Sada je: 22 vel 2018 02:55.





Započni novu temu Odgovori  [ 30 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3  Sljedeća
 EGZORCIZAM 
Autor/ica Poruka
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
Post EGZORCIZAM
slika

EGZORCIZAM

Stvarnost zl(og)a



Zlo je stvarno, isto tako kao što je stvaran i Đavo. I nigdje se to ne očituje tako uvjerljivo i jasno kao kroz djelovanje egzorcista, kaže Petar W. Miller u tekstu kojeg prenosimo u nešto skraćenom obliku.

Iako je sotona opasniji i učinkovitiji kad je u stanju uvjeriti ljude da duhovne napasti proizlaze iz prirodnih sila, stalne pojave demonskih opsjednuća i egzorcizama svjedoče o moći i realnosti nadnaravnog zla. Konvencionalna (to jest, moderna naturalistička) mudrost drži da demonska opsjednuća pripadaju barbarskom praznovjerju prošlosti te da pojedinci koji su navodno opsjednuti zlodusima zapravo pate od psiholoških poremećaja koji trenutno nije do kraja istražen. Iako je očigledno da je doista bilo slučajeva krive dijagnoze, stajalište klerika koji nekritički pretpostavljaju, bez razumne analize ili procjene, da je svatko tko pokazuje nastrano ponašanje opsjednut, krajnje je netočno.
Tehnike za ispitivanje i suprotstavljanje demonskom opsjednuću usavršavale su se tijekom mnogih stoljeća. Na primjer, 1614. godine su u kodifikaciju Obreda egzorcizma u (I)Rituale Romanum(I), knjizi koja je dugo vremena čuvana daleko od očiju široke javnosti, dodani postupci za otkrivanje je li dotična osoba zaista žrtva demonskog opsjednuća ili jednostavno pati od “melankolije”, što je bio prvobitan izraz za mentalnu bolest.


Sve više svjedočanstava

Iako pretpostavka da je opsjednuće zastarjelo praznovjerje za ateista ili masona, koji uvijek nadnaravno primaju s rezervom, ona bi vjernike trebala navesti na ozbiljna razmišljanja o tome. Prvo bi se trebalo orijentirati na činjenicu da postoje pisani izvještaji o Isusu kako istjeruje demone iz opsjednutih osoba (na primjer, “Opsjednuti Gerazenac”, u 5. poglavlju Markova evanđelja) kao i Njegovi govori o zlim duhovima i đavolu. Čak i ako netko s potpunom rezervom prima povijesnu vjerodostojnost evanđelista, još uvijek postoji rastući broj egzorcista i egzorcizama koje je Katolička Crkva službeno potvrdila. Izvori svjedočanstava nisu samo svećenici i katolici, nego i liječnici, novinari, članovi obitelji i drugi očevici.
Prema raznim izvorima da se zaključiti da je tijekom godina bilo nekoliko potpuno vjerodostojnih slučajeva opsjednuća. Najpoznatiji je onaj koji je poslužio kao osnova za roman Williama Blattyja iz 1972. godine pod nazivom Egzorcist. Godine 1949. 13-godišnji dječak, čije ime nikad nije službeno otriveno, započeo je jeziv put u gradiću Cottage City u Marylandu (USA). Te je iste godine dječakova teta, s kojom je bio vrlo blizak, preminula. Prije smrti, teta je naučila svog nećaka kako da koristi Ouija ploču pomoću koje se navodno može komunicirati s umrlima pa time i s njezinom preseljenom dušom. Nakon nekoliko njegovih pokušaja da to učini, počele su se događati čudne stvari.
Članovi obitelji svjedoče da su čuli neobjašnjivu buku i glasove koji su dolazili iz zidova svaki puta kad bi dječak bio u kući. Dječak je postao i emocionalno nestabilan, jer se njegov krevet počeo sam od sebe micati a mogle su se vidjeti i stvari kako lebde po sobi, uključujući i sliku Krista koja je bila bačena sa zida. Nakon što im liječnik i psihijatar nisu mogli pomoći, roditelji su se obratili luteranskom svećeniku za duhovno vodstvo, ali ih je on odbio. Očito prepoznajući prisutnost nečeg nadnaravnog, te im je preporučio da se obrate katoličkom svećeniku.


Pobjeda nad zlom

Dječakovi su roditelji sina smjestili u bolnicu Georgetown na skrb oca Edwarda Alberta Hughesa, koji je u bolničkoj sobi počeo moliti egzorcizam, no pet minuta nakon toga bio je prisiljen prekinuti kad ga je dječak teško ozlijedio oprugom koju je uspio iščupati s kreveta.
Nekoliko dana kasnije, članovi dječakove obitelji bili su prestravljeni kad su našli riječi “St. Louis” krvlju napisane na dječakovim grudima. St. Louis bilo je mjesto gdje je živjela dječakova teta u vrijeme smrti. Vjerujući da će u tom gradiću naći rješenje problema, obitelj se preselila u St. Louis kod jednog rođaka. Tamo su došli u kontakt s ocem Raymondom J. Bishopom, a ovaj se obratio ocu Williamu S. Bowdernu, za pomoć koji je odmah pristao. Budući da je trebao i duhovnu i fizičku pomoć kod egzorcizma, otac Bowdern je nagovorio mladog sjemeništarca Waltera Hallorana da mu pomogne.
Tada je dječak prebačen u bolnicu koju su vodili aleksinci. Većina egzorcizama traje dan-dva, ali u ovom slučaju proces je trajao preko šest tjedana. Prilikom mnogih pokušaja egzorcizama, krevet se žestoko tresao, a stvari su nekontrolirano letjele sobom. Na dječakovom su se tijelu pojavili različiti znakovi, kao da je bio fizički mučen. Na nekim su se mjestima nejasni znakovi formirali u riječi, uključujući i jasno ispisan tekst “ZLO”.
U svibnju 1949. godine, nakon skoro 30 pokušaja i šest tjedana intenzivne molitve, egzorcizam je uspio. Dječak je izgovorio riječi “Christus Domini” i opsjednuće je prestalo i dječak se mogao vratiti u Maryland i nastaviti normalno živjeti.


Različita mišljenja

Iako većina onih koji su sudjelovali u egzorcizmu čvrsto vjeruje da su se suočili s nadnaravnim zlom, ima i onih koji nisu u to toliko sigurni. Nakon događaja, svjetovna i religiozna ispitivanja događaja ponudila su, nezavisno jedni od drugih, dva moguća znanstvena objašnjenja: da se radilo o prirodnom, iako “paranormalnom”, događaju (kao što je telekineza), ili da je dječak bio žrtva seksualnog zlostavljanja svoje tete što je dovelo do disocijativnog poremećaja ili privremene psihoze. Ipak, to nije moglo objasniti pojavu riječi na dječakovom tijelu.
“Te oznake su bile vrlo određene i jasne” – sjeća se otac Halloran, a sveukupno 48 ljudi (uključujući svećenike, liječnike, ostalo bolničko osoblje i članove obitelji) zaklelo se da su bili svjedoci tim pojavama. Pa ipak i dalje ima skeptika, a jedan od njih je i prof. teologije, vlč. Francis X. Cleary: “Ne zaključujte prebrzo da se radi o religijskom području”, - kaže on. “Ne izvlačite zaključak da se radi o đavolu. To će prije biti, paranolmalna pojava i psihička nestabilnost.”
Čini se da je takvo razmišljanje u suprotnosti s nalazima liječnika i psihijatra koji su dječaka proglasili fizički i mentalno zdravim u vrijeme događaja u Marylandu. Osim toga, do svoje smrti 1983. godine, egzorcist (otac Bowden) je podržavao mišljenje da se u bolničkoj sobi u St. Louisu radilo o stvarnom zlu. Bowdern nikad nije porekao svoje uvjerenje da je bio sudionikom vrlo stvarne borbe s đavolom. I otac Halloran uvijek je ostao pri tvrdnji da je ono čemu je bio svjedokom dok je pomagao pri egzorcizmu bilo stvarno. Komentirajući film koji je proizašao kao rezultat cijele priče, Halloran je izjavio da je Egzorcist “najtočniji prikaz Obreda egzorcizma, stanja opsjednutosti i onog što se događa za vrijeme egzorcizma.”
U siječnju 1999 godine, kardinal Jorge Medina, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, predstavio je novi (i ponešto kontroverzan) Obrednik egzorcizama. Kad ga je novinar zamolio da komentira sumnje koje mnogi kršćani imaju s obzirom na đavola, odgovorio je: “Znamo da postoje katolici koji nisu prošli dobru formaciju te sumnjaju u postojanje đavola, no to je stvar vjere i dio doktrine Katoličke crkve. Tko god tvrdi da đavo ne postoji, ne može se više smatrati vjernikom.”
Čini se da je u zadnjih deset godina potreba za egzorcistima bitno porasla. Godine 1993. u Sjedinjenim Državama bio je samo jedan egzorcist kojeg je službeno postavio Vatikan. Do godine 1999. broj se povećao na deset. Egzorcist koji djeluje u Nadbiskupiji New Yorka, otac James Labar, svake godine izvršava između 20 i 25 potvrđenih egzorcizama.


16 lis 2010 09:41
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
Post Re: EGZORCIZAM
Egzorcizam u Hrvatskoj



Zbog strogih crkvenih propisa, u Hrvatskoj ima nedovoljno egzorcista koji bi bili u stanju pomoći svima koji im se obraćaju za pomoć. Samo u Zagrebu - 100.000 zloduhom opsjednutih osoba!

Na zidu dječje sobe jedne novozagrebačke obitelji osvanula je poruka zlokobnog sadržaja “Nećete me uništiti – istrunut ćete u paklu!”. Bili su tu i sotonini simboli: četiri pentagrama, šestice i izokrenuti križevi... Istovremeno, svi vjerski simboli - slike, kasete i knjige u sobi, bili su osteceni i razbacani po podu.
Prema pričanju majke, prizor je otkrio maksimalnu opsjednutost sotonom njene 13-godišnje kćerke. Želeci je osloboditi demona, zajedno sa svojom kumom i prijateljicom, povela je kčerku na misu za ozdravljenje. Takve mise u novozagrebačkoj Crkvi Sv. Križa jednom mjesečno organizira molitvena organizacija “Milosrdni Isus”, pod vodstvom fra Dragana Smiljana Kožula.
I dok se fra Kožul molio za progon zlih duhova, sirota devojčica je ispuštala neartikulirane krikove, bacala se po podu, povrjeđujući sve koji su se našli u njenoj blizini. Najgore je ipak uslijedilo poslije mise, kad su svi napustili crkvu, i fra Kožul počeo izgovarati egzorcističke molitve za oslobađanje djevojčice od zlih duhovnih napasnika. Molitva je trajala gotovo sat i po, dok se djevojčica bacala, otimala i urlala.


U drustvu sotonista

Majka se sjeća da je sve počelo poslije odluke da kćerku krsti u crkvi, pošto je obitelj prethodnih godina zapustila vjerski život. Ona svjedoči da se njena kćerka prije godinu dana, poslije jednomjesečne posjete ocu u Njemačkoj, vratila potpuno izmjenjena.
- Tek sam kasnije saznala da je tamo usla u društvo koje je takoreći 24 sata dnevno slušalo tehno muziku i organiziralo sotonističke skupove. Sve je počelo jednog jutra, poslije njenog povratka, kad se probudila s crnim podljevima po licu, rukama i nogama i s teškim grčevima u trbuhu. Od tada osjeća slabost u nogama, nemoć, ruši se i na trenutke gubi svijest.
Zabrinuta majka, i sama medicinski radnik, pokušala je da naći razumno medicinsko objašnjenje, ali nije uspjela. Kad je na ruci djevojčice primijetila crni podljev u obliku zvijezde, kćerka joj je objasnila da je te noci imala noćne more i da se borila sa zlim silama.
- Priznala je da je nekoliko puta povračala neku zelenu masu te da je, s vremena na vrijeme, nepoznata sila baca po krevetu. Njena prijateljica mi je ispričala da je ljetos na moru iz nje progovarao neki duboki glas sa zlim namjerama. Toga se moja kćerka ne sjeća, jer je u tim trenucima bila u transu...
Na početku mise za iscjeljenje porodicnog stabla, fra Dragan Smiljan Kožul tumači da se mole za mrtve u porodici sve do četvrtog koljena, kako bi se živi oslobodili zla, koje mozda otamo izvire. Vjernici se posebno prisjećaju onih koji su imali težak i nesretan zivot ili su zavrsili ubojstvom, samoubojstvom ili u pobačaju, vjerujući da su i oni bili zrtve sotoninih sluga.


Dramatično stanje

Mada se Katolička crkva u Hrvatskoj nije još službeno izjasnila o praksi "istjerivanja đavola", mnogi lokalni svecenici su uvjereni da "nečastivi" nije samo apstraktna metafora, nego "zla sila" koju ne treba potcjenjivati i koja danas vlada mnogim stanovnicima Hrvatske. Oni sve glasnije zahtijevaju da se Kaptol odredi prema nastaloj situaciji. Poznato je, naime, da za obavljanje obreda egzorcizma nijedan svećenik u Zagrebačkoj nadbiskupiji nema generalno dopuštenje, ali se zna da su neki svećenici, pored fra Dragana Smiljana Kožula, voditelja Pokreta krunice za obraćenje i mir, fra Zvjezdana Linića, voditelja Kuće susreta - Tabor, i mons. Josipa Balobanića, prvog covjeka zadarskog nadbiskupa, vrlo uspješni u obračunu s demonima i ostalim duhovnim napasnicima. Ipak, sve je to nedovoljno prema 100.000 opsjednutih osoba koliko ih, prema nekim u javnosti iznesenim procjenama, živi samo u Zagrebu!
Za svakog egzorcista najodgovorniji je biskup koji ga imenuje ili mu daje privremeno pravo da obavlja egzorcisticke obrede. Međutim, iako je svaki biskup po svome habitusu egzorcista, većina biskupa nema tog dara, pa i pri imenovanjima egzorcista trazi pomoć iz susjednih biskupija, čak i država. Tako u Hrvatskoj djeluje slovenski službeni egzorcist vic. Marijan Arhar, koji je ovlašteni egzorcist Ljubljanske nadbiskupije. Vic. Arhar poznat je mnogima koji posjećuju mise za ozdravljenje duše i tijela, koje povremeno održava na zagrebačkom Svetom Duhu u Crkvi sv. Ante.


Simptomi opsjednutosti

U Hrvatskoj je danas više nego ikad aktualno pitanje kako se manifestira opsjednutost, kako je prepoznati i kada zatražiti pomoć egzorcista.
Dobar egzorcist zna razlikovati napade zloduha od različitih duhovnih stanja, čaranja, prokletstva i sl. koja uzrokuju nemir u čovjeku. Potreban je oprez i zato se poziva na razboritost, čak i onda kad su prisutni “tradicionalni” znakovi koji upućuju na slučaj koji egzorcizam uzima u obzir, a to znači: da netko govori i razumije jezik s kojim ni na koji način nije bio upoznat; da posjeduje spoznaje o događajima koji se odigravaju daleko od njega i za koje nije mogao saznati svojim sposobnostima; da posjeduje snagu koja nadilazi njegovu dob i stanje. Ipak, ti znakovi ne trebaju odmah biti shvaceni kao đavolski, jer mogu biti unutar koordinata paranormalnoga, te je potrebno povesti računa o drugim znakovima, osobito moralnoga reda.
Zato je nezaobilazna pomoć medicinskih i psihijatrijskih stručnjaka. Ako nema dovoljno sigurnosti da je riječ o opsjednuću, egzorcizam se ne smije vršiti. Da bi mogao sve to uvažiti, od egzorcista se zahtijeva duboka teološko-liturgijska formacija, “kliničko oko”, kao i oči vjere te sensus Christi. Kada se govori o oprezu, treba ga potkrijepiti brojkama: od tisuću onih za koje se traži egzorcizam (koji su prošli stroge znanstveno-medicinske analize), tri do pet slučajeva prepoznaje se u kontekstu opsjednuća. Dakle, Crkva je svjesna da to nije najčesci oblik djelovanja sotone. To je možda najspektakularniji oblik, jer je riječ o vlasti nad čovjekovom tjelesnim i mentalnim funkcijama, ali duhovni napasnici nisu u stanju potpuno oduzeti slobodnu volju.


Svećenik pa lječnik

Ljudi se za pomoć obraćaju najčesće u poodmakloj fazi, odnosno kad su simptomi postali neizdržljivi i kad više ne mogu obavljati svakodnevne poslove. Tegobe se obično izražavaju neprestanom mučninom, čestim glavoboljama, malaksalosću, higijenskom zapuštenosću i općom nezainteresiranošcu. Ponekad opsjednuće može biti toliko jako da potpuno blokira čak i majčinski instinkt. S druge strane, egzorcisti tvrde kako postoji niz slučajeva da ljudi ni ne znaju da su pod utjecajem zloduha, pa probleme s kojima se susreću (čak i neke zdravstvene) pripisuju utjecaju vremena, lošem raspoloženju ili problemima na radnom mjestu.
Stoga hrvatski svećenici preporučuju svakome da prije nego što posjeti liječnika ode svome svećeniku kako bi se temeljito ispovijedio, okajao grijehe i primio sakrament bolesničkog pomazanja. To je, tvrdi se, dovoljno u najvecem broju slučajeva, dok se manji broj mora podvrgnuti obredu egzorcizma.


16 lis 2010 09:42
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
Post Re: EGZORCIZAM
Egzorcizam u Rusiji



Vec 600 godina u Trojice, Sergijeva Lavra, s dubokom pobožnošću dolaze vjernici iz svih krajeva Rusije kako bi prisustvovali bogoslužju oca Germana, koji na svojim službama uspješno izgoni bjesove!

"Vo imja Otca, Sina i Svjatago Duha". Raspelo u rukama svećenika tek što dotakne glavu žene od 40-45 godina. I odjednom... jezivi, zvjerski urlik uzdrma pobožnu tišinu hrama. Nepoznata, ali strašna sila sirotu ženu bukvalno odbaci od križa. Njeno krupno tijelo se iz sve snage strovali na pod i sklupča u groznim trzajima. Gomila koja je dotad stajala tako zbijeno, da se činilo da nema gdje ni jabuka da padne, gotovo u trenu se raziđe. Ljudi su, stiskajuci se jedan uz drugog, sa sažaljenjem i užasom gledali osobu na tlu koja se previjala, tukla, tresla, rikala...
Ovo nije ullomak scenarija nekog filma strave i užasa. Život nam, kako se to često događa, prikazuje prizore strašnije od bilo kakve mašte. Opisani događaj dogodio se u stvarnosti. Mjesto radnje – Trojice, Sergijeva Lavra, u Rusiji, gde je iguman manastirske bratije, otac German, provodio svoje uobičajeno "očitavanje".


Duboki korijeni

Riječ "egzorcizam" (ili "zaklinjanje") vjerovatno nije poznata baš svakom čovjeku. U prošlosti tom je nejasnom izrazu odgovarao jednostavniji, ali ništa manje jezovit naziv - "istjerivanje demona"! Praktično svaka religija, medu njima i Kršćanstvo, priznaje postojanje tamnih sila - zlih duhova, demona, koji obitavaju u podnebeskom svijetu i podčinjeni su knezu tame koji je otpao od Boga. U različitim zapisima on ima razna imena - ariman, iblis, sotona. Ipak, njegovu bit svugdje jednako opisuju - neprijatelj ljudskog roda, pokvareni lažov i borac protiv Boga.
Prvo spominjanje egzorcizma u Kršćanstvu nalazimo već u samom Evanđelju. Isus Krist je iz ljudi obuzetih ovim adskim (paklenim) bićima puno puta istjerivao demone, koji su pred Njim drhtali. Medutim, možda najveći utisak ostavlja odlomak iz Svetog Pisma, koji govori o tome kako je naš Gospodin natjerao zle duhove da se presele u krdo svinja.
Najiskusniji kršćani u duhovnom životu nekad su dobivali moć da izgone nečistu silu, zapovjedajući joj imenom i silom Krista Spasitelja. Medutim, rad ove vrste prepun je veoma teških posljedica i u svim vremenima zahtjeveo je je od čovjeka nevjerovatnu karakternu čistoću, vladanje svojim tjelesnim nagonima i asketski zivot. Nipošto se nije mogao svaki Kristov vojnik, čak i onaj prekaljen u duhovnim bitkama, odvažiti da stupi baš u otvoren okršaj sa silama pakla.
U najtežim bitkama s demonima, nečisti duh se useljavao u samog istjerivača. Tako se u Djelima apostolskim (19, 13-16) govori o nekim nadriegzorcistima: "A pokušaše i neki od Judejaca istjerivača, koji se skitahu, da nad onima u kojim bijahu zli duhovi spominju ime Gospodina Isusa, govoreći: "Zaklinjemo vas Isusom kojeg Pavao propovjeda". A bijahu neki sedam sinova Skeve Judejca, prvosvećenika, koji ovo cinjahu. A zli duh odgovarajući reče: “Isusa poznajem, i Pavla znam; ali vi ko ste?!...”, skočivši na njih čovjek u kojem bijaše zli duh nadjača ih i savlada, tako da goli i izranjavani utekoše iz one kuce.


Nerazumna ponšanja

Za vrijeme drugog moljenja, mlada žena od 35 godina, iznenada počne divlje mahati rukama ispred. Teško je riječima opisati intonacije njenog glasa kad je zlobno zavikala na oca Germana: "Stara budalo!..." Naviknut na sve za vrijeme mnogobrojnih "očitovanja", vremešni svećenik se zaustavi samo na trenutak i, u poluokretu, onome koji bijaše unutar žene, drsko i zapovjednički dobaci: "Ma, umukni istog trena!..." Taj netko nije više objavljivao svoja razmišljanja u vezi onoga sto se događalo - samo je prigušeno i nezadovoljno režao unutar opsjednute žene.
Događali su se i mnogo ozbiljniji slučajevi. Jednog opsjednutog su u dovezli lancima prikovanog za krevet. Još dok su ga prinosili dvorima Lavre, on počne strašno bijesniti i da otimati se iz okova. Smirenje je nastupilo poslije nekoliko trenutaka molitvenog služenja oca Germana u hramu, gdje su besomućnika unjeli zajedno sa krevetom.
Na molitve igumana Germana, koje se odvijaju u crkvi Sv. Jovana Pretece, obično se skupi do stotinu vjernika. Među njima je, obično, od tri do pet posjednutih. Međutim, daleko od toga da se pojavljuju na svakom bogoslužju. Ako se takve osobe zateknu na molitvi, one se odmah odaju, ponašajući se neobično: ispuštaju krikove, jecaje, psovke, nerazumljivo mrmljanje... Opsjednita djeca bezrazložno plaču. Jednom kada se otac German približio jednom takvom mališanu, on zaurla pravim muskim basom, pokušavajuci se istrguti iz majčinih ruku.
Kada na opsjednute počnu padati kapi svete vode, oni se grče, savijaju, kao od opekotina. U toku službe iguman German nekoliko puta obilazi sve prisutne, pomazujući ih svetim mirom i škropeći svetom vodom - svakog posebno. Oni koji u sebi imaju zloduhe, obično se grče i uzmiču, prevrčući očima. Tijekom službe, žena koju smo spomenuli na početku teksta, četiri je puta pala na pod, grčeći se i urličući.
Jedna gospođa koja je psovala svećenika, na kraju službe je s mukom pristupila cjelivanju Raspela.
Uprkos očiglednoj neumjesnosti, prišao sam toj ženi i upitao je: "sta ste osjećali? Zasto ste tako vikali?..." Pogledvši me umornim očima, žena mi odgovori: "Ne znam. Sve se događa mimo moje volje" (...)


Sveto mjesto

Otkud sve pravoslavni ne dolaze u Lavru?
Sudeći po izgledu, odjeći, govoru u Sergijev Posad - prijestolnicu cijelog ruskog Pravoslavlja - pristižu ljudi iz Moldavije, Sibira, čak i s Urala. Najviše je posjetioca iz Ukrajine. Vjernici, često s obiteljima, prevaljuju stotine kilometara da bi cjelivali svete relikvije Sergija - velikog čudotvorca i igumana zemlje ruske. Te relikvije koje vec 600 godina ostaju u netruležnosti, s dubokom pobožnoscu cjelivali su vjernici jos u vrijeme Ivana Groznog i Petra Velikog!...
Iz svih krajeva Rusije dospjevaju ljudi između ostalog i zbog toga da bi stigli do Sergejevog nasljednika - do baćuske Nauma, koji ima dar prorokovanja, ili oca Germana, koji na službama istjeruje demone.
I evo kakva mi je misao pala na um: na moljenje ovog drugog dolaze skoro isključivo vjerujući, religiozni ljudi, ali se i među njima susreću opsjednuti.
Drevni sveti proroci govorili su o posljednjim vremenima kao o jezovitoj terevenci, kad će demoni pred dolazak antikrista, iščupavši se iz pakla, početi se masovno useljavati u ljude, koji ce im otvoriti dušu svojim bezbožjem, razvratom, porocima, zlobom, mržnjom, srebroljubljem, egoizmom i neljubavlju. Osvrnite se oko sebe! Zar događaji sadašnjih vremena ne odgovaraju tim opisima grešnih ljudi koje je kao najvažnije obilježje blizine kraja svijeta dao prvi put jos pre 2000 godina sveti apostol Pavao u svojim poslanicama (1. Tim 4, 1-5; 2. Tim 3, 1-9). Službena Crkva, uvijek vrlo sumnjičava i oprezna prema svim mogućim proročanstvima o smaku svijeta, danas već otvoreno tvrdi da svi mi živimo u posljednjem dobu. A o strašnom podudaranju znamenja nadolazečeg kraja govori u svojim propovedima i otac German...

(Aleksej Verda, iz teksta objavljenog u "Ruskom domu")


16 lis 2010 09:43
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
Post Re: EGZORCIZAM
Egzorcizam - rizici i opasnosti



Nepouzdane statistike

Na Zapadu se još uvijek mogu pročitati polemike da li je egzorcizam prikladna terapija, koliko pomaže i kakve rizike donosi. I još nešto: statistike govore da pomaže samo u 20 posto slučajeva!

Napadi zloduha, prema svjetskim statistikama, najčešći su tamo gdje vladaju poroci, kaos, rat i sveopći nemoral. To su najpoželjniji ambijenti za duhovne napasnike, a njihove žrtve mogu biti osobe najrazličitijih godišta (od djece do staraca) i životnih opredjeljenja. No, kako se o egzorcizmu u svijetu vrlo malo zna, a i ono sto se zna, opterećeno je brojnim predrasudama i netočnostima, mnoge žrtve kojima je pomoć neophodna, obraćaju se na pogrešne adrese što im još više pogoršava psihičko stanje i nagriza opće zdravlje.
Na Zapadu se u tisku još uvijek mogu pročitati znanstvene polemike da li je egzorcizam prikladna terapija, čak i u onim slučajevima kod kojih se učinci mogu objasniti emocionalnim događajima. Za ateiste obred istjerivanja zlih duhova, začudo, najčešće može biti utješan i djelotvoran. S druge strane, za vjernika koji dospije u ruke nekompetentne osobe, posljedice mogu biti porazne poput posljedica djelovanja samog demona. Žrtvama su prije svega potrebni ljubav, pažnja, strpljenje i spremnost da se uhvate u koštac s opsjednutošću. S druge strane, krajnje je pogrešno oklijevati, jer su opsjednute osobe na putu da polude.


Uz lječničku kontrolu

Egzorcizam, blago govoreći, posjeduje mnogo lica. Ako egzorcist uistinu namjerava odstraniti duhovnog napasnika, to se može postići svetim tekstovima, Božjom službom i blagoslovom. Za postizanje cilja ponekad je potrebno mnogo vremena, no takav postupak, pristupi li egzorcist zadatku oprezno i strpljivo, može dovesti do potpunog izliječenja.
Ipak, mnogi smatraju da se na egzorcizam ne smije pristati dok se temeljito ne istraže životne prilike u kojima žive žrtve duhovnih napasnika. Za to je općenito potrebno stručno mišljenje kućnog liječnika, procjena mjesnog župnika, a često (zasto ne?!) i mišljenje socijalnog radnika.
Jedno od javno obznanjenih opsjednuća bio je slučaj djevojke Anneliese Michel iz njemačkoga grada Klingenberga, nad kojom je 1975/76. izvedeno 67 egzorcizama, ali završilo je tragicno, njezinom smrću. Anneliese je bolovala od epileptičnih napadaja, a prisutnost zloduha očitovala se bjesnilom, vikom, averzijom prema religijskim simbolima, samoranjavanjem i drugim neprirodnim pojavama i ponašanjima, a zabilježeno je kako je radila i do sest stotina pregiba koljena u jednome danu!
Egzorcizmi su snimani na audiokazete, a iz nje su uistinu govorili različiti demoni, poput Lucifera, Jude, Kaina, Nerona, Hitlera i Fleismanna. Tijekom razdoblja opsjednutosti djevojka je u****o odbijala liječničku pomoć i hranu, a umrla je u 23. godini od upale pluća i gubitka težine jer je spala na samo tridesetak kilograma. Njezina smrt izazvala je žucne rasprave u crkvenim krugovima, a reagirala je i država, pa su svećenici koji su obavljali egzorcizam, kao i djevojčini roditelji, dobili uvjetne kazne zbog propuštanja korištenja liječničke pomoći.
Neki predstavnici crkve, svjesni odgovornosti, prema egzorcizmu se odnose više nego oprezno. Svojedobno je Leweski biskup Peter Bali, objelodanio kako bi egzorcizam odobrio samo ako bi na seansama bio prisutan i liječnik ili u slučajevima da je liječnik pregledao žrtvu te donio zaključak da bi egzorcistički obred mogao biti od koristi.
Inscenacija sa zvonjavom, Biblijom i svijećama danas se u pravilu također smatra neprimjerenom. Zašto?
Mnogim žrtvama duhovnih napasnika svećanost jednog takvog obreda u njihovoj kući donosi olakšanje, no nije sigurno da li je ono trajno. Mnogi ljudi (govori jedan službeni izvještaj) kao posljedicu egzorcizma, moraju trpjeti još veće muke nego prije, jer su dospjeli u ruke neodgovornih i nekompetentnih osoba, kojima je najbitniji novac. Njihove smiješne i zastrašujuće metode obično dovedu samo do povečanih patnji ljudi koje su obmanjivali, uvjeravajući ih kako im mogu pomoći.


Uspješne terapije

Godine 1979. u Hastingsu, grofovija Sussex, u Velikoj Britaniji, zabilježen je slijedeći slučaj. Tamo je na ženu u klimakteriju koja je patila od posljedica uzimanja lijekova, lokalni kanonik vršio takav pritisak da je sirota žena, na kraju, morala tri mjeseca provesti u bolnici. Možda bi se stanje žene jos više pogoršalo da njen suprug nije svećeniku zabranio nastavak “liječenja”!
Nešto slično se dogodilo 1977. godine jednoj engleskoj obitelji, koja je patila od halucinacija. Zbog pogrešno vođenog egzorcizma, nesretni ljudi su morali pretrpjeti čitav niz nadriliječenja. Najprije su nadbiskup i mjesni liječnik blagoslovili kuću. Nakon toga je izmučenu obitelj posjetila neka religiozna grupa i uznemirila je dvosatnom “seansom gaženja”. Tijekom nekoliko mjeseci u kući su održane dvije seanse, a obitelj je posjetilo bezbroj spiritističkih medija. Svaki od njih je halucinantne fenomene objašnjavao na drugi način. Jedan je tvrdio da kuću posjećuje zao duh u obličju ogromnog crnca, dok je drugi smatrao da se dogadjaji mogu svesti na utjecaj zloduha neke crvenokose djevojke-patuljka. Članovi obitelji mogli su nastaviti normalan život tek nakon što se pravi egzorcist umiješao u njihov slučaj i s nekoliko seansi ih riješio svih psihičkih tegoba!
“Meni su rekli da oko ponoći moram zakopati puža pod hrast, obići drvo i triput izmioliti Očenas...”- ispričala je 1977. godine novinarima jedna žrtva duhovnih napasnika, koja se obratila nekom prevarantu, koji se lažno predstavio kao egzorcist. Žena je pronašla mir tek nakon što se podvrgla liječenju kod psihoterapeuta.


Brojni razlozi

Broj godišnje prijavljenih slučajeva opsjednutosti u zemljama Zapada stalno raste. Postoji nekoliko razloga za to. Među prvima je stres kao posljedica modernog načina života, zatim uzimanje sredstava za smirenje i sredstava koja se propisuju zbog smanjenja simptoma stresa. Tu je i osjećaj nesigurnosti i stalne životne ugroženosti; sve rjeđe obračanje Bogu, bezočna trka za novcem i zaradama, život u porocima...
Istovremeno, stopa uspješnosti egzorcizama se smanjuje unatoč godišnjem porastu slučajeva. Danas se uspješnim smatra tek 20 posto egzorcizama, i to tek nakon ponovljenih pokušaja ovlaštenih egzorcista. Ni psihoterapeuti, kojih je iz dana u dan sve više u gradskim sredinama, nisu ništa uspješniji pa je opća slika ugroženosti mentalnog zdravlja ljudi u svijetu, krajnje deprimirajuca.


Iskustva drugih

OBRED ISCJELJIVANJA: I unutar anglikanske i rimokatoličke crkve obred egzorcizma počiva na vjerovanju da čovjek ili neko mjesto mogu biti opsjednuti zlim duhom ili duhovima koji se mogu protjerati prikladnim riječima i obredima. Forma obreda vrlo je jednostavna. Ipak, čini se da je najvažniji element - snaga osobnosti egzorcista.
Vršenje egzorcizma nad ljudima koji su opsjednuti zlim duhovima, na Zapadu je zakonski strogo utvrđeno kanonskim pravom rimokatolicke crkve. Obred je odredio papa Urban VIII u svojim “Ritualima” (Rituale). Sličan ergzorcizam održao se i u kanonu anglikanske crkve, no on se ipak vrlo rijetko vrši u svom izvornom obliku.
Na početku razvoja kršćanstva svatko je mogao vršiti ceremoniju egzorcizma. Danas je za svaki egzorcizam potrebno dopustenje biskupa. Ipak, poznato je da su mnogi župnici vršili privatne egzorcizme na vlastitu odgovornost.
Doslovni tekst obreda vrlo je razlicit. Pastor J. Christopher Neil-Smith počinje obred tradicionalnim rijecima: “Tjeram te van! Tjeram te van! Tjeram te van! Odričem te se i pozivam te da izađes iz tog čovjeka...”
Don Robert Petitpierre, anglikanski redovnik i autoritet engleske crkve smatra da “egzorcizam zapravo ne znači ništa drugo nego predati se Bogu i reci: Molim Te, Gospodine, da tu zbrku ponovo dovedeš u red!”


(bosnic.com)


16 lis 2010 09:44
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
Post Re: EGZORCIZAM
Rimski egzorcist govori o đavlu


Neke od tajanstvenosti koje obavijaju đavla i egzorcizam otkrivene su serijskim reportažama na televiziji i internetu opisujući djelovanje egzorcista rimske biskupije. Član Družbe sv. Pavla, otac Gabriele Amorth, mariolog i rimski egzorcist zadnju 21 godinu, objasnio je u prvom izdanju serijala kako vrši egzorcizam.

„Odem u neku od rimskih crkava, u župi, koja je zatvorena tijekom dana,“ rekao je. „U njoj je u jutro misa i nakon toga se crkva zatvara. Ondje vršim egzorcizam koji je težak. Uvijek radim sa sedam do deset ljudi koji mi pomažu, te koristim malen ležaj. Katkad trebamo privezati ljude ili ih jednostavno obuzdati.“

S Kristom, kazao je svećenik, moguće je nadjačati đavla: „Egzorcistički se činovi rade u ime Isusovo i snagom koja dolazi od Isusa.“

Je li on stvaran?

Prvo pitanje kojim se bavi otac Amorth u svojoj reportaži je postojanje đavla: „Odgovorit ću riječima Ivana Pavla II., koji je jednom priupitan ovim pitanjem: 'Vaša svetosti, ustanovio sam da mnogi biskupi ne vjeruju u postojanje đavla.' A Ivan Pavao II. je odgovorio: 'Onaj koji ne vjeruje u postojanje đavla, ne vjeruje Evanđelju.'“

„Đavao je anđeo, i stoga, isključivo duh stvoren od Boga, koji se sam odmetnuo jer se pobunio protiv Njega. Zato, on zadržava sve osobine koje odgovaraju samo duhu, kao što je veoma velika pamet, puno veća od naše.“

Đavao je zadovoljan načinom kojim je uglavnom prikazivan – s krilima i repom, rogovima, kao šišmiš, itd. – jer ga takve slike čine smiješnim i pomažu ljudima da vjeruju kako on ne postoji, kazao je egzorcist.

Medicina ili duhovnost

Otac Amorth je uputio da đavolske probleme treba odvojiti od psihičkih; i da se učini tako, svakoj bi biskupiji trebao po jedan egzorcist koji bi pomogao u rasuđivanju.

„Uobičajeno kada osoba iskusi te konflikte i probleme, prva stvar koju čini je odlazak liječniku i psihijatru,“ rekao je. „Vrlo je teško razlikovati đavolska djela od psiholoških problema. Osoba odlazi psihijatru, te i nakon nekoliko godina terapije ne dolazi do poboljšanja.

„Tada počinje sumnjati da problem nije prirodne naravi i odlazi vraču koji mu još samo više šteti. To se redovito događa. Tek u ovom trenutku je moguće da netko više iskusan u ovom području predloži egzorcista.“

Djevica Marija

Egzorcist je potvrdio da je najveći sotonin neprijatelj Djevica Marija.

Objasnio je: „Jednom prilikom moj prijatelj egzorcist upitao je đavla što ga najviše boli u vezi s našom Gospom, što ga najviše smeta. Odgovorio je, „To što je ona najčišća od svih stvorenja, a što sam ja najprljaviji; to što je ona najposlušnija od svih stvorenja, a što se ja najviše bunim; to što je ona jedina koja nije počinila grijeh i tako me uvijek pobjeđuje.“

Otac Amorth potvrdio je da u nekim prilikama Bog prisili kneza laži da kaže istinu, međutim, glavna đavlova borba je navesti čovjeka na grijeh.

„Čovjeka se vodi prema zlu tako da ga se navede da počini grijeh; to je đavlova najdraža djelatnost i svi smo mi podvrgnuti tome od našeg rođenja pa do naše smrti.“

Prema riječima oca Amortha, Marija je ključni lik u borbi protiv đavlovih prijevara, posebno zato što je i sama bila napastovana: „Mariologija je moje područje i često sam bio priupitan je li Marija bila napastovana od đavla. Sigurno. Kada? Od svog rođenja, pa sve do smrti. Ali je ona uvijek pobjeđivala.“


(vinko-pallotti.org)


16 lis 2010 09:47
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
Post Re: EGZORCIZAM
Egzorcizmi kroz povijest



Sve glavne religije svijeta priznaju postojanje demona. To su spiritualna bića koja ljudi ne mogu vidjeti zbog toga što ih ne čine nama vidljivi elementi. Monoteističke religije osuđuju svaki doticaj ljudi i demona, no unatoč tome demonska opsjednutost nije rijetka pojava. Razne bolesti, npr. shizofrenija, povezuju se s opsjednutošću. Tako Kršćanstvo i Islam sadrže detaljne opise metoda liječenja opsjednutih. Nevjernici, naravno, poriču postojanje takvih bića, ali to je tema za neki drugi put.

Ovaj se članak bavi zabilježenim primjerima mogućih opsjednutosti koji nas uče da igranje sotonističkim i sličnim ritualima nikada nije dobro, iako mediji to često prikazuju kao razonodu. Ako ne želite probleme, nemojte ni pokušavati sotonističke rituale i pričanje s mrtvima ili demonima jer to nikad ne donosi nešto pozitivno.


1906. - Clara Germana Cele

Clara Germana Cele bila je kršćanska djevojka iz mjesta Natal u Južnoafričkoj Republici. 1906. godine, sa samo 16 godina starosti, nakon što je sklopila ugovor s vragom postala je opsjednuta demonima. Ugovor s vragom priznala je tokom ispovijedi Ocu Horneru Erasmusu, svećeniku u Misiji Svetog Marka gdje je pohađala školu. Dok je bila opsjednuta, govorila je jezike koje prije nikako nije mogla naučiti. Zabilježeno je da je razumjela poljski, njemački, francuski te bilo koji drugi jezik na kojem bi joj se netko bio obratio. Jedna je redovnica zabilježila kako je Clara bila upoznata s intimnim tajnama ljudi koje nikada nije poznavala, a postoje navodi da je čak levitirala 4 metra iznad kreveta te proizvodila životinjske zvukove prilikom čitanja Biblije u njezinoj prisutnosti.

Dva su svećenika na njoj izvršila naporan egzorcizam koji je trajao puna dva dana. Nakon obreda, demoni su u potpunosti istjerani iz djevojčinog tijela. Činjenica je da je djevojka nakon toga nastavila normalan život te se napadi nikada nisu ponovili.


1974. - Michael Taylor

Michael Taylor je muškarac iz britanskog grada Osset, član lokalnog kršćanskog društva, čije bi se ponašanje 1974. godine moglo povezati s demonskom opsjednutošću. Počelo je s nasilnim i čudnim ponašanjem prema voditeljici kršćanskog društva, Marie Robinson, koju je verbalno napadao i proklinjao ju. Priznao je da unutar sebe osjeća zlo, a ponašanje mu se postepeno pogoršavalo pa ga je lokalni vikar odlučio, uz pomoć drugih svećenika, pokušati izliječiti pomoću egzorcizma.

U cjelonoćnom obredu skupina svećenika je iz Michaela Taylora istjerala barem četrdeset demona, uključujući životinjsku sodomiju, incest, bogohuljenje i raskalašenost. Iscrpljeni obredom, u 6 ujutro dopustili su Tayloru da pođe kući no upozorili su kako su u njemu prisutna još barem tri demona - ludilo, ubojstvo i nasilje.

Na žalost, čini se da su imali pravo jer upravo je tog jutra Taylor brutalno ubio svoju ženu Christine i golim rukama zadavio njezinu pudlicu. Policija ga je kasnije toga dana pronašla na cesti golog i prekrivenog krvlju. Na sudu je proglašen krivim i klinički ludim.


1940. - Robbie Mannheim

Robbie Mannheim poznat je kao čovjek nad kojim je uspješno izvršen egzorcizam. Njegova je priča inspirirala roman i istoimeni film "Egzorcist". Kao dječak imao je problema s opsjednutošću. Sve je počelo nakon što je jednu noć proveo sa svojom bakom. Tokom te noći ukućani su čuli čudne zvukove kapanja, a u jednom trenutku slika Isusa na zidu počela se tresti. Jedanaest dana nakon ovih uznemirujućih događaja, umrla mu je teta. Njezina smrt uništila je Robbieja jer su bili veoma bliski. Zato je kasnije s njom pokušavao stupiti u kontakt i ti pokušaji razgovora s mrtvima navodno su doveli do opsjednutosti demonima. Dječaka su pregledali doktori i razni stručnjaci, a kada ništa drugo nije pomoglo njegovi roditelji doveli su svećenika Luthera Milesa. On je tokom jedne noći provedene s dječakom primijetio velik broj čudnih aktivnosti.

Nakon propalih pokušaja mnogih svećenika, navodno ga je izliječio Vlč. Willam S. Bowdern nakon dvomjesečne terapije koja se sastojala od tridesetak obreda egzorcizma.


1976. - Anneliese Michel

Anneliese Michel bila je njemačka djevojka rođena 1952. godine. Odgojena je u katoličkoj obitelji i tvrdila je da je opsjednuta demonima. Sa 16 godina kroz halucinacije i epileptičke napadaje primijetila je prve znakove opsjednutosti. Nakon godina pokušaja konvencionalnog liječenja bez rezultata, lokalni biskup izdao je dozvolu za egzorcizam.

1976. godine egzorcizam nad Anneliese Michel trajao je mjesecima. Na žalost, trud svećenika bio je uzaludan jer je Anneliese umrla sa samo 23 godine. Uzrok smrti bila je pothranjenost jer je tokom opsjednutosti Anneliese, slušajući navodne demonske naredbe, odbijala hranu i piće, a pila je vlastiti urin i jela ugljen i pauke s poda. Dva filma Egzorcizam Emily Rose i Requiem inspirirana su njezinom pričom.


(zanimljivo.info)


16 lis 2010 09:47
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
Post Re: EGZORCIZAM
Fra Zvjezdan Linić:
Ne igrajte se egzorcizmom



Piše: Darko Pavičić

Kad se novinar sprema na intervju s egzorcistom, morao bi, valjda, imati nekakav grč u trbuhu, bar malu glavobolju ili vrtoglavicu. Ma, makar mizernu mučninu, no ništa od toga. S fra Zvjezdanom Linićem, egzorcistom i voditeljem Tabora -Kuće susreta u Samoboru odradili smo i ovaj intervju, kao i desetke prije toga, u ležerno-duhovnom stilu kakav samo on zna priuštiti sugovorniku. Bez obzira na to je li novinar na zadatku, polaznik nekog od njegovih seminara ili možda nevoljnik pod opsjednućem.

Splašnjava li egzorcizam kao top-tema?

Ne, jer su pristupi ekstremni. S jedne se strane još o tome voli govoriti senzacionalistički.

Zašto?

Zato što je misteriozno. Za neke je ljude to možda glupo, srednjovjekovno i do kraja zatucano, a s druge strane nečega ima. Ljudi ’njuše’ da ima đavla, da postoji neko zlo u duhovnim prostorima. Čim se negdje govori o tome, meni kao svećeniku to namakne posao.

Čim se negdje nešto izjavi i poveže s mojim imenom, dobivam pozive često bolesnih ljudi kojima ne izbjegavam pomoći ako ikako mogu, premda je riječ više o duševnim, a ne duhovnim problemima.

No ljudima jasno treba reći o čemu je riječ. Čvrsto vjerujem da postoji zlo, đavo kao duhovna sila, da su vidljivi i nevidljivi svijet povezani jer nije sva stvarnost ono što vidim. Vjera prvih kršćana upozorava na vjerovanje u vidljivi i nevidljivi svijet koji nije ništa manje stvaran ako ga ja ne vidim. I čvrsto vjerujem da u tom nevidljivom svijetu, nošen Biblijom i riječju Božjom, to mogu definirati.

Primjerice, kao što se definiraju anđeli kao osobna i slobodna bića. Ali pazite, vjeru u taj nevidljivi svijet mnogo nam je pokvarila mašta pa govorimo o paklu kao plamenu, vatri i žaru, što kvari teološku viziju pakla jer bit pakla je biti odvojen od Boga koji je izvor svakog života i sreće. Tako smo maštom pokvarili i slike đavla i anđela. Đavla ne možete vidjeti, možete imati neku prikazu i misliti da ste nešto vidjeli.

Tvrde li ljudi da su ga vidjeli?

Ma, ja čovjeku vjerujem da je nešto vidio, ali samo onako kao što čovjek može vidjeti. No, sigurno nije vidio ono što je isključivo u dosegu nevidljivog svijeta! Mi jesmo u povezanosti s nevidljivim svijetom, ali volim izbjeći ono što nam servira mašta. Tako dobre anđele zamišljamo na slikama umjetnika s krilima, kao dobre ljude…, ali to nije to i tako samo možemo sve pokvariti. Tako je i sa zlim duhovima. Zaboravlja se da su oni uvijek stvorenja i krajnje je pogrešno uspoređivati đavla s Bogom kao princip zla i dobra. Jer je Bog jedina apsolutna stvarnost, a đavo je stvorenje.

Ne uspoređuje se on s Bogom, on je naš neprijatelj. Ja ga prepoznajem u kušnjama, u napastima, u svim negativnostima koje dolaze u trenutku kada je čovjek skloniji učiniti zlo nego dobro, u ovisnostima o drogi, kocki, alkoholu… On se koristi našim slabostima da zakomplicira našu situaciju u težnji za dobrim i srećom. Droga je, recimo, apsolutno đavolska. A u opasnosti je i seksualnost kao nevjera, promiskuitet i lako se može upasti u zamku.

Ali takvim ljudima ne treba egzorcizam?

Ne treba im egzorcizam, ali im treba molitva oslobođenja. Ima situacija kada bih mogao reći da se radi o krajnjim oblicima, odnosno o prisutnosti zloga, đavla u ljudskom životu, tj. kada je kao neka druga osoba u čovjeku. I to zovemo opsjednuće jer kao da ta druga osoba vlada njime.

Postoji li razlika između opsjednuća, tj. kad je netko u napasti i zaposjednuća kad je u vlasti zloga?

Nisam prihvatio točno neki rječnik kojim bih to definirao. Recimo, kad nekoga muče prisilne misli, nikako da izađe iz njih, kao i prisilne radnje koje traju neko vrijeme, ne bih rekao da je to kompletno opsjednuće đavolsko. Premda katkad đavo pusti čovjeka na miru. No, ima ljudi koji su opsjednuti đavlom, ali žive takvim stilom života da se to i ne pokazuje. Pa odreagiraju tek kada pokrenu neki duhovni proces.

Reagiraju na sveto?

Kad svećenik moli otklinjanje, onda moli i za zaštitu svih prisutnih. Ja to jako ozbiljno shvaćam jer đavo može na duhovnom planu to iskoristiti.
Kad požele molitvu, pomoć Božju, kad požele sakramente, onda se to može manifestirati i lakše dijagnosticirati. Ako čovjek živi raspušteno, pokvareno i kriminalno, nije daleko od opsjednuća jer đavo vlada njime. Ali kada se netko želi tomu oteti ili traži duhovnu pomoć u vjeri, onda se to može jače očitovati.

I onda nastupate vi egzorcisti, odnosno svećenici s većom duhovnom snagom od prosjeka?

U prvim kršćanskim vremenima svaki je vjernik, pogotovo službenik Crkve, mogao biti egzorcist. Nije to bilo tako nebulozno i misteriozno kao danas. Neki su bili notari, neki čitači, posluživači, a neki su bili egzorcisti. To je pripadalo nižim redovima hijerarhije.

Bili su kao liječnici opće prakse u duhovnome smislu?

Poslije se otkrivalo da je to mučniji i teži posao koji treba veću zaštitu i duhovnost pa je bio potreban mandat. Čovjek koji se time bavi mora osjećati da to ne radi na svoju ruku, da to nije ništa privatno…

Ali ima vjernika koji to rade upravo na svoju ruku i bez svećenika!

To je malo neoprezno s njihove strane. Poznati su ’privatni egzorcizmi’ vjernika gdje se oni služe nekim formulama koje su bliske obredu egzorcizma. Ja im to ne preporučujem jer izlazi iz normalnoga vjerničkoga konteksta. Bolje je to prepustiti stručnjaku. To se može usporediti s time kao kad neka baba načini pobačaj na selu ili to učini liječnik. I jedno i drugo je zlo, ali ovo može biti opasno po život.

Kakvih posljedica to može imati za čovjeka koji ima problema?

Možda mu i mogu malo pomoći, ali ja se više bojim za one koji to rade jer mogu imati negativan efekt prema sebi. Nisu dovoljno zaštićeni i upućeni i sami mogu doći pod utjecaj zloga. Opsjednuti često moraju biti i fizički sputani kad se za njih moli. I to zbog toga da ne naude sebi i bližnjima.

Govori se o peterostrukoj snazi?

Da. Kad svećenik moli otklinjanje, onda moli i za zaštitu svih prisutnih. Ja to jako ozbiljno shvaćam jer đavo može na duhovnom planu to iskoristiti.

Kako?

Ne bih rekao da će prijeći iz jednog u drugoga, ali duhovno može nauditi. To su duhovne silnice kod kojih nema pravila.


16 lis 2010 09:49
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
Post Re: EGZORCIZAM
Kako izgleda pravi profesionalac egzorcist?

Prvo, da je delegiran od biskupa. Zašto? Zato što je Isus rekao čuvajte se zloga, đavo je uvijek na djelu, kao ričući lav obilazi koga će proždrijeti, ali je dodao nešto što je jako važno, a to je da Crkvi ni vrata paklena ne mogu nauditi. Zato je važno to prepoznatljivo zajedništvo Crkve. Hijerarhijsko kao u Katoličkoj crkvi, organizirano kao zajednica vjere i ljubavi. To me upozorava da ne radim nešto kao privatni obrtnik, nego stvarno u ime Crkve jer tako nosim zaštitu u toj borbi koja mi je jako važna.

Potrebna je i neka druga sprema osim te zaštite…

Biskup traži da je svećenik provjeren čovjek što se tiče njegova svećeničkog rada i života. A sam svećenik mora prije egzorcizma biti predan molitvi i postu kako bi se osobno duhovno pripremio. Molitva daje snagu.

Kako prepoznati opsjednutost, odnosno, razgraničiti je od psihičkih tegoba?

Jako teško i zato Crkva danas traži da se u etapama rada s takvim ljudima uključi i liječnik, psihijatar. To je jako važno jer ljudi dođu da vršim egzorcizam nad njima, a možda se radi o shizofreniji, nekim akutnim stanjima koja se mogu psihijatrijski dijagnosticirati.

No, ne uvijek pa su mi liječnici znali poslati neke osobe jer su vidjeli da neke stvari graniče s duhovnim, kao što i sam neke ljude uputim i pitam ih idu li liječniku, primaju li kakve lijekove. Ako ne idu, onda neka doista pođu, da se može paralelno raditi. Granice su teško odredljive i iskusni egzorcisti jako su oprezni da doista ustvrde da je bilo opsjednuće. Oni mole egzorcizam i on sigurno pomaže, kao i svaka druga molitva. Ova je malo jača i ne škodi. Više sam je puta molio kad sam za to imao punomoć, jedno vrijeme dok mi je trebalo u Taboru. To je snažna molitva koja oslobađa od zarobljenosti i to je zaista dobro. Svaki svećenik koji se time bavi to će i napraviti. Ja danas ne želim tu službu jer imam previše posla i bez toga, ali ne odbijam ljude koji mi dođu s takvim poteškoćama i molim sve one molitve koje kao svećenik mogu i bez toga moliti. Odnosno, bez punomoći za ezgorcizam koju sad i ne želim niti mi je potreban. Ali molim neke snažne molitve koje pomažu ljudima da shvate da ih Crkva ljubi i da su prihvaćeni i da nisu prepušteni zlu. Kod nekih redovito molim, svaki tjedan i stvari idu naprijed.

Jeste li imali ’pravi’ egzorcizam?

Ne bih mogao tako reći, premda sam imao groznih slučajeva.

Kakvih?

Bilo je takvih reakcija da čovjeka jedva drži pet snažnih muškaraca, da žena odjedanput progovori muškim glasom, da se progovori nekim jezikom koji nikad nije čuo ili učio jer su to stari jezici. Namjerno počnem latinski postavljati neka pitanja i dobijem odgovor premda osoba ne zna latinski.

Prepadnete li se u tome trenutku?

Sada više ne… Ali zna biti neugodno. Nije ni psihijatrima lako s reakcijama njihovih pacijenata.

Kakav je osjećaj kada dođe do izlječenja?

Ima slučajeva da otprve uspije. Primjerice, mladić koji je prekinuo školu, nasilan je u kući, fantazira, posve je ’prolupao’ pa i psihijatri kažu da mu nema lijeka jer ni sedativi nisu pomagali. Razgovarao sam s njim i rekao sam mu da bih izmolio molitvu oslobođenja, na što je on mirno rekao neka dođu i otac i ujak jer da bi me možda mogao napasti. Bio je sasvim svjestan. Molili smo, reakcija je bila, ali on se osjećao divno. I danas sam s njim u kontaktu. Kao da je bio u nekoj čudnoj etapi svoga života, kada sobom nije mogao vladati. Ja vjerujem da je Bog djelovao i učinio svoje. A imam ljudi koje pratim mjesecima i godinama i koji prolaze iste reakcije, iste muke. Oni hoće oslobođenje, ali nikako da dođe.

Što im priječi? Način života?

Opsjednuće nije bez odnosa sa stilom života. Imao sam posla i s djecom od 10, 11 godina.

Kako je to moguće? Nije valjda životni stil.

To se i sam pitam. Situacije su mučne, isti simptomi, potreba za molitvom… Žive u nekoj najneurednijoj mogućoj obiteljskoj situaciji, bez ljubavi, s alkoholizmom, pod opterećenjem. To su ljudski faktori, a reakcije duhovne naravi primjerene su tomu. Ima i svjesnih devijacija: droga, alkohol, okultno… To je taj prostor duhovnog u kojemu se čovjek usuđuje raditi nešto s neizvjesnim rezultatom, s energijom koju ne poznaje i komu se zapravo predaje. Crkva upozorava da je spiritizam, zazivanje duhova, zlo po sebi jer je to sigurno od đavolskoga. U glazbi je danas mnogo sotonističkih poruka i elemenata koji nisu bez principa zla. A mladi to gutaju, cijeli dan im to bubnja u ušima.

Kako sve to pomiriti s racionalnim?

To se ne može pomiriti, pogotovo danas kada je svijet još više racionaliziran i ljudi su alergični na duhovna razmišljanja. Empirijski se doživljava zao čovjek, ali se ne ide dalje, u korijene toga zla. Ne želi se vidjeti duhovne korijene. Bog nije stvorio vraga, nego je stvorio anđele, a vrag je nastao. Bog je stvorio čovjeka, a ne kriminalca. Ali je kriminalac nastao. Tko je danas dobar, sutra može biti zao i tomu nije Bog kriv. U slobodi izbora netko može postati đavo. Pitanje dobra i zla duhovna je stvarnost, kao što je to pitanje vjere i ljubavi. Po tome je čovjek viši od svih bića, životinja i biljaka. Ljudima koji vjeruju u duhovno želim pomoći jer i sam u to vjerujem.

Što kao čovjek prakse kažete na to da se funkcija egzorcista institucionalizira u Zagrebačkoj nadbiskupiji?

Nadbiskup Bozanić napravio je nešto za čime se dugo osjeća potreba, za što ga pitaju i vjernici i mi svećenici. Svaka biskupija ima pravo ljudima osigurati mogućnost zaštite takvim osobama. Važno je da se ima kamo poslati čovjeka. I sretan sam što je to učinio. To što se skriva ime egzorcista trenutačno je dobro.

Ne stvara li se tako dodatna mistifikacija?

Dok se sve ne oformi i ne dobije sigurnost i stabilnost, bolje je da je tako. Poslije neće biti problem znati tko se time bavi, tko će mu biti pomoćnici itd. Budući da još nije profunkcioniralo, možda je bolje da se drži daleko od javnosti.


(jutarnji.hr)


16 lis 2010 09:50
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
Post Re: EGZORCIZAM
Fra Zvjezdan Linić, voditelj Kuće susreta Tabor



Piše: Tamara Vrančić Sokač

Otac Gabriele Amorth, predsjednik međunarodne udruge egzorcista i najpoznatiji istjerivač đavla, smatra kako je kler danas nepripremljen na sva događanja u toj oblasti, a niz se godina upravo on zalagao za pokretanje takve škole za svećenike.

Danas nam se sve o egzorcizmu može činiti kao bajka, kao neka mitska priča prošlih vremena. Međutim, vjerujemo li u Isusa Krista, koji je često upravo egzorcizmom "liječio", ona se i ne čini tako bajkovita.

Kod nas u Hrvatskoj obredi egzorcizma nisu nepoznanica. Tako ćete rijetko susresti vjernika koji ne zna za fra Zvjezdana Linića i njegovo poznavanje i moć istjerivanja nečastivog iz duša opsjednutih. Nedavno je dozvolu za egzorcizam dobio i velečasni Zlatko Sudac, koji, poput patera Linića, održava seminare duhovne obnove, na kojima se nerijetko "otkriju" opsjednuti.

Što o osnivanju studija misli pater Zvjezdan Linić saznali smo u razgovoru, u kojem nam je pokušao objasniti i približiti egzorcizam i probleme vezane uz opsjednutost.

Što mislite o osnivanju studija egzorcizma?

Pozdravljam to i mislim da je jako pametno dublje educirati svećenike kako bi mogli pomoći ljudima s takvim poteškoćama, tj. opsjednutima i sličnima.

Jeste li vi egzorcist po službi?

Ne, nisam, prije bih rekao da sam egzorcist po okolnostima, onda kad treba. Po crkvenom običaju i pravu, svaka bi biskupija trebala osigurati da ima svećenika koji bi bio po službi egzorcist. Tada bi se ljude koji imaju takav problem moglo upućivati na njega. To kod nas još nije uigrano, tako da neki svećenici koji su se malo istakli u tom jednom intenzivnijem duhovnom pomaganju ljudima, u takvim slučajevima, koji su nekako granični, traže od biskupa upute i savjet. Točnije, traže punomoć za određeni slučaj ili za neke slične slučajeve koji su dodirni sa službom egzorcista. Zato se i ja ograđujem od naslova egzorcista, ja nisam egzorcist, ali služim se tim molitvama, molitvama oslobođenja, koje se mole u kritičnim slučajevima kad se nešto takvo kod nekoga prepozna.

Kada ste prvi puta radili egzorcizam?

Bilo je to davno, prije sigurno 25 godina. Tada sam bio zatečen time, ali kontaktirao sam i tražio pomoć od biskupa. Tada to nije bilo tako često. Otkad sam u Taboru, takvi su slučajevi češći, jer držim seminare duhovne obnove na kojima se znam susretati s ovakvim slučajevima. Ljudi na tim seminarima različito reagiraju, otvaraju se u molitvi, i, jer su umorni od svakodnevnog života, kod ovakve intenzivne duhovne terapije i poniranja u sebe reagiraju plačem, radošću i smijehom, mirom, ali i čišćenjem koje može imati čudne fizičke reakcije i druge simptome koji zabrinjavaju. Kod nekih ljudi osjetim da im treba posebna pomoć, oslobođenje. No, svaki je slučaj poseban, različit.

Imate li vi ovdje u Taboru suradnike koji su educirani da vam pomognu u obredu egzorcizma, ako ga trebate učiniti ili činite to sami?

Znate, svaki svećenik bi trebao biti educiran za tu uslugu potrebnim vjernicima. To je nekako u njihovoj službi i vlasti. Međutim, i za sakrament ispovijedi svi prođemo potrebnu pripravu i studij, a ipak da bismo počeli ispovijedati biskup nam mora dati posebnu ovlast koja se zove jurisdikcija. Tako se s vremenom pokazalo da je važno da radi zaštite i urednosti svećenik mora imati za egzorcizam posebnu ovlast biskupa da može primjenjivati ono za što se spremao. Ja imam ovdje suradnike, najprije svećenika kolegu koji je na isti način na službu ljudima koji trebaju oslobođenje. Zatim su tu laici koji su u molitvi iskusni, koji se trude oko kršćanskog života i spremni su darovati za potrebne svoje vrijeme. Oni to čine uvijek uz svećenika, pomažu mu duhovno molitvom, a ako treba i fizički da pridrže čovjeka koji može imati stanovite reakcije. Nemaju oni neku posebnu edukaciju, osim što je njihovo služenje na Taboru prava škola molitve i služenja. Važno je da to žele, da se ne boje i da imaju ljubavi i poniznosti.

Može li to biti opasno?

Uglavnom ne može. Ali može izgledati šokantno, pa prestrašiti čovjeka. Tako da to moraju biti zaista duhovne osobe koje će moći iskreno moliti i nastaviti tako moliti i dalje za te i takve osobe.

Čula sam da vi imate onaj rijedak dar - "dar čitanja duše", da kad netko stane pred vas, vi sve znate.

Ja bih to htio imati, ne znam da li to imam.

Ja sam čula da imate, zar nije istina?

Ne znam zapravo. Želio bih imati, naime, volio bih kad bi svaki svećenik to imao, jer kod ispovijedi pomoglo bi to i meni, a i osobi koja se ispovijeda, da ispovijed bude kompletnija. To je jedan divan dar, ja molim za taj dar. Znate, to ne ide po narudžbi i bilo bi opasno da ide, jer to onda više ne bi bilo "čisto". Ali kad se dogodi, to je u trenutku - kada to Bog da.

Možete li nam pojasniti razne termine koji se spominju kad se govori o egzorcizmu, pa se kaže, opsjednut, zaposjednut, posjednut, koja je razlika?

Postoji cijela ljestvica đavolskih utjecaja na čovjeka. Malo ljudi uopće zna išta o pojmu vraga. Jedan ovakav tekst ne dozvoljava ulaz u tako široku temu. Međutim, možemo govoriti o terminima koje koristimo, recimo svake nedjelje molimo Vjerovanje, pa kažemo "vjerujem u jednoga Boga - Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga". Tako da bih na neki način krenuo od toga. Osim vidljivoga svijeta, u kojem je sve do čega čovjek može doći, postoji i onaj koji ne možemo ispitati, a mi smo kao ljudska bića na granici tog svijeta i nevidljivih bića. U tom svijetu, Bog je najveća stvarnost, a mi vjerujemo kako je Bog stvorio i nevidljiva bića. Mi ih zovemo anđelima, to je naš naziv, na to nas upućuje Biblija. Mi ih shvaćamo kao Božje sluge, poslanike. Oni su u zajedništvu s Bogom, a opet na neki su način veza između vidljivog i nevidljivog svijeta. Kroz tradiciju Biblije jasno je dano do znanja da su anđeli bića kao i mi. Slobodna, obdarena, osobna bića, te da se i u tom svijetu može dogoditi neka kušnja. Unutar te priče treba spomenuti ime Lucifera, vođe zlih anđela koji je želio biti kao Bog i nije više želio služiti. Tu već dolazimo do termina vječne đavolske napasti, točnije, "bit ćete kao Bog!" Isto tako dolazimo i do Arkanđela Mihaela, vođe nebeske vojske koja se bori sa zlom i služi Boga. Ima anđela koji su se odmah pridružili Luciferu, dakle i kroz to vidimo da imaju slobodnu volju. U tom kontekstu ne možemo reći da je pakao koji oni žive stvorio Bog - već su ga sami stvorili svojim odlukama. Takva je mogućnost dana dakle svima, pa i nama. Ljudi mi često kažu da je Bog sve stvorio, pa tako i vraga. Bog nije stvorio vraga, On je stvorio anđele. Ali neki od njih su u svojoj slobodi odabrali, pa to je i nama Bog dao u svojoj svemoći, da biramo. Bog nije stvorio zle ljude, stvorio je ljude, ali nije želio robote. Čovjek po svom izboru postaje dobar ili zao. Vjernici koji vjeruju u Boga, vjeruju u vidljivo i nevidljivo, time imaju čvrstu vjeru da se Bog brine za nas. Kao dokaz da vjerujemo i u nevidljivi svijet i njegova bića, mnoštvo je molitava koje upućujemo anđelima. Međutim, zli anđeli se trude pridobiti na svoju stranu i čovjeka. Tu je riječ o utjecaju zlih duhova. Početak toga bio je još kod Adama i Eve.

Tako možemo govoriti o načinu i intenzitetu đavolskog djelovanja kao što su kušnje, razna opterećenja u životu, pogrešnim mislima i osjećajima, prisilne misli kroz koje djeluju zli anđeli, sve do stanovitog posjednuća gdje čovjek ne može više shvatiti što je njegovo, a što mu je nametnuto. Tako dolazimo i do granice klasičnog potpunog opsjednuća, tj. kad to više nije samo taj čovjek, već se osjeća da je u njemu i neka sasvim druga zla osoba koja uznemirava. Može biti opsjednut jednim ili s više zlih duhova koji u njemu prebivaju. Međutim, znate, koliko god to grozno izgledalo, ipak i u toj situaciji čovjek je slobodan. Ima primjera gdje čovjek nije stalno pod pritiskom opsjednutosti. Gledao sam i slušao ljude koji imaju takav sindrom. Oni su bili svoji, u potpunoj svijesti, primaju sakramente, mole se i pričešćuju, a opet naizmjence su se nalazili u periodima kad su u groznoj muci, raskomadani, fizički i psihički na kraju toliko izmučeni da im je vrlo teško nositi se s tim.


16 lis 2010 09:51
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
---------
Post Re: EGZORCIZAM
Je li moguće, ako je neki čovjek duboko u vjeri, da na svom putu duhovna sazrijevanja doživljava napade sa zle strane upravo stoga što mu ne žele dozvoliti da "odraste" duhovno. Ima puno takvih primjera u životu današnjih svetaca, koji su detaljno opisivali svoje kušnje i napade od stane đavla?

Da, mnogi ljudi imaju takva "opterećenja" i to je buknulo upravo kad su duhovno krenuli.

Često ljudi na određeni način "stigmatiziraju" opsjednutu osobu, vjerujući da je ona loša i da joj se zato to i dogodilo. Je li uistinu tako?

Ne, najčešće napadnute osobe nisu loše. Dapače, među njima ima vrlo kvalitetnih ljudi i duhovno vrijednih, ali najčešće se tad upravo kroz to manifestira zlo i pokaže problem. Znate, vjerujem da su mnogi mladi ljudi danas pod utjecajem đavla, posebno oni koji se bave sotonizmom i upadaju u teške ovisnosti, u magiju i slično. Oni ne osjećaju to dok su u tom zlu. Tada zlo u njima miruje, jer mu pripadaju. Međutim, vidjeli bi u kakvom su zlu bili kad bi se odlučili na dobru stranu. Tada bi osjetili u kakvom su ropstvu bili, makar je vrlo mučan proces prema potpunom oslobođenju kod takvih ljudi. Kao da đavao ne pušta svoje kad se oni žele otrgnuti od njegova utjecaja.

Kroz svoje djelo o egzorcizmu, talijanski egzorcist otac Gabriele Amorth kaže da, ako se čovjek i oslobodi opsjednutosti, to nije garancija da nikada više neće biti opsjednut. Naprotiv, ako ga demoni ponovno opsjednu, bit će puno jači nego prvi puta. Spominju se čak legije zlih anđela. Je li to istina?

Da, mora se "pratiti" osoba koja je oslobođena od utjecaja zlih sila. Izvjesno vrijeme ona treba biti u stalnim molitvama svećenika i zajednice, jer ipak kroz sve takve događaje one su "načete". Dakle, stalno joj se mora pomagati da ne upadne u "zamku". I Isus u evanđelju upozorava na tu opasnost i poziva na budnost. Upravo zbog toga bavim se mišlju da se osnuje neke vrste "duhovni sanatorij", mjesto za takve ljude koji su na "oporavku". Oni bi tamo dolazili na kratko vrijeme, a vraćali bi se po potrebi. Tako bi mogli pomoći oslobođenim ljudima da se u tom periodu rekonvalescencije ne dogodi recidiv. To je poznato i u drugim duševnim i tjelesnim dijagnozama, pa je normalno i u ovom duhovnom problemu nazvati "sprečavanjem zla". Međutim, tamo bi mogli odlaziti i ljudi koji jednostavno "vape" za duhovnom pomoći u okruženju molitve i mira. Mi imamo puno samostana po Hrvatskoj. Sagrađeni su prije 300, 400 godina dok je bilo puno fratara. Danas se u njima nalazi jedan ili dva fratra. U njima bi bilo moguće pokrenuti "duhovni sanatorij". Znam da ima ljudi koji bi i godišnji odmor odlučili provesti u miru i molitvi.

Koliko se često događa da kroz svoje seminare naiđete na slučaj koji zahtijeva egzorcizam?

To je jako različito, zaista nema pravila. Uz seminare za ove probleme, k meni dolaze i ljudi koji nisu polaznici seminara, a imaju takvih poteškoća. Može se reći da je toga više u posljednjim godinama. Vjerojatno su tome pridonijeli i intenzivni seminari koje su vodili strani karizmatici. Ljudi su masovno odlazili na to, jer je na tom području velika praznina u našem pastoralu, a ljudi su gladni Boga. Međutim, oni su otišli, a neki su ljudi ostali načeti, pa je onda to ostalo na nama da dovršimo. Ali, to je dobro, smatram to pozitivnim. Sve u svemu, posla ima. To vam je kao u prividnom socijalnom miru. Ako ljudi ne izlaze na ulice i ne protestiraju, ne znači da su zadovoljni i siti. Tako je to i s prisutnošću napasti i đavla. On je tu, kako kaže sveti Petar. Žao mi je što ponekad nemam vremena za sve ljude koje bi trebao primiti. Zato mi je drago što je pokrenut studij egzorcizma, jer će to riješiti ovakve probleme.

Jeste li prilikom egzorcizma bili ikada napadnuti?

Fizički ne, ima puno pomagača koji fizički drže osobu, ako je to potrebno. Jednom sam bio sam s jednim dečkom, bio je to razgovor. On i njegovi su vjerovali da je opsjednut. Kad sam porazgovorao s njim i ispovijedio ga, odlučio sam početi moliti za njegovo oslobođenje. Tad je on sam zamolio da uđu njegov otac i ujak, jer bi mogao navaliti na mene. Što se duhovnog napada tiče, naravno da može, kroz razne kušnje, raspoloženje, napasti. Sve može, ali ja jako vjerujem u moć molitve, ona mi je najjača zaštita. Molitva je dio naše Crkve, a njoj zlo ništa ne može. Znate, nitko od nas koji ovo radimo, nije sretan što to mora raditi, jer to je težak posao, ali s ljubavlju za ljude, mi ga radimo.

U posljednje vrijeme, na našem se tržištu mogu pronaći svjetske poznate knjige, koje detaljno objašnjavaju kako ćemo stupiti u vezu s našim anđelima. Što vi mislite o tome, može li se, smije li se anđele samo tako prizivati, posebice ako je unutar knjige navedeno da možemo odabrati koje ćemo zvati, a neki od njih su primjerice Belzebub, pripadnik zla?

Nemojte zaboraviti, anđeli su slobodna bića - postoje dobri i zli, te treba biti jako oprezan. Jedno su vjerničke molitve, koje su potpuno pod nadležnošću Crkve koja se brine za čistoću vjere, morala i duhovnosti. Ali, na žalost, šire se i okultni načini prizivanja anđela. Problem je što ljudi traže anđele kako bi ugađali njihovim potrebama. S Bogom se ne može manipulirati. Ako se nešto u takvim praksama događa, onda je to više pod utjecajem zlih anđela i tada oni manipuliraju nama. To je opasno i osuđeno od Crkve. Najčešće je tu govor o spiritizmu. Riskirate da vam se javi zlo. Jedini način je jasna, čista molitva. A postoji i opasnost da se kroz ovakve situacije i prakse dogodi zaposjednuće ili čak i opsjednuće. Vi znate da su nam objavljena neka imena posebnih anđela: Mihael, Gabriel, Rafael, Uriel. Jednako znamo i za neka imena negativnih anđela. Njih ne treba spominjati. To prodiranje u duhovni svijet, gdje ljudi žele uspostaviti kontakt s duhovima, pa makar i pokojnika, najčešće izazove demone i zle anđele. To je jako opasno.

Spomenuli ste pokojnike. Koliko njihovim dušama smeta kad ih spiritistički pozivaju?

Mi za pokojnike molimo da im Bog podari mir. Svaki očaj, svako pretjerano komuniciranje s umrlom osobom, pogotovo na nenaravan način, je uznemiravanje. Ako nesebično vjerujemo kuda je pokojnik otišao, bit ćemo sretni, jer otišao je na ljepše mjesto od ovoga. Često u tuzi razgovaramo s pokojnikom, ostajemo u vezi, a zaboravljamo da možemo razgovarati s Isusom, a ne s pokojnikom. Pokojnik je u Bogu. Ja kad molim za pokojnika, molim Isusa, a ne pokojnika. Sve ostalo proizvodi štetu i nama ovdje i dušama pokojnika. Osnovna kršćanska molitva za pokojne traži za njih mir, a ne nemir: "Pokoj (mir) vječni daruj im, Gospodine!"

Jeste li ikada imali slučaj da vas zovu u kuću u kojoj se događaju čudne stvari?

Jesam, ali to nije nužno bilo vezano s duhom pokojnika. U slučajevima s pokojnicima radilo se o molitvama, ali i o tome da ljudi nauče da ne čine stvari koje uznemiravaju umrlu dušu. Treba se samo shvatiti da umrle duše ne pripadaju više nama, već nebu. U slučajevima drugačijih uznemiravanja, služili smo u njoj čak i svete mise. Dobro je u svakom slučaju provjeriti što se doista događa, da li svi ukućani nešto vide i čuju, ili samo netko, te kakva je psihička situacija tog ukućana. Dakle, ako nešto svi čuju, to je objektivna potreba, ali ako samo jedna osoba nešto čuje, to može biti i psihičke naravi.

Kako znate da je netko opsjednut, a ne psihički bolestan, da nema primjerice šizofreniju?

Volim i nastojim kontaktirati i neke liječnike vjernike, međusobno si pomažemo. U tim kontaktima zajedno postavljamo dijagnoze, jer niti sam ja potpuno siguran, a katkada i oni osjećaju da je problem dublji od psihičke razine pacijenta.


(samoborskiglasnik.net)


16 lis 2010 09:51
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 30 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3  Sljedeća


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron