Sada je: 23 tra 2014 11:23.





Započni novu temu Odgovori  [ 54 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeća
 Povratak nade, Tomislav Ivančić 
Autor/ica Poruka
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3581
Spol: žensko
Post Povratak nade, Tomislav Ivančić
Proslov

"Knjiga "Povratak nade" dragocjeno je štivo o utjehi i nadi. Namijenjeno je svima koji pate, koji imaju potrebu za utjehom, za lijepom i vjerodostojnom riječi, za nadom i povjerenjem. Riječi koje vam govori prof. Ivančić, kršćanske su i duboko ljudske.
One upućuju čovjeka kako da živi mudro i mirno u suglasju sa samim sobom, poštivajući onaj najbolji dio sebe koji je u skladu s Božjom riječi i s tisućljetnim čovjekovim iskustvom.
Čitajući ove retke dolazimo do saznanja da je moguće živjeti dobro i ponašati se plemenito. Dobrota, ljubav, suosjećanje, vraćaju nam se u obliku duhovnih darova koji nam donose mir, opuštenost, povjerenje da smo vođeni, da Bog bdije nad nama. I kada je najteže, kada se gube najbliži, kada se čini da je sve propalo, riječi prof. Ivančića melem su iz kojeg izrasta nova nada. "


07 srp 2009 12:45
Profil
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3581
Spol: žensko
Post Re: Povratak nade, Tomislav Ivančić
Život je zadaća

Ne propusti dan

"Život je zadaća. O ispunjenju te zadaće ovisi hoćeš li biti sretan u životu ili će tvoj život biti promašaj. Darovan ti je ovaj dan koji je pred tobom. On ti je dobra prilika. Što ćeš s njime učiniti?
Dan možeš promašiti bezbrojnim lutanjima prostorima, ulicama, nazivanjem prijatelja ili gubljenje vremena u nevažnome čitanju, slušanju, zastajkivanju. Možeš se prepustiti beskorisnom drijemanju. Isto tako taj dan može postati osloncem kojim ćeš se oslanjati u svojoj budućnosti. Sve ono što si u prošlosti krivo učinio, danas možeš popraviti. Danas možeš napisati pismo na koje se već dugo od tebe traži odgovor. Danas možeš početi učiti jezik koji bi htio. Danas možeš posjetiti bolesnika, zatvorenika, prognanika. Danas možeš pročitati knjigu ili neko dobro štivo i obogatiti svoje srce. Danas možeš početi moliti odvažno, odlučno i ustrajno. Danas možeš završiti onaj posao koji već dugo čeka na tebe. danas možeš nazvati prijatelja i obnoviti staro prijateljstvo. Danas se možeš trgnuti iz svoje letargije, obamrlosti i uspavanosti te započeti novi život. Danas možeš poći na ispovijed i skinuti sa sebe teret grižnje savjesti. Danas možeš početi učiti da konačno položiš ispit. Danas možeš početi vježbati da više ne budeš razdražljiv prema svome bračnom drugu, prema djeci, prema kolegama na poslu. Danas se možeš odricati, postiti, žrtvovati, darivati nekoga. danas možeš, dakle, obogatiti svoj dan. Prepustiš li još jednu priliku, ostavit ćeš za sobom još jedan prazan dan koji će te opterečivati, činiti razdražljivim i pomalo rastatkati. Pred tobom je, dakle, život i smrt. Na tebi je da biraš.
Zemljom prolaziš samo jednom. I ovaj dan ti je samo jednom darovan. On se nikada više neće vratiti. Ono što je jednom ostavljeno praznim nikad se više ne može ispuniti. A ono što si danas ispunio, nikad se više ne može isprazniti. Što danas načiniš, u vjećnosti ćeš uživati. Sve što danas propustiš, nikada više nećeš nadoknaditi. Vrijeme je dar u kojem rastemo ili u kojem se snizujemo.
Stari Rimljani govorili su: Nulla dies sine linea - nijeda dan bez povučene crte.
Život je borba - kaže Sveto pismo. - Svaki dan treba iznova uzeti svoj križ - kaže Isus - kako bi mogao biti njegovim učenikom.
Svijet u kojem živimo suprotstavlja nam se. On te želi zaustaviti da ideš u susret životu. Sve oko tebe sprečava te da činiš dobro djelo, da učiniš novi korak, da ispuniš svoje vrijeme. Tek ispunjeno vrijeme je vječno vrijeme. Valja ti se boriti, opirati i odricati.
Započni odmah. Najprije se pomoli Bogu da dobiješ snagu kako danas ne bi promašio dan, već ga ispunio. Uvečer bit ćeš sretan jer je za tobom ispunjen dan na koji se možeš zauvijek osloniti."

Povatak nade, Tomislav Ivančić


07 srp 2009 13:00
Profil
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3581
Spol: žensko
Post Re: Povratak nade, Tomislav Ivančić
Život je zadaća

Gospodar vremena

"Rađa se nova godina.S njome naše nade i naše čežnje. Kao da nešto sudbonosno visi u zraku i kao da bi se od stijene vremena trebala odvaliti gromada nekog novog zaokreta. Nova godina čini se poput čarobne kutije iz koje bi trebale izići nova Zemlja i nova era čovječanstva.
Nova godina i ispunjenje nada ne ovise o vremenu, već o čovjeku. Samo novi čovjek može stvoriti nova vremena. Jer, čovjek je iznad vremena. Pregazi li ga vrijeme, tad će se naći pod vremenom, pod kotačima povijesti.
Čovjek je, naime, svevremen i vremenit. On je ukovan kao u krletki u prostor i vrijeme. Ne može se otisnuti od zemlje u neki neomeđen prostor i ne može se istrgnuti iz jurnjave vremena. Vrijeme ne možemo zaustaviti, ne možemo se vratiti, a ne možemo ni uskočiti u budućnost. Vezani smo za vrijeme i s njime se krećemo. Kao zarobljenici, prikovani smo uz kola Kronosa - vremena. Prošlost smo napustili i u nju se više ne možemo vratiti. Svaki trenutak našeg života, svaka sekunda je neponovljiva. Samo jednom se prolazi svakim danom. Prošlost je bila naša prilika. Ali njome više ne raspolažemo. Ona nas može slaviti, hvaliti i pripremiti nam bezbrižnu budućnost, a može nas poput olovnih utega opteretiti. Sjetimo se što znači grižnja savjesti, što bol za izgubljenim danima, praznim životom, neispunjenim vremenom i prošlošću koja optužuje. Ali, sjetimo se također koliko poleta, ponosa i mira daje prošlost u kojoj smo obrisali nekome suzu, oprostili uvreditelju, nekoga izvukli iz opasnosti i krize, završili školu, žrtvovali se u nekom uspješnom poslu, ispunili neki program, učinili neko dobro, okajali grijehe, skinuli grižnju savjesti, pomirili se sa zavađenima, poklonili vrijeme, utješili tužne, podržali napadnute, nahranili gladne. Vrijeme nas može liječiti ali nas može činiti i bolesnima. S vremenom, dakle, treba postupati razborito. Vrijeme je ponuda da ga se ispuni nečim vrijednim. Tako je nova godina nova ponuda. Čime ćeš ispuniti novu godinu?
Budućnost čeka pred tvojim vratima, ili bolje, nadire na tvoja vrata. Vrijeme nezaustavljivo teče. Ono traži tvoju budnost, kako ne bi prošlo kraj tebe prazno. No, budućnošću ne raspolažeš. Ona ti može biti dana, a može i ne stići do tebe. Jer, smrt nije u tvojoj vlasti. Budućnosti se možeš samo nadati. Ona je dar. Ona je tvoja dobra prilika. Sve možeš ispraviti prihvatiš li odmah budućnost. Dobro djelo, suza pokajanja, pomirenje, korak naprijed u radu, učenju, molitvi i ti si spašen, ušao si u spasonosno vrijeme. U našem ljudskom vremenu, naime, postoji i Božje vrijeme koje spašava i ispunja naše prazne dane. Našu zlu prošlost dohvaća Božje spasonosno vrijeme i ono razara tvoju zlu prošlost vraćajući te novoj, dobroj, čostoj, ispunjenoj budućnosti. Zato je nova godina puna očekivanja. Ona čeka na te. Samo ti možeš novu godinu učiniti sretnom. Sve što dadeš novoj godini bit će tvoja sretna ili nesretna godina. Nova godina je poput prazne kočije koja ti se nudi da je ispuniš. Možeš je ispuniti ispravljanjem zle prošlosti, možeš je ispuniti tvojim dobrim srcem i hrabrim naporima, možeš je ispuniti prijateljskim drugovanjem s ljudima i ponajviše s Bogom. Može se reći: vrijeme – to si ti.
Jednom će seraskinuti okovi prostora i vremena i tad ćeš ugledati svoje vrijeme kao svoj život. Tvoja vječnost bit će onakvom kakvo je bilo tvoje zemaljsko vrijeme.
Vječnost – to je tvoje oslobođenje krletke vremena , kočije vremenske jurnjave. No, ti si već sada ne samo vremenit, nego i vječan. Tvoj duh, tvoja savjest, tvoja dobrota, ljubav, mir i sloboda, tvoja dobra djela, nastojanje za boljim životom, tvoja molitva, tvoja vjera – to su vječnost u tebi. Dok te tijelo čvrsto veže uz vrijeme, tvoj duh slobodno živi nadvremenski. Imaš mogućnost da svoje vrijeme ispuniš nadvremenskim sadržajima. Tada nadilaziš sva vremena, svevremenit si. I pobjednik nad prolaznošću i praznim vremenom.
Moli Boga da svaki trenutak tvoje nove godine nosi neuništivo sjeme i klivu vječnosti. Neka ti je blagoslovljena nova godina."

Povratak nade, Tomislav Ivančić


Zadnja izmjena: Lana; 09 srp 2009 12:54; ukupno mijenjano 1 put/a.

08 srp 2009 15:44
Profil
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3581
Spol: žensko
Post Re: Povratak nade, Tomislav Ivančić
Život je zadaća

Život je borba protiv tmine

"Čovjek ograničeno spoznaje. Svjesni smo tek oko tridesetak posto stvarnosti oko nas, dok sve ostalo, a to znači preko sedamdeset posto za nas je skriveno, potopljeno u oceanu nesvjesnoga. Područje svjesnoga je poput ledenjaka, šiljak kojeg strši nad površinom mora, a sve ostalo je pod morem. Mnogo toga smo spoznali ali daleko više nam je pod morem. Mnogo toga smo spoznali ali daleko više nam je ostalo nepoznanicom. Zapravo temeljne stvari života ne poznajemo. Još uvijek, kraj vrhunske znanosti, ne znamo, odakle sno došli na ovu Zemlju, iz kojeg smo tame izronili rođenjem i istovremeno ne znamo kamo se spuštamo, u kakav mrak i tamu umiruću ulazimo? Ne znamo čak ni zašto moramo živjeti, ni zašto sve ovo postoji. Temeljne istine našeg života ne spoznajemo razumom, nego vjerom.
Vjera ili nevjera u Boga je zato problem koji se ne da jednim rezom razriješiti. Život se odvija u stalnoj borbi protiv mraka i tmine, u nastojanju da prikupimo što više svjetla spoznajama, istraživanjima, radom, razmišljanjem. Imamo dovoljno svjetla da možemo povjerovati da Boga ima, ali i dovoljno mraka da možemo vjerovati da ga nema.
Židovskom rabinu došao je čovjek, prognan ratom sa svoga ognjišta, koje je spaljeno, rodbina mu je ubijena a on je jedva izvukao živu glavu. Viknuo je rabinu: Zar ti još uvijek možeš vjerovati, nakon ovako krvoločnog rata, da postoji Bog? Rabin ga je mirno pogledao a onda odvratio: Zar ti i nakon ovako užasnog rata, možeš vjerovati da Boga nema?
Čuo sam u životu bezbroj prigovora vjernika: Kako može netko ne vjerovati u Boga. Ali čuo sam i pitanja s druge strane: Kako čovjek još može vjerovati da postoji Bog? I jedno i drugo pitanje treba shvatiti ozbiljno kad da izgovaraju ljudi s uvjerenjem u sebi. Sigurno, odlučujuće je kamo gledaš. Prevrne li ti se čaša puna vina, te se jedva spasi polovica sadržaja, hoćeš li reći: Ah, upropastilo se vino ili odgovoriti: Krasno, ostalo još pola čaše. Vjernik vidi Božju nazočnost koja izbija iz svakog detalja procvjetale voćke, iz psa koji maše repom, ptice koja prelijeće tvoje dvorište, u dostojanstvenom galopu konja livadom, u djevičanskim vrhuncima planina, u tajanstvenim dubinama mora, u zvjezdanom nebu, u vlastotoj savjesti, u djelovanju tvoga tijela, u postojanju svemira i svega stvorenog. I ateist može reći, da mu dokazi, da Boga nema, izviru iz svakog detalja života. Čini mu se kao da je slučajno došao na svijet, da se stvaranje svega može objasniti i slučajnim miješanjem materijalnih zakona i energije, da nepravda pobjeđuje u svijetu, da bolesti i smrt nose konačnu riječ, da zločinci bivaju pomilovani, a nevini zatvarani, da smo iz ništavila izišli i u ništavilo ulazimo, da pogibaju i umiru nerođeni i rođeni i da je ljudski život nevažan, da konačno ne možemo ni znati i ne znati, ima li Boga.
No, vidiš li u svijetu previše mržnje, ne znači da nema i ljubavi. Ako je na Sjevernom polu pola godine mrak, ne znači da svjetlo ne postoji. Ako je čitavu zemlju prekrila mržnja, nepravda i Božja odsutnost, ne znači da u najmanjem cvjetiću i u malenom kamenčiću na dnu mora ne svijetli Božja nazočnost. Dobrota je neuništiva, svjetlo je neuklonjivo, ljubavi je uvijek bilo i ima je. Možda je samo potrebno otvoriti oči, okrenuti glavu i pokušati oslušnuti i već je sve drukčije. Odlučiti se za svjetlo i za dobro ipak je u životu najvažnije. Ovdje te čeka Bog."

Povratak nade, Tomislav Ivančić


09 srp 2009 12:53
Profil
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3581
Spol: žensko
Post Re: Povratak nade, Tomislav Ivančić
Život je zadaća

Izvor našeg života

"Radosno te pozdravljam, poštovani čitatelju. Pozivam te da kroz ovo razmatranje zajednički zakoračimo u ljepote našeg postojanja. Prve istine o tebi obično su najjednostavnije. Jesi li ikada pomislio da je najveći problem filozofije i čovjekove spoznaje pitanje, zašto uopće nešto postoji? Zašto nije ništavilo? Naime, ako sada nije ništavilo, onda znači da nikada nije ni postojalo. Da je jednom postojalo apsolutno ništa, onda bi i sada postojalo apsolutno ništavilo. Budući da susrećeš svijet oko sebe, spoznaješ sebe, znači da ne postoji ništavilo. Postojanje ili bitak je oduvijek, ništavila nikada nije ni bilo. Bitak je vječan. Dakle, on nema početka. U tom bitku postoji život, dakle, i on je vječan. Taj apsolutni i vječni bitak nazivbamo Bogom. Znači Bog je odvijeka, nikad nije postao nego naprosto jest. Bog je netko, dakle, koji nikad nije postao i nikad ne može prestati. Od takve istine čovjeku se može zavrtjeti u glavi. Bog nikada, nikada ne može prestati biti. Imamo osjećaj, kao da se Bog nikada ne može odmoriti, promijeniti, ne može prestati biti. On može biti samo bitak, postojanje, egzistencija.
Dakle, ako uopće nešto postoji, onda sigurno postoji Bog. Mi smo nepostojani, došli smo iz ništavila i ulazimo u ništavilo, mi nismo odvijeka i zauvijek. Mi se mijenjamo. Mora biti netko tko se ne mijenja. Kad bi se Bog promijenio, dakle, kad bi od bitka postao nebitak, onda više ništa ne bi postojalo, bilo bi apsolutno ništavilo. Bog je na neki način osuđen zauvijek biti.
Pitaš li se odakle svemir, odgovorit ćeš da ne znaš. Znanost pokušava odgovoriti na pitanje, kako je nastala Zemlja, svemir i Sunčev sustav. Znanost pretpostavlja materiju prije nego je nastao svemir, ali pitanje je kad je nastala prva materija, odakle ona? ili, zapitaš se gdje je kraj svemiru? Ili još drukčije, na čemu svemir stoji, da li u ništavilu ili na nečemu?
Ako je Bog apsolutni bitak, onda on nije materijalan. Znači svemir može stajati na nečem nematerijalnom. Om stoji na duhovnom, na Božjemu dlanu.
Ne može se stići do Boga tako da ideš do kraja svemira i tamo pronađeš Njega. Bog je u svakom djeliču bitka, materije i tvoga tijela. Nema gdje Ga nema.
Bitak nam je velika zagonetka, ali i svemir i njegovo postojanje također. Promatraš li Zemlju sred svemirskog prostora, tada vidiš da je ona, čini se, jedini nastanjiv, pitom, domaći prostor. Kad su se prvi američki astronauti vraćali s Mjeseca i izdaleka ugledali Zemlju uzviknuli su: O, kakve ljepote! Usred užasne kamene pustinje u svemiru, Zemlja je jedini prostor u kojem čovjek može živjeti. Zemlja je naš jedini dom. Tko je Zemlju zaokružio, na njoj stvorio život i predao je čovjeku da njome upravlja? Tkoje smjestio Zemlju sred Sunčevog sustava da se vrti oko svoje osi, da bude okrugla i da u njoj vlada sila teža? Tko ju je načinio prekrasnim vrtom?
No, pitanja te vode dalje i dalje. Tko je čovjek? Odakle i gdje su počeli ljudi? Očito je da život nije mogao nastati slučajno jer slučaj ne postoji. Kad bi bilo slučaja, ne bi bilo zakonitosti, dakle, ni mogućnosti znanosti. Kad bi nastajalo slučajno, sve bi bilo moguće i ništa ne bi bilo nemoguće.
I otkuda ti? Nevjerojatno, ti nemaš koga pitati, odakle si došao na Zemlju, zašto smiješ i moraš ovdje živjeti, jer svi ljudi stoje pred istim upitnikom, svi jednako traže odgonetku te zagonetke.
Otkad postoji čovječanstvo vjerovalo se da postoji izvor iz kojeg smo potekli, a to je Bog. Pokušaj danas o Njemu razmišljati, ali pokušaj Mu reći bar jednu riječ. Ti su tu, o Bože. Uši tako u prostore Božje stvaralačke radionice."

Povratak nade, Tomislav Ivančić


10 srp 2009 13:26
Profil
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3581
Spol: žensko
Post Re: Povratak nade, Tomislav Ivančić
Život je zadaća

Živjeti više

"Ti živiš. Živjeti - što to za tebe znači? Živjeti duže, živjeti ljepše, živjeti korisnije ili živjeti punim životom. Jedna poslovica kaže. Pravi umjetnici života ne žive duže, ali žive više.
Život ne možeš produžiti ni jednu sekundu. Život ne zavisi o tebi. U rukama si onoga koji ima vlast nad životom i nad smrću. Ma koliko se trudio, koliko god čuvao svoje sile i snage, ne znači da ćeš živjeti duže nego netko drugi. Isus kaže: Zašto se toliko uznemirujete. Zar možete samo za vlas produžiti život svoj? Ne postoje jela, ni načini života, ne postoje umjetne metode kojima bi se mogao život produžiti. Možeš cijeli život uzimati dijetnu hranu i poginuti negdje pod kotačima auta, na fronti ili nekom drugom smrću. Možeš cijeli život biti miran, opušten, ne naprezati se kako bi sačuvao snagu, a otrovati se hranom ili negdje drugdje stradati. Možeš čuvati sebe, ne pušiti i ne piti, ne uzimati pretešku hranu, hraniti se najrazboritije, pa ipak postoji mogućnost da ćeš umrijeti od neke bolesti, ili će ti zakazati neki organ. Nema načina koji bi jamčio duži život.
No, postoji način života koji jamči bolju kvalitetu življenja. Jedeš li laku hranu, ne pušiš i ne piješ, nastojiš se moliti, razmišljati, znanstveno raditi ili ljudima oko sebe ne dosađivati i biti težak, na taj način živiš više, ali ne i duže. Nastojiš li se dobro odmoriti, poći u šetnju, odspavati, ne pretjerivati radom, bit ćeš sposobniji primati nadahnuća koja inače umoran ne bi mogao primati. Bit ćeš kreativniji, sposobniji uočiti stvari i život oko sebe pravednijim očima i pomoći drugima da i oni vide. Imat ćeš radostan život jer radost je podijeliti s drugima. Život i radost života, dakle, nije u dužini, nego u njegovoj dubini. Život ne teži ni uvis ni lijevo ni desno, kaže poslovica, već samo u dubinu. Odijevaš li se skromno i razumno, nije li ti stalo da budeš bogataš, a svoje vrijeme ne trošiš u dosadnim ćaskanjima i neprospavanim noćima, u zadimljenim prostorijama gostionica, plesnjaka i zabavišta, imat ćeš vremena i bit ćeš sposoban pronaći u knjigama i u ljudima mudrost koja će te voditi u dubine i dati tvome životu snage da raste u visine. Kvaliteta života nastaje tamo gdje korijeni tvoga života bivaju obnovljeni i pomlađeni. Drugim riječima, više ćeš živjeti obogatiš li se dubokim mislima, ako te svaki dan obraduje riječ koju čuvaš poput dragocjenog bisera, imaš li hrabrosti slušati mudre ljude, imaš li vremena svaki dan za oazu mira, tišine, molitve, usmjeravaš li se svaki dan na ono što je bitno.
I patnja će pokopati tvoj život duboko da bi korijeni tvoga života mogli rasti u dubinu. O snazi i dubini tvojih korijena zavisi koliko će stablo tvoga života moći rasti uvis. O tome koliko će se razgranati stablo tvoga života zavisi pak, kakve ćeš i koliko ćeš plodova moći u životu nositi. A koliko plodova nosiš, toliko ćeš više ljudi usrećiti. A koliko više ljudi usrećiš, to će biti tvoja sreća veća. Jer sreća je odsjaj sreće koju pružaš drugome.
Ti možeš više živjeti, ali ne znači i duže. Više živjeti znači živjeti ovdje sretno, sadržajno, početi već na zemlji vječni život. Počni odmah, ne gubi vrijeme na sporedne stvari."

Povratak nade, Tomislav Ivančić


11 srp 2009 16:44
Profil
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3581
Spol: žensko
Post Re: Povratak nade, Tomislav Ivančić
Život je zadaća

Poštovati Božje zakone

„Pogledajmo na trenutak zajednički, tko si i koje sposobnosti imaš. Čovjek sve ima – kaže pjesnik – samo nema sebe. Čovjek je ovladao prirodom. On u laboratorijima istražuje kemijske i fizikalne procese te ih koristi za nove spojeve i kombinacije tvari. On istražuje i obrađuje prirodu, pokušava usavršiti poljoprivredu, stočarstvo, voćarstvo i druge grane. Čovjek je unaprijedio medicinu i tako omogućio duže trajanje svog boravka na zemlji. Čovjek je dobio moć nad svime oko sebe. Sve je podvrgnuo svom istraživanju i svojoj koristi. Nad svime ima vlast i moć. Sve on ima.
No, čovjek nema sebe. On nije odlučivao o svom dolasku na svijet i ne odlučuje o svom dolasku. Vezan je uz prostor i vrijeme i ne može se istrgnuti iz kaveza u koji je zatvoren. Ne može se osloboditi starenja, bolesti i smrti. Ne može se otrgnuti grijehu, pogreškama, zloći i patnji. Doživljava sebe kao podvrgnutog nekome tko je nad našim prostorom i vremenom. Savješću je čovjek izravno povezan s Bogom.
Čovjek ne odlučuje koliko će dugo živjeti na zemlji i hoće li biti sretan. On nije odlučivao da li će dobiti ovaj ili onaj, zdrav ili bolestan organ, nije odlučivao koje će roditelje dobiti, ni kakve će sposobnosti i nesposobnosti imati u životu. Čovjeku je darovana zemlja, darovan mu je on sam, darovana mu je sloboda i savjest. On može sve koristiti sebi i u korist, ali je svojom savješću odgovoran onome koji ga je smjestio u onaj vrt koji se zove Zemlja. Čovjekova sloboda i njegovo upravljanje prirodom nije neograničeno i nije mu dano da njima samovoljno raspolaže, naprotiv, odgovoran je za svoja djela i ponašanje. Čovjek, dakle, može svime vladati i nad svime biti gospodar, ali on sam mora se pokoravati Bogu. Čovjek nije stvoritelj samoga sebe. Bog je izvor njegova života. Bog je njegov otac i njegova majka.
Čovjekova sudbina je u rukama Boga, stoga je prijateljstvo s Bogom za čovjeka sudbonosno pitanje. Čovjek sve ima i može imati, ali čovjek nema sebe. Čovjekov život je u rukama Boga. Jedino razumno čovjekovo držanje jest prijateljevati sa Bogom. Bog je čovjekova sudbina. Bog je jedina mogućnost čovjeku da preživi, da bude sretan i savršen.
Ne poštuješ li Boga, tada nastaje u tebi i oko tebe nered. Tad cijela priroda postaje jačom od tebe, tad se buni tvoja narav protiv tebe samoga. Zbog neprijateljstva prema Bogu, zbog grijeha u čovjeku nastaje dvojnost, nesposobnost da se uskladi razum i volja, srce i um, nesposobnost da čovjek vlada prirodom. Odbacujući pravoga Boga, čovjek se klanja krivim bogovima stvarajući kult ličnosti, ili prirodnim pojavama i katastrofama u kojima vidi nadmoćnog neprijatelja. Bog je jedina čovjekova sloboda, jedini mir i jedina mogućnost.
Zapitaj se jesi li ti gospodar ili rob? Prijateljuješ li s Bogom ili ne? Na tebi je stvoriti odluku koja će te učiniti savršeno humanim. Hoćete li se ti i Bog pronaći? Da li ćete ti i Isus postati prisni prijatelji? Neka te dostigne ta sreća.“

Povratak nade, Tomislav Ivančić


12 srp 2009 14:08
Profil
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3581
Spol: žensko
Post Re: Povratak nade, Tomislav Ivančić
Život je zadaća

Stremiti vječnosti

"Vrijeme se fizički ne da zaustaviti. Ono juri u svom ritmu ne pitajući te možeš li ga stizati predajući se njegovoj jurnjavi. Ipak ne moraš u svemu biti rob vremena. Istina, može te vrijeme pregaziti, ali je istina da možeš i ti pregaziti vrijeme. Vrijeme -kaže poslovica- razara sva ljudska djela. Naprotiv, ima dijela koja vrijeme ne može razoriti. ima ljudskih djela koja su nadvremenska, koja su preživjela i njihovg autora i preživljavaju sve epohe. Klasična djela svjetske književnosti nadživjela su pisce. Klasična umjetnička djela grčko-rimskog svijeta kao i svih epoha pa i novijeg vremena nadživjela su svoje autore. Hrabrost Zrinskih i frankopana nadživjela je njihovu smrt, djela Marulića, Boškovića, Starčevića, Nikole Tavelića, Bogdana Mandića nadživjela su njihove smrti.
Dobro djelo nekome učinjeno ostaje vječno. Ljubav koju gajiš za nekog pobjeđuje vrijeme i izdiže se nad vrijeme. Daješ li život iz ljubavi prema čovjeku ili domovini, iz ljubavi prema bilo kojem humanom djelu, ti si izašao iz krletke vremena i ušao u vječnost. Čini nam se da je vrijeme, zapravo, nemoguće pobijediti. Moguće je unatoč smrti ostati besmrtan. Moguće je unatoč ograničenosti postati neograničen. moguće je unatoč skromnosti i skrivenosti u životu na zemlji, postati slavan i poznat kroz povijest čovječanstva. Potrebno je samo svaki dan sjećati se velikih misli da bi ovladao malim, sitnim mislima koje te uzrujavaju. Potrebno je svaki dan u sebi probuditi velike osjećaje da bi pobijedio niske, osjećaje samovolje, mržnje, osvetoljubivosti, ljubomore, ogovaranja. Svaki dan možeš postati vječan. U svakom trenu života možeš pobijediti vrijeme i svoju smrt i malenkost. Važno je na što se oslanjaš u životu i što činiš u životu. Ako je sve tvoje nastojanje da skupljaš ono što je razorivo, s vremenom pogibaš i nestaješ i ti s ove Zemlje. Skupljaš li blago koje nitko ne može razoriti, koje niti crv izjeda niti moljac izgriza, pobijedio si vrijeme i postao vječan.
Današnja tvoja tuga i samosažaljenje može postati tvoja radost i tvoja ljubav. Dovoljno je da se samo obazreš oko sebe i otkreneš od svoje tuge, bit će sve drugačije. Umjesto da leđa okrećeš suncu i gledaš svoju sjenu, okreni suncu lice i bit ćeš sav obasjan vječnošću. Tvoja vječnost leži u tebi. Ti sam možeš zadati smrt svojoj smrti. Jer stvoren si za besmrtnost.
Nada je tamo, gdje je nema. Kad te tjeskoba iscijedi i slomi, kad izgubiš i zadnji komadić imanja, tad se rađa nova, božanska, vječna nada, na horizontima tvoga života rađa se sunce besmrtnog života. Tamo gdje si samisao života davno odbacivao, rađa se nerazoriv smisao. Gdje si pokopan i zadnji plan za budućnost, niče ova perspektiva.
Život je naš hodanje u ograničenim koracima vječnosti. Čudesan je život, kao i čovjek sam. Važno je upoznati ljudsko i kršćansko dostojanstvo i ne hodati malen pod zvijezdama, upozorava A.B Šimić. U krhkoj posudici zemaljskog života, nosiš dragocjenosti neprolaznog. U krhkim oblicima zemlje umjetnost čuva sadžaje neuništivog. U bolesnom tijelu, živi besmrtan čovjek. U slabašnim riječima prenose se genijalne misli. U sitnim notama besmrtne melodije.
Podigni se danas iznad malih nesuglasica i uniđi u vječne prostore duha. Okreni se neuništivom. Tu je pobjeda."

Povratak nade, Tomislav Ivančić


13 srp 2009 18:28
Profil
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3581
Spol: žensko
Post Re: Povratak nade, Tomislav Ivančić
Život je zadaća

Život je Božje djelo

Isusov križ je spas čovječanstva. Pogledaš li na križ osjetit ćeš se olakšan znajući da te Bog neizrecivo ljubio. Kad su Izraelce u pustinji ugrizale zmije i oni umirali od ujeda, Mojsije je napravio mjedenu zmiju i stavio je na križ. Tko god je pogledao tu zmiju, ozdravio je od ujeda zmije. Svaki od nas je ujeden grijehom. Pogled na križ liječi taj ujed sotone i pakla.
Križ je vrhunac Božje ljubavi prema čovjeku. Na križu je Bog naizgled nemoćan. I u toj bespomoćnosti Isusa Krista na križu, očituje se svemoć božanske nježnosti. Isus te je toliko ljubio da je pošao na križ, kako bi zauvijek bio s tobom i ti s njime. On te je tražio kao dragocjeni biser, i kao onaj trgova, koji, kad je našao dragocjeni biser, prodao je sve i kupio taj biser. Isuse je, naime, sve na zemlji napustio i predao vlastiti život za tebe. Nikada te nitko nije toliko volio. I nigdje se toliko nježnosti nije slilo s Neba na zemlju kao s križa. Križ pokazuje kako Bog s poštovanjem gleda na čovjeka i njegovu slobodu. Križje Bog nadvit nad čovjekom i njegovom sudbinom. Križ je vapaj božje ljubavi za tobom i za svakim čovjekom. Vrhunac nježnosti, to je križ.
Muškarac postaje muževan kad je nježan. Muževnost, naime, nije očitovanje bilo kakve hrabrosti i odvažnosti, naime, nije očitovanje bilo kakve hrabrosti i odvažnosti, to je hrabrost u obrani nejakih i slabih, hrabrost u nevinosti i poštenju. Nježnost osposobljava čovjeka podnijeti i najveće pogrde, udarce, pljuvanja, prezir i nevolje. Što sve nije majka sposobna učiniti za svoje dijete i muž za svoju obitelj? Kroz plemenitu patnju se najjače očituje nježnost. I božićne jaslice, u kojima leži Isus Krist, jesu Božja nježnost na zemlji. Djevičansko zaćeće Marijino jest Božja nježnost na djelu. Svetac - je nazočnost Božje nježnosti među nama. Crkva je, također, nazočnost Božje nježnosti u svakom narodu na zemlji. Ona je Božji prostor među ljudima. Ona je intima božje nježnosti u ljudima, u Crkvi.
Nježan čovjek ima strahopoštovanje i zato određeno odstojanje pred drugim čovjekom i pred životom uopće. Jer život je Božje djelo. Odijelo koje nosimo je znak tog odstojenja i strahopoštovanja pred intimom čovjekova tijela. Zlo je provavljivati u intimu drugog čovjeka. Grijeh je provavljivati kroz pukotine nečijeg života da bi se vidjela njegova slabost i razorila njegova nježnost.
nježnost se može dobro razumijeti iz anegdote o dva ježa koji su se u zimskoj noći htjeli približiti jedan drugome da se ogriju. Kad su došli blizu, boli su se bodljama. Zbog toga su se morali udaljiti jedan od drugoga. Ali tad im je bilo hladno. Onda su se pokušali približiti jedan drugome, polako, do te udaljenosti na kojoj se neće bosti a ipak će se međusobno grijati. - To je muđusobna nježnost ljudi. Tko prijeđe granicu tog odstojanja, razara nježnost i ubija čovjeka.
Bog s tolikom poniznošću poštuje tvoju slobodu. A opet es nenametljivo približava tebi. On dugo stoji pred tvojim vratima čekajući da se odlučiš i otvoriš. nježnost je slatka napetost između velike udaljenosti i dolaženja preblizu. Izdržati napetost je ulazak u nježnost, a time i u ženstvenost i muževnost. To je vjera i to je molitva. Napetost između Božje vidljivosti i Njegove nevidljivosti, između Božje blizine i udsutnosti. Na križu je Isus, najjači i pobjednik, pobjednik ljubavi. A ljubav je život. On je život.
Imaš li hrabrosti prihvatiti život?

Povratak nade, Tomislav Ivančić


Zadnja izmjena: Lana; 15 srp 2009 10:08; ukupno mijenjano 1 put/a.

14 srp 2009 18:30
Profil
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3581
Spol: žensko
---------
Post Re: Povratak nade, Tomislav Ivančić
Život je zadaća

Zavoljeti sebe

Čovječe, upoznaj samoga sebe glasi klasična grčka poslovica. Zavoli samoga sebe – bila bi kršćanska poslovica.
Ili: kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo. Pokušajmo zajednički zavoljeti sebe.
Ti si čovjek, imaš svoje ime i prezime, svoj spol, sposobnosti, čežnje i želje, imaš svoje strahove, budućnost, rođenje i svoju smrt. Nogama hodaš ovom zemljom a mislima, maštom i duhom krećeš se beskrajnim bespućima. Istovremeno si tu poput Prometeja prikovan uza zemlju i bezgraničan posvuda i u svakom trenu. Tijelo zasićuješ hranom ove zemlje, duša ti čezne za hranom beskraja, a tvoj duh za znanjem i za Neizrecivim. Dok ti tijelo traži komade hrane da napuniš smočnice i da imaš pun stol, dotle tvoj duh grabi knjigama, za školama, novim saznanjima i beskrajnim prostorima. Prikovan si uz ovu zemlju, a opet slobodan. Riječ koju izgovaraš slobodno, nesputano plovi čitavim svemirom, stiže od uha do uha, ide od generacije do generacije čovječanstva. Zatvoren u četiri zida svojom se maštom možeš kretati zvjezdanim putanjama, hodati svim putovima zemlje, biti prijatelj sa svim ljudima, razgovarati čak i sa samim Bogom. Istovremeno si prikovan i slobodan. Rob i slobodnjak. Naizgled si tek hrpa mesa, a iznutra si bogatstvo i nosiš sve, kao da si čitav svijet u malom. Izvana ranjiv i smrtan, a iznutra besmrtan, zdrav i vječan.
I kad bi čitav život istraživao sebe, ne bi bilo dovoljno da se dokraja spoznaš. Čovjek postaje malen, kad pomisli da se dovoljno pozna. Prestaješ sebe voljeti, kad pomisliš da više nemaš što u sebi novoga pronaći. Dok o sebi skromno misliš, nisi istinit. Ti si ono što o sebi misliš i postat ćeš onakvim kako sebe vidiš u svojim mislima.
No sebe ćeš spoznati toliko koliko se više voliš. Rijetki su ljudi koji se vole. Ljudi obično sebe koriste, manipuliraju sobom, zloupotrebljavaju svoje tijelo, traže u sebi užitke i zadovoljstva i tako razaraju ljepotu i perspektivu koja je ugrađena u njima. Ti si beskrajan u ograničenom prostoru, ti si božanski vječan u vremenitom smrtnom tijelu. Ti si pupoljak koji se može razviti u dan, ti si rijeka koja se može sliti u ocean, ti si klica žira koja može izrasti u visoki hrast. Da bi mogao zavoljeti sebe, potrebno je upoznati sebe. Da bi mogao zavoljeti sebe, potrebno je upoznati ono u tebi vječno, perspektivno, svemoćno.
Pokušaj još danas. Zagledaj se u svoju ruku, zagledaj se u lice, u svoju prošlost, u ambijent u kojem sjediš i u budućnost u koju ideš. Izgovaraj polako: ti sam ja. Izgovaraj svoje ime i pokušaj možda po prvi puta reći: hvala Svenazočnom Bogu koji ti je darovao tebe. Ali, nemoj to činiti samo jednom. Svaki dan kroz neko razdoblje upoznaj sebe, otkrivaj bogatstva svoje duše, dodirni odnose s drugima, dotakni čežnje i pođi na krilima mašte u nove svjetove, a onda se raskrili poput ptice na leđima svojih misli. Tako ćeš prepoznati kako si čudesno satkan i kako si svestrano obogaćen. Osjetit ćeš kako si dostojanstven. Bit će to pečat tvojim poslovima i povjerenje poslovnim partnerima. Rađat će ti se novi snovi o pothvatima o kojima ni slutio nisi. Jer, daleko očaravajuće je spoznavanje čovjekovih predjela nego zemljinih i prirodnih područja. Obuzet će te ljubav i osposobiti da vjerno živiš u braku, uzorno u obitelji i uspješno vodiš poslove.
Zavoljeti sebe znači zavoljeti umjetnika koji te ostvario. Neka ti je blagoslovljen susret s Njime.

Povratak nade,Tomislav Ivančić


15 srp 2009 10:07
Profil
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 54 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeća


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron