Sada je: 23 lip 2018 14:02.





Započni novu temu Odgovori  [ 2 post(ov)a ] 
 Nikola Kekić biskup Križevački 
Autor/ica Poruka
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 23 vel 2009 00:58
Postovi: 2140
Lokacija: Zagreb
Post Nikola Kekić biskup Križevački
Članak iz Glasa Koncila
slika
Tomislav Vuković

Novi križevački biskup Nikola Kekić o grkokatolicima na ovim prostorima

»Nema ljubavi ako se čovjek udalji od njezina izvorišta«


Kako je već obznanjeno, papa Benedikt XVI. imenovao je za novog biskupa Križevačke biskupije mons. Nikolu Ninu Kekića, koji nasljeđuje dosadašnjeg biskupa Slavomira Miklovša koji odlazi u mirovinu. Tko su to grkokatolici, otkuda oni u Hrvatskoj, kako izgleda današnja biskupija koja okuplja grkokatolike, tj. katoličke vjernike bizantsko-slavenskog obreda, kakvo je bilo djetinjstvo novoga biskupa, koji su njegovi planovi i pastoralni prioriteti, i još o mnogim drugim zanimljivim temama razgovarali smo s njime nekoliko dana prije nego je posvećen za biskupa.

Rođen na selu, a građanin od rođenja

Opišite nam ukratko svoje djetinjstvo, jer vjerujem bit će iznimno zanimljivo čuti kako je bilo živjeti na Žumberku prije više od pola stoljeća.

KEKIĆ: Ja sam već po rođenju »stekao« status građanina. Naime, rođen sam u selu koje se zove Stari Grad, zvano po domaćim ljudima i kao Kekići. Sastoji od tri zaselka: Draga, gdje sam rođen, Bedjari i Talani. Oko 2 km od Drage nalaze se ruševine staroga grada Sichelburga, sagrađenog u 13. stoljeću na jednoj uzvisini, po kojemu je, kažu mnogi povjesničari, i cijeli kraj dobio naziv Žumberak. Moji su bili imućniji, jer je djed bio u Americi i kupio više parcela zemlje. Rodio sam se u teškim vremenima II. svjetskog rata. Budući da su dvojica mojih stričeva bili u domobranskoj vojsci a otac je odbijao ići u bilo koju vojsku, partizani su nam u dva navrata za kaznu sve iz kuće oteli. No, preživjeli smo i to, i Bog je dao da se opet gospodarski oporavimo. Škola u Sošicama bila mi je daleko 6,5 km i trebalo je gotovo sat i pol pješačiti do nje. Zimi se trebalo ponekad probijati i kroz snježne nanose. Ispočetka smo imali nastavu u, kako smo je zvali, staroj školi. To je škola koju je prvi križevački biskup Bazilije Božičković sagradio još 1768. godine. Novu školu, sagrađenu 1903, partizani su zapalili 1942. godine. Isto su učinili i sa samostanom sestara bazilijankâ, župnim dvorom i društvenim domom. Prije nego sam 1956. otišao u gimnaziju u Zagreb, u svih osam razreda bilo nas je oko 250 učenika, a danas je sošička škola već godinama zatvorena jer nema djece. Nekoliko njih vozi se svakoga dana u obližnje mjesto Kostanjevac, sjedište općine Žumberak.

Majčina posebna »duhovna žica«

Tko je u Vašem odrastanju molio i pomogao da u Vama sazrije želja za svećeništvom? Recite i u kojim ste odgojnim ustanovama išli prema tome cilju?

KEKIĆ: U našoj kući se molilo, a u tome je posebice prednjačila moja mama Anđa. Nije prošla ni jedna nedjelja ili zapovijedani blagdan a da ne bi nekoliko nas iz kuće išlo na svetu liturgiju ili, kako bismo po domaći rekli, »k maši« u našu župnu crkvu sv. Petra i Pavla u Sošicama, do koje nam je trebalo barem sat vremena. Kad bismo se vratili kući, pozdravili bismo one koji nisu bili u crkvi: »Bog daj dijelak svete maše!«

»Biskup kao pastir mora na prvom mjestu biti što češće sa svojim stadom, s Božjim narodom koji mu je povjeren«

»Najstariji dio biskupije čine grkokatolici Hrvati, Žumberčani, zatim Rusini i Ukrajinci. Vjernika sveukupno ima oko 21.000, organizirani su u 41 župi. Križevačka biskupija broji ukupno 42 svećenika od kojih je 35 u biskupiji, a njih 7 djeluju na ukrajinskim župama u inozemstvu.«
Moji doma odlučili su da me daju »u škole« u sjemenište. Moj kolega, sada već pokojni svećenik Janko Salmić iz Mrzlog Polja i ja zajedno smo bili upisani u Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, tada u Križanićevoj ulici.

Svi mi u sjemeništu bili smo školarci koji su došli da dobrotom sjemeništa nađemo kasnije kakvo zanimanje te se nismo baš bavili mišlju da budemo svećenici. No, poglavari su svakoga pomno pratili i usmjeravali zvanju za koje su smatrali da mu je najprimjerenije. Na mene je u odabiru svećeništva dosta utjecao i moj župnik u Sošicama Stanko Višošević. Valjda sam i po mami imao posebnu »duhovnu žicu« jer su njezine tri tete bile prve žumberačke časne sestre bazilijanke, a isto tako i mamine tri sestre, moje tete, bijahu časne sestre. Jedna od njih časna majka Irena Smičiklas još je i danas vrlo bistra uma i aktivna u 94. godini života. Ja sam pomalo sazrijevao u svome svećeničkom zvanju zahvaljujući upravo svima njima, a ponajviše zahvaljujući žarkim molitvama, postovima i velikim žrtvama moje pobožne majke. Ona je, siguran sam, bila najsretnija onoga krasnog sunčanog dana 1. studenoga 1970. godine u našoj župnoj crkvi u Sošicama kad me je tadašnji križevački biskup Gabriel Bukatko zaredio za svećenika Križevačke biskupije.

Tri prsta - Bog u tri osobe

Predlažem da ukratko hrvatskoj javnosti pojasnite s teološko-povijesnog motrišta tko su to »grkokatolici«?

KEKIĆ: Sama riječ »grkokatolici« govori da su to katolici, a prefiks »grko« što znači da su to katolici grčkoga ili bolje reći bizantskoga, bizantsko-slavenskog obreda. Taj je naziv u službenoj uporabi od 1773. godine kad su se svi grkokatolički biskupi Austro-Ugarske okupili na sinodi u Beču gdje su pod pokroviteljstvom carice i kraljice Marije Terezije raspravljali o problemima svojih biskupija. Oni su u zaključcima te sinode molili da ih se ubuduće više ne naziva »sjedinjenima grčkog obreda« nego »grkokatolicima«.

Križevačka je biskupija u tom kontekstu...?

KEKIĆ: Križevačka je biskupija, prema Zakoniku kanona istočnih Crkava, partikularna ili samosvojna Crkva u Hrvatskoj, Crkva sui iuris, sa svojim liturgijskim, bogoslovnim, duhovnim i pravnim posebnostima. U Grkokatoličkoj Crkvi crkvena godina počinje 1. rujna i završava 31. kolovoza, nekako se poklapa sa školskom godinom. Tijekom godine služi se Liturgija sv. Ivana Zlatoustoga iz 4. stoljeća, a deset puta godišnje Liturgija sv. Bazilija Velikoga, koja također potječe iz istoga stoljeća. U velikoposne dane služi se Liturgija pretposvećenih darova, liturgijski je kruh kvasan, a pričest se dijeli uvijek pod obje prilike. Sakramenti - »svete tajne« krsta i krizme, »miropomazanja«, kao što sam već spomenuo, povezane su te se dijele jedna za drugom. Za valjanost svete ženidbe bitna je nazočnost svećenika, tijekom obreda na glave zaručnika i zaručnice stavljaju se krune ili vijenci - zato se taj sakrament i zove vjenčanje. Grkokatolici se križaju skupljajući palac, kažiprst i srednji prst desne ruke zajedno, što simbolički govori o jednome Bogu u tri osobe: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, a prstenjak i mali prst sklapaju uz dlan, što kazuje da je Isus Krist imao dvije naravi: božansku i ljudsku. I sva su bogoslužja isprepletena Svetim Trojstvom - najvećom tajnom kršćanske vjere. U Grkokatoličkoj Crkvi ima oženjenog i neoženjenog klera, što je baština iz prvih stoljeća kršćanstva. Bogoslov se po završetku svojih studija može po slobodnom izboru oženiti, a nakon toga se redi za đakona i svećenika.

Grkokatolička crkva je ikonostasom podijeljena na crkvenu lađu i na svetište. Ikonostas je ispunjen brojnim ikonama, a glavne su ikona Krista i Bogorodice. Liturgijsko ruho je svjetložute boje na nedjelje i Gospodnje blagdane, zelene na Duhove, plave boje na blagdane presvete Bogorodice, crvene tijekom četrdesetnice, tj. korizme i na blagdane mučenika, te crne boje na sprovodu.

Pohod Simeona Vratanje Rimu

U vezi s prethodnim, podsjetite naše čitatelje na povijesna zbivanja i njihove glavne nositelje, koji mogu odgovoriti na pitanje: Otkada i otkuda grkokatolička biskupija u Hrvatskoj?

KEKIĆ: Poznato je da je dio Slavena, kad su naselili ova područja jugoistočne Europe, primio kršćanstvo po rimskom, a dio po bizantskom obredu i to, razumije se, prije crkvenoga raskola. Nakon okupacije Bosne i Hercegovine od strane Turaka i poraza hrvatske vojske na Krbavskom polju 1493, Hrvatska je bila godinama izložena krvavim pljačkaškim pohodima turskih četa. Autohtono hrvatsko stanovništvo djelomice je bilo pobijeno, djelomice odvedeno u roblje, djelomice se preselilo u Austriju i Mađarsku. Na ta pusta hrvatska područja iz okupiranih krajeva Bosne dolazi vlaško stanovništvo pravoslavne vjere. Prva takve seobe zabilježene su od 1530. do 1538. u Žumberak. Dio žumberačkih uskoka dolazi od Glamoča i Unca, dio iz porječja rijeke Cetine, a njih prate i njihovi svećenici. Kasnije se Vlasi naseljavaju i u Slavoniju. Početkom 17. stoljeća za sve Vlahe u Hrvatskoj osnovan je u Marči, nedaleko od Kloštra Ivanića, duhovni centar s crkvom i samostanom sv. Mihaela arkanđela. Povijest bilježi da se prvi biskup za taj kršćanski svijet zvao Simeon Vratanja. On je bio u vrlo dobrim odnosima sa župnikom Kloštra Ivanića Martinom Dubravićem i zagrebačkim biskupom Petrom Domitrovićem, koji su obojica bili vlaškog podrijetla. Vlaški sinovi Simeon, Petar i Martin dugo su vodili razgovore o sklapanju crkvenoga zajedništva pravoslavnih Vlaha s Katoličkom Crkvom. O tome se vodila i velika rasprava među samim Vlasima. Kad je stvar sazrela, vladika je Simeon u studenom 1611. krenuo u Rim i pred kardinalom sv. Robertom Belarminom ispovjedio katoličku vjeru, prihvativši rimskoga papu za vrhovnoga glavara Crkve, onako kako je to bila praksa u prvih tisuću godina prije raskola. Papa Pavao V. imenovao je Simeona za biskupa katolika grčkog obreda u Hrvatskoj, Slavoniji i Žumberku sa sjedištem u Marči.



Bilo bi dobro proširiti znanje iz opće crkvene povijesti na ovim prostorima, spomenite nekog od zaslužnih Simeonovih nasljednika.

KEKIĆ: Od marčanskih biskupa posebice bih spomenuo Gabriela Mijakića, koji je upravljao biskupijom od 1663. do 1670. On je, naime, umro kao uznik osuđen zbog suradnje s hrvatskim banom Petrom Zrinskim. Zaslužan je i njegov nasljednik Pavao Zorčić, koji je biskupovao od 1671. do 1685. i koji je na zagrebačkom Griču godine 1681. osnovao Grkokatoličko sjemenište. U tom sjemeništu, najstarijoj ustanovi Marčansko-križevačke biskupije, odgojena je sva hrvatska grkokatolička inteligencija.

Kako je došlo do nestajanja te prvotne Marčanske biskupije a osnutka današnje Križevačke biskupije?

KEKIĆ: Politika austrijskih vlasti kasnije će dovesti do toga da se po Hrvatskoj sve više širi pravoslavlje. Rezultat toga bit će i uništenje Marčanske biskupije. Godine 1739. samostan i crkva u Marči spaljeni su, a marčanski se biskup tada povlači u Pribić. Slijede teške borbe grkokatoličkih biskupa Palkovića i Božičkovića s pravoslavnim vladikom u Karlovcu Jakšićem koji se služi svim legalnim i ilegalnim sredstvima ne bi li Žumberak stavio pod svoju jurisdikciju.

Zadnji marčanski biskup Bazilije Božičković upro je sve sile ne bi li se u Hrvatskoj za grkokatolike osnovala druga biskupija, u čemu je imao veliku potporu carice Marije Terezije. Na njezinu molbu papa Pio VI. bulom »Charitas illa« od 17. lipnja 1777. kanonski je osnovao Križevačku biskupiju i prvim biskupom imenovao Božičkovića. Tada su u sastav te biskupije ušli i grkokatolici Rusini iz Bačke. Godine 1779. sjedište biskupije preneseno je na Gornji Tkalec, nedaleko od Vrbovca, a 1801. u Križevce. Za vrijeme vla**** Gabriela Smičiklasa sredinom 19. stoljeća osnovan je Stolni kaptol s četiri kanonika, a Križevačka biskupija postala je sastavni dio Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine ili Zagrebačke metropolije.

Nastankom Kraljevine SHS u sastav Križevačke biskupije ušli su grkokatolici Ukrajinci iz Bosne i Makedonci. Nakon raspada bivše države Sveta je Stolica godine 2001. za grkokatolike u Makedoniji osnovala posebni egzarhat, a 2003. i posebni egzarhat za grkokatolike u Srbiji i Crnoj Gori.

Jedna biskupija u tri države

Predstavite nam ukratko današnju Križevačku biskupiju: njezine granice, koji je narodi čine, broj vjernika, župa, svećenika, bogoslova, sjemeništaraca, redovnika i redovnica, te njezine odgojne, znanstvene, kulturne i izdavačke ustanove.

KEKIĆ: Križevačka biskupija prostorno je najveća naša biskupija. Njoj, naime, pripadaju svi grkokatolici u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Sloveniji. Najstariji dio biskupije čine grkokatolici Hrvati, Žumberčani, zatim Rusini i Ukrajinci. Vjernika sveukupno ima oko 21.000, organizirani su u 41 župi. Križevačka biskupija broji ukupno 42 svećenika, od kojih je 35 u biskupiji, a njih 7 djeluju na ukrajinskim župama u inozemstvu. Bogoslova, Bogu hvala, imamo relativno mnogo - njih 11. Svi studiraju na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Imamo jednog sjemeništarca koji je ove godine maturirao u »Paulinumu« u Subotici. U Križevačkoj biskupiji djeluju sestre bazilijanke dviju provincija: u Provinciji sv. Arkanđela Mihaela sa sjedištem u Osijeku, u kojoj su Ukrajinke, i u Viceprovinciji sv. Bazilija i sv. Makrine sa sjedištem u Križevcima. Obje provincije imaju pedesetak redovnica a u zagrebačkoj rezidenciji križevačkog biskupa pomažu službenice Bezgrešne Djevice Marije iz Provincije sv. Josipa iz Vojvodine. Redovnika trenutno, nažalost, nema.

Vratiti se Bogu i čovjeku

Oče biskupe, čestitajući Vam na imenovanju, opišite odmah na početku Vaš biskupski grb i recite koje ste geslo odabrali za Vašu pastirsku službu?

KEKIĆ: Grb koji sam zamislio podijeljen je na dva dijela. Gornji, manji dio, crvene je boje, što označava nebo, i na njemu su tri zvijezde: s jedne strane tri božanske osobe, a s druge tri nebeska zaštitnika Križevačke biskupi: Bazilije Veliki, Grgur Bogoslov i Ivan Zlatousti. Donji, veći dio grba, plave je boje, što je boja presvete Bogorodice, i na njemu je križ slobodnoga i kraljevskoga grada Križevaca. Križ ima tri grede, a simbolički predstavlja zajedništvo grkokatolika Hrvata, Rusina i Ukrajinaca u Križevačkoj biskupiji. Povrh grba je biskupska kruna, pastirski štap s omotane dvije zmije, što simbolički označava mudrost, i pokraj krune je biskupski križ.

Za svoje biskupsko geslo izabrao sam riječi apostola i evanđelista sv. Ivana: »Bog je ljubav«. On je sav uronio u tu božansku Ljubav i ona ga je vodila čitava života. Ljubav se događa među osobama, a Bog Otac i Sin i Sveti Duh su tri savršene osobe. I čovjek i sve ostalo stvoreno je jedino iz Božje ljubavi. U prvom redu čovjek, jer on je najsličniji Bogu. I dok članove obitelji povezuje međusobna ljubav, dotle je obitelj zdrava. Tamo gdje toga nema, obitelj se raspada. Glavna boljka našega vremena nije ekonomska kriza, nego kriza međuljudskih odnosa, kriza ljubavi, manjak ljubavi među ljudima. A ne može biti ljubavi ako se čovjek udalji od izvorišta ljubavi, od Boga. Stoga je jedini lijek za čovječanstvo vratiti se Bogu i čovjeku.


O našem sjemeništu već je bilo riječi. Ono neprestano djeluje od svoga osnutka 1681. godine i najstarija je odgojna i kulturna ustanova naše biskupije.

Naša konkatedralna crkva sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu ponosi se što u njoj od 1931. godine pjeva Ćirilo-Metodov kor. On danas djeluje kao mješoviti i kao muški sastav. Raduje nas što je u Križevcima nedavno osnovan i katedralni zbor. Pjevanje na bogoslužjima u grkokatolika je jako važno jer se pjeva bez glazbene pratnje.

Godišnjak »Žumberački krijes« doista je krijes u hrvatskom dijelu naše biskupije, izlazi već 32 godine, a pokrenuli su ga godine 1978. naši svećenici Ivan Krstitelj Pavković, tada rektor našega sjemeništa, i Mile Vranešić.

Četiristo godina crkvenoga zajedništva

Pored redovite pastirske skrbi, na što ćete staviti naglasak u biskupskoj službi, tj. kojem ćete zahtjevu ili problemu posvetiti posebnu pozornost.

KEKIĆ: Kratko je vrijeme od moga imenovanja do biskupskog posvećenja da bih razradio plan svoga budućega djelovanja kao ordinarija Križevačke biskupije. Biskup kao pastir mora na prvom mjestu biti što češće sa svojim stadom, s Božjim narodom koji mu je povjeren. No, treba hitno poraditi na liturgijskim i drugim knjigama na hrvatskom jeziku za grkokatolike Hrvate. Pred nama je i veliki jubilej - 400 godina crkvenoga zajedništva u Hrvatskoj, što ćemo slaviti 2011. godine. Za tu veliku obljetnicu treba organizirati znanstveni skup, izdati monografiju o biskupiji, šematizam, organizirati veliku vanjsku proslavu dostojnu toga jubileja. Vrijeme je vrlo kratko i treba nam »zasukati rukave«.


09 lis 2009 19:27
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 23 vel 2009 00:58
Postovi: 2140
Lokacija: Zagreb
---------
Post Re: Nikola Kekić biskup Križevački
Spustimo se na »svjetovno« područje, na kojemu bi bilo dobro podsjetiti čitateljstvo na brojne grkokatolike koji su pridonijeli ne samo crkvenoj nego i znanstvenoj, kulturnoj, prosvjetnoj, pa i političkoj baštini hrvatskoga naroda.

KEKIĆ: Već sam spomenuo da je u prošlosti glavna i jedina duhovna i kulturna ustanova nas grkokatolika bilo naše Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu na Gornjem gradu. Počevši tamo od 1681. pa do 1945. godine sva inteligencija na duhovnom, kulturnom, prosvjetnom, vojnom i drugim poljima ljudske djelatnosti potekla je iz našega sjemeništa. Spomenut ću samo neke: Tadiju Smičiklasa, profesora povijesti i predsjednika Matice hrvatske i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, pisca dvaju tomova »Poviesti hrvatske« i urednika 18 svezaka »Diplomatičkog zbornika Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije«, svećenika pjesnika Jovana Hranilovića koji je kao nitko drugi u svojim »Žumberačkim elegijama« opjevao je život u Žumberku, pjesnika Marka Vukasovića koji je između ostaloga spjevao poznatu pjesmu »Kod kapele sv. Ane«, pjesnika i pisca o žumberačkim narodnim običajima Daniela Gurovića, Božidara Magovca, jednog od čelnika Hrvatske seljačke stranke, još živućeg akademika Milana Heraka koji je napisao brojne članke iz područja geologije, a iz iste obitelji iz Brašljevice bilo je još desetak doktora znanosti. Mi Žumberčani imali smo nekoliko poznatih liječnika, pravnika, sveučilišnih profesora, istaknutih akademskih slikara, visokopozicioniranih časnika. Zagrebački gradonačelnik bio je Nikola Badovinac.


09 lis 2009 19:28
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 2 post(ov)a ] 


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron