Sada je: 20 ruj 2019 21:06.





Započni novu temu Odgovori  [ 5 post(ov)a ] 
 Ponuda spasenja, o Božiću.. 
Autor/ica Poruka
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 09 kol 2009 11:14
Postovi: 1441
Spol: žensko
Post Ponuda spasenja, o Božiću..
Ponuda spasenja

Svrha Isusova dolaska na svijet je spasenje čovječanstva. I zato proslavljamo Isusovo rođenje, jer u Njemu vidimo Izbavitelja koji nam daje mogućnost da se oslobodimo naslijeđenoga grijeha i steknemo novi život. Hoćemo li prihvatiti tu ponuđenu ruku spasenje, ovisi o nama.

Zato kad sa svojom djecom kitimo božićno drvce, šaljemo darove, čestitke i pripremamo se u radosti dočeka, te zajedno pjevamo, znamo da je to samo mali dio rođendanskoga slavlja koje pripremamo Isusu.
Jer, kad bi nas Isus pozvao na proslovu svoga rođendana, kakav bismo Mu dar donijeli??
Kakvu bismo Mu gozbu pripremili u svojem domu?
Najveći dar kojeg bismo Mu mogli dati je naš život, koji je pun grijeha i opačina kojeg će On očistiti. Vjerujmo da bi smo Ga time razveselili, jer bismo pokazali koliko vjerujemo u Njega i sve ono što je učinio za nas.

Zato molimo da nam „Bog našega Gospodina Isusa Krista, Otac slave, dadne prosvijetljene oči našeg srca da uvidimo koliku nadu pruža Njegov poziv, koliko bogatstvo slave krije Njegova baština među svetima, kolika je u nama koji vjerujemo izvanredno velika Njegova snaga koja odgovara djelotvornosti silne moći Njegove, što je pokaza u Kristu uskrisujući Ga od mrtvih i postavljajući Ga sebi s desne strane na nebesima...I sve Mu je podložio pod noge, a njega dade za Glavu nad svima u Crkvi, koja je Njegovo tijelo – punina Onoga koji ispunja sve u svima“ (Ef. 1:17-23).

Mislimo li da je to dovoljan razlog da dostojanstveno proslavljamo Božić?
Hoćemo li u čestitanju bližnjima reći „Sretan Božić!“ ili „Čestiti Božić!“ svejedno je.
Važnije je što za nas znači Božić i koji je smisao proslave Isusovog rođendana. Kada darujemo djecu, prijatelje i rodbinu, time prikazujemo “Božji dar u Kristu Isusu“ jer „Bog je tako ljubio svijet da je dao (darovao) svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni( Ivan 3:16)


13 pro 2009 14:24
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 09 kol 2009 11:14
Postovi: 1441
Spol: žensko
Post Re: Ponuda spasenja, o Božiću..
Došašće - Isusovo rođenje u povijesti .. i u meni ....i u tebi

Isus Krist je rođen u ovaj svijet, a ne u ovome svijetu. Nije proistekao iz povijesti, On je ušao u povijest izvana. Isus Krist nije najbolje ljudsko biće. On je biće za koje ljudski rod nije nimalo zaslužan. On nije čovjek koji je postao Bogom, već Bog utjelovljen, Bog koji je došao u ljudskome tijelu izvana. Njegov je život najuzvišeniji i najsvetiji, a ušao je kroz najponiznija vrata.
Rođenje našeg Gospodina je došašće, pojava Boga u ljudskom tijelu.
Baš kao što je Isus ušao u ljudsku povijest izvana, mora također ući u mene izvana.

Jesam li dopustio da moj život postane „Betlehem“ za Božjeg sina?
Ne mogu ući u okvire Božjeg kraljevstva ako se ne ponovno ne rodim odozgo, rođenjem koje je potpuno drugačije od tjelesnog. “Moraš se nanovo roditi“ (Iv. 3:7)

Nije to zapovijed, već činjenica koja se temelji na Božjoj vlasti. Dokaz novoga rođenja sastoji se u mojem potpunom predanju Bogu kako bi se „Krist oblikovao“ u meni.
„Djeco moja ,koju ponovno s bolovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama“(Gal.4:19)
I kad se jednom „Krist oblikuje“ u meni, odmah počinje djelovati Njegova narav kroz mene.
Upravo je to omogućeno tebi i meni kroz Otkupljenje čovjeka po Isusu Kristu.

Hoćemo li se ponovno roditi prihvaćanjem Isusa Krista kao osobnog Spasitelja ovog Božića? Tada bismo zajedno s Isusovim rođendanom proslavljali i svoje rođenje koje nas uvodi u vječni život


15 pro 2009 22:12
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 09 kol 2009 11:14
Postovi: 1441
Spol: žensko
Post Re: Ponuda spasenja, o Božiću..
BOŽIĆNA MEDITACIJA

Prepoznavanje Boga

Spasonosna je činjenica da značenje Božića ne može iscrpsti ljudski izričaj, niti ga se može podvesti pod jedan nazivnik. Njegov je tumač Bog koji želi da sudjelujemo na tom otajstvu, koji želi dati sebe, jer je sebe dao u misteriju Utjelovljenja. Spasonosno je to za nas, jer naše ljudsko pregnuće shvatiti sve, uz svu plemenitost takve želje, znači u isto vrijeme djelatno iskriviti sve. Misterij je Božića stvarnost iznad našega poimanja i iskustva no on je u isto vrijeme tako jasan i ljudski da mu ne trebaju tumačenja, slike pojašnjenja, izvan našega ljudskoga iskustva, i to onoga najintimnijeg; nejasnoće dolaze pri posezanju za lažnim nedoživljenim iskustvima.

Tvrdnju da misterij Božića tumači sâm i samo Bog nadopunjuje druga za nas spasonosna činjenica vjere. Tumač je misterija Božića Bog, no uvijek i samo preko nas ljudi. Jer je to spasenje za ljude, božansko u otajstvenoj snazi, ljudsko u pojavnosti.

Čemu ovaj govor o spasenju sada kada govorimo o Božiću, malome Bogu. Ne dolazi li spasenja na kraju njegova života, kada će njegova žrtva donijeti nezasluženi spas čovječanstvu? Upravo ovdje se otvara Otajstvo Božića u još jednoj istini: spasenje počinje od početka, ono je na prvom mjestu, ono je prvotno, te se ne može zamisliti nikakva egzistencija koja nije već od početka zahvaćena tom milošću. Bog nam nudi rođenoga Božića kao življenje u milosti, On nam nudi sebe da ga se prepozna kao život, neizvjestan, upitan i dramatičan, no život s identitetom spašenika.


08 pro 2010 14:43
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 09 kol 2009 11:14
Postovi: 1441
Spol: žensko
Post Re: Ponuda spasenja, o Božiću..
slika Stoga i ovaj Božić može i hoće snagom Božje ljubavi progovoriti ljudima o spasenju. Svjetlom vjere jasnijim biva ovaj milosni nacrt spasenja koji nam se otkriva, daruje po Božiću. Svaki je spasonosni događaj takav poradi toga jer je navještaj Evanđelja, Radosne vijesti koja jamči da je Bog s nama na takvom zahvatu. Radosna vijest o Isusovu rođenju koju navijestiše pastiri tjera na spasonosni stil življenja danas i ovdje. Tjera nas uvrstiti se u niz svjedoka spasenja po sudjelovanju na istom životu koji je s nama dijelio naš Bog. Kao kršćani zapravo smo nasljedovatelji svjedočenja Marije i Josipa. U njihovu životu Kristovo rođenje nije ništa ostavilo netaknuto i nepromijenjeno. Stoga je i sve u njihovu životu otkupljeno po ulozi koju je to dijete imalo u njihovu življenju. Stoga i razmišljanje koje slijedi traga za horizontima življenja spasenja u našem svijetu.
Svjedočenje spasa u iščekivanju

Spasenje je milost djelatna i prije samoga čina. Poziva na, ali i daje snagu svjedočenja u iščekivanju. Naša je europska civilizacija očito zaboravila iščekivati, ne zna čekanje bogatiti nadom. Čekanje je postalo tjeskobno osluškivanje sudbinskih događanja priređenih i vođenih od statističkih neumitnosti i diktata tržišta. Je li zaboravljena u Europi milost dolaska koji nije predviđen? Poznajemo li sve što će nam se dogoditi? Sve nedaće, linije opadanja i grčevitost borbe za sigurnost. Ne znati ništa o nadi koja je nadohvat govori o ne-odgovoru na milost...

Milost - pojam često spominjan ali premalo uziman ozbiljno. Osnovna joj je karakteristika da je besplatan Božji dar. U svom iskonu ona isključuje djela, zasluge, zakone i pravila, no tako snažno zahvaća u tkivo sadašnjice te mijenja i zakone i pravila. Milost nam daje novi identitet koji se sviđa Bogu. Mijenjajući stvarnost, milost je čini i lijepom, kažemo uostalom da su osobe i stvari koje su dobre i svete ujedno i lijepe. Milost je nazočnost spasenja, a spašeni svijet je lijep, spašeni čovjek je tako privlačan. Po toj predanosti klici milosti Marija je i ovdje putokaziteljica; učiteljica čekanja, spasonosnog iščekivanja, koji je daleko od svake pasivnosti, bezidejnog kalkuliranja i čekanja sutrašnjice bez nade, pune katastrofičnih slutnja.

Ipak nije iščekivanje sve, premda u svojoj intenzivnosti vodi do svega. Ono nije puka nostalgija, nanos nejasnih čeznuća. Misterij je Božića zajedništvo, bogatstvo koje ne uništavaju nepotpunosti naših malih pojedinačnih zaleta prema toj velikoj stvarnosti. Čudo se utjelovljenja dogodilo nakon Marijina pristanka biti Majka, ali i nakon Josipova loma sa svijetom svog iskustva, nakon njegova iskoraka u spašeni svijet. Marija je pristala na suživot s Bogom u svojem životu, Josip je pristao na suživot s drugih dvoje ljudi u svojem životu. Upravo je to spašeni svijet. Na tako ljudski način u Božjoj neposrednosti. Ili... na tako božanski način jednostavno ljudski.
Spasonosno je svjedočiti smislu postojanja ili... okupiti se oko djeteta


Zadnja izmjena: zdenka; 08 pro 2010 15:08; ukupno mijenjano 3 put/a.

08 pro 2010 14:44
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 09 kol 2009 11:14
Postovi: 1441
Spol: žensko
---------
Post Re: Ponuda spasenja, o Božiću..
slika Iskustvo Marije i Josipa nadilazi, po sebi lijepu, misao da je vrijedno svjedočiti o smislu postojanja. Oni su svjedočili smislu postojanja, novoj egzistenciji čovjeka u srcu Božjega trojstvenog misterija. Svjedočenje smislu postojanja je služba, stavljanje na raspolaganje postojanju i življenju drugoga, koji bez te službe ne bi (pre)živio. Stoga nije čudo da je Josipova egzistencija odbijanje bilo kakve deklarativnosti; nije u Svetom pismu zabilježena niti ijedna njegova riječ. Djela jesu. Među njima nema niti jednoga koje nije doticalo najvažnijeg: života njemu povjerenih ljudi, Marije i Isusa, i njihove ugroze.

Znak je spašenosti privlačnost novorođenčeta. Upravo se nad malim djetetom očitovala Božja briga za čovjeka. Stoga se i u ljudskoj zajednici, i u našem društvu, očituje skrb za čovjeka u mjeri kako i koliko se skrbimo za novorođenčad. Prihvaćanje čovjeka kao malog djeteta je bezuvjetno, prihvaća se cjelina njegove, bitno buduće, egzistencije, to je humanizam koji ne misli o čovjeku kakvoga mi opisujemo i želimo već o onakvome koji će sam progovoriti o svojoj vrijednosti. Koja li je tek razlika između ispražnjenog humanizma serijskog ili statističkog zbrajanja čovjeka koji ide sve do kloniranja i jednoga kršćanskog humanizma koji vjeruje da će malo dijete _ Božić - postati uzor ljudskog rasta i življenja za sva vremena.

Prevladavajući cinizam našega vremena, čija je snaga preziranje budućnosti i osjećaj dotrajalosti, ne može u konačnici biti pobjednik nad malim djetetom. Spasonosno je stoga okupiti se oko malog djeteta; okrenuti se smjeru odakle se ne očekuje puno. No gdje se postaje sposoban iznova primiti život kao dar. Ovo nas je božansko rođenje rodilo.

Čovjeka treba roditi, no najprije ga treba izabrati kao smisao. Humanizam Božića vidi stavljanje čovjeka u središte društva, ne čovjeka shvaćenog kao ****ćeni narasli ego kojemu sve mora služiti, već čovjeka kojemu se treba dati samoga sebe da bi mu se uopće omogućilo življenje, rođenje. To je Marijin i Josipov humanizam, to je sudbinsko određenje drugim, bližnjim, koji je naša veza s Bogom koji se upravo tako i objavio kao beskrajno bogato zajedništvo. To je humanizam davanja života jer je to jedina sličnost s Bogom Stvoriteljem, koji po ljubavi sve stvara i spašava.

Sve je to sadržano u Marijinu pristanku, očekivanju i darivanju života. Ovaj je blagdan poziv slijediti nju u kojoj nije bilo lijenosti življenja, dosade i neautentičnosti izbora. Njen je izbor bio Bog; izabravši njega dobila je savršenog čovjeka, te je rodivši maloga čovjeka _ Božića - postala i sama potpuni čovjek po volji Božjoj.
Svjedočiti spašenu stvarnost, ili... naći vlastito mjesto

Na tragu suvremenog obezvređivanja ljudskog trajanja, kojemu se želi mehanizirati i rođenje i umiranje, događaj Utjelovljenja _ Božić - progovara o sretnoj izvanrednosti ljudskog postojanja i zajednice u kojoj se čovjek rađa. Ljudsko je trajanje, hod u rasponu od rođenja do smrti, obilježeno susretima čovjeka sa svojim Stvoriteljem. Uzalud tražimo svoje mjesto u svijetu na osnovi kojekakvih analiza i »objektivnih« prosudbi o našoj (ne)sposobnosti ostvariti ovakvu ili onakvu »kvalitetu« života. Spasiti se znači i osloboditi se od posuđenog mjesta za sebe u svijetu, u ljudskoj zajednici, od življenja prema imperativima »ostvarenosti«, postignuća, zasluga i časti.

Bog se je kompromitirao ulaskom u ljudsku stvarnost. Takav je Bog postao ranjiv, njemu se može nauditi, ograničiti njegovu slobodu, ugroziti njegovu egzistenciju, te će morati bježati iz svoje domovine. Bog tako traži svoju domovinu među ljudima; Utjelovljenje donosi konačno ukorjenjivanje u stvarnost. Ništa nam se bolje nije moglo dogoditi, zahvat Božji u tkivo postojanja, Njegovo mjesto u našoj povijesti. Njegovo je mjesto tako nezamjenjivo ali i tako naše da privlači neposredno, otkrivajući nam naše određenje u zajednici - služenje u ljubavi. Svjedočenje spasenja je nalaženje vlastitog mjesta gdje nikako ne možemo postati gubitnici, jer se ne uspoređujemo s nekim iluzornim ostvarenjima, već s životom Isusa Krista koji je najveće gubitke pretvorio u izvore nade našega života.
Spasonosno je naći mjesto u zajednici braće, ili... naše mjesto u povijesti

Iskonski početak može početi samo od čovjeka. Ali da se na njemu i ne dovrši. Što je dokraja njegovo dovršenje, reći će nam otajstvo križa, dogotovljenog življenja koje započe u jaslicama. To je put k uskrsnuću. Stoga je Božić neprispodobivo optimističan. Novi čovjek nije potiranje učinka ranijih generacija, nego njihovo konačno sabiranje, vrednovanje, prericanje u božansku dimenziju. Božić je došao prikupiti našu povijest u Božje ognjište, okućnicu bitka, rekli bi filozofi, polje zračenja ljubavi. Božić je došao prikupiti našu razbijenu povijest, dati joj okosnicu, smjer kretanja. Naš hod u budućnost počinje od jaslica, od zajedničkog početka hodanja s našim Bogom u ovoj povijesti, i kao pojedinaca i kao naroda.

Toliko je rođenja u blagdanu Božića. Toliko je rođenje Boga zapanjujuće, neobično da bi se s pravom blagdan mogao nazivati i blagdanom rođenja; lako mu se stoga i nalaze podudarnosti s blagdanima ponovnog rođenja u drugim religijama. Govor Božića obuhvaća više. Teže je primijetiti ovdje i nasuprotnost rođenju, životu _ smrt. Ovo rođenje upravo provocira smrt, jer iskustveno sjena smrti je nad svakim rođenjem. Stoga svjetlo božićnog blagdana i prosvjetljenja daje vidjeti tamna mjesta zaposjednuta smrću u osobnim ili kolektivnim povijestima. Izvor smrti, grijeh, ne daje nam snage vidjeti svoje mjesto u povijesti i odredišta našega životnog hodočašćenja. Stoga toliko nejasnoće i sukoba i danas u premišljanju naše povijesti. Povijest _ mjesto susreta s iskustvima ljudi koji nam pripraviše sadašnjost - postala je tako mjesto razdora o našem identitetu.

Svjedočiti spasenje odnosi se i na oslobađanje povijesti, davanje mogućnosti »progovoriti« onima koji su joj bili protagonisti, vidjeti znak koji nas vodi k izlazu. Evanđelisti su nam zabilježili Radosnu vijest: Dijete nam se rodilo. Ono je izlaz, Spasitelj. Naša nas povijest može poučiti o istome znaku spasa; u toj je povijesti ipak toliko traženja Boga, na istinskim i na lažnim putovima, toliko želje zamijetiti Ga u svojem vremenu, toliko čežnje za novim rođenjima, novim počecima, toliko spremnosti ugraditi se u budućnost novog pokoljenja; toliki u toj povijesti nalikovaše Mariji i Josipu.

Zbog svega toga milost spasenja nuka nas zabilježiti i ovoga ljeta Gospodnjeg dvije tisuće i prve u kronici našega života i naše povijesti spasonosnu Radosnu vijest: Danas nam se rodio Krist; dođite poklonimo se!

P. Ivica Musa, SI

Glas Koncila,


08 pro 2010 14:54
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 5 post(ov)a ] 


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron