Sada je: 19 stu 2019 01:48.





Započni novu temu Odgovori  [ 221 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 23  Sljedeća
 Priče za razmišljanje 
Autor/ica Poruka
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Priče za razmišljanje
ISTINITA PRIČA


Jedna je učiteljica jednog dana zamolila svoje učenike da na je papiru napišu imena svih drugih učenika u razredu i da ostave malo mjesta kraj svakog imena. Tada je rekla učenicima da razmisle što je najljepše što mogu reći o svojim razrednim drugovima, te da to napišu kraj svakog imena. Cijeli sat je potrajalo dok su svi završili, a prije izlaska iz razreda, papire su predali učiteljici. Za vrijeme vikenda učiteljica je napisala svako ime učenika na jedan list papira i navela sve lijepe primjedbe koje su učenici napisali o svakom pojedinačno. U ponedjeljak je svakom učeniku dala papir s njegovim imenom. Ubrzo su se svi smiješili. "Zaista?", čuli su se šapati... "Nisam imao pojma da nekom nešto značim!" te "Nisam znala, da se tako sviđam drugima," bili su komentari. Liste se kasnije nisu više spominjale. Učiteljica nije znala jesu li učenici diskutirali o tome međusobno ili sa svojim roditeljima, ali to i nije bilo važno. Vježba je ispunila svoj cilj. Učenici su bili sretni sobom i drugima. Godinama kasnije je jedan od učenika poginuo u Vijetnamu i učiteljica je otišla na njegov pogreb. Crkva je bila prepuna njegovih prijatelja. Jedni za drugim, oni koji su poznavali mladića, prilazili su kovčegu da bi mu odali posljednju počast.. Učiteljica je prišla posljednja. Dok je tamo stajala, jedan od vojnika koji je nosio kovčeg pitao ju je: "Jeste li vi Markova učiteljica iz matematike?" Kimnula je potvrdno glavom. Tada je rekao: "Mark je vrlo često pričao o vama." Nakon pogreba, skupila se većina Markovih prijatelja iz razreda. Markovi roditelji su također tamo bili i nestrpljivo su čekali da razgovaraju s učiteljicom. "Htjeli bismo vam nešto pokazati", rekao je otac i izvukao novčanik. "Ovo su pronašli kad je Mark poginuo. Vjerujemo da ćete to prepoznati." Iz novčanika je izvukao vrlo istrošeni komad papira, koji je očito bio slijepljen, mnogo puta savinut i rastvaran. Učiteljica je bez gledanja znala da je to papir s lijepim riječima Markovih razrednih drugova. "Htjeli bismo vam se zaista zahvaliti što ste to napravili", rekla je majka. "Kao što možete vidjeti, Mark je ovo vrlo cijenio." Svi bivši učenici su se skupili oko učiteljice. Charlie se nasmiješio i rekao: "Ja svoju listu također još imam. U najgornjoj je ladici moga radnog stola". Chuckova žena je rekla: "Chuck me zamolio da listu zalijepim u naš vjenčani album". "I ja svoj još uvijek imam", rekla je Marilyn. "U mom dnevniku je." Vicki je izvukla svoj rokovnik i pokazala svima svoju istrošenu listu. "Uvijek ju nosim sa sobom", rekla je Vicki i primijetila: "Vjerujem da smo svi sačuvali liste". Učiteljica je bila toliko dirnuta, da je morala sjesti i zaplakala. Zaplakala je za Markom i zbog svih njegovih prijatelja koji ga više neće vidjeti.

U zajedničkom životu s ljudima često zaboravljamo da će svaki život jednog dana završiti i da nikada ne znamo kada će taj dan biti. Zbog toga bismo osobama koje volimo i o njima brinemo trebali reći da su nam nešto posebno i važno. Reci im to prije no što bude kasno.


28 ožu 2009 01:04
Profil Pošalji e-mail
Administrator
Avatar

Pridružen/a: 22 vel 2009 16:05
Postovi: 5003
Lokacija: Zagreb
Spol: muško
Post Re: Priče za razmišljanje
Hvala Ti Terezija....:)....vrlo poučna i lijepa mada pomalo i tužna priča...BTB


28 ožu 2009 01:06
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Cudni .."OCE NAS"

Molitelj:"Oce nas koji jesi na nebesima..."
Bog:"Da?"
Molitelj:"Ne prekidaj me!Zar ne vidis da molim?!"
Bog:"Ali zvao si me!"
Molitelj:"Ja tebe ?..Ah ..ne ..ja te zapravo nisam zvao.To je molitva.
Mi upravo tako molimo:"Oce nas ,koji jesi na nebesima!"
Bog:"Evo opet!Jel me zoves kako bismo razgovarali?Ili sto? Dakle,sto te
muci?"
Molitelj:"Sveti se ime tvoje.."
Bog:"Mislis li to ozbiljno?"
Molitelj:"Zar bi trebalo tu nesto ozbiljno misliti?"
Bog :"Zelis zaista da se moje ime sveti?Sto ti to uopce znaci:
"Sveti se ime tvoje?"
Molitelj:"Pa to znaci..bhh...to znaci...phh,zaboga..Ne znam sto to znaci!
Odakle bi znao sto to znaci!
Bog:"To znaci da me zelis slaviti,da sam ti ja poseban,da sam ti vazan,
da ti je moje ime dragocijeno"
Molitelj:Aha,hm...kuzim..Dodju kraljestvo tvoje,budi volja tvoja,
kako ne nebu tako i na zemlji..
Bog:"Radis li ti na tome?"
Molitelj:Ha?Mislis na tome da dodje kraljestvo tvoje?Pa naravno!
Idem svake nedjelje u crkvu,dajem milostinju,cak dajem i za
mislje..
Bog:"Ja zelim vise;zelim da dovedes svoj zivot u red,zelim da ostavis
navike,koje drugima idu na zivce,da naucis misliti na druge.Zelim da
pomognes ljudima,da im pokazujes put ka Istini,da lijecis bolesne,
oslobadjas zatocene,nahranis gladne..Jer sve sto si ucinio za te
ljude,meni si ucinio."
Molitelj:Zasto to govor bas meni?Kao da ja mogu nahraniti gladne,pomoci siromasnima?Pogledaj samo koliko love imaju popovi i biskupi!Idi njima reci nek se oni zauzmu za siromahe.
Bog:Oprosti ali ja sam mislio da stvarno molis da dodje kraljestvo moje
i da bude volja moja.To naime,pocinje sasvim osobno kod onoga koji
za to moli,Tek onda kad zelis isto sto i ja,mozes biti vjesnik moga
kraljestva..
Molitelj:Ma to mi je jasno!..Mogu sad nastaviti moliti?
"Kruh nas svakidasnji daj nam danas.."
Bog:hej-hej"Pa covjece ti predebeo!Tvoje molitva te obavezuje nesto
ucinit.kako bi milioni gladnih na ovom svijetu dobili svoj svagdanji
kruh.
Molitelj:..i odpusti nam duge nase kako i mi odpustamo duznicima nasim..
Bog:"A sta je sa tvojim radnim kolegom"?
Molitelj;Njega mi ne spominji!Ti znas da me on vec javno blamira,da je
uvjek arogantan prema meni,da mi dize tlak svojim cinicnim
primjedbama i on to zna.!On mene uopce ne dozivljava ozbiljno,on
sa mnom sprda...taj tip je...
Bog :znam,znam!A ipak ,tvoja molitva?
Molitelj:Pa nisam bas tako mislio!
Bog:Ti si barem iskrenNego de mi reci,jer tebe cini sretnim tako zivjeti pun bijesa i mrznje prema radnom kolegi?
Molitelj:Je ,da!Taman posla!...To me razara,to me boli?
Bog: Ja tebe zelim ozdraviti:Oprosti mu,i ja cu tebi oprostiti.Mozda je tebi
ipak jos prije oprostim.Onda su arogantnost i mrznja njegovi grijesi
a ne vise tvoji.Mozda ces pri tome izgubiti nesto od svoga novc i
imidza.Ali to ce ti donjeti mir u srce.
Molitelj :Hm,nisam bas siguran mogu li to..
Bog:Ja cu ti pomoci.!
Molitelj;i ne uvedi nas u napast,nego izbavi nas od zla..
Bog:Ma nista lakse od toga.Samo mi reci koje te osobe i situacije
uvode u napast.
Molitelj:Kako to mislis?
Bog :Znas ti svoje slabe tocke:neodgovornost,rasipnost,skrtost,seksualnost,agresivnost,odgoj..
Ne daj napasti ni jednu jedinu sansu!
Molitelj:Cini mi se da mi je ovo najtezi ocenas kojega sam ikada izmolio
ali sad je prvi put moja molitva ima veze sa mojim svakodnevnim
zivotom.
Bog :Jako dobro!Napredujemo!Sad nastavi moliti do kraja.
Molitelj:Jer tvoje je kraljestvo i moc i slava u vjeke vjekova .Amen.
Bog:Znas sto mi se svidja?Kad me ljudi kao ti pocnu ozbiljno dozivljavati,
iskreno moliti,sljediti i ciniti ono sto je moja volja.Kada ljudi primjete da ih njihov trud oko moga kraljestva cini sretnim..


28 ožu 2009 01:08
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
PROSJAK

- 6 kuna! - reče prodavačica na kiosku.

Platio sam i uzeo jutarnje izdanje novina. Stavio sam ih pod ruku i krenuo prema svom omiljenom kafiću. Iako je bilo rano nedjeljno prijepodne, dan je bio topao.

Rana jesen ili kasno ljeto. Na terasi je sjedilo nekoliko gostiju. Zavalio sam se u stolicu, naručio kavu i otvorio novine. Za susjednim stolom sjedio je mladi par, zauzet sam sobom. Ovlaš sam prošao stranicama posvećenim politici i zaustavio se na sportskoj stranici. Zvuk glazbe sa zvučnika miješao se sa zvukom zvona sa obližnje crkve koje je pozivalo na misu. Taman sam bio zadubljen u posljednje rezultate utakmica, kad sam više osjetio nego primijetio prisustvo nekog ispred sebe.

Podigao sam pogled. Ispred mene je stajao čovjek poderane odjeće, prljavog lica, nepočešljane kose i ispružene ruke. Očito prosjak.

- Nemam! - rekao sam kratko i vratio se rezultatima.
Nije reagirao.
- Nemam ništa za tebe! Ajde odzuji dalje! - povisio sam glas, želeći ostaviti dojam.
Prosjak je i dalje stajao mirno ispružene ruke.
- Zar me nisi čuo, nemoj da te sada…- zastao sam u pola riječi jer mi je pažnju privukao maleni predmet u njegovoj ruci.
Bilo je to raspelo.
- Pa on ne prosi, on daje! - sinula mi je misao koja me šokirala.

Začuđeno sam gledao u raspelo. Tek tada postao sam svjestan njegovog pogleda. Pogleda punog takve mirnoće, blagosti i nježnosti da me to jednostavno – pokosilo.

Neobjašnjivo jak osjećaj sramote i stida zapekao me u prsima. Pogled mi se zamaglio i gotovo nekontrolirano počele su mi teći suze niz lice. Okrenuo sam glavu u stranu i pokrio oči rukama, kao da se time želim zaštititi. Na brzinu obrisao sam suze i poželio reći »sorry, stari« ili neku sličnu g..post. No, više ga nije bilo ispred mene.

Ustao sam od stola i počeo se okretati na sve strane ne bi li ga vidio negdje. Par za susjednim stolom gledao me sa zanimanjem.

- Jeste li vidjeli….

Na stolu do novina ležalo je raspelo. Polako sam ga uzeo drhtavom rukom. Bilo je toplo. Sjeo sam na stolicu i u nevjerici dugo još gledao u njega. Od tog dana trudim se da ne prođem uz prosjaka a da mu ne podam nešto. Ako ništa drugo barem malo samilosti.

(Mladen Turković)


28 ožu 2009 01:11
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Ova priča je o vojniku koji se konačno vraćao kući nakon rata u Vijetnamu.

Nakon povratka u SAD nazvao je svoje roditelje telefonom iz San Francisca. "mama, tata, dolazim kući, ali moram vas nešto zamoliti. Imam sa sobom prijatelja kojeg bih također želio dovesti." - "Naravno", odgovorili su. "Bit će nam drago da ga upoznamo." - "Ima nešto što biste trebali znati", nastavio je sin "On je u ratu bio teško ranjen, stao je na minu i izgubio je ruku inogu. Nema kuda da ode, pa ja želim da dođe i da živi s nama." - "Žao nam je zbog toga što mu se dogodilo sine", Odgovorili su roditelji, "ali sigurno ćemo mu naći neku kućicu u kojoj će moći živjeti." - "ne, mama i tata, ja želim da on živi s nama." - "Sine", rekao je otac, "nemaš pojma koliko mnogo tražiš. Netko tako hen****piran će nam svima biti tako ogroman teret. Mi imamo svoje živote koje želimo živjeti i nema potrebe da se itko upliće. Mislim da bio trebao doći kući i zaboraviti na toga dečka. On će se već nekako snaći."

Sin je tada poklopio slušalicu i nisu se više čuli. Nekoliko dana poslije primili su poziv od policije iz San Francisca. Njihov je sin poginuo zbog pada sa zgrade. Policija je imala razloga da vjeruje da je to bilo samoubojstvo. Njegovi roditelji su morali doći u mrtvačnicu da identificiraju tijelo svoga sina. prepoznali su ga, ali su se užasnuli kada su primijetili da njihov sin ima samo jednu ruku i nogu.

Roditelji u ovoj priči su jako slični mnogim ljudima, a možda i nama samima. Lako nam je voljeti one koji lijepo izgledaju, koji su zabavni i s kojim lako razgovaramo, ali ne volimo baš ljude uz koje se ne osjećamo ugodno.

Ipak postoji netko tko nas voli bezuvjetnom ljubavlju i tko nas prima u svoje naručje bez obzira na sve


28 ožu 2009 01:30
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 23 vel 2009 12:54
Postovi: 987
Lokacija: Velika Gorica
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Hvala mila na ovim krasnim pričama koje život znače i zaista su za razmišljanje, posebice OČE NAŠ...samo tako nastavi uz Božju pomoć i naš blagoslov. <angelpray>
Bog te veselija :love:


28 ožu 2009 09:54
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Blizanci razgovaraju

Blizanci u maternici razgovaraju:
- Vjerujes li u zivot poslije rodjenja?
- Naravno, sigurno postoji nesto nakon rodjenja.
Mozda smo ovdje bas zato da se pripremimo na zivot poslije rodjenja.
- To je g..post. Nema zivota poslije rodjenja. Kako bi taj zivot uopce izgledao?
- Ne znam tocno, ali uvjeren sam da ce biti vise svjetla i da cemo moci hodati i jesti svojim ustima.
- To je potpuna g..post. Znas da je nemoguce trcati. I jesti svojim ustima.
Pa zato imamo pupcanu vrpcu. Kazem ti: poslije rodjenja nema zivota.
- Pupcana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nesto poslije rodjenja.
Nesto posvem drugacije nego ovo sto zivimo sada.
Ali nitko se nije vratio od tamo. Zivot se poslije rodjenja zavrsava.
Osim toga zivot nije nista drugo nego postojanje u uskoj i mracnoj okolini.
- Pa ne znam bas tocno kako izgleda zivot poslije rodjenja, ali cemo u svakom slucaju sresti nasu mamu.
Ona ce zatim brinuti za nas.
- Mama?!? Ti vjerujes u mamu?! Pa gdje bi po tvome ta mama bila?
- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujuci njoj smo zivi, bez nje ne bismo uopce postojali.
- Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.
- Da. Moguce. Ali ponekad, kada smo potpuno mirni, mozemo je cuti kako pjeva i miluje nas svijet.
Znas, uvjeren sam da zivot poslije rodjenja zapravo tek zapocinje...!


28 ožu 2009 10:01
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Izvlačanje čavala iz Isusovi ruku
Vadimo i mi čavale Isusove!

Dogodilo se to u Munchenu. Dosao stranac u slikarski atelier.
Umjetenik je upravo zavrsio sliku :
Isusovo skidanje s križa.
Kad je posjetitelj malo bolje pogledao pojedine osobe
u toj akciji skidanja prepoznao je, da onaj, koji izvlači čavle
u ruku Isusovih ima veliku slicnost s umjetnikom.
Kad ga je upitao , zasto je sebe naslikao pri tom poslu,
slikar je odgovorio : " U svojoj mladosti dosta puta
svojim grjesima zabijao čavale u Isusovo preveto tijelo.
Sada bih želio sto vise čavala izvaditi dobrim djelima,
molitvama i žrtvama. zato sam sebe naslikao u toj ulozi."


Zar nismo i mi svojim psovkama, kletvama, kradama,
svaddama, bludnostima, ubijanjima, pijanstvima,
nezahvalnostima, grjesnim zabavama i vjerskim nemarom to isto
činili i danas činimo.
Obratimo se raspetoj ljubavi koju i danas razapinjamo
na svoju nesreću!
Vadimo i mi čavale Isusove!
Učimo se prihvaćati trpljenje i tražimo snagu njegove
milosti!
Ovo je vrijeme milosno. Nam, nama je darovano i pozvani
smo ga sto bolje iskoristimo. Nemojmo zato gubiti ni
jednoga trenutka da nesto učinimo za svoga Spasitelja.


28 ožu 2009 10:06
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Ona bez vjere nije mogla živjeti!
Žena otrovala sebe i djecu.


Dr. Gorbach govori u svojoj knjizi Mir u kući o radniku
koji je nakon jednogodisnjeg nastojanja odvratio svoju ženu
od pohadenja crkve. Hvalio se pred svojim kolegama kako
je uspioizbiti joj iz glave "fratarske i popovske izmisljotine."
Za njega nema ni Boga, ni duse, ni neba, ni pakla.
Proslavio je svoj "veliki uspijeh" u krugu svojih prijatelja.
Kad je kasno dosao kući , nasao je ženu i djecu mrtve,
otrovane. Kraj njih nasao je ceduljicu na kojoj je žena
napisala svoje zadnje riječi: "Dok sam vijerovala u Boga, imala
sam snage strpljivo sve nevolje i poteskoće pouzdavajući
se u Boga. Ali otkad mi je moj muž - ne muž nego krvnik!
- isčupao vjeru iz srca, ja ne mogu vise izdržati, postala sam
nesretna. Stoga si oduzimam život, a jer se bojim da bi i moja
djeca mogla bit nesretna kao i ja, uzimam i njih sa sobom!"

Bez vjere u Boga čovjek je nesretno i bijedno biće.
On nije kadar podnjeti sve životne udarce. On ne vidi
smisla svome životu, ne zna zasto živi.

"Zaista, zaista vam kažem: Tko slusa moju riječ i vjeruje
onome, koji me poslao, ima vječni život i ne dolazi na
sud, nego je presao iz smrti u život" ( Iv 5,24).


Bez vijere nemoguče je svidjeti se Bogu; jer, onaj koji
hoće pristupiti Bogu mora povjerovati da postoji Bog i
da nagraduje one koji ga traže." ( Hebr 11,6)


28 ožu 2009 10:07
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 20 ožu 2009 10:48
Postovi: 241
Spol: muško
---------
Post Re: Priče za razmišljanje
terezija.tere je napisao/la:
Cudni .."OCE NAS"


:) :) :) izvrsno!


28 ožu 2009 11:33
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 221 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 23  Sljedeća


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron