Sada je: 19 ruj 2018 13:01.





Započni novu temu Odgovori  [ 2 post(ov)a ] 
 Korizma u životu sv. Franje 
Autor/ica Poruka
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2010 22:41
Postovi: 877
Spol: žensko
Post Korizma u životu sv. Franje
KORIZMA U ŽIVOTU SVETOGA FRANJE


slika


Korizmena pokornička stvarnost kod sv. Franje je iskren odgovor na ljubav koju mu je Bog pokazao u Kristu
Isusu. Sam će u Oporuci pozvati: „Svratimo, braćo, pogled na Dobrog Pastira koji je za spas svoga stada podnio
muku križa“ (Op 6). Na svom obraćeničkom putu Franjo je uvijek osjećao nedostatnost. Uvijek mu se činilo da
malo ili ništa ne čini kako bi Gospodinu uzvratio ljubav koju osjeća na svom smrtnom tijelu. Nošen tim snažnim
osjećajima, u duboko proživljenoj vjeri, želio je novom korizmom božićno vrijeme sjediniti s vazmenim, držeći da
su Božić i Uskrs međusobno povezani, te da predstavljaju dva stožera jedinstvene tajne spasenja.

____________________________________________________________________________


Autor: fra Miljenko Šteko

U liturgijskoj godini korizmom se naziva vrijeme priprave na Uskrs, a traje četrdeset dana – od Pepelnice
do Velikog četvrtka. U povijesnome nastajanju, prva kršćanska zajednica najprije poznaje dvodnevni post, koji se u trećem stoljeću širi na Veliki tjedan, a Nicejski sabor godine 325. već je spominjao post od četrdeset dana prije Svetoga trodnevlja. Crpeći bogatstvo povijesno-spasenjskih događaja, počevši od četrdesetogodišnjeg hoda Božjega naroda iz egipatskoga ropstva do izlaska i slavlja u vlastitoj domovini (Jš 5, 10-12), preko iskustva Mojsijeva i Ilijina, pa sve do Isusova četrdesetodnevnoga posta za boravka u pustinji (Mk 1, 13), Crkva ovim pokorničkim vremenom dočekuje proslavu Uskrsa. Poziv je to, povrh svega, promjene srca, nutrine, uz brojna vanjska obilježja različito ukorijenjena u mnogim krajevnim običajima. Nakon Drugoga vatikanskog sabora, u promišljanju ovoga vremena snažno je naglašena usmjerenost pashalnom otajstvu, te uz teme obraćenja i pokore, razmišljanje o krštenju.

Povlačenje iz vreve svijeta

Sveti Franjo Asiški, držeći ovo pokorničko vrijeme priprave na spomen slavlja pashalnoga otajstva osobitim, i nazivajući
ga Korizma nad Korizmama, ipak svoja pokornička vremena želi još proširiti, te sebi uvodi nova razdoblja pokore koja će trajati čak dvije stotine dana u godini. Naravno, potpuno poštujući pokorničku disciplinu Crkve, on želi da priprava za Uskrs bude posebna. Zato traži od sve svoje braće, snagom ljubazne poslušnosti, da ovu korizmu, nazivljući je svetom, u potpunosti obdržavaju. Navest će to najprije u Nepotvrđenome pravilu (NPr 3), a zatim i u Potvrđenom: „svetu četrdesetnicu, tj. do Uskrsa neka poste…“ (PPr 3). Jedna zgoda u širokoj lepezi Franjinih osobitosti opisuje kako je to on sam činio povlačeći se od vreve svijeta:

„Pobožni Franjin prijatelj, zbog svoje privrženosti prema njemu, ispuni mu želju i preveze ga na otok u Trazimenskom jezeru. Franjo sa sobom ništa nije uzeo doli dva komadića kruha. A svoga je prijatelja zaklinjao, prije nego što se otisnuo od otoka, da nikomu ne govori gdje se nalazi i neka ne dolazi po njega do Svetog četvrtka. Tako se rastadoše, a sv. Franjo ostade sam na otoku. Budući da ondje ne bijaše nikakva skrovišta, uđe među šiblje i grmlje koje se zgusnulo nalik nekoj kolibi ili toru. Ondje je on proboravio čitavu korizmu, a da gotovo ništa nije jeo ni pio. Kad je pobožni prijatelj na Sveti četvrtak došao po njega, našao je i ona dva komadića kruha. Jedan je bio netaknut, a od drugog je bila
pojedena samo polovica. (...)


Time što je pojeo samo polovicu kruha, otjerao je od sebe otrov taštine, a neprekinutim postom htio je nasljedovati Krista” (Cvj. 7). Korizmena pokornička stvarnost kod sv. Franje je iskren odgovor na ljubav koju mu je Bog pokazao u Kristu Isusu. Sam će u Oporuci pozvati: „Svratimo, braćo, pogled na Dobrog Pastira koji je za spas svoga stada podnio muku križa“ (Op 6). Toma Čelanski u svom Drugom životopisu kaže: „Po mnogim je naporima i teškim bolestima glasnik Božji Franjo slijedio stope Kristove. Nije stao dok nije ono, što je savršeno započeo, još savršenije dovršio.“ A prispodoba Trojice drugova svjedoči: „Suzdržavao se od hrane i pića zbog uspomene na Gospodinovu muku“ (TD 14). Činjenica kako: „iznad svega poniznost utjelovljenja i ljubav muke toliko se duboko utisnuše u njegovo pamćenje, da je teško uspijevao misliti na nešto drugo...“ (1 Čel 84), olakšava nam shvatiti Franjinu korizmu u došašću. Naime, on uvodi pokorničko vrijeme od četrdeset pokorničkih dana i u došašću, od blagdana Svih svetih pa do predvečerja rođenja Gospodnjega, odnosno Badnjaka. I tada je postio, samujući, moleći i razmatrajući. Dobro je poznato kako se baš u tom vremenu korizme došašća 1223., rodila i ideja poznatih jaslica u Grecciu. I ovu je Četrdesetnicu Franjo naložio, najprije u svom Nepotvrđenom pravilu (NPr 3), a onda i u Potvrđenom: „Neka braća poste od blagdana Svih svetih do Božića“ (PPr 3).


Nastavak u slijedećem postu


13 ožu 2011 01:50
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2010 22:41
Postovi: 877
Spol: žensko
---------
Post Re: Korizma u životu sv. Franje
slika


Božić i Uskrs, dva stožera jedinstvene tajne spasenja

Na svom obraćeničkom putu Franjo je uvijek osjećao nedostatnost. Uvijek mu se činilo da malo ili ništa ne čini kako bi
Gospodinu uzvratio ljubav koju osjeća na svom smrtnom tijelu. Nošen tim snažnim osjećajima, u duboko proživljenoj vjeri, želio je novom korizmom ovo božićno vrijeme sjediniti s vazmenim, držeći da su Božić i Uskrs međusobno povezani, te da predstavljaju dva stožera jedinstvene tajne spasenja. „Njegovu je pamet napose zaokupljala poniznost što se objavila Utjelovljenjem i ljubav što se očitovala u Muci; tako je jedva htio razmišljati o nečem drugom…“ (1Čel 84). Zbog vremenskog računanja i pomičnog datuma za Uskrs, ovo je pokorničko vrijeme često trajalo manje od četrdeset dana te se stapalo s vremenom prave, velike korizme. Bonaventura u svojoj Velikoj Pripovijesti piše: „Po daru se posebne pobožnosti prema Kristu od svetkovine Bogojavljenja… povlačio na samotna mjesta i zatvarao u ćeliju. Neprekidno se, koliko je mogao, uzimajući neznatnu količinu hrane i pića, prepuštao postu, molitvi i
Božjim pohvalama“ (LM IX,2).

I dok će Franjo ovo razdoblja pokore u svom Nepotvrđenom pravilu navesti kao obvezu za sve: „neka sva braća poste... i od
Bogojavljenja, kad je naš Gospodin Isus Krist počeo postiti, do Uskrsa…“, u Potvrđenom pravilu će to preporučiti, obogaćujući preporuku posebnim blagoslovom, pa je zato i nazvana blagoslovljena Četrdesetnica: „A one koji budu dragovoljno postili svetu Četrdesetnicu, koja počinje s Bogojavljenjem i neprekidno traje četrdeset dana, a Gospodin ju je posvetio svojim svetim postom, neka Gospodin blagoslovi, a koji ne će nisu dužni…“ (PPr 3).

Ni ova tri pokornička vremena za Franjinu dušu nisu bila dostatna, zato uvodi i korizmu sv. Mihaela. Za razliku od prethodnih, ovu braći niti naređuje niti preporuča. To je njegova intimna korizma, povezana s velikom pobožnošću prema Gospi i sv. Arkanđelu. Započinjala je u predvečerje Uznesenja Marijina, a završavala zorom blagdana sv. Mihaela arkanđela (usp. 2Čel 197). Baš u vrijeme ove korizme Franjo je dobio Kristove rane. Sv. Bonaventura to prenosi ovako: „Dvije godine prije nego što je dušu predao nebu,
nakon mnogovrsnih napora je, vođen providnošću, došao u osamu na visoku goru koja se zove Alverna. Kad je ondje po običaju počeo postiti četredesetnicu na čast sv. Mihaelu arkanđelu, više nego obično bijaše obasut milinom nadnaravnog promatranja i raspaljen žarčim plamenom nebeskih čežnja; počeo je obilnije osjećati ulijevanje nebeskih darova…“

(LM XIII,1). U petom broju istoga spisa pojašnjava još zornije, opisujući završetak korizmenoga vremena: „sišao je s gore,
noseći sa sobom lik Propetoga, ali ne na kamenim ili drvenim pločama urezan rukama umjetnika, nego na tjelesnim udovima utisnut prstom Boga živoga.“

Gospa, zagovornica sv. Franje i njegovih učenika


Bonaventura će u jedanaestome poglavlju opisati još jednu Franjinu korizmu, povezujući njegovu povezanost s Crkvom i
pobožnost Gospi. Naime, početak te Četrdesetnice bio je na svetkovinu apostola Petra i Pavla, a završetak u zoru svetkovine
Uznesenja Marijina. Piše on: „Majku Gospodina Isusa Krista ljubio je neizrecivom ljubavlju zato što je Gospodina veličanstva
učinila našim bratom i što smo po njoj postigli milosrđe. Nakon Krista najviše se pouzdavao u Nju. Nju je izabrao da bude zagovornicom njemu i njegovima. Njoj je na čast pobožno postio od svetkovine apostola Petra i Pavla do svetkovine Uznesenja“ (LM IX,3).

Tako, u ovih dvjesto dana, ili dvije trećine godine, sv. Franjo živi svoju korizmu moleći i mrtveći se, stvarajući nepatvorenu duhovnost. Čelano će navesti njegove riječi koje opravdavaju njegovu pobožnost u pokori: „…U ovome se posve slažemo ja i tijelo da bez ikakva otpora služimo Kristu Gospodinu“ (2Čel 210). On, siromašak Kristov, lišen svake pohlepe, u svojim korizmama bogati se milošću u snažnim valovima kontemplativne molitve. A radost navire, unatoč, ili baš radi mrtvenja, proživljavajući najdublje uranjanje u Boga. Potreba korjenitih iskustava pokore Prigodom ove velike obljetnice franjevačkoga reda, današnji Franjin nasljednik naglašava: „Osam stotina godina udaljeni od Franjina iskustva mi, Manja braća, pozvani smo susresti se s Evanđeljem, slobodni i nezaštićeni; pozvani smo dopustiti da nas ono prosvijetli i propitkuje, kako bi naš život iznova postigao okus i mladost početaka… Ovo je ono što hoću, ovo je ono što tražim!”(1Čel 22). U tom duhu, možda nam baš u ovoj korizmi može postati jasnije ono što nastavak vapaja želi reći: katkada mislimo da je dostatna dobra volja, a zaboravljamo da je nužna vjera kojoj ništa nije nemoguće (Lk 1, 37). Bez vjere, bez povjerenja, bez prepuštanja Gospodinu, postat ćemo žrtvama naših analiza bez budućnosti, naših siromaštava bez nade u njihovo nadilaženje. Pravilo za samotišta govori o trajnoj potrebi korjenitih iskustava pokore, samoće i molitve…

Korizme dolaze i prolaze. A mi? Isti. Bez korjenitih iskustava. Neka nam primjer sv. Franje pomogne!


13 ožu 2011 02:07
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 2 post(ov)a ] 


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron