Sada je: 16 lis 2018 02:16.





Započni novu temu Odgovori  [ 15 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2
 Priče za djecu 
Autor/ica Poruka
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 09 kol 2009 11:14
Postovi: 1441
Spol: žensko
Post Re: Priče za djecu
Mario Gavran, učitelj razredne nastave
OŠ Julija Kempfa, Požega

Kraljev kamen

Oblak nezadovoljstva i neke neobjašnjive tuge prekrivao je kralju lice dok je šetao sjenovitim dijelovima svojih divnih vrtova. :tyty Niz kamene zidove u slapovima su se spuštali zvjezdasti, bijeli klematisi, a u podnožju zidova prostirali su se sagovi sitnih prkosa koji su prkosno nicali između kamenih ploča po rubovima vrtnih staza. Imao je kralj sve što jedan kralj treba imati, a mirisne gredice božura, ljiljana, tulipana prekrasnih boja ili raskošnih, baršunastih ruža svaki u svoje doba godine trebali su kralju pružati zadovoljstvo. Unatoč tome što je izdavao naredbe da se u vrtu zasade nove, ljepše i mirisnije cvjetne vrste njegovo nezadovoljstvo je bivalo sve veće, a sivilo njegovog lica je bivalo sve većim kontrastom živim bojama cvijeća u njegovim vrtovima. Pozvao je u pomoć dvorskog mudraca. “Moj kralju, vidim da Vam tuga sve više srce obuzima i da venete sve više, al' mislim da lijeka tome ipak ima. Vama valja na put po kraljevstvu krenuti.“ „A što da tražim? Što je to što će mi <3 srce smiriti i ispuniti zadovoljstvom?“, kralj je od svog mudraca tražio2
odgovor. „To vam ja ne mogu reći, to će Vam reći Vaše srce koje će Vas voditi“, odgovorio je
mudrac i to su bile njegove posljednje riječi.

Kralj, koji je također bio mudar i znao je slušati savjete poslušao je svog mudraca i krenuo na put. Danima je obilazio kraljevstvo i pretraživao svaki, pa i najudaljeniji kutak kraljevstva. Razgovarao je sa seljacima i ribarima, susretao je pastire , putujuće trgovce pitao za savjet, ali odgovora koji bi ublažio njegovu tugu nije dobivao. Odlazio je na najudaljenije livade i šumske proplanke odakle je ispraćao i dočekivao :sll: Sunce koje se kretalo svojom uvijek istom nebeskom stazom i onda, kad je već gotovo posustao i izgubio svaku nadu da će pronaći uzrok svoje tuge u jednom dalekom, nikad otkrivenom kutku kraljevstva, u draču, među trnjem i koprivama koje su nadvisivale i najviše ljude, otkrio je sitne, ali čudesno mirisne cvjetove koji su se isticali nijansama i kombinacijama svojih boja kakve kralj još nije vidio.Tu, u tom trnju i draču ptice su se upravo razmetale raskošnim svojim pjevanjem, a žubor potoka davao je nekakvu čudnu posebnost ovom mjestu. Cvjetovi, od kojih je svaki, ali baš svaki bio urešen posebnom , jedinstvenom kombinacijom boja, pričali su opojnu priču od koje je kralju srce zadrhtalo i on se sjetio mudračevih riječi. Na tom usamljenom mjestu kralj je shvatio: „Ptice, da ptice se nisu čule u njegovim vrtovima.“ U potpunosti očaran i obuzet prizorom kralj nije niti primijetio da je :sll: sunce već puno puta obišlo svoj puni krug, a on je još uvijek opčinjen stajao na tom mjestu u dalekom, nepoznatom kutku njegova kraljevstva.

Kralj se nikad više nije vratio. Njegovo kraljevstvo je tako ostalo bez kralja, ali je zato jedno drugo mjesto u zabačenom kutku kraljevstva dobilo podanika koji se brinuo o svakom cvijetu koji je nicao u trnju i koprivama tako što je samo malo odmicao bodlje i vrhove otrovnih kopriva od nježnih :tyty cvjetnih glavica koje su zahvalno upijale :sll: sunčevu svjetlost koja se probijala kroz granje koje je kralj lagano razmicao. Nagrada kralju je bila opojni miris cvjetova i zanosni pjev ptica. Nakon mnogo godina, kada već odavno nije bilo niti kralja, niti njegova kraljevstva putnici koji bi slučajno naišli na ovo mjesto zastajali bi pokraj velikog kamena uz potok što svježe žubori, osluškivali pjev ptica i promatrali neobične cvjetove koji su budili njihovu maštu, ali nitko nije znao zašto se veliki kamen na ovom mjestu zove Kraljev kamen.


30 lis 2010 15:41
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 09 kol 2009 11:14
Postovi: 1441
Spol: žensko
Post Re: Priče za djecu
Priča o prijateljstvu :hug

Ovo je priča o dvojici prijatelja koji su išli pustinjom.

Putem su se posvađali i jedan je udario drugog. :(

Udareni se osjetio povrijeđenim, ali je šutke napisao u pijesku:

Prijateljstvo DANAS SAM DOBIO UDARAC OD SVOG NAJBOLJEG PRIJATELJA. :sad:

Produžili su tako sve dok nisu naišli na jednu oazu gdje su se odlučili okupati.

Onaj što je dobio udarac zamalo se nije udavio kupajući se, ali mu je život spasio onaj drugi. :ccc

Kad je došao k sebi, urezao je u jednom kamenu:

DANAS MI JE MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ SPASIO ŽIVOT! :hug:

Onaj koji je udario svog najboljeg prijatelja upita:

Kad sam te udario, poruku si napisao u pijesku, a sada je urezuješ u kamen. Zašto? :confused :hug: :question:

Prijatelj mu odgovori: :yas

Kad nam netko napravi nešto loše to trebamo zapisati u pijesku da bi to vjetrovi izbrisali, ali kad netko napravi nešto dobro, to trebamo ugravirati u kamen da ga ništa ne može izbrisati! :bighug :sll: :35345

(Preuzeto s interneta)


14 stu 2010 14:46
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 09 kol 2009 11:14
Postovi: 1441
Spol: žensko
Post Re: Priče za djecu
:sll: :sll: Sretni Ivica :sll: :sll:


:sll: :) slika :) :sll:

Sedam je godina Ivica služio kod jednoga dobra gospodara. Po isteku sedme godine, reče Ivica gospodaru:
“Vjerno sam te i pošteno služio. No sad bih pošao kući, da vidim majku. Molim te da mi dadeš ono, što sam zaslužio.”
“Kakva služba, takva i nagrada,” kaza dobri gospodar, i poda mu grumen zlata. Ivica mu zahvali, umota grumen u maramu, maramu zabaci preko ramena, i krene na put.

Putem pripeklo sunce, teret otežao, a staza krivuda. Ali Ivica je koračao veseo, i pjevušio od radosti. Zamalo, i susretne konjanika, koji je jahao čiloga vranca.
“Gle divote!” kliknu Ivica. “Sjediš kao u stolici, niti se znojiš, niti spotičeš, putuješ, a da ni sam ne znaš kako.”
Čuo to konjanik, pa zaustavi konja.
“Kuda si namjerio?” upita.
“Moram odnijeti kući ovaj grumen zlata,” reče Ivica. “Povelik je, i žulja mi rame. Potrajat će dok stignem u svoje selo, majci.”
“Znaš li što,” reče konjanik. “Daj ti meni taj grumen da se ne mučiš po ovoj žezi, a evo tebi mojega dobroga konja.”
“Drage volje,” uzvrati Ivica. “Bolje da konj nosi mene, nego da ja prtim ovaj grumen.”
I tako se razmijeniše: čovjek uze grumen zlata, a Ivica zajaha konja. Krenu dalje kasom, još veseliji.
Poslije nekoga vremena prohtije mu se bržega jahanja, pa podbode konja. Ovaj se propnu, njisnu, i pojuri galopom. Ivica se nađe u jarku, nepovrijeđen. Konj otrča u polje, gdje ga uhvati jedan seljak, koji je pred sobom gonio kravu.
“Uh,” reče Ivica ustajući i otresajući prašinu, “dobro li sam prošao. Bolje je imati kravu, koja te nikada neće zbaciti, a svaki ti dan daje mlijeko.”
“Evo tebi krave, a ja ću uzeti konja,” reče tada seljak.
Ivica potjera pred sobom kravu, veselo pjevušeći.
Uskoro je ožednio. Sjetio se da mlijeko taži žeđ. Čučnu da pomuze kravu, a kao kablić je poturio svoju kapu. No kako je bio neznajša u tomu poslu, krava se ritnu, i odalami ga po glavi.
U tomu času naiđe mesar, koji je gurao kolica s prasetom.
Ivica mu ispriča što se dogodilo. Reče mesar:
“Evo ti, pa se napij!” I pruži mu plosku s vodom. Ivica se napije, i zahvali mesaru.
Ovaj mu tada predloži da se zamijene: Ivica će mesaru kravu, a mesar Ivici prase. Tako i učiniše.
Veseo i raspjevan, Ivica nastavi putem prema svojemu selu. Usput mu se pridruži neki momak, koji je pod pazuhom nosio gusku. Pozdraviše se, i Ivica stade momku pričati kako se svaki puta mijenjao na svoju korist i veselje.
Momak mu tada povjerljivo prišapnu da je to prase vjerojatno ukradeno iz obližnjega obora, i da su iz sela razaslali ljude u potjeru za kradljivcem.
“Nećeš se dobro provesti, ako te uhvate s tim prasetom,” dometnu momak, ogledavajući se na sve strane.
Dobri se Ivica zamisli.
“Pa što ću sad?” zapita samoga sebe. “Prase sam pošteno zamijenio za kravu.”
“Učinit ću ti uslugu,” reče momak. “Uzet ću to prase, a zauzvrat ću ti dati gusku.”
“Divno!” reče Ivica. I razmijeniše svoja dobra.
Opet je Ivica grabio putem, pjevušeći sebi u bradu.
“Baš imam sreću,” mislio je. “Kako će se majka obradovati, kad joj donesem gusku!”
Prolazeći kroz selo, koje se nalazilo nadomak njegovu, naiđe na jednoga oštrača noževa. Okretao je kotač za oštrenje, i glasno pjevao. Ivica zastade da bi razgledao njegov posao.
“Milo mi je što ste tako dobre volje,” reče dječak.
“Kako da ne budem? Oštrim noževe, škare, kose... i vazda mi je u džepu pokoja para.”
“I ja bih volio tako,” primijeti Ivica.
“To je lako,” priklopi oštrač. “Potrebno ti je samo jedno tocilo. Evo, ja imam jedno. Doduše, malo je oštećeno, i zato ti za nj ne tražim ništa više nego tu gusku, koju nosiš. Hoćeš li?”
“Dakako,” reče Ivica sav sretan. Pruži čovjeku gusku, i zauzvrat primi tocilo. Uprti ga na leđa, i krenu dalje. Oštrač mu bijaše dao još i jedan kamen za ispravljanje starih čavala.
Oznojio se Ivica vukući tocilo i kamen. Dođe do jednoga bunara, i naumi da se napije. Oprezno položi kamen i tocilo na rub bunara, i nagnu se da bi spustio vjedro u vodu. Ali nagla kretnja učini, te tocilo i kamen bućnuše u bunar.
Kad na njegove oči potonuše, Ivica poskoči od radosti.
“Hvala Bogu!” kliknu, “oslobodio sam se tereta, a baš sam premišljao kako to učiniti i sebe ne prekoriti!”
“Nema sretnijega dječaka od mene!” kliknu Ivica, i požuri kući, lagan kao ptica.


Objavio/la SMG


25 stu 2010 15:03
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 09 kol 2009 11:14
Postovi: 1441
Spol: žensko
Post Re: Priče za djecu
VJETAR I LIST

slika
Puše prohladan vjetar jesenji.

* Odlazim - zašušta list posljednji na grani.

- Kuda? - priupita ga vjetar.

* Hoću na zemlju.Zovu me moji žuti drugovi.

- A zar ti nije ljepše visoko lepršati,ljuljuškati se,dolje je blatno,mokro i prljavo.

* Nije mi ljepše,ovdje sam usamljen.

- Pričaš koješta! - ljutnu se vjetar.- Ja čitav svoj život pušem,lomatam se,juri,žurim,hujim,ponekad zavijam,uvijek sam samcat.Da ima neko sa mnom,imao bih protivnika.A ovako ...

* Nije sve tako! - prekide ga list u hvalisanju. - Teško usamljenima i zaboravljenima.

Zamisli se vjetar prohladno,kasnojesenji i priznade sam sebi: stvarno je tako.Dobro je sirotom žutom listu,on ima hiljade braće na zemlji i svi ga rado čekaju da im se pridruži na zemlji.A njega,vjetra,nema ko poželjeti ni poradovat mu se.Tada on predloži žutom listu na grani:

- Budi mi drug,da nisam sam!

* Ne mogu! - odvrati list.

- A zašto? Sa mnom bi ti bilo uvijek lijepo i zabavno išli bi tamo gdje tvoji prijatelji nikada nisu bili i neće doć.

* Ne želim meni je bolje dole ispod drveta.

Na to njegovo odbijanje vjetar se razljuti,jako puhnu i list ponese na dno ispod drveta.Gledaju ći ga kako pada,vjetar je bio tužan i nesrećan kao nikada do tada.



Ešref Berbić


01 pro 2010 14:56
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 09 kol 2009 11:14
Postovi: 1441
Spol: žensko
---------
Post Re: Priče za djecu
SLIKAR I PTICA

:rolleyes: Slikar je slikao ptice, a one su znale odletjeti sa slika i ljutiti slikara. Bile su jako neozbiljne, najčudnije složenih boja s velikim kljunovima i raskošnim krilima. Jednostavno su bile prelijepe, ali su prečesto bježale. Moj muž ništa ne radi, tužila se slikareva žena susjedi, kad god krenem u atelje, vidim ga kako sjedi pred praznim platnom.
Izgleda da je izgubio inspiraciju. :confused

Slikar je osjećao nemoć. Nije mogao objasniti da on zapravo slika, a da ptice neprestano odlijeću čim dovrši posao. Toliko smo lijepe da te moramo napustiti, rekle bi mu. Mi ne pripadamo ovome svijetu… ponekad bi neka manje uspješno naslikana ptica ostala živjeti na platnu i slikareva žena bi tada bila zadovoljna.

A slikar nikada nije spominjao ptice koje su odletjele, bojeći se da ga ljudi ne biproglasili ludim. Pokušavao je slikati cvijeće, krajolike, školjke, ali to ga nije činilo sretnim. Kad god bi, međutim, slikao pticu, činilo mu se da njegovo :love1 srce dobiva
krila i nešto bi ga tjeralo na savršene poteze kistom. Savršenstvo ga je odvajalo od priznanja koje je mogao dobiti za svoj rad budući se nije mogao pohvaliti onime što se nije vidjelo. Bio je pomalo :utjeha tužan zbog nesklada u kojem je živio i često se
ispričavao ženi zbog “lijenosti” u koju je upao.

Žalosno, odgovorila bi ona, da ne možeš snagom volje vratiti talent koji si imao…slikar je šutio, slikao, a ptice bi jutrom odlazile.
Što si radio čitavu noć?,pitala bi žena. Sjedio, odgovorio bi slikar.

Jedne večeri slikar je naslikao najljepšu <ange2l> pticu u svome životu. :rolleyes: :yas Izgledala je kao da je sastavljena od čipke, pjene, :sll: sunca i mjesečine.

Pokretala se raznobojnim namazima boje i treperila poput priviđenja. Ovoga puta ideš sa mnom, zacvrkutala je. Ja sam ona u kojoj se nalaze sve ptice koje si do danas naslikao.Ja sam ona koja je čekala da bude naslikana da bi te odvela u svijet u kojem je ljepoti darovana vječnost, a ne trošnost platna i boje…nasloni glavu na moje krilo i pođimo… :hug: Slikar posluša pticu Bio je već umoran i star, a i ljudi su mu dosadili. Dotaknuo je ptičje krilo i poletio daleko, daleko…

Ujutro je slikareva žena ušla u atelje i imala što vidjeti. Soba je bila prepuna dovršenih slika s pticama. Pomislila je da se nalazi
Rajskome vrtu, a na neki način bila je u pravu. Stari slikar spokojno je spavao na svome krevetu, a njegove slike otkrivale su tajnu nevidljivog. Ponekad se u onome što ne znamo ili ne možemo vidjeti kriju svjetovi čudesne ljepote. :tyty :sll:
Lidija Tomaš


29 pro 2010 17:18
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 15 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron