Sada je: 20 ruj 2019 20:36.





Započni novu temu Odgovori  [ 2 post(ov)a ] 
 Povijest konkatedrale u Osijeku 
Autor/ica Poruka
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 25 svi 2009 23:23
Postovi: 1217
Lokacija: Osijek
Spol: muško
Post Povijest konkatedrale u Osijeku
Počeci kršćanstva u Mursi (staro ime Osijeka) sežu u 1. stoljeće. Po predaji, tu je kršćanstvo propovijedao učenik svetog Petra i njegov treći nasljednik na papinskoj stolici papa Klement I (91-100). On ovdje utemeljuje biskupsko sjedište.
Zatim su, kroz 20 vjekova, mnogi događaji mijenjali lice grada, kršćanstvo satirali ili uskrisivali. Iz dokumenata 14. stoljeća je razvidno, da u gradu (u Tvrđi) postoji crkva i župa. Godine 1525. grad osvajaju Turci. Kršćani su rastjerani ili anonimni. Poslije sloma turske sile 1687. možemo podrobno pratiti rast i razvitak organiziranog crkvenog života u gradu.

Gornjogradska župa nastala je zapadno od Tvrđe. Tu je 1732., na groblju, podignuta prva župna crkva, 1735. zbog opasnosti od širenja zaraze kuge groblje je posuto vapnom i zatrpano, a goblje je premješteno u ulicu Sv. Ane. Na mjestu stare crkve (nekada Crkveni trg, danas Trg Ivana Pavla II) podignuta je župna crkva Sv. Petra i Pavla u baroknome slogu dužine 33 i širine 15 metara s jednim tornjem i četiri oltara u njoj i počele su se voditi i matične knjige.

U 19. stoljeću crkva je postala malena i neugledna usred novih građevina.
Biskup Strossmayer 1866. daje prvi poticaj za gradnju nove crkve. Grad, patron župe, 1870. utvrđuje način sabiranja novca. Sve je išlo sporo, dok nije imenovan novi župnik Josip Horvat.
Natječaj za nacrte raspisan je 1892. i od pristigle 32 ponude najbolju ocjenu dobio je njemački arhitekt Franz Langenberg.

Posljednju svetu misu u staroj crkvi služio je župnik Josip Horvat. 14.travnja 1894. nakon čega je obavljen prijenos euharistije privremeno u crkvu Sv. Roka.

Gradnja crkve počinje 7. listopada 1894. dijelom na mjestu stare crkve, koja je uklonjena. Temeljni kamen je osobno postavio i posvetio biskup Josip Juraj Strossmayer.
Na čelu pothvata je arhitekt Langenberg, građevinske radove preuzima Josef Schmalzhofer, a klesarske Eduard Hauser, oba iz Beča.

Iznenada, početkom 1895. umire arhitekt Langenberg, a na njegovo mjesto izabran je bečki arhitekt Richard Jordan. Gradnja se nastavlja i svi građevinsko-klesarski radovi bivaju završeni u roku, 1898. godine. Troškovi gradnje iznosili su 613.308 forinti. Nastavlja se unutrašnje uređenje crkve.
Godine 1929. u crkvu je uvedena električna rasvjeta.



Posvetu nove crkve obavio je biskup Strossmayer 20. svibnja 1900. (koji je upravo navršavao 85 godina života i 50 godina biskupske službe) i njegov pomoćni biskup dr. Anđelko Voršak.

Zidana je fasadnom opekom (tri milijuna komada) i kamenom. Za uređenje poda, prvi put nakon rimskog doba, upotrebljen je beton. Za izradu krovne stolarije korišten je jasen iz Slovenije, te slavonski hrast. Za gradnju unutarnjih u****ih i pot****ih stupova, za okvire prozora, te za kamene ukrase i kipove korišten je mađarski kamen, kamen iz kamenoloma Glogovica kod Slavonskog Broda. Vrata su izrađena od slavonske hrastovine, rad osječkih stolara.
Ukupna površina crkve je oko 1070 m4, dužine 59 m, širine 21-30 m.
Slog crkve je neogotički. Tlocrt ima oblik križa, a unutrašnjost je podijeljena na tri lađe. Pobočne lađe su prekinute poprečnom, a srednja završava apsidom, poput starokršćanskih bazilika. Tri gotička portala s istoka vode u crkvu, a četvrti je na sjevernom zidu. Svaki ukrašen reljefom. Strop nose 25 kamenih stupova, ukupne površine oko 35 m4, prividno složeni od više manjih polustupova. Toranj, visok 90 m, podijeljen u četiri galerije, ima četiri velika zvona. Peto, najmanje, je na tornjiću iznad križišta crkve. Na sjevernom i južnom zabatu transepta su po tri kamene skulpture. Glavni oltar u svetištu (dar biskupa Strossmayera) posvećen je patronima crkve i župe, apostolima sv. Petru i Pavlu, između kojih je kip Srca Isusova. Slijede oltari Blažene Djevice Marije i sv. Terezije Avilske. Sva tri je klesao u kamenu Ivan Novotny. Naredna dva oltara: sv. Josipa i sv. Antuna Padovanskog rad su kipara Fellnera iz Leibnitza.

Vitraji. U gotičkoj arhitekturi težine su svedene na stupovlje. Zidovi, koji u tom slučaju nemaju ulogu glavnih nosača, mogu biti otvoreniji. Otuda u gotičkim crkvama mnogi prozori, najčešće oslikani bojanim staklom, vitraji. Dnevno svjetlo koje kroz njih prolazi daje bojama intenzitet i sjaj, a u crkvi stvara prostor odijeljen od vanjskog svijeta, koji u čovjeku potiče nova, vjerniku primjerena raspoloženja.
Crkva ima 33 vitraja s likovnim sadržajem i 7 s koloriranim ornamentima. Svi su rad bečke firme Gold. U svetištu 7 vitraja slikaju život apostola Petra i Pavla, a 5 otajstva slavne krunice. U lađama: po 5 otajstava radosne i žalosne krunice. Zatim 7 vitraja prikazuje svetačke likove, a 4 prizore Isusovog života.
vitraji - otajstva radosne krunice

slika slika slika slika slika
vitraji - otajstva radosne krunice

Gotičke crkve redovito nisu oslikane. U osječkoj crkvi je to ipak učinjeno. Slike je radio Mirko Rački: svod u tehnici kazeina, a zidne plohe a la fresco. Taj veliki posao trajao je 4 godine (1938-1942). Ikonografski program dao je kanonik dr. Ivan Rogić i župnik Matija Pavić.

Slikar je imao zadatak, da slike budu u skladu s arhitekturom, te da pojačaju arhitektonski dojam ponutrice. Upravo radi toga je na okomitim plohama slike radio plošno, isključivši perspektivu, a plastičnost figura sveo na najmanju mjeru. Slikanje stropa bio je još teži problem, jer su površine veoma izlomljene. Slikar je odlučio da likovi lebde želeći postići iluziju neograničenog prostora. Ukupno je oslikao 1150 m2. Boje slika su svjetle i hladne, «da stakleni prozori crkve sa svojim jakim bojama ne ubiju slike», govorio bi Rački. Slike i danas svojim hladnim tonom daju stanovito dostojanstvo prostoru. Freske iznad lukova donose poglavito novozavjetne motive (život Isusov), nekoliko pojedinačnih svetaca (David, Cecilija), a uz likove Petra i Pavla, koji sjede na prijestoljima, stavljeni su hrvatski sveci Nikola Tavelić i Marko Križevčanin, odnosno slavenski apostoli Ćiril i Metod. Slike na stropu sadrže nekoliko tema: nad orguljama starozavjetni motivi; u drugom i trećem četvrtastom polju odabrani svetački likovi ilustriraju sadržaj osam Kristovih blaženstava. Na cijelom području poprečne lađe su motivi Posljednjeg suda. Na polju svetišta uprizoreno je otajstvo Euharistije.
Orgulje je 1933. gradio Hans Mauracher iz Salzburga. Obuhvaćaju 59 registra, tri manuala sa po 58 tipki i pedal sa 30 tipki. Imaju 2450 svirala od kojih je najeće dužine 8 m, a najmanje 2 cm. Sistem prijenosa je elektropneumatski. Godine 1978. su temeljito obnovljene i imaju elektronski upravljački mehanizam.

slika
svetište

Tijekom agresorskih napada na Osijek 1991. i 1992., gotovo godinu dana iz dana u dan Župna crkva sv. Petra i Pavla, simbol katoličkog puka Osijeka i okolice, sustavno je razaran. Već prvi projektili upućeni na grad pogađaju upravo tu crkvu. Ukupan broj izravnih pogodaka je preko stotinu.
I pored svega, ovo je svetište tijekom ratnih strahota bilo mjestom hodočašća vjernika i blagovanje Euharistije. Služba Božja ponekad se nije prekidala niti za vrijeme objave zračne ili opće opasnosti.


18 lis 2009 09:12
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009 17:37
Postovi: 1839
Spol: žensko
---------
Post Re: Povijest konkatedrale u Osijeku
Kreso hvala sto si stavio slike i povijest nase lijepe konkatedrale :sll:


22 lis 2009 00:00
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 2 post(ov)a ] 


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron