Sada je: 21 srp 2019 00:07.





Započni novu temu Odgovori  [ 3 post(ov)a ] 
 DVA KAMENA 
Autor/ica Poruka
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2010 22:41
Postovi: 877
Spol: žensko
Post DVA KAMENA
slika


DVA KAMENA


Stvoritelj primi predivan dragi kamen, sjajan poput najsjajnijeg dragulja u svoju Očinsku ruku…. svidjelo mu se…. kamen je bio sretan, savršen na Njegovom dlanu. Presijavao se u tisuće boja i u sebi nosio silu i snagu sve Očinske mu ljubavi…..Bilo je to nešto najljepše što je postojalo, kamen je bio pun duha i duše, ljubavi i mira. Nije bio čvrst, već poput daška vjetra, poput zrake sunca – prozračan…. u njemu i kroz njega vidio se cijeli svijet obavijen ljubavlju…..

Stvoriteljeva ruka razlomi komad kamena i razdvoji ih… Mali kamenčić se otkotrlja na Zemlju a veliki ostade sam, polovičan…. dio na kojem je od njega bio odcjepljen kamenčić imao je milion i milion sitnih brazdica, udubina, zubaca, čestica koji su taj raskidani šav činili jedinstvenim, jednim jedinim…..

Tada Stvoritelj reče kamenu: ''Otiđi i ti na zemlju – traži svoj kamenčić. Mudro ga traži… ne padaj na sjaj, na ljepotu, ne padaj na praznu riječ niti na bogatstvo, na zlato i sjaj…. traži svoj kamenčić, da budeš opet cijeli.''

''Kako da ga tražim, Oče?'' – upita kamen zabrinuto….
''To moraš otkriti sam!'' – reče Otac i spusti kamen nježno na jednu daleku plažu….
*


Živio mali kamenčić otkinut od jednog velikog kamena… bio je mali, neznatni kamenčić…. osjećao se sam uz milion drugih kamenčića…. i kako je rastao, i mijenjao se, osjećao se nepotpunim, samim…. cijeli život živio je jednu želju: naći svoju veću polovicu, postati – dragi kamen na Očevu dlanu… Svijet oko njega bio je velik, a kamenčić je nailazio na puno toga na putu… voda ga je nosila, oluje su ga prale, sunce ga je sušilo….. bio je postojan, hrabar i vjeran – tražio je ljubav ljubavlju….. nailazio je na drugo kamenje, ali spoj toga kamena nije mu odgovarao…. onaj savršeni šav – nije se uklapao u njegovu polovicu…. nije sa nikim mogao biti jedno….lutao je kamenčić, lutao, a i kamen sa početka priče…. sretali su se u olujnim noćima, izmijenili pokoju riječ podrške, pričali lijepo i divno o Očevoj toplini, o onome što traže… ali nisu znali kako…. Nato reče veliki kamen malome:

''Hajmo prestati tražiti svoju drugu polovicu, hajmo naprosto – dati se – Ocu, svijetu, ovom moru u kojem smo nošeni te svakom kamenu koji sretnemo pomoći da bude sretan, da bude ispunjen, da nitko ne bude sam…..''

Mali kamen sretno uskliknu: ''Da, to želim – zagrliti cijeli Svijet!''
I od toga dana, dva kamena su činila dobro… činila puno… obasipala cijeli svijet i rasla u Ljubavi…. obični kamenčići, počeli su sjajiti predivnim sjajem i privlačiti drugo kamenje koje je zaželjelo biti tako lijepo, tako milo kao što su i oni…. kamenje nije gledalo svoj spoj, svoju okrnjenost više nikada i nisu primijetili da sitne čestice tih krhotina počinju se mijenjati, usklađivati, brusiti, i uobličavati u savršeni spoj jednog i drugog…..

Milioni kamenja prolazili su kroz njihova sjajna srca i veseli odlazili našavši svoje druge polovice kao dragulji nošeni morem….. Nikada kameni nisu zaplakali što su drugi našli sreću, a oni su i dalje sami, jer zaista, nisu se osjećali sami…. osjećali su Stvoriteljevu ljubav koja je nježno ispunjala sve njihove praznine….

*


Bio je oblačan dan… morski žal prazan…. nije više bilo kamenja na putu… svi su postali sjajni dragulji osim naša dva kamena…. možda su i sreli svoj drugi dio negdje, nekada…tko zna… ali – ostali su sami….. U tom trenutku, prolomi se kroz olovne oblake divna zraka svjetlosti, gromovi utihnu, bure se stišaju…
Zraka svjetla probi tamne zavjese oblaka i vodene pjene….. dodirnu svom nježnošću dva kamenčića pusto ostavljena na obali, primi ih i ponese na Očev dlan…. Otac zadivljeno pogleda u mala dva kamena koja su sjajila i onako krhka svim sjajem Njegove ljubavi…. spoji ih u jedno i gle čuda! Savršeno su pristajali!

''Ali, ali – to nije moguće! – zaviče veliki kamen- ''pa nikada nismo prije osjetili da smo mi jedno…. nisu nam naše razlomine spajale se u jedan kamen…. kako je to moguće?''

Na to Otac pogleda na njih s ljubavlju i reče: ''Kada sam vas razdvajao, izmijenio sam vas da se ne prepoznate odmah… Želio sam da otkrijete tajnu, tajnu koju sam vam povjerio od prvoga dana… da je otkrijete dolje na zemlji..
Bure su hučale, lomili vas vali, a vi ste ustrajali, i činili dobro…okrenuli ste se od sebe i gledali drugoga, kako je sam, kako je tužan… radovali ste se s radosnim, plakali s uplakanim i ostajali ……sami, a ljubili samoću jer ste znali da sam Ja s vama…. sada vas nagrađujem i dajem jedno drugome da sjajite cijelome svijetu!''

Divan dragi kamen sjajio je cijelome svijetu……. Kako su se samo pronašli, kako su tako postali divni, divili su se svi novi kameni koji su se tražili kroz olujna mora….. A dragi kamen sjajio je još većma obasjavajući im put, poput svjetionika u mrkloj noći na uzburkanom moru, tiho se smješkajući znajući odgovor, kako su se našli. Znajući ime puta kojim su hodili i kojim hode…. znali su – TO JE - LJUBAV!


(N.M. Oršolić)


01 kol 2011 14:49
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 19 svi 2009 22:11
Postovi: 1934
Lokacija: Zagreb
Spol: žensko
Post Re: DVA KAMENA
Prekrasna priča Nado.. hvala ti :bighug


03 kol 2011 21:30
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2010 22:41
Postovi: 877
Spol: žensko
---------
Post Re: DVA KAMENA
Bogu hvala Duby, drago mi je da ti se sviđa. Hvala ti! :bighug


06 kol 2011 16:02
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 3 post(ov)a ] 


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron