Ovom temom želja nam je predstaviti sakralnu umjetnost kroz Oltarne slike. Osim što možemo uživati u divnim umjetničkim djelima, nema boljeg načina da predstavimo i Crkve iz naše blizine ili sa putovanja, jer Oltarna slika daje ''sveti potpis'' cijelom liturgijskom prostoru slikom nam naznačivši i posvetu Crkve određenom svecu. Predstavite Crkve koje su vas dojmile kroz njihove divne Oltarne slike.





Evo jednog divnog pojašnjenja umjetničkog djela u liturgijskom prostoru:

umjetničko djelo koje se nalazi u liturgijskom prostoru ne smije biti u tom prostoru samo zato jer je to umjetničko djelo nekog poznatog autora tko zna kave umjetničke vrijednosti, već je „propusnica“ za ulazak u taj sveti prostor nešto skuplja. Od umjetničkog djela koje se nalazi u liturgijskom prostoru traži se da nam to djelo, ili jednostavnije rečeno, autor tog djela progovori na način svojstven zdravom i ispravnom nauku Crkve. Zatim je potrebno da se uklapa u prostor, da ne iskače iz njega i da usmjeruje na ono bitno što se događa u liturgijskom prostoru za vrijeme bogoslužja i oraspoložuje čovjeka na molitvu i slavljenje Boga.

U ovom radu želio bih prikazati jedno impresivno umjetničko djelo, rad slovenskog baroknog slikara Franca Jelovšeka, koji je dobio zadatak da oslika zakrivljeni kupolasti zid svetišta u franjevačkoj crkvi Uznesenja Marijina u Samoboru. Zidna slika impresionira ponajviše svojom veličinom, ali i sadržajem koji je iznimno bogat. No ono što je važnije od čistog umjetničkog doživljaja jest teološka poruka koju daje ova freska i kako se uklapa u ovaj sakralni prostor. Već i samom laiku, što se tiče poruka ikonografije baroknog slikarstva, jasno je da se na toj slici krije poruka ili bolje rečeno, da se na temelju ove zidne slike može napraviti jedna poduža propovijed.

Franc Jelovšek - barokni slikar

Rodio se 4. listopada 1700 u Mengešu kao sin orguljaša. Prvu pouku o slikarstvu dobio je pri slikaru Janezu Mihaelu Rainbaldu u Ljubljani. Za njegov daljnji slikarski razvoj je bilo gotovo odlučujuće susret sa poznatim talijanskim iluzionističkim slikarom Quaglijem (1668.–1751.), koji je od 1721 do 1723 slikao ljubljansku prvostolnicu. Jelovšekov iluzionizam krenuo je zacrtanim stazama tog lombardskog slikara koji je korisne naputke ostavio u svom remek-djelu, Apoteozi sv. Nikole na svodu ljubljanske prvostolne crkve.

Već 1729. godine Jelovšek se preselio u Ljubljanu i sljedeće godine postao ljubljanski građanin. U Rožni dolini kupio je dvije kuće 1740. godine. Tamo se upoznao s velikim baroknim slikarom Valentinom Mencingerom, kiparom Lehrom i arhitektom Grgurom Mačkom. Jelovšek je umro 31. svibnja 1764. godine u Ljubljani. Na mladoga Jelovšeka utjecale su Quaglijeve freske u ljubljanskoj prvostolnici, koje je možda i pomagao slikati. Nakon toga se posebno posvetio slikanju zidnih slika.

U početnom razdoblju oslanjao se na domaće barokno slikarstvo. 1725. godine naslikao je freske u Zalogu pri Moravčah, potom je oslikao kapelicu sv. Ivana Nepomuka u Tustanju. Iz 1730. godine očuvana je oltarna arhitektura u crkvi na Žalah u Kamniku. Od 1731. do 1734. godine svojim je freskama obogatio crkvu sv. Petra u Ljubljani, 1734 je naslikao Codelijevu kapelu i freske kod Viteza u Ljubljani. Iz 1735. godine su freske u Žalosnoj gori kod Mokronoga.

Još veći napredak je pokazao u svojim kasnijim slikarskim radovima. Uveo je jaču živahnost boja, a najvišu točku je dosegao u naturalističkom slikanju. Župnu crkvu u Kamniku je oslikao 1734. i 1735. godine, 1736. godine župnu crkvu u Lescah, 1737. godine veliki oltar u Nevljah i sa freskom je obogatio ulaz u samostan u Kostanjevici na Krki.

Jelovšek je najuspješniji barokni slikar u Sloveniji, te najvažniji predstavnik iluzionističkog slikarstva ljubljanskog umjetničkog kruga.

PRIKAZ I SADRŽAJ ZIDNE SLIKE

Nastanak oltarne zidne slike

Iluzionistički oltar s prikazom Marijina uznesenja sa svecima (1752) u svetištu istoimene franjevačke crkve u Samoboru pripada posljednjem razdoblju Jelovšekove djelatnosti, koje zamjetnom količinom klasicizma označava daljnji pomak u razvoju njegova stila. Tridesetih godina 18. stoljeća za samoborske je franjevce radio vodeći ljubljanski majstor štafelajnog sakralnog slikarstva Valentin Metzinger, a pedesetih godina 18. stoljeća obraćaju se najznačajnijem ljubljanskom freskistu tog vremena da u čast Blaženoj Djevici Mariji oslika zaključni zid svetišta iluzionističkim prikazom oltara i Marijina uznesenja.[3]

Prema najstarijem opisu prvobitnog samoborskog samostana i crkve, o. Cvekan bilježi podatak o starom glavnom oltaru u crkvi sv. Marije na Polju, koju je franjevcima poklonila vlasnica samoborskog grada Ana Marija Ungnad, supruga bana Tome Erdödyja, 1610. godine. Prvotni drveni oltar franjevci su podigli 1689. godine, a u njegovom središnjem dijelu nalazila se slika na dasci (185 x 115 cm). Stari oltar prenesen je u novosagrađenu crkvu 1722. godine, a 1752. godine uklonio ga je gvardijan Arkanđeo Mihelić. Iznos od 100 forinti, koliko je koštalo slikanje Jelovšekova iluzionističkog oltara, priskrbio je kranjski kapetan Antun Josip Auersperg, gospodar samoborskog grada.[4]

Opis oltarne zidne slike

Iluzionistička konstrukcija Jelovšekova oltara odgovara koncepciji monumentalnih drvenih retabla koji u 18. stoljeću pokrenutim, ali tektonski organiziranim formama prekrivaju cijela svetišta. Uzgon slikanih masa počinje već u podnožju retabla umnažanjem gusto složenih vertikala visokih dvostrukih postamenata, čije donje dijelove sabijaju i flankiraju vrata slikana pri spojevima apsidalnog zida s bočnim stranama svetišta. Već nad samim vratima, na početku fiktivnog ophoda naznačenog cjelokupnom dubinom oltara konkavnim zidom plitkih profilacija dovratnika i završnog gređa, smještena je svetačka konjanička straža. Lijevo je sv. Juraj u vječnoj borbi sa zmajem, a desno sv. Martin po nebrojeni put odsijeca siromahu skute svojega crvenog plašta. Svečanu stražu nastavljaju sveti kraljevi: Stjepan s lijeve i Ladislav s desne strane oltara, uzdignuti visokim postamentima među podnožjima stupova. Od dvojice postrance svetih biskupa, sv. Anastazija lijevo i sv. Nikole desno, odvajaju ih vertikale tordiranih stupova. Skošene linije po kojima su razmješteni likovi svetaca konvergiraju prema središnjoj sceni gdje su oko otvorena groba okupljeni apostoli. Obasjani svjetlom koje dopire kroz otvore u tjemenu i sa strana fiktivnog kupolnog prostora, nekoliko ih uznemireno gleda u prazni sarkofag, a ostali osupnuti prate pogledom Marijino uznesenje na nebo k Presvetom Trojstvu pod baldahinom. Sjedeći postrance na uzdignutim volutama, sv. Florijan na lijevoj i sv. Rok na desnoj strani oltarne atike, pridružuju se nebeskom zboru od velikih i malih anđela koji užurbano sređuju scenografiju gornjeg dijela oltara pridržavajući donatorov grb u tjemenu slavoluka i teški modrocrveni brokat baldahina.

Odmaknemo li se unatrag i pogledamo cjelinu, uočavamo temeljnu kompozicijsku strukturu kojom je Jelovšek objedinio nebeski i zemaljski svijet. Jelovšekova freska dostiže visoki stupanj dekorativnosti i potvrđuje majstorov ugled. Ne može se previdjeti stanoviti zamor masa u odnosu na dinamiku prikaza u župnoj crkvi sv. Petra u Ljubljani ili u župnoj crkvi Marijina uznesenja u Lescu, gdje slikajući istovjetnu temu na svodu svetišta neizbježno zasniva prizor Marijina uznesenja drugačije, ali iskorištava podjednaku impostaciju poletnog i energično pokrenutog Marijina lika. Kromatske vrijednosti Jelovšekove samoborske freske očituju se u svijetlim nijansama ružičastih, bijelosivih, ružičastosivih i žutozelenih tonova, te u naglašenome odnosu komplementarnih boja, koje podcrtavaju temeljni raspored masa unutar slikanoga prostora. Čvrsti volumeni tijela i iluzija reljefnosti pokrenutih draperija dati su modulacijom osnovnoga tona.

Fantastično....odlično Nado... ...bit će posla i za moj fotić....

Bome, bome, naradit će se tvoj fotić nikud bez njega

Životopis i djelo

O njegovoj mladosti se nezna gotovo ništa, predpostavlja se da se slikarstvu učio po Italiji (Rim, Bologna, Venecija ?)[1]. Pouzdano se zna da se je 1727. godine naselio u Ljubljani, kako? i zašto se naselio u Sloveniji?, ne zna se, ali se zna da je prvo djelo napravio u Sloveniji 1729. godine. Naslikao je oko 300 (500?) slika, većinom su to djela religiozne tematike (od svjetovnih je ostalo; pet portreta, pet pejzaža i jedna mrtva priroda). Naročito je često radio za franjevce, tako je opremio brojne crkve i samostane po Sloveniji, Hrvatskoj (Kvarner, Istra i Gornja Hrvatska) i Austriji (Štajerska). Veliki naručitelji bili su mu i velikaške obitelji; Lamberg, Reigersfeld, Breckersfeld i Rasp. Imao je dobre odnose s tadašnjim ljubljanskim biskupom Ernestom Amadejom i župnikom iz Novoga Mesta Jurijem de Marottijem.

Metzingerova djela bila su vrlo neujednačene kvalitete, najvjeratnije stoga jer je imao radionicu, pa je dobar dio njegova opusa bio rad njegovih suradnika. Mnogi njegovi radovi su rađeni na osnovu tipiziranih predložaka, tako da je pojedine slike napravio u nekoliko inačica.

U Sloveniji je najveći broj njegovih djela u; Brežicama, Novom mestu, Kamniku, Ljubljani, Slovenskoj Bistrici i Nazarju. Od svih njegovih slovenskih radova, najpoznatiji je opus slika za ljubljansku crkvu sv. Petra i biskupski dvor u Goričanu (Medvode), danas su te slike pohranjene u Narodnoj galeriji, Ljubljana.

Radovi u Hrvatskoj

* Oltarna slika sv. Ignacija, Crkva sv. Katarine u Zagrebu oko 1730. godine.
* Oltarna slika, crkva Blažene Djevice Marije u Taborskom
* Oltarne pale u franjevačkoj crkvi Marijina Uznesenja, Samobor oko 1730. godine.
* Oltarna slika Uznesenja bl. Djevice Marije 1735. godine za Franjevački samostan Jastrebarsko.
* Franjevački samostan na Trsatu, šest slika; sv. Franjo Asiški, sv. Ante Padovanski, sv. Ladislav Kralj, sv. Bonaventura, sv. Paškval i sv. Ivan Kapistan.
* Zborna crkva Uznesenja Marijina u Rijeci, oltarne pale s prikazima sv. Ante opata i sv. Filipa Nerrija.
* 1757. godine, Oltarna slika s prikazima sv. Margerete, Jelene i Agneze na bočnom oltaru crkve sv. Margarete (iz 1668.g.) u Bakru.
* Oltarna slika u baroknoj crkvi sv. Antuna Padovanskoga u Čabru (Gorski kotar).
* Franjevački samostan Karlovac u svojoj zbirci ima tri njegove slike.