Sada je: 23 srp 2019 04:50.





Započni novu temu Odgovori  [ 13 post(ov)a ]  Stranica 1, 2  Sljedeća
 Ikona 
Autor/ica Poruka
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 09 kol 2009 11:14
Postovi: 1441
Spol: žensko
Post Ikona
Ikona

Ikona (grčki eikon = slika) je svetačka slika istočne Crkve. Najčešće to je slika na drvu ili platnu. Izvorno naziv se odnosio na bilo koju sliku ili prikaz, bez obzira na materijal i tehniku izvedbe (kamen, mozaik, bjelokost, kovina i sl.). U pravoslavnim crkvama ovaj naziv se uvriježio za prenosivu ili pomičnu sliku, vjerskog sadržaja. Najčešće to je slika na drvu ili platnu s prikazom Krista, Gospe, svetaca, mučenika, a rjeđe prikaza iz Starog i Novog zavjeta.


Najstarije sačuvane ikone potječu iz 6. i 7. stoljeća, a izvedene su tehnikom enkaustike i tempere na dasci rađene po uzoru na helenističke portrete. Kasnije, likovi su tipizirani i shematizirani, prikazani plošno na zlatnoj pozadini. Doživjela je procvat u 12. i 13. stoljeću u Bizantu. Otamo se proširila prvenstveno u Srbiju, Bugarsku i Rusiju. Kriza štovanja ikona nastupila je početkom 8. stoljeća kad je dio kršćana počeo osporavati štovanje slika (ikonoklazam), pozivajući se na starozavjetnu zabranu izrađivanja likova. Drugi nicejski sabor potvrdit će 787. štovanje slika u Crkvi, što će imati osobit utjecaj na Istoku. Slikanje ikona odražava utjecaj postikonoklastičkih bizantskih slikara. Crkveni sabor u Carigradu je 842. god. odobrio slikanje ikona samo po strogim ikonografskim shemama, koje su se stoljećima ponavljale, što znatno otežava njihovo datiranje.
Silvestros Teoharis, Sveta Katarina Bosanska, Stara pravoslavna crkva (Crkva svetih Arhanđela) u Sarajevu, tempera na dasci, 32x25.2 cm, oko 1640.

U zapadnoeuropskom slikarstvu se tijekom 12. stoljeća, uvođenjem inovacija i mijenjanjem ikonografskih shema, razvija specifičan stil religioznih slika koje se više ne mogu nazivati ikonama.


Ikone igraju značajniju i intimniju teološko-kultnu ulogu u istočnim crkvama nego što je to slučaj s kipovima u zapadnoj Crkvi. Obično se javno izlaže ikona sveca određenoga dana. One imaju značajno mjesto u procesijama. U liturgiji se ikonama Isusa i Marije iskazuje osobita čast i štovanje. U crkvama bizantskoga obreda posebnu liturgijsku ulogi ima ikonostas. Dok na Zapadu slika i kip samo podsjeća na lik sveca kojeg prikazuje (bez dogmatskoga štovanja i otvoren umjetničko stvaralačkim promjenama), istočna teologija ikona podrazumijeva i određeni način prisutnosti Isusa Krista, Bogorodice ili dotičnoga sveca u ikoni koja ga prikazuje.

Odlike
Postoje različiti stilovi ikona, premda one u osnovi slijede drevne kanone, koji određuju sve, od načina kako slikar (točnije: ikonopisac) pristupa svome djelu, preko načina nanošenja boje, do samog izbora boje. Pod bizantskim utjecajem razvile su se mnoge škole u Grčkoj (atoska, kretska), Rusiji (od kojih se ističu novgorodska i moskovska), Srbiji i Makedoniji (hilandarska, ohridska). U Dalmaciji i Istri posebnu cjelinu tvore ikone tzv. Kretsko-venecijanske škole. Izrada ikona od 16. stoljeća, osobito u slavenskim zemljama, pokazuje utjecaj baroka sa zapada.

Ikone na kojima su naslikane samo lica i ruke često se umeću u tzv. “okove” od plemenitih kovina, na kojima su u reljefu prikazani dijelovi odjeće, aureola i ornamenti.

Sveti Juraj, novgorodska ikona iz 15. stoljeća, tempera na dasci, 58.4x41.8x3.5, Ruski državni muzej, Sankt Petersburg.

Sveti Petar, ikona iz samostana Svete Katarine s planine Sinaj (Egipat), enkaustika na dasci, 6. stoljeće.

Gospa u “okovima” iz Dubrovačke katedrale

Ikone Gordana Babić. Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1980.
Biskup Sveti Menas s Isusom, koptska ikona iz Bavita (Egipat), 6. stoljeće.
Gospa s Djetetom, sv. Jurajem i Teodorom, enkaustika na dasci, oko 600. godine.
Vladimirska Gospa, 12. stoljeće, Moskva.
Navještenje' iz crkve sv. Klimenta u Ohridu, Makedonija, prva polovica 14. stoljeća.
Arhanđeo Gabrijel, bizantska ikona iz 14. stoljeća, Galerija Tretjakov, Moskva.
Sveti Ivan Krstitelj, makedonska ikona iz 14.-15 stoljeća.
Andrej Rublev, Sveto Trojstvo (Anđeli kod Mamre), oko 1420., moskovska škola.
Emmanuil Lampardos, Kretsko raspelo, 17. stoljeće, Ermitaž, Sankt Petersburg.

Kategorije: Kršćanska ikonografija | Slikarstvo | Bizantska umjetnost

Portal:Kršćanstvo
Portal: Kršćanstvo


31 kol 2010 23:04
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 09 kol 2009 11:14
Postovi: 1441
Spol: žensko
Post Re: Ikona
Slike

slika

slika

slika

slika


31 kol 2010 23:06
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 09 kol 2009 11:14
Postovi: 1441
Spol: žensko
Post Re: Ikona
slike

slika

slika

slika

slika


31 kol 2010 23:09
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 09 kol 2009 11:14
Postovi: 1441
Spol: žensko
Post Re: Ikona
Ikona Bogorodice Filermske istovremeno je umjetničko remek-djelo i jedna od najpoštovanijih hrišćanskih relikvija. Prema legendi ikonu je oslikao Jevanđelista Luka iz zahvalnosti prema Bogorodici koja mu je spasila život i vjeru.

Njen istorijat se može pratiti od 1118. godine, kada su krstaši u Jerusalimu osnovali monaško-viteški red Svetog Jovana Jerusalimskog. Jovanovci su posjedovali veliki broj kultnih predmeta, među njima i ovu ikonu. Nakon pada Jerusalima 1187. godine, sjedište reda se seli na grčko ostrvo Rodos, gdje je ikona dobila ime po brdu ovog ostrva, Filermu. Ovdje je bila izložena u mjesnoj crkvi, da bi, potom, počelo putovanje ove relikvije od Krita, Mesine, preko Viterbua do Malte.
Od kraja XVIII vijeka ikona je na ruskom dvoru, kod cara Pavla, kojem su je Malteški vitezovi poklonili zajedno sa rukom Sv. Jovana Krstitelja i Česticom Časnog krsta sa kojima je ova relikvija sudbinski vezana. Ruski car je naložio najboljim zlatarima i draguljarima da izrade skupocjeni okov od čistog zlata, ukrašen dijamantima, rubinima i safirima. Poslije Oktobarske revolucije ikona je najprije sklonjena u Krim, zatim u London, pa u Kopenhagen i Berlin, i na kraju u Dvor Karađorđevića, u Beogradu.

Uoči Drugog svjetskog rata, patrijarh Srpske pravoslavne crkve Gavrilo Dožić donosi ikonu u manastir Ostrog.
Od 1952. godine relikvija je u vlasništvu države, koja ju je 1978. godine povjerila na čuvanje tadašnjim Muzejima Cetinje.

Ikona Bogorodice Filermske je od 2002. godine izložena u Umjetničkom muzeju u Vladinom do mu, u specijalno za tu namjenu projektovanom prostoru, nazvanom "Plava kapela."


Blago koje nema cijenu

Prvi potpuni opis ukrasa na relikvijama i procjena njihove vrijednosti napravljena je u Rusiji 1859. godine. Oni su tada procijenjeni na 24.930 rubalja u zlatu!
– Ako je vrijednost ukrasa na ovim relikvijama još u devetnaestom vijeku procijenjena na 25.000 rubalja u zlatu, jasno je da je to danas prosto basnoslovna vrijednost – veli Juri Pjatnicki, kustos glasovitog petrogradskog muzeja Ermitaž i veliki poznavalac ovog kulturnog i duhovnog blaga. – To se posebno odnosi na ikonu čiju je vrijednost zaista nemoguće izmjeriti novcem. Ako bi, pak, neko mene zamolio da odredim osiguravajuću sumu za ikonu Bogorodice Filermoske, mislim da bi govorili o nekoliko desetina, pa i stotina milijardi dolara!

Piše: Budo SIMONOVIĆ

slika


31 kol 2010 23:10
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 09 kol 2009 11:14
Postovi: 1441
Spol: žensko
Post Re: Ikona
Povrat daljske ikone Bogorodice

U nastavku procesa vraćanja kulturnih dobara, predsjedniku Republike Ivi Josipoviću srbijanski kolega Boris Tadić predao je ikonu Bogorodice, otuđenu iz crkve svetog Dimitrija u Dalju.

Josipović je to ocijenio napretkom u ostvarenju jednog od zajedničkih ciljeva - povrata kulturnog blaga, te izrazio zahvalnost mješovitoj komisiji koja, kako je rekao, obavlja posao iznimno važan za obje zemlje i njihovu kulturu. Ovaj simbolični čin predaje jedne ikone puno je više od toga jer pokazuje dobru volju, pokazuje kuda idu međusobni odnosi Hrvatske i Srbije te pozitivan trend odnosa između dviju zemalja, rekao je Josipović.

Tadić je dodao da taj simbolični čin povrata kulturnog dobra koje pripada Hrvatskoj i njezinim građanima neovisno o njihovoj nacionalnoj pripadnosti smatra velikim simboličnim, ali i vrlo konkretnim političkim činom.

slika


31 kol 2010 23:24
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 09 kol 2009 11:14
Postovi: 1441
Spol: žensko
Post Re: Ikona
Kratki sadržaj

Rusija, 15. stoljeće. Slikar Andrej Rubljov u izravnom suočavanju s okrutnošću života te vlastitim umjetničkim i vjerskim dvojbama pronalazi razloge da stvori svoje remek-djelo, ikonu Sv. Trojstva.

Film o najznačajnijem ruskom srednjovjekovnom slikaru ikona Andreju Rubljovu sastoji se od prologa, osam naslovljenih i datiranih epizoda, te epiloga u boji. Kružna fabula, u kojoj Rubljov napušta samostan da bi upoznao patnje svoga naroda, izgubio i ponovno stekao vjeru, te po povratku u isti samostan stvorio svoje veličanstveno djelo, kao središnji interes uspostavlja proces kreativnog razvoja umjetnika, prikazanog kroz izravne usporedbe s drugim umjetnicima - netalentiranim Kirilom, ljubomornim na tuđi uspjeh, konformistom Danilom, nesposobnim da stilskim razvojem reagira na promijenjene okolnosti, te Teofanom Grkom, čija je umjetnost u sprezi s vlašću, jer zastrašuje, a ne uzdiže narod.

Taj proces je uspoređen i sa srodnim nastojanjima poganskog slavljenja prirode, seljaka koji želi iskusiti uzbuđenje leta balonom ili Boriskina pokušaja da, vođen samo stvaralačkim instinktom, izlije zvono.

Rubljov kroz suočenja s iskušenjima zla, slave i ega, prihvaćanjem vlastite ljudskosti, koja obuhvaća i fizičku ljubav i spremnost da ubije, ali i obvezu prema Bogu i narodu, iznalazi stil kojim će, bez ustupaka svjetovnim pritiscima, ali srazumijevanjem potreba svijeta, izraziti novu stvarnost i ostvariti završni trijumf ikone Sv. Trojstva, prvog izvornog ruskog remek-djela.

Eliptična struktura, u kojoj se miješaju sadašnjost i prošlost, određena je variranjem teme odgovornosti umjetnika prema zajednici, dok je složeno kretanje kamere u dugim kadrovima, često s protagonistom kao pasivnim promatračem kompozicijski smještenim u središte, usredotočeno na realistički prikaz nasilja i prirode, uz naglašenu simboliku zemlje i vode.

Protagonistov život podređen je stvaranju ikone, djela koje doista sadrži prirodu prikazanog sadržaja i koje nije nastalo iz umjetnikove težnje da se izrazi, nego kao odgovor na potrebe njegovog naroda. Epilog može konačnu epifaniju prikazati samo fragmentarno, krupnim planovima detalja, a film završava prikazom zbilje: četiri konja na kiši.

Iako dovršen 1966. godine, te usprkos potpori utjecajnih umjetnika, poput G. Kozinceva i Dmitria Šoštakoviča, film je, zbog problema s cenzurom, prikazan na festivalu u Cannesu tek 1969. godine, gdje osvaja nagradu međunarodne kritike.


Andrej Rubljov je promišljeno odredio da se u jednoj tački presecaju „merila“ koja u ruci drže Anđeo u sredini (Sin Božji) i Anđeo sa desne strane (Duh Sveti).

Razmišljanje o mogućim simvoličkim značenjima ove tačke preseka ne može biti valjano ako se zanemari činjenica da je ona ishodište uzlaznog pravca (označen je isprekidanim linijama, a Rubljov ga određuje tačkama saziranja: c1, c2, c3 - koje su tačke preseka projekcionih zraka proisteklih iz bočnih pravaca sedišta Anđela). Kao i tačka ukršatanja naznačenih „merila“ (na analizi reprodukcije ikone ova tačka označena je slovom C), i ovaj uzlazni pravac ima, pored svoje likovne - kompozicione vrednosti izrazitu likovnu simvoliku. Ona proističe iz njegove pažljivo određene strukture (čine je precizno izabrane tačake saziranja, duž kojih se prostire) ali i iz njegovog preciznog usmerenja (on tangira - dodiruje u jednoj tački - oreol Anđela u sredini - oreol Sina, isto kao što i „merilo“ Anđela u sredini - „merilo“ Sina tangira oreol Anđela na desnoj strani - Svetoga Duha).
izvor: T. Brlek, HFL, 2003.

Anđeo na lijevoj strani ikone predstavlja.On je počelo svemu.Stogasijedi na prijestolju.Samo je on prikazan uspravan, jer mima izvor u samu sebi, dok su i Sin i Duh okrenuti prema njemu

Anđeo u sredini predstavlja Sina Božjega.Nalazi se u sredini i njegov se pogled susreće s Očevim, što znači da on objavujeOca, da otkriva Očevo lice.Njegova tunika crvene boje ili boje zemlje kazuje da je postao čovjekomi da je poslušnost Ocu ostvario sve do prolijevanja krvi. Štola zlatne boje znači da je Isus svećenik i prinosi žrtvu za otkupljenje svijeta. Desna mu je ruka blizu kaleža na oltaru, koji također simbolizira njegovu žrtvu.

Anđeo s desne strane slika je Duha Svetoga. Ogrnut je plaštem zelene boje, koja pokazuje da je njegovo poslanje svemu davati žibvot i da je on Duh Životvorac. Njegov je pogled okrenut prema praznome mjestu za stolom, što znači da je usmjeren prema svakome tko gleda ikonu.Tako ta ikona i likovi na njoj poručuju da je svatko pozvan pristupiti stolu zajedništva s Trojstvenim Bogom i na gozbu njegove vječne ljubavi.
slika


Zadnja izmjena: zdenka; 01 ruj 2010 16:36; ukupno mijenjano 3 put/a.

31 kol 2010 23:34
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 09 kol 2009 11:14
Postovi: 1441
Spol: žensko
Post Re: Ikona
Bizantska estetika mudro je u vremenu oblikovala figurativan jezik koji preobražava vanjski izgled stvarnosti kako bi istaknuo iščekivanje kršćanske vjere u uskrsnuću i preobraženju svega stvorenog u Kristu. Udaljujući se od naturalističke slike, slikar sakralnog pribjegava stilizaciji slike koja, ostajući figurativna i povijesno vjerojatna, dobiva misterijski karakter. Valjanom simboličkom analogijom slika uvjerava vjernika u sakralnost prikaza, njegovu transcedentnu i vječnu narav.
Stilizacija, među ostalim, omogućuje slici da nadiđe preosobni, slučajni, izvanjski, psihički, subjektivni izričaj u korist veće univerzalnosti i jedinstva, gdje se detalj nalazi unisono sa cjelinom, kao u zboru.
Stilizacija nije samo kulturološki element koji ikoni određuje pripadajuće razdoblje, školu i podrijetlo. U sakralnoj umjetnosti ona je neodvojiva od sadržaja i nikada sama sebi svrhom.
Zahvaljujući oštroumnoj “mudrosti znaka”, tajnovitoj simboličkoj djelotvornosti koja je utisnuta i u slikarsku gestu, ona pridonosi davanju života sadržaju sakralne slike koji je često toliko neizreciv da nema drugih izvora izričaja.

Ova ikona Krista Pantokratora nalazi se u samostanu sv. Katarine na Gori Sinaj.

1961. prilikom restauracije jedne od ovakvih ikona, naslikanoj u 13. stoljeću s prikazom Krista Pantokratora (Svevladara), otkrivena je u pozadini druga ikona iz polovice 6.stoljeća: dosada najstarija pronađena ikona Spasitelja.
Isus je prikazan kao mladić, kao u vrijeme svoga propovijedanja. Jednom rukom blagoslivlje, dok drugom drži knjigu.
U gesti blagoslova položaj prstiju, osim svog očitog značenja, upućuje na: Trojstvo, sa tri spuštena prsta te božansku i ljudsku narav Kristovu sa preostala dva podignuta prsta. Isus nas na ovoj ikoni blagoslivlja, blagoslivlja naš život, našu svakodnevnicu, podsjećajući nas da je uvijek s nama.

Svoje sam ti riječi stavio u usta, u sjenu svoje ruke sakrio sam te kad sam razastro nebesa, utemeljio zemlju i rekao Sionu:
“Ti si narod moj”.
Izaija 51,16

Knjiga je čvrsto u ruci i ima korice ukrašene dragocijenim ornamentima.

Blago čovjeku koji je stekao mudrost i čovjeku koji je zadobio razboritost.
Jer bolje je steći nju nego steći srebro, i veći je dobitak ona i od zlata. Skupocijenija je i od bisera i što je god tvojih dragocijenosti, s njome se porediti ne mogu.
Izreke 3,13-15

Knjiga je zatvorena u iščekivanju dana Posljednjeg suda i slika je novog zakona darovanog ljudima te upućuje na knjigu (otvorenu) života Otkrivenja.

«Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine, jer si bio zaklan i otkupio krvlju svojom za Boga ljude iz svakog plemena i jezika, puka i naroda.»
(Otkrivenje 5,9)

Kiton, koji se preklapa sa plavom bojom plašta, trebao je biti crvene boje i simbolizirati božansku narav.
Pozlaćeno lice (stikos ili klavus) označava Krista, božanskog Kralja, koji se zaodjenuo ljudskom naravi simboliziranom zeleno-plavom bojom plašta.

Slika lica je uzeta iz Otkrivenja (1,13):

“Vidjeh nekoga kao Sina Čovječjeg; odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom”

Iza njega zidine Jeruzalema...

“Vidjeh i Sveti grad, novi Jeruzalem, silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža.“
(Otkrivenje 21,2 )

Nimbus (zlatni krug koji okružuje lice Kristovo) je simbol nadnaravne božanske svjetlosti koju je Spasitelj otkrio učenicima na gori Tabor:

“I preobrazi se pred njima; zasja mu lice kao Sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost”.

Ikona prenosi na figurativnu razinu ono što Crkva brani teološki boreći se protiv monofizitske hereze: jedinstva bez spoja dviju naravi, ljudske i božanske, što je naglašeno asimetrijom lica, očiju, sve do obraza i brkova. Čak i sa slikarskog stajališta obrisi su potpuno različiti u dvjema polovicama.
Desna strana lica je u vječnom miru, neslomljiva i moćna, puna milosrđa; Lijeva strana prikazuje čovjeka boli, čovjeka koji dijeli patnju ljudskog roda.

No lice je to iste osobe, Isusa Krista. Desna strana zrači božanskim Mirom; silinom pogleda Boga koji nas nikada ne napušta... Lijeva strana ne skriva ljudsku patnju života darovanog za svoje bližnje.

«Slava Božja svijetli na Njegovom licu».
Usp. 2 Korinćanima 4,6

Pogled je uzvišen i upravljen u beskraj, oči raširene izvan granica vremena i prostora.

“Oko je tijelu svjetiljka; ako je oko bistro sve će tvoje tijelo biti svijetlo” (Mt 6,22).

Jedan bizantski opis ikone glasi:

“...njegove oči su radosne i pružaju dobrodošlicu onima koje ne kori vlastita savjest, no za one koje osuđuje vlastiti sud postaju srdite i neprijateljske."

don Luciano Cantini
Prijevod sa talijanskog: Mirna Bagić

slika


31 kol 2010 23:37
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 09 kol 2009 11:14
Postovi: 1441
Spol: žensko
Post Re: Ikona
Krist jednom rukom drži knjigu, a drugom blagoslivlje.
U gesti blagoslova tri prsta upučuju na Trojstvo; s tri spuštena prsta, te božansku i ljudsku narav s druga dva uzdignuta prsta.
U lijevoj ruci drži Knjiga Života.


Značajno je da ikona figurativno prenosi ono što Crkva branila boreći se protiv ondašnje monofizitske hereze (jeresi) a to je jedinstvo božanske i ljudske naravi u Kristu. Pozlačeno lice označava božansku narav, a zeleno-plavi plašt kojim je zaodjenut simbolizira Isusovo čovještvo.

Uočljiva je asimetrija očiju, crta lica, brkova. Čak su sa slikarskog stjališta drugačije lijeva i desna strana lica. rolleyes.gif


Promatran zasebno desni dio je u miru, odiše milosrđem, doima se moćno...lijevi odražava čovjeka boli koji dijeli patnju ljudskog roda.
Ali, to je lice iste osobe Isusa Krista.

Jedan bizantski opis ikone kaže:
"Njegove su oči radosne i pružaju dobrodošlicu onima koje ne kori vlastita savjest, no za one koje osuđuje vlastiti sud postaju srdite i neprijateljske."

Ali...ne gledaš ti ikonu, nego Krist s ikone gleda tebe. sm012.gif

slika


01 ruj 2010 00:05
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 09 kol 2009 11:14
Postovi: 1441
Spol: žensko
Post Re: Ikona
Ikona Isusova uskrsnuča Anastasis

slika

slika


01 ruj 2010 00:07
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 09 kol 2009 11:14
Postovi: 1441
Spol: žensko
---------
Post Re: Ikona
Ikona Isusovog uskrsnuća zove se još i Anastasis ( grčka riječ za uskrsnuće) a predstavlja Isusovo uskrsnuće na način koji je za zapadnu tradiciju neobičan. Istočna ikona uskrsnuća ne predatavlja samo događaj uskrsnuća, nego njegove plodove: Isusovu pobjedu nad smrću i paklom. U donjem dijelu ikone je ponor,Isus je u središtu ikone te stoji na dvije ploče u obliku Andrijina križa, koje simboliziraju vrata pakla.Ćesto je odjeven u bijeli ogrtač koji lebdi, jer se tako naznačuje dinamika kojom on silazeći odozgo uništava vrata pakla. Ispod njega je crni ponor, u kojem se najćešće može prepoznati svezana sotona. Na lijevoj strani ikone Adam Isusu priuža ruku da ga povuče gore, a iza njega su još osobe iz Starog zavjeta. Na desnoj strani je Eva, kojoj Isus na nekim ikonama pruža ruku. Sdaržaj ikone odražava himan pravoslavne uskrsne liturgije: "Krist je ustao od mrtvih, on je smrću zgazio smrt i onima koji su u grobovima zajamčio život"


01 ruj 2010 16:25
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 13 post(ov)a ]  Stranica 1, 2  Sljedeća


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron