Sada je: 17 stu 2017 22:59.





Započni novu temu Odgovori  [ 7 post(ov)a ] 
 Gotika 
Autor/ica Poruka
VIP član

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3585
Spol: žensko
Post Gotika
Gotika (13. i 14 stoljeće)
Suprotnost romanici


"Gotika je razdoblje razvijenog ili kasno Srednjeg vijeka, no iako se neposredno nastavlja na romaniku i pripada istomu feudalnom susatavu, postoje velike razlike tih dvaju stilova, pa se može reći da su u mnogo čemu suprotni.
Te su suprotnosti dvaju razdoblja osobito zamjetne kada djela promatramo uporedno. Spomenimo se samo neke osobnosti temeljnih oblikovanih svojstava. Osnovni je smjer prostiranja romaničke arhitekture vodoravan, dok je u gotici okomit. Nosilac je izraza romaničke crkve zid, dok se u gotičkoj crkv zid gotovo potpuno dokida da bi ga zamijenio raznobojni stakleni prozor, vitrai. Romanika nastoji probijati što manje otvore, a gotika što veće, čak tolike, rekli bismo, da posve "progutaju" zid. U romanici vlada plošni reljef, a gotički kipar teži zaobljenoj skulpturi. Stoga se romanički reljef neznatno izdiže nad ravnom plohom zida, a gotičku se skulpturu postavlja pred zid, poduprtu odozdo konzolom i natkrivenu baldahinom. Osnova je kompozicije romaničke građevine horizontala, vodoravna pretežitost, dok je tendencija gotike okomica, sve je usmjereno uzgonu. Dok se svjetlost po romaničkoj skulpturi širi ravnomjerno, jer joj je površina jednostavno zaobljena, gotički kipar duboko usijeca nabore na odjeći kako bi postigao snažne kontraste svjetlosti i sjene. Romaničko se slikarstvo izražava plohom i linijom, a gotičko volumenom te svjetlom i sjenom. Romaničko je slikarstvo skromno po bojama, a gotičko je izraziro šareno, a uz to često primjenjuje parove suprotnih, komplementarnih boja, napose zelene i crvene.
Osnovni dojam romaničkog, umjetničkog djela, svejedno jeli riječ o slici, kipu ili građevini, jest jednostavnost, dok je gotičko djelo složeno a u kasnogotičkom razdoblju i pretrpano ukrasima, pa postoje nepregledno. Za to su najbolji primjeri kasnogotički drveni reljefni, pozlaćeni ili polikromni, oltari.
Možda je ipak naizrazitija suprotnost u tome da ona temeljna svojstva što smo ih otkrivali u umjetnosti romanike, adicija i subordinacija, u gotici smjenjuje obrnuto nastojanje - suprotno načelo kakvo možemo označiti jednom riječju: jedinstvo. Nasuprot romaničkom rastavljanju i ograđivanju pojedinačnoga, relativno samostalnog, u gotici je izrazita težnja k povezivanju, spajanju i stapanju."

Radovan Ivančević

slika

Stup s rebrima kasnogotičkog svoda dominikanske crkve u Toulouseu.


24 stu 2009 01:56
Profil Pošalji e-mail
VIP član

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3585
Spol: žensko
Post Re: Gotika
Gotika - Arhitektura

Načelo jedinstva gotičke katedrale

"Smjenu romaničkog načela zbrajanja samostalnih dijelova,
gotičkim načelom ujedinjava u nerazdvojnu cjelinu,
najlakše je zamijetiti usporednim promatranjem romaničkoga i gotičkoga tlorisa. Sve što se u romanici izdvajalo kao razmjerno samostalan oblik, odnosno prostor ili volumen pridodan jezgri crkve, ovdje se povezuje i stapa u jedno: transept ne "strši" izvan trobrodnog tijela crkve nego
se uvlači i poravnava s vanjskim obodom (primjećujemo ga samo po poprečnoj usmjerenosti), nema više pojedinačnih apsidiola, sve su se stopile u jedinstven polukrug. Ona ista gesta kakvom je kralj "obgrlio" cijelu Francusku i sve njezine feudalce, ma koliko bili moćni, iskazuje se izvana kao jedinstvena krivulja gotičke katedrale.
Jednako načelo ujedinjavanja, kakvo smo promatrali u tlorisu vodoravno, primjetno je i u okomitu presjeku građevine, u načinu komponiranja njezinih stranica. Vladajuća vodoravna kompozicija romanike bila je izražena u trodjelnoj, pa i četverodjelnoj vodoravnoj raščlambi zida. Jedan iznad drugoga nizali su se pojasi arkada, pa slijepa galerija, pa matroneum i slijed prozora na vrhu. Zone su međusobno bile izrazito odvojene naglašenim vijencima, što su još jednom podcrtavali njihovu vodoravnu protegnutost.
Gotički graditelji ukidaju najprije jedan, a kad je moguće i drugi vodoravni pojas, pa u klasičnoj gotičkoj arhitekturi, što najsavršenije izražava težnje i duh svoga doba, postoje samo dva niza, arkade i prozori. Kad međutim, postoji treći (triforium), neznatan je u uporedbi s arkadama i prozorima, što gube horizontalnost, silno se izdužuju i svojim povezajućim okomitim članovima - što bez prekida vode od tla do vrha svodova - izražavaju jedinstvo oblika i stvaraju dojam jedinstvena potiska prema gore, kao okamenjene silnice energije."

Radovan Ivančević

E. von Steinbach, zapadno pročelje katedrale u Strassbourgu, započeto 1277.

slika


13 pro 2009 01:35
Profil Pošalji e-mail
VIP član

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3585
Spol: žensko
Post Re: Gotika
Stapanje zvonika i dvoranske crkve

"Da težnja jedinstvu prožima ukupan život, pa i umjetničko stvaralaštvo, najsavršenije izražavaju one katedrale u kojih se čak dva zvonika - što traju kao tipična kompozicija zapadnoga, ulaznoga dijela crkve tijekom cijela dva stoljeća - stapaju u jedan.
Iako ima malo primjera (najpoznatiji su zvonici njemačkih katedrala u Freiburgu i Ulmu), ipak su to odlični primjeri oživotvorenja težnja o kojima govorimo.

Ako gotičku arhitekturu ne promatramo formalno, po njezinu obilju ukrasa i naglašenom vertikalizmu, nego posegnemo u dubinu do njezina smisla i značenja, do onoga
zajedničkog nazivnika o kojemu se pojavljuje - i zamijetiti srodnost onih djela što su po obliku veoma različita, pa se kadšto čini da su i stvarana prema suprotnim načelima. Kad, recimo, nasuprot jednoj tipičnoj gotičkoj katedrali načičkanoj fijalama i skulpturama, pogledamo jednu gotičku crkvu propovjedničkih redova (franjevaca i dominikanaca), što je posve bez ukrasa, u skladu s moralnim načelima skromnost tih "prosjačkih" redova.
Upitamo li se, međutim, o temeljnom načelu gotike, ustanovit ćemo da i one, iako,
na najjednostavniji način, izražavaju jednak duh, postižu savršeno jedinstvo prostora, jer su jednobrodne - nemaju dakle čak ni podjelu na tri broda.

Težnja ujedinjavanju nekoć odvojenih dijelova izražava se i njihovim izjednačavanjem. Tako i trobrodne crkve, umjesto tisuću godina primjenjivanja bazilikalnog oblika - širi i viši srednji, a niži i uži bočni brodovi -nastoje izjednačiti dijelove, pa su sva tri broda jednako široka i visoka, te crkveni prostor za vjernike nalikuje bilo kojoj gotičkoj dvorani - u viječnici ili dvorcu, naprimjer. Stoga ih se naziva dvoranskim crkvama."

Radovan Ivančević

Unutrašnjost dvoranske kasnogotičke cisterinske crkve, 1 288.
Heiligenkreuz, Austija

slika

Shematski prikaz stapanja dvaju romaničkih zvonika u jedan i najljepši očuvani primjer, pročelje
gotičke katedrale u Ulmu, 14. st.

slika slika slika


14 pro 2009 22:19
Profil Pošalji e-mail
VIP član

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3585
Spol: žensko
Post Re: Gotika
Zvonik kao grafikon moći

"Svaki grad, svaka gradska zajednica, komuna slobodnih građana skrbila je o gradnji katedrale, jer je ona bila znak (simbol) napretka i moći grada, ali i samosvijesti i ponosa građana.
Gradovi su se natjecali tko će podići višu, veću i ljepšu katedralu jer je ona svojim veličinom i oblikovanjem najneposrednije izražavala gospodarsko stanje grada: koliko su i kakve kamene građe mogli nabaviti, koliko (i kakvih) klesara i zidara su mogli okupiti i platiti, jer je o tome ovisila veličina građevine, bogatstvom i visinom zvonika izražavalo se moć i svijest o zajedništvu, jer je katedrala, prije svega, zadovoljavala osjećaj i potrebu međusobnog sporazumijevanja građana. Moglo bi se reći kako se visina tornjeva doimala poput grafikona moći i uspjeha, jer je putnik već izdaleka mogao vidjeti koliko se gradi i kako jednima ide, a drugima ne i prema tome se opridjeliti kamo će poći, bio on trgovac ili obrtnik, vitez ili novčar. No, povećani obujam katedrala bio je u neposrednoj vezi i s povećanim brojem stanovnika grada, a veći je broj građana mogao osigurati više sredstava - tako se to vrtjelo u začaranom krugu."

Radovan Ivančević


15 pro 2009 17:34
Profil Pošalji e-mail
VIP član

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3585
Spol: žensko
Post Re: Gotika
Kosturna konstrukcija i popuna

"Opisali smo različite romaničke i gotičke katedrale, no upitamo li se o razlozima, lako je zaključiti da su promjene uglavnom izraz većeg bogatstva (veličina, visina, brojnost reljefa i skulptura), ali i veće sigurnosti (krhki ukras umjesto romaničkih i glatkih ploha, velike staklene opne umjesto debelih zidova itd.).
Zamijeniti kamene zidove staklenim plohama moglo se samo nakon što je pomno izračunan odnos sile i tereta, i kada se primjenom rebara svodova dobro izračunatih mjera svekoliki teret svoda moglo prebaciti na nosače i prizemljiti. Čini se da se zid sažeo u snopast kameni nosač, a prozor proširio staklenom opnom. Tako nastaje tipično gotička skeletna konstrukcija ili kostur s popunom od stakla.

Umjesto jednostavnih i zdepastih vanjskih pot****ja zidova u romanici (kontrafora), izum gotičkih projektanata tanki su, ali snažni, lukovi što izvana podupiru okomite nosače svodova, točno u točkama tzv. bočnih potisaka. Na prvi pogled doimaju se kao okamenjene sile, što sprječavaju rastvaranje konstrukcije i raspadanja građevine. Kako bi unutrašnjost mogla izgledati kao da je omotana opnom šarena stakla, podupirači su morali biti izbačeni izvan građevine, pa se vanjština gotičke katedrale doima poput gusta spletena pot****ih stupova i lukova."

Radovan Ivančević


22 sij 2010 17:33
Profil Pošalji e-mail
VIP član

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3585
Spol: žensko
Post Re: Gotika
Građevisnke i klesarske radionice

"Ali, da bi se jedna građevina dugačka do 40 metara i visoka nekoliko desetaka metare, s rasponima svodova do dvadesetak, bila pouzdana i sigurna, trebalo je osigurati suradnju majstora koji dobro poznaju zanat. Budući da je sve rađeno ručno, pa se tako klesalo svaki od nekoliko tisuća kamenih kvadara - da i ne spominjemo ukrasne dijelove, ornamente reljefe i skulpture - valjalo je zaposliti i velik broj majstora. Uza svako gradilište osnivane su radionice u kojima su klesali kamenje za gradnju i sve kamene, ukrasne, reljefne i kiparske dijelove, što će biti ugrađeni u građevini. Pošto nijedad grad nije mogao imati stalno naseljene stotine i tisuće majstora i pomoćnika, graditelja, kipara i klesara, oni su , prema potrebama - bilo da se gradilo novo ili dograđivalo i popravljalo staro - selili s gradilišta na gradilište. Budući da su mnogi obrtnici, na neki način, pripadali feudalcu na posjedu kojega su imali radionicu, pa i gradu, ako je njime vladala neka plemička obitelj, zidare koji su se slobodno selili i bili neovisni o feudalnim moćima, nazivalo se je - "slobodnim zidarima".

Nije u to doba bilo obrtnih škola, nego su i majstori, klesari i zidari, sami skrbili o izobrazbi i osposobljivanju podmlatka. Uzimali bi po nekoliko "djetića" u nauk što je trajalo sedam godina, potom bi unaprijedili u pomoćnike koji su, nakon daljnjeg rada i strogog ispita, postali majstori (lat. magistar). Za majstora klesara, uz vještinu ruke u klesanju kamena, bilo je najvažnije naučiti "čitati" arhitektonski nact, te znati i samostalno, u mjerilu, nacrtati sve što je potrebno. Projektanata - onoga što je nacrtao i utemeljio cijelu građevinu zvalo se protomagistrom, a u ugovorima ga često nazivaju i skraćeno Proto."

Radovan Ivančević


01 vel 2010 14:08
Profil Pošalji e-mail
VIP član

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3585
Spol: žensko
---------
Post Re: Gotika
Zidarske bratovštine "ključ" majstorskog znaka

"No, budući da je svaki krivo izračunan ili nepravilno isklesan kamen mogao uzrokovati rušenje cijelog svoda i ugroziti živote, bilo je izuzetno važno spriječiti da se netko može lažno predstaviti kao izučen majstor. Upravo zato, jer su dolazili na gradilišta iz različitih, često udaljenih mjesta, srednjovjekovni su se zidari udruživali u bratovštine graditelja i bratovštine klesara, jer je kamen bio glavni građevinski materijal. Bitna načela graditeljskog znanja, osobito projektiranja i geometrijskog čitanja, čuvali su kao najstrožiju tajnu i povjeravali ih svakomu novome majstoru, tek nakon položena ispita. Svaki je majstor potom dobivao vlastiti "majstorksi znak" kojeg je rabio kao potpis i osobnu iskaznicu. Svoj znak uklesao bi u svaki obraeni kame, pa bi mu na temlju tako označenih kamenova i plačali. Često je protomajstor već pri raspodjeli posla u svome nacrtu označio koliko je kamenova dao kelsati nekom majstoru. Znakovi su bili sastavljeni od nekoliko crta, poput slova nekoga nama nepoznata pisma. Bili su jednostavni, pa je svatko mogao pomisliti kako je lako složiti neki sličan znak kakav bi se tamo gdje te ne poznaju moglo prikazati kao vlastiti majstorski znak. Tajna majstora zidara, međutim, bila je u načinu konstruiranja znaka."

Radovan Ivančević


23 ožu 2010 20:56
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 7 post(ov)a ] 


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron