utjelovljenom i raspetom Mudrošću.

Kako bi razriješio sve dvojbe oko svoga poziva hodočasti u Rim. Ima želju da ide u daleke misije. Međutim, Papa Klement XI. mu poklanja jedan križ, koji će sv. Ljudevit nositi cijeloga života, imenuje ga apostolskim misionarom s molbom da svoje djelovanje nastavi u Francuskoj. Od tada se životni put Montfortskoga može prikazati kao jedan gotovo neprekinuti niz održavanja pučkih misija u raznim biskupijama sjevero-istoka Francuske. Imao je posebnu milost da vidi prisutnost samog Isusa u osobama siromaha i bijednika koji su ga uvijek i posvuda okruživali. Oni su ga i prozvali »dobri otac Montfort». Posebno valja naglasiti misije u Pontchateau-u gdje je svetac zamislio podići monumentalnu Kalvariju u prirodnoj veličini, na spomen Golgotske žrtve, koja je trebala biti duhovni centar za cijelu regiju. Montfort je pokrenuo cijelu pokrajinu i nakon godinu dana rada, a ponekada je radilo i do 500 ljudi dnevno, uspio je podići umjetno brdašce i postaviti na nj tri križa u prirodnoj veličini. Navečer 13. rujna 1710., u predvečerje svečanog blagoslova, stiže nalog od biskupa po zapovijedi samoga kralja da se obred odgodi a Kalvarija razruši jer bi mogla poslužiti Englezima kao vojna utvrda u slučaju invazije, kako su to zlobno prikazali Ljudevitovi protivnici.

Ljudevit će nastaviti do kraja života svoje misionarsko poslanje. Negdje pred kraj života od njegovih suradnika u misijama, u radu na otvaranju besplatnih škola za djecu siromaha, razvila se redovnička družba Braća sv. Gabrijela. Sv. Ljudevit je bio plodni pisac duhovnih djela među kojima svakako treba spomenuti opus Pjesama od preko 20 000 redaka, Ljubav vječne Mudrosti, Marijina tajna, Čudesna tajna svete krunice za obratit se i spasiti, Pismo Prijateljima Križa, Goruća molitva. Napose, Rasprava o pravoj pobožnosti prema blaženoj Djevici Mariji, koja je postala jedan od klasika kršćanske duhovnosti. Danas je poznata i po tome što je blagopokojni veliki papa Ivan Pavao II. iz nje bio uzeo svoje papinsko geslo 'Totus tuus- Sav tvoj'. To su prve riječi skraćenog oblika posvete na latinskom jeziku Isusu Kristu po Mariji koje nalazimo u Raspravi br. 233: Tvoj sam sav i sve moje pripada tebi, moj ljubazni Isuse, po Mariji tvojoj presvetoj Majci.

Sv. Ljudevit je umro za vrijeme održavanja misija, u Saint-Laurent-sur-Sevre, 28. travnja 1716. u dobi od 43 godine. Pobožni narod je odmah počeo hodočastiti na njegov grob i štovati ga kao sveca. Papa Leon XIII. ga je 1888.g. proglasio blaženim, a 20. lipnja 1947.g. papa Pio XII. svetim. Papa Ivan Pavao II. u enciklici Otkupiteljeva Majka (br. 48) preporuča Montforta cijeloj Crkvi kao „svjedoka i učitelja“ autentične marijanske duhovnosti. Mnoge redovniče zajednice, udruge i crkveni pokreti su se nadahnuli na duhovnosti posvete sv. Ljudevita, a na poseban način među njima želimo naglasiti Marijinu Legiju koja je raširena po cijelom svijetu, pa tako i kod nas u Hrvatskoj.

Članovi “Družbe Marijinih Misionara” (S.M.M) mogu biti braća i svećenici. Montfort je želio i molio za jednu družbu misionara-propovjednika, koji će nastaviti Isusovo poslanje po uzoru na same apostole. U “Pravilu svećenika misionara družbe Marijine”, utemeljitelj piše: “Ovi svećenici treba da budu od Boga pozvani da obavljaju misije poput siromašnih Apostola” ... “Cilj misija je obnova kršćanskog duha među kršćanima”. Iz izvornih tekstova sv. Ljudevita vidi se, a isto tako i iz naših redovničkih konstitucija, poslanje misionara monfortanaca. To je prije svega evangelizacija, koja ima za svrhu dovesti svaku osobu do autentičnog kršćanskog života po obnovi krsnih zavjeta; zatim je voditi putem duhovnoga rasta sve do svetosti i sjedinjenja s Bogom po posveti Isusu Kristu po Mariji. Monfortanci pripadaju institutu apostolskog i misionarskog života, s naglašenom karakteristikom marijanske kristocentrične duhovnosti. Ta duhovnost je prije svega put traženja i suobličenja Isusu Kristu po Mariji. Nasljedovati Isusa za sv. Ljudevita znači pristati na evanđeoski rizik. Poznata je izreka sveca: „Ako se ništa ne riskira za Boga, ništa se neće velikoga učiniti za njega“. On, Isusa naziva Vječna, Utjelovljena i Raspeta Mudrost, koja svoju ljubav prema čovjeku pokazuje u otajstvu utjelovljenja te svojevoljnog trpljenja iz ljubavi i smrti na Križu. Njegova tvrdnja je da, “Nikada ne ćeš naći Križa bez Isusa, ali ni Isusa bez Križa“.

Za sv. Ljudevita postoje 4 privilegirana sredstva kako bismo došli do sjedinjenja s Isusom Mudrošću, a to su: žarka želja, sveopće mrtvljenje, neprekidna molitva i nježna pobožnost prema Majci Božjoj, koja je najsavršenije sredstvo ili put kojim se postiže sjedinjenje sa Božanskom Mudrošću; svetac tvrdi: „Marijina je najveća težnja da nas sjedini s Isusom, svojim Sinom, a Sinovljeva je najveća težnja da dođemo k njemu po njegovoj Majci“. Osvijetliti lik i ulogu Majke Božje u povijesti spasenja, te u kršćanskoj duhovnosti, jedan je od specifičnih poslanja misionara monfortanaca! Monfortanska duhovnost je dakle kristocentrično - marijanska, a njezina najbitnija karakteristika je “Osobna posveta Isusu Kristu po Marijinim rukama”. Ako bismo željeli sažeti sve ovo što smo rekli u vezi karizme i duhovnosti, poslanja misionara monfortanaca kako se to danas shvaća u našoj družbi, onda se to može izraziti u četiri izraza: Evangelizacija; Marija; ne navezanost i rad u zajedništvu.

Mala družba koju je sv. Ljudevit okupio oko sebe tijekom svoga života ima svoju povijest. Danas u svijetu ima oko 1000 misionara monfortanaca koji djeluju na svim kontinentima.
Generalna kuća se nalazi u Rimu. Duhovnost svetog Ljudevita je već odavno prisutna u Crkvi u Hrvata. Ona počinje s prvim prijevodom Rasprave na hrvatski jezik što ga je učinio nadbiskup vrhbosanski dr. Josip Stadler 1894. Od tada su ponovljena različita izdanja Rasprave, a prevođeni su i drugi spisi sv. Ljudevita. Mnogi vjernici i u Crkvi u Hrvata nadahnuli su se na Montfortu. Svakako valja spomenuti blaženog kardinala Stepinca. Povijest same družbe misionara monfortanaca u Hrvatskoj počinje 1976. a od 2001. i službeno je utemeljena zajednica misionara monfortanaca u Zagrebu. Naše poslanje, misionara monfortanca, u Hrvatskoj obuhvaća širenje duhovnosti posvete Isusu po Mariji sv. Ljudevita izdavanjem njegovih duhovnih spisa i radom s grupama vjernika laika. Aktivno surađujemo sa župama i crkvenim pokretima po redovnoj i prigodnoj duhovnoj ispomoći; održavanjem trodnevnica, duhovnih obnova i duhovnih vježbi, u Hrvatskoj i inozemstvu. Također, kao dušobrižnici u službi vojnih kapelana pri Vojnom Ordinarijatu Republike Hrvatske.

Glavna djela sv. Ljudevita su dostupna na hrvatskog jeziku u više izdanja, a također i njegov životopis, kao i meditacije na pripravu za posvetu, u pripravi je i sustavni prikaz monfortanske duhovnosti. Prisutna je također Udruga Kraljice srdaca koja već više od 100 godina djeluje u cijelome svijetu. Geslo našeg Utemeljitelja je „Bog sam“, u kojem izriče potpunu ovisnost i oslonjenost na Boga. Vjerom u božansku Providnost, koja „nikada ne manjka“, ono postaje i naše geslo, Bog sam!, sa željom da „Čista Božja ljubav neka vlada u našim srcima“ (Monfort).

priredio: p. Mihovil Filipović, smm


21 lip 2010 23:25
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron