Sada je: 18 sij 2018 15:45.





Započni novu temu Odgovori  [ 37 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4  Sljedeća
 Gdje su završila fizička tijela Isusa i Marije? 
Autor/ica Poruka
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 24 vel 2013 19:13
Postovi: 57
Spol: žensko
Post Re: Gdje su završila fizička tijela Isusa i Marije?
Nije mi bila namjera raspravljat o ovoj temi jer je nas ljudski mozak ograničen, o pošto je Homovulgaris toliko uporan , i kojeg toliko muči di su ta Sveta Tijela , kojeg zanima pakao ja bi mu preporučila da si pročita svjedočanstvo Mary Kathryn Baxter' Božja objava pakla' . A ako i sa tim nebude zadovoljan: trk u Vatikan po odg. Dok god ga Duh Sveti trunčicu ne dotakne, sve je zalud


24 lis 2014 11:56
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 24 vel 2013 19:13
Postovi: 57
Spol: žensko
Post Re: Gdje su završila fizička tijela Isusa i Marije?
I reče Isus: blago onom ko vjeruje a ne vidi :love:


24 lis 2014 12:10
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 27 ruj 2014 08:45
Postovi: 45
Spol: muško
Post Re: Gdje su završila fizička tijela Isusa i Marije?
Blago onom tko pameti nema-bar mu život prođe u veselju.
Zvjezdice moja-Bog nam je dao razum. Razum nam služi da ga koristimo, a ne da ga ignoriramo. I naša obaveza je koristiti razum. Ne moram ja nešto vidjeti da bih povjerovao. No ako se to protivi zdravom razumu onda ću staviti nad tu tvrdnju znak pitanja i tražiti dokaze. A tvrdnja da je bilo koje tijelo sveto mi se nikako ne uklapa u razumno objašnjenje. Duša je sveta ili ne, a tijelo je prah iz kojeg je i nastalo i u kojeg će se i pretvoriti.


26 lis 2014 08:59
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 04 ruj 2009 16:49
Postovi: 56
Lokacija: Deutschland, Düren
Spol: muško
Post Re: Gdje su završila fizička tijela Isusa i Marije?
Homovulgaris,
Mene strašno zanima šta bi ti sa svojim odgovorom ? :sll:

:bighug


26 lis 2014 12:52
Profil Pošalji e-mail Web stranica
Reg. korisnik

Pridružen/a: 27 ruj 2014 08:45
Postovi: 45
Spol: muško
Post Re: Gdje su završila fizička tijela Isusa i Marije?
Stavio ga u jednađbu preko koje pokušavam razumijeti duhovnost i religiju.


26 lis 2014 14:31
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 12 ožu 2013 21:38
Postovi: 27
Spol: muško
Post Re: Gdje su završila fizička tijela Isusa i Marije?
Matematički gledano pokušavaš riješiti jednu jednadžbu sa dvije nepoznanice, a fali ti druga jednadžba.
Matematički je nemoguće bez druge riješiti takav sustav.
Pritom ne razbijaš glavu time zašto je to tako, a volio bih znati tajnu koja je nebitna za vjeru.
Što je za tebe vjera i vjerovati?


p.s.
Duša je sveta ali može biti i prokleta.
Ovisi o duši.
Kako je čovjeku dat razum dat mu je i izbor.
S tim da je razum ograničen.
Može li deva kroz ušicu igle?


27 lis 2014 08:10
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 27 ruj 2014 08:45
Postovi: 45
Spol: muško
Post Re: Gdje su završila fizička tijela Isusa i Marije?
Moj Bily-"Crkveni Veleumovi" su kristalno jasno definirali svoje dogme u koje vjernici slijepo vjeruju. I ja sad postavljam jednako kristalno jasna pitanja na koja mi ti i tebi slični odgovarate floskulama i okolišate i izbjegavate dati direktan odgovor. Nisi fer.


27 lis 2014 09:00
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 12 ožu 2013 21:38
Postovi: 27
Spol: muško
Post Re: Gdje su završila fizička tijela Isusa i Marije?
Pitao si i dobio si odgovor. To kaj ti imaš problema pa nisi zadovoljan sa odgovorom je tvoj problem.
Čak sam ti i dao usporedbu sa nemogućim zadatkom iz matematike. No tebi nije briga za metematiku.
Želiš odgovore da zadovoljiš svoju znatiželju ili želiš se ismijavati nečemu što ne razumiješ.
Poanta vjere je ne znati ali vjerovati.
Ne kužim otkuda tebi pravo omalovažavati i blatiti nešto što je nekome Sveto?
Ja nisam fer?
A ti jesi fer. Po tebi kako ti kažeš "crkveni veleumovi" i crkvene dogme su ****. Biti vjernik je biti slijepac. To je tvoja filozofija.
Koješta!
Ako ti se ne sviđa Katolička vjera odi u neku drugu i na neki drugi forum pa se raspituj.
Nije tebi stalo do vjere nego do sukoba i trolanja.


27 lis 2014 13:24
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 12 ožu 2013 21:38
Postovi: 27
Spol: muško
Post Re: Gdje su završila fizička tijela Isusa i Marije?
Postoje objave svete Brigite koja je imala ukazanja Gospe koja joj govori o svome uzašašću.
Ove objave spadaju u privatne objave i nemaju težinu kao Sveto pismu te su za vjernike neobvezujuća.

Posljednji odlomak poglavlja "Lice Marijino nakon Uzašašća Gospodinova" glasi:
"Oni što su bili uza me u času moga preminuća, vidjeli su neobičan sjaj i shvatili da su se u meni zbile božanske stvari. Nakon toga su prijatelji moga Sina, po Božjem naputku, sahranili moje tijelo u Jozafatskoj dolini, u nazočnosti nebrojenih anđela, dočim se zlodusi nisu usuđivali primaknuti.
Nakon što je moj Sin uzašao na nebo, ja sam u svijetu živjela 15 godina - od Njegova uzašašća do moje smrti. Po usnuću ležala sam u grobu tri dana i onda uznesena u nebo uz beskrajnu počast i radost."


Marijino uznesenje kao darovana posljedica njezina cjelovitog predanja

U nas se blagdan Marijina uznesenja na nebo s pravom naziva Velika Gospa, jer je za Mariju uznesenje na nebo vrhunac i dovršetak njezina života, točnije, njezina vjerničkog života. Ali kao što se vrhunac i dovršetak svake stvarnosti može shvatiti samo iz prethodnog rasta i procesa, tako se i blagdan Velike Gospe može razumjeti jedino iz njezina vjerničkog života. Teološki bi to značilo da dogma o Marijinu uznesenju na nebo pretpostavlja članak Apostolskog vjerovanja »rođen od Marije Djevice«. U svjetlu toga članka Marijino uznesenje na nebo dobiva svoje značenje i smisao. Članak „rođen od Marije Djevice« ne ističe prvenstveno Marijino biološko majčinstvo, nego Marijin duhovni stav pred Bogom: »Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka« (Mt 12, 49-50). Marijin se duhovni stav očituje u potpunome predanju cijeloga svoga bića Bogu: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.« (Lk 1, 38). Tako je Marija biološka majka Isusova, jer je »milosti puna« (Lk 1, 28), jer je sva otvorena za primanje Božje milosti. Jednom riječju, Marijino biološko majčinstvo darovana je posljedica njezina potpunog predanja. No, time nije završen Marijin život vjere. Ona mora još učiti od svoga Sina da cjelovito predanje ne znači posjedovanje Boga, već da se svoga Boga treba izgubiti, kako bi se našlo božanskoga Boga: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« (Lk 2, 49). Marija uči od Krista te njezino predanje sada postaje predanje, koje drugima pokazuje put Kristu: »Što god vam rekne, učinite!'« (Iv 2, 5). Za dogmu o Marijinu uznesenju to znači sljedeće: kao što je Marijino biološko majčinstvo darovana posljedica njezina potpunog predanja vjere pri anđelovu navještenju, tako je Marijino uznesenje na nebo darovana posljedica - vrhunac, dovršetak - njezina vjerničkog života nakon navještenja, sve do patničkoga predanja u proživljavanju Kristove patnje i smrti: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca« (Lk 2, 35).

Blagdan Velike Gospe naglašava da je Marija uznesena na nebo. Da bi se shvatilo što se ovdje pod nebom podrazumijeva, opet je potrebno i taj aspekt dogme staviti u odnos s jednim drugim člankom Vjerovanja: »Uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa«. No, kako danas misliti nebo, nakon što smo ga »demitologizirali« te ga više ne shvaćamo kao mjesto iznad i onkraj oblaka? Danas većina teologa, upravo na tragu demitologizacije Sv. pisma, govori o nebu isključivo kao o duhovnoj stvarnosti. Nebo nije više mjesto, već jednostavno duhovna stvarnost, duhovno zajedništvo Boga i čovjeka. Ali gledajući dublje teološki, takvo je shvaćanje neba nedostatno. U Vjerovanju ispovijedamo da Kristovo tijelo nije ostalo u grobu, da je Krist dušom i tijelom uzašao svome Ocu. Što se time želi reći? Tijelo je izričaj zemljanosti, konačnosti, vremenitosti i prostornosti, a to znači da nebo ne može više biti samo duhovna stvarnost. O nebu kao o isključivo duhovnoj stvarnosti, kao o životu Trojedinoga Boga, imalo je smisla govoriti prije Kristova dolaska. U tome smislu pravednici prije Krista još nisu u nebu, jer neba zapravo još nema. Biblijski rečeno, pravednici su čekali da im se navijesti radosna vijest (1 Pt 4, 6). S Karlom Rahnerom možemo reći da Kristovo uskrsnuće i uzašašće otvara nebo kao mjesto preobražene, uzdignute i proslavljene ljudskosti u Bogu. Ako je s Kristom ustanovljeno nebo kao jedinstvo božanskoga i ljudskoga, onda nebo ne može biti bez vremena i prostora, jer bi to značilo da Kristovo tijelo - njegova vremenitost i prostornost - nije proslavljeno niti uzdignuto. Stoga se nebo, Kristovo nebo mora shvatiti kao vrijeme i prostor, premda si ga teško možemo predočiti, jer još spoznajemo u kategorijama neproslavljenoga i uzdignutoga vremena i prostora, još „gledamo kroz zrcalo, u zagonetki« (1 Kor 13, 12). Prije Marije, na nebo su već bili uzneseni Henok (Post 5, 24) i Ilija (2 Kr 2, 11), a neposredno nakon Kristove smrti neki su sveti pokojnici također uskrsnuli od mrtvih (Mt 27, 52-53). No jedino je Marija ušla u Kristovo nebo s proslavljenim tijelom, koje nije okusilo raspadanje i trulež. U tom smislu može se reći da je Marija prva ušla u Kristovo nebo.
Ako je Kristovo uzašašće stvorilo novo nebo, koje je ujedno i nova zemlja, pitamo se je li već sada ovdje na zemlji moguće iskustvo Kristova neba. Marijin život pokazuje da je takvo iskustvo moguće. Zapravo, Marija je uznesena na nebo, jer je već ovdje na zemlji dopustila da se u njoj događa nebo, jer začela i rodila Sina Božjega. Vidjeli smo da se Kristovo nebo sastoji u zajedništvu Boga i čovjeka, dakle, preobražene zemlje. Nebo je tako preobraženo vrijeme i preobraženi prostor u Bogu. Nebesko preobraženo vrijeme naziva se vječnost. Vječnost se obično shvaća kao suprotnost prema vremenu, kao bezvremensko stanje. Razlog takvoga poimanja vječnosti, jest negativno i grešno iskustvo vremena. To grešno iskustvo proizlazi iz neodlučnosti za dobro, odnosno iz ustrajanja u zlu. Budući da se čovjek često odlučuje za zlo ili se teško priklanja dobru, vrijeme se doživljava kao prokletstvo prolaznosti, jer bez dobra čovjeku cjelokupna zbilja izmiče iz ruku, ili kao prokletstvo dosade, jer život u zlu stvara zlu dosadnu vječnost. Ali, tamo gdje se čovjek potpuno predaje dobru, gdje se zajedno s Marijom predaje Bogu te ljubi Boga i bližnjega, vrijeme nije više »kronos«, koji proždire svojom prolaznošću, već »kairos«, u kojemu se rađa vječnost. Iz Marijine perspektive, iz njezina „neka mi bude po tvojoj riječi«, vrijeme je dinamika vječnosti u kojoj je prolaznost sastavnica događajnosti uvijek veće ljubavi. S Marijinim se stavom takvo nebesko vrijeme već sada može živjeti. Slična se situacija može primijetiti i s obzirom na iskustvo prostora. Kada čovjek prestaje živjeti u dobru i odlučuje se za zlo, prostor se doživljava ograničenim i nedostatnim. Tada mu je samo na umu osvajanje što više prostora za sebe, prostora koji mora dobro ograničiti i razgraničiti od drugih. Ali, pri tome ga stalno prati osjećaj da nema dovoljno prostora za sebe, jer se njegov beskonačni duh želi bezuspješno nahraniti konačnim prostorom. Zbog takvoga iskustva prostora razumljivo je da grešni čovjek sanja o nebu bez prostora, za koji se više ne mora boriti i koji pripada samo njemu. No, takvo nebo je pakleno nebo. Pakao je prostor, u kojemu je čovjek bez prostora, jer je sav prostor uzeo samo za sebe, osudivši se na paklenu osamljenost. Posebno snažno to dočarava Antoine de Saint-Exupéry u svome »Malome princu«, kada Mali princ susreće šest samaca (kralja, oholicu, vinopiju, poslovnoga čovjeka, pripaljivača, istraživača), koji su duboko osamljeni, jer svatko živi za sebe na svome planetu, na svome prostoru, u kojemu nema mjesta za drugoga: »Ali ovaj je planet zbilja premalen. Nema mjesta za dvojicu.« Tamo gdje čovjek živi s Bogom, vlastiti prostor postaje prostorom za drugoga. Prostor se prožima događajem beskonačne ljubavi između Boga i čovjeka, u kojemu se ne samo daje, nego i stvara novi prostor za drugoga. Upravo je Marija najcjelovitije pokazala kako čovjek može dati prostor za Boga. Dala je svoju utrobu, svoj najintimniji prostor, da se u njoj začne i rodi Bog.

Time smo dovoljno pokazali da je Marijino uznesenje na nebo počelo već u Nazaretu. Marija je uznesena na nebo dušom i tijelom, jer je svojom poniznošću savršeno primila nebo ovdje na zemlji. Za kršćane je tako Marija poticaj, ohrabrenje i nada da i oni poput nje mogu živjeti nebo ovdje na zemlji, preobraženo nebesko vrijeme i preobraženi nebeski prostor. Tako shvaćena dogma o Marijinu uznesenju na nebo omogućuje istinsko slavljenje euharistije, prema već spomenutom aksiomu: jedino štujući Gospu može se istinski slaviti euharistiju, i obrnuto. Drugačije rečeno, glavni izvor krize slavljenja euharistije, slaboga ili gotovo nikakvoga pohađanja sv. mise je iščezlo ili oslabljeno i pogrešno štovanje Blažene djevice Marije. Dakako da ne treba zaboraviti i ostale razloge euharistijske krize: nerazumijevanje kršćanske simbolike uslijed sekularizacije, postmoderna religioznost bez Boga i Krista, banalno slavljenje euharistije bez upućivanja na Otajstvo, nesakralnost novoizgrađenih crkava itd. No, čini se da se u sve slabijem i krivom štovanju Gospe skupljaju svi ti problemi. Vidjeli smo da dogma o Marijinu uznesenju na nebo izražava da je jedna osoba, Blažena djevica Marija, postala božanski preobraženim mjestom utjelovljenja Boga. U njoj, kao u božanski preobraženoj osobi, utjelovio se Logos, Sin Božji. Upravo ta činjenica predstavlja velike poteškoće današnjem čovjeku i mnogim kršćanima. Još se nekako može prihvatiti da je Isus Krist utjelovljeni Bog, ali se nikako ili jako teško prihvaća činjenica da je Marija božanski preobražena osoba, osoba koja je u potpunosti ostvarila Kristov spasenjski događaj, tj. da je dušom i tijelom uznesena na nebo. Današnjem čovjeku izgleda stvarnije vjerovati da se spasenje ostvarilo samo u Isusu Kristu, a da je svaki čovjek, pa tako i Marija, samo hodočasnik na putu prema Kristovu nebu, koje se u mijenama ovoga života ne može iskusiti i ostvarivati. To bi značilo da je neprihvatljiva svaka teologija slave, već preostaje samo teologija križa, iz koje proizlazi teologija nade u buduće blaženstvo, koje se ovdje ipak još stvarno ne događa. Iz takvoga je stava razumljiva postmoderna spiritualizacija kršćanske vjere i protestantska sumnjičavost u katoličku pobožnost prema Gospi. To isto pogađa i katoličko slavljenje euharistije, jer je u euharistiji stvarno prisutan Isus Krist. Ako se ne vjeruje da je Marija rodila Božjega Sina kao savršeno božanski preobražena osoba, onda ni danas ne može više postojati nekakvo mjesto, na kojemu će se ponovno realno uprisutnjavati Krist. Euharistija tako postaje običnim znakom, koji ništa bitno ne pridonosi kršćanskom životu. Posljedice takvoga pristupa Mariji mogu se primijetiti i u poimanju Crkve, čime se sada naš aksiom o odnosu Marije i euharistije proširuje i na Crkvu: jedino štujući Mariju može se istinski slaviti euharistija i istinski prihvaćati Crkvu kao Kristovu zaručnicu, kao Kristovo tijelo. Stoga kriza pobožnosti prema Majci Božjoj nije samo kriza euharistije, već i kriza Crkve. Crkva se tada doživljava kao obična ljudska tvorevina, koja ne može biti realno mjesto, »sakrament ili znak i oruđe najtješnjega sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda« (LG 1). Iz toga slijedi da nedostatak štovanja uznesene Gospe premješta uprisutnjenje spasenja tek na kraj povijesti, pred kojim kršćani, euharistija i Crkva ostaju tek njegovi puki znakovi: spasenje se u njima ne može realno događati; nebo kao preobraženo vrijeme i preobraženi prostor nije moguće ovdje na zemlji. Stoga se čini da je protestantsko neprihvaćanje dogme o Marijinu uznesenju zapravo neprihvaćanje teologije slave, koja se na poseban način očituje u katoličkoj dogmi o Marijinu uznesenju na nebo.

Na kraju ovih razmišljanja potrebno je još jednom nadopuniti naš marijanski aksiom. Nije dovoljno samo štovati Gospu pa se time osigurati da se istinski slavi euharistija i da se istinski pripada Crkvi. Potrebno je istinski štovati Gospu, kako bi se istinski slavila euharistija i istinski pripadalo Crkvi, i obrnuto. A istinski štovati Gospu znači zauzeti onaj njezin duhovni stav prema Bogu: stav cjelovitog predanja Bogu. Tada neće postojati opasnost od kršćanskog fundamentalizma, jer s Gospom kršćani mogu biti samo ponizni službenici i službenice koji žive od Božje milosti, niti opasnost od samo izvanjskoga slavljenja euharistije i izvanjskoga pripadanja Crkvi, jer s Gospom kršćani slave euharistiju i pripadaju Crkvi s »fiat-amen« cjelokupnoga svoga bića.

Sve u svemu, nadamo se da će ovaj članak pripomoći „da se suobličimo Kristu dolazeći u Majčinu školu i dopuštajući joj da nas prati« (Ecclesia de Eucharistia, br. 57).


27 lis 2014 13:37
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 27 ruj 2014 08:45
Postovi: 45
Spol: muško
---------
Post Re: Gdje su završila fizička tijela Isusa i Marije?
Čekaj malo, jesi li ti normalan? Trolanje? Vjerovati u sve napisano bez obzira koliko je to suludo? Pa ti "Crkveni Veleumovi" mogu proglasiti Papa Štrumpfa za svecem i ti bi ga slavio jer je poanta vjerovati i ne provjeravati? Ja pitam, tražim i ne pada mi na pamet ući u nešto gdje ne mogu dobiti odgovore na pitanja koja me muče. A što se tiče trolanja-ti tu trolaš. Izvrdavaš i ljigav si ko lignja. I ja mogu ispričati neki svoj san, doživljaj u bunilu ili pijanstvu te ga proglasiti za svetom istinom i Božjom objavom. A ako netko ismijava i izruguje se nekome-pa ti sa takvim načinom diskusije ismijavaš svoju vjeru. Ili je tvoja vjera vjera slijepaca i bezumnika koji vjeruju u nešto samo zato jer to tako negdje piše i zato što su tako protumačili nejasne zapise oni o čijem poštenju se da naširoko i nadugačko diskutirati?
Tražim, pitam i želim odgovore. Ako ti nisi u stanju dati ih-mani me se. A pitam jer me nešto zanima. Pitam jer tražim svoj put. Pitam jer sam bio u toj vjeri i izišao, pa se želim dodatno uvjeriti jesam li bio u pravu ili sam pgriješio. A takvi poput tebe me samo uvjeravaju da sam napravio dobru stvar.
Kužiš brate? Ne budi magarac u diskusiji-ako nešto ne znaš priznaj da ne znaš. Ako diskusija pređe tvoje limite-odustani i povuci se, te to i priznaj. Ovako ispadaš smiješan. Bar meni.


27 lis 2014 14:13
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 37 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4  Sljedeća


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron