Sada je: 18 vel 2020 10:03.





Započni novu temu Odgovori  [ 221 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23  Sljedeća
 Priče za razmišljanje 
Autor/ica Poruka
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 01 ožu 2009 07:19
Postovi: 41
Lokacija: Zagreb
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
....još jedan u nizu Vaših divnih tekstova hvala Vam Tereza BOG VAS BLAGOSLOVIO!!! :sll:
terezija.tere je napisao/la:
Pet stvari u životu koje se ne mogu vratiti

Devojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Pošto je trebala dugo čekati, odlucčla je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brze prošlo. Uz knjigu kupila je i paketić keksa.
Sjela je u VIP čekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao. Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je čitao novine. Kad je ona počela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala, ali nista nije rekla i nastavila je čitati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored nje, ne obazirajući se ni na šta, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: bas me zanima šta će sada napraviti!!!
Čovjek uzme posljednji i podijeli ga na dvoje!
Ovo je zaista previše, pomisli djevojka, šokirana uzme svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice. Kada se osjecala malo bolje, nakon što ju je prosla ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne događaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketić keksa jos uvijek netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez šokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili povrijeđeni ponos i osjećaji.

ZAKLJUČAK: Koliko puta u nasem životu ćemo ili smo pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali?
Prije nego što se dođe do brzopletog zaključka i prije nego što se počne misliti loše, GLEDAJ sa pažnjom detalje, vrlo često situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!

U životu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen kada je bačen;
- Riječ nakon što je rečena;
- Mogućnost nakon što je izgubljena;
- Vrijeme kada je proslo;
- Ljubav za koju se NE BORI.


28 ruj 2009 11:31
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 26 srp 2009 22:03
Postovi: 9
Spol: muško
Post Re: Priče za razmišljanje
KOLIKO VRIJEDI JEDNA SVETA MISA
iz Pobožnost Presvetom Oltarskom Sakramentu - Sav Tvoj, str 99.
U jednu trgovinu, u Luxemburgu, ušla je starija siromašna žena i zamolila za komadić mesa. Rekla je da nema novca da plati. Uz nju je stajao, hladan na njezinu molbu, čuvar zaposlen u toj trgovini. Mesar ju je upitao: "Komadić mesa? Čime ćete platiti?" Žena je mirno odgovorila: Novca nemam, ali prikazat ću za Vas jednu svetu Misu." Oba muškarca, bezvjerci, podrugljivo su joj se smijali. Mesar je kroz smijeh odgovorio: "Dogovoreno! Idite, gospođo u crkvu na Misu, a ja ću vam dati toliko mesa koliko na vagi vrijedi ta vaša Misa." Žena je mirno izišla iz trgovine i otišla u crkvu. Nakon nekog vremena vratila se i predala mesaru listić papira na kojem je pisalo: Prikazala sam jednu svetu Misu za vas! Mesar je stavio na jednu stranu vage papirić, a na drugu stranu jednu kost, kako bi joj se narugao. Kazaljka na vagi nije se pomakla niti za gram. Zatim je stavio i komad mesa - i opet ništa. Mesar je pomaknuo papirić i utegom provjerio ispravnost vage. Sve je bilo ispravno. Ponovno je stavio papirić na jednu, a veliku šunku na drugu stranu vage. Ni ovog puta kazaljka se nije pomakla. Vidjevši sve ovo mesar se uozbiljio. Shvatio je da nema dovoljno mesa u trgovini kojim bi mogao ispuniti svoje nepromišljeno obećanje, ali je shvatio i to da se s Bogom ne valja izrugivati. Darovao je ženi sve što je stavio na vagu i obećao joj da će ubuduće svakoga dana moći dobiti komadić mesa besplatno. Tog se dana mesar obratio. Čuvar u trgovini bio je moj otac. Nakon toga događaja i on se obratio. Gotovo svakoga dana, s velikom poniznošću, sudjelovao je na svetoj Misi. I nas djecu je poticao da često, sabrano, s vjerom i pouzdanjem pohađamo sveta euharistijska Otajstva. Rezultat takvoga odgoja bio je taj da su osim mene još dva moja brata postala svećenici.
o.Stanislav, misionar Presvetog Srca Isusova…….…………………………………………………………………………

O kad bi opet oživio stari hrvatski običaj da od svake obitelji barerm po jedan član bude kod sv. Mise. Bilo bi zvanja i blagostanja.


01 lis 2009 21:51
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 06 ruj 2009 23:01
Postovi: 18
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
gogi je napisao/la:
KOLIKO VRIJEDI JEDNA SVETA MISA
iz Pobožnost Presvetom Oltarskom Sakramentu - Sav Tvoj, str 99.
U jednu trgovinu, u Luxemburgu, uušla je starija siromašna žena i zamolila za komadić mesa. Rekla je da nema novca da plati. Uz nju je stajao, hladan na njezinu molbu, čuvar zaposlen u toj trgovini. Mesar ju je upitao: "Komadić mesa? Čime ćete platiti?" Žena je mirno odgovorila: Novca nemam, ali prikazat ću za Vas jednu svetu Misu." Oba muškarca, bezvjerci, podrugljivo su joj se smijali. Mesar je kroz smijeh odgovorio: "Dogovoreno! Idite, gospođo u crkvu na Misu, a ja ću vam dati toliko mesa koliko na vagi vrijedi ta vaša Misa." Žena je mirno izišla iz trgovine i otišla u crkvu. Nakon nekog vremena vratila se i predala mesaru listić papira na kojem je pisalo: Prikazala sam jednu svetu Misu za vas! Mesar je stavio na jednu stranu vage papirić, a na drugu stranu jednu kost, kako bi joj se narugao. Kazaljka na vagi nije se pomakla niti za gram. Zatim je stavio i komad mesa - i opet ništa. Mesar je pomaknuo papirić i utegom provjerio ispravnost vage. Sve je bilo ispravno. Ponovno je stavio papirić na jednu, a veliku šunku na drugu stranu vage. Ni ovog puta kazaljka se nije pomakla. Vidjevši sve ovo mesar se uozbiljio. Shvatio je da nema dovoljno mesa u trgovini kojim bi mogao ispuniti svoje nepromišljeno obećanje, ali je shvatio i to da se s Bogom ne valja izrugivati. Darovao je ženi sve što je stavio na vagu i obećao joj da će ubuduće svakoga dana moći dobiti komadić mesa besplatno. Tog se dana mesar obratio. Čuvar u trgovini bio je moj otac. Nakon toga događaja i on se obratio. Gotovo svakoga dana, s velikom poniznošću, sudjelovao je na svetoj Misi. I nas djecu je poticao da često, sabrano, s vjerom i pouzdanjem pohađamo sveta euharistijska Otajstva. Rezultat takvoga odgoja bio je taj da su osim mene još dva moja brata postala svećenici.
o.Stanislav, misionar Presvetog Srca Isusova…….…………………………………………………………………………

O kad bi opet oživio stari hrvatski običaj da od svake obitelji barerm po jedan član bude kod sv. Mise. Bilo bi zvanja i blagostanja.




hvala ti Gogi za ovo.... [aplau]

:littleangel


02 lis 2009 00:26
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Odmor u osami

Život nas umara, iscrpljuje i troši. Napastuje da zbog patnje zaboravimo na ljubav Božju.
Isus ne okreće glavu od patnika. Evanđelja su puna njegovih moćnih djela u korist trpećih.
Sućutni i dobri Isus poziva apostole na odmor. Kaže da pođu u "u osamu, na samotno mjesto".

Odmoriti se znači vratiti se sebi, bližnjima i živome Bogu. U životnoj strci lako se zagubiti. Moguće je potrošiti se pod teretom briga.

Svagdan zna zaboraviti na blagoslov blagdana.
Oči znaju izgubiti bistrinu. Uši se zaglušiti. Tijelo opteretiti. Duša iscrpiti. Duh napuknuti.
U velegradu je lako zalutati. Ući u krivi vlak. Sići na krivoj stanici. Biti u krivom filmu...
Isus se sažalio nad narodom "jer bijahu kao ovce bez pastira". Njega dira naša bol. Dotiče patnja. On je liječnik i lijek. Smisao postojanja. Jedno On može ispuniti naše srce puninom.

Bili blagoslovljeni suosjećanjem!

fra Ljubomir Šimunović


26 lis 2009 23:01
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Naučio sam......

Naučio sam…
Najbolji školski čas je sedeti na podu ispred nogu starije osobe.
Naučio sam…
Kada si zaljubljen, to se vidi.
Naučio sam…
Kada mi samo jedna osoba kaže ''ulepšao si mi dan''… onda je moj dan nešto sasvim drugo.
Naučio sam…
Da je najmirniji osećaj na svetu, kada ti dete zaspi u naručju.
Naučio sam…
Da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam…
Da nikada ne smeš reći ''ne'' poklonu od deteta.
Naučio sam…
Da uvek možeš za nekoga moliti, kad nema snage - da sebi može da pomogne na drugi način.
Naučio sam…
Da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahteva od tebe, uvek potreban prijatelj s' kojim se možeš glupirati.
Naučio sam…
Da je ponekad sve što neko treba, nečija ruka za držanje i srce za
razumevanje.
Naučio sam…
Da su najjednostavnije šetnje u letnjim večerima s' mojim ocem, dok sam bio dete, učinile za mene čudo kada sam odrastao.
Naučio sam…
Da je život kao rolna toalet papira - što je bliže kraju brže ide.
Naučio sam…
Da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvek ono što tražimo. Da se novcem ne mogu kupiti čast i stalež.
Naučio sam…
Da mali svakodnevni događaji čine život spektakularnim.
Naučio sam…
Da je ispod svačijeg tvrdog oklopa, neko ko želi biti cenjen i voljen.
Naučio sam…
Bog nije sve učinio u jednom danu. Zašto ja mislim da mogu?
Naučio sam…
Da činjenice, ako ih ignorišem ili izbegavam, ne menjam.
Naučio sam…
Kada planiraš da se osvetiš nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vređati.
Naučio sam…
Da ljubav, a ne vreme, leči sve rane.
Naučio sam…
Najlakši način da kao osoba rastem, da se okružim ljudima, koji su pametniji od mene.
Naučio sam…
Da svako, koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmehom.
Naučio sam…
Da niko nije savršen, dok se ne zaljubiš u njega.
Naučio sam…
Da je život tvrd i zahtevan, ali da sam ja žilaviji i izdržljiviji.
Naučio sam…
Da dobre prilike nikada nisu izgubljene; neko će se uvek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam…
Kada se naučiš živeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negde drugde.
Naučio sam…
Da bih voleo da sam svom ocu, prije nego što je umro, još jednom rekao da ga volim.
Naučio sam…
Da treba izgovarati reči koje su nežne i mekane, jer ćeš ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam…
Da je osmeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.
Naučio sam…
Da ne mogu odabrati kako se osećam, ali da mogu odabrati šta ću napraviti u vezi sa tim.
Naučio sam…
Da si, jednom kad ti novorođeno unuče uhvati mali prst svojom šacicom, zarobljen doživotno.
Naučio sam…
Da svi žele živeti na planini, ali da se sva sreća i radost događaju dok se penješ.
Naučio sam..
Da je dobro davati savet samo u dva slučaja: kada ga neko traži, ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam…
Što imam manje vremena, više stvari mogu uraditi.

Naučio sam…
Ujed psa neće proći, ako psa ubiješ


07 stu 2009 15:21
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
KOLIKO JE TEŠKA PAHULJICA

Reci mi, ako znaš, koliko je teška jedna snježna pahuljica? - upita sjenica golubicu, dok su zajedno promatrale kako snijeg pomalo sipi i stvara bijelu naslagu.
- Ništa, čak i manje od ništa - odgovori golubica ne promišljajući previše.
- Čekaj, čekaj malo, pa ćeš vidjeti da ona ima svoju težinu.
I sjenica ispriča svoju ptičju prispodobu.
- Odmarala sam se na borovoj grančici kad je počeo padati snijeg. Kao što vidiš, nije bilo vijavice ni vjetra, snijeg je mirno, tiho padao, kao što nam se događa u snu. A budući da nisam znala raditi ništa pametnije, počela sam brojati pahuljice, koje su se slagale kraj mene na grančici. Pala je, ako se ne varam, 3.751 pahuljica i sve je bilo savršeno mirno, a kad se spustila 3.752. pahuljica, grančica je pukla, a ja sam morala odlepršati.
- Vidš da i pahuljica ima svoju težinu - zaključi mudro sjenica.
A golubica, sječajući se valjda simbolike mira koja se uz nju vezuje još od Noinih dana, promisli i u sebi promrsi: "Možda nedostaje samo još jedan čovjek da cijeli svijet padne u - mir!"

Mi obično ne mislimo da baš o nama ovisi nečija sreća. Obično razmišljamo da veliki ljudi pišu povijet, ali je stvaraju maleni, skromni ljudi. Ponekad je tako teško zamisliti kako je obično zapravo nešto izvanredno. "Tko maleno čini kao da je veliko, tome Bog daje milost da veliko čini kao da je maleno" (R. Koegel).
O zamišljenom susretu s Bogom nakon smrti ima dosta znakovitih i zanimljivih, pa i duhovitih anegdota. Tako se priča za neku ženu da je, nakon skromna, povučena, ali vedra života, umrla i odmah se našla u dugačkoj povrci ljudi koji su dolazili pred Vrhovnog suca. Što se više bližila, razgovjetnije je čula Božje riječi. Tako on jednom reče: "Ti si pomogao kad sam bio povrijeđen u prometnoj nesreći, prebacio si me u bolnicu, pa zato uzmi nagradu i uđi u moje kraljevstvo!" Drugome reče: "Ti si jednoj udovici posudio novac bez kamata, uđi da primiš vječnu nagradu!" I još: "Ti si besplatno izvršio kirurški zahvat siromašnom pacijentu i tako mu vratio nadu i zdravlje, pa uđi i ti u moje kraljevstvo!" Slušajući te riječi, siromašna se žena uplaši, jer se nije mogla sjetiti da je učinila išta čime bi stekla pravo da dobije nagradu. Htjela je odustati i izaći iz povorke, ali je anđeo redar blago se smješeći upozori da je njoj mjesto u povorci. Sva u strahu stigne pred Suca, koji joj nasmješen reče: "Ti si toliko puta s pažnjom i ljubavlju izglačala moje zgužvane košulje. Zato uđi u moje kraljevstvo!"
Mi doista Boga ne susrećemo u bogatim salonima, gdje žive tašti i napuhani tipovi, puni sebe, a prazni ljubavi. Za vratima skromnih i malenih ljudi pronalazimo bića široka duha, bez taštine i umišljenosti. To daje težinu prividnoj malenosti i neznatnosti, jednostavnosti i skromnosti. To nosi prevagu nad onim što je u ljudskim očima veliko. I ne zaboravimo da Bog ima drugačija mjerila.


07 stu 2009 15:21
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
RANE

O Isuse, stojim pred tobom s teškim čekićem u ruci i zabijam teške čavle u tvoje ruke i noge. Prvo sam te izbičevao, stavio ti trnovu krunu na glavu i sasvim te izrugao, ispljuvao i ponizio. Ali nije mi bilo dosta, da bi potpuno udovoljio svojoj taštini morao sam ti i srce probosti, okusiti vodu i krv koja je potekla iz njega. I sad stojim pred tobom i promatram te, tvoje izmučeno tijelo, tvoje probodene ruke i noge te probodeno srce.

I dok te tako gledam, primijetio sam nešto čudno, nešto što me sasvim iznenadilo! Vidim te izmučena i znam, sam sam ti zabijao čavle, ali... umjesto tebe krvarim ja, umjesto tvojih, moje su ruke probodene i noge,...
I gle sad, umjesto tebe, odjednom ja visim na križu...

Kad sam malo došao k sebi sav u boli zavapih: "Isuse! Spasi me! Izliječi moje rane!" A Ti si me pogledao blagim očima, punim suza. Stajao si ispred mene velik i sjajan, toliko sjajan da nisam mogao gledati u Tebe i rekao si mi: "O dragi moj Slavene! Mogu ti pomoći samo ako umreš na križu i uskrsneš!"
Ja u još većem jadu odgovorim: "Ali kako?! Zar nisi ti to učinio za mene?"
A Ti si, dok si svojim nježnim rukama brisao krv sa mojega čela odgovorio: "Ja jesam umro da bi ti mogao živjeti, ali ti, moraš umrijeti da bi Ja mogao živjeti u tebi!" Kad to reče ja izdahnuh.


08 stu 2009 23:53
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Siromašan, ali bogat

U nekom gradu na istoku živio je star, siromašan i veoma pobožan čovjek
po imenu Ruben. Služio je bogatom gospodaru koji mu je dopuštao da
spava u njegovoj konjušnici. Jedne noći stari je Ruben usnuo san. Došao
mu je anđeo i priopćio vijest: "Rubene, sutra u zoru, umrijet će
najbogatiji čovjek u ovome gradu!" Starac Ruben se odmah probudio, pao
na koljena od straha i zavapio u molitvi: "Bože dragi, zašto bi moj
gospodar morao tako naglo umrijeti?" Žurno se odjenuo i pohitao prema
gospodarevoj kući. Lupao je štapom o vrata, dok se nije gospodar
pojavio na prozoru. "Gospodaru, oprosti mi što te budim, ali usnuo sam
strašan san. Anđeo mi je priopćio da će u zoru umrijeti najbogatiji
čovjek u gradu. Učini nešto gospodaru!"

Bogatašu nije bilo lako
pri duši. Odmah je dao pozvati liječnika, koji ga je pregledao i
utvrdio da je sve u najboljem redu. Tjeskoban zbog vijesti bogataš je
ipak veći dio noći probdio i tek pred zoru usnuo. Ponovno ga je
probudilo lupanje o vrata. Skočio je iz sna i provirio kroz prozor.
Pred vratima je stajala sluškinja i kroz suze prozborila: "Gospodaru,
maloprije je umro tvoj sluga Ruben."


08 pro 2009 00:23
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Oproštajno pismo...

Kada bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nešto malo života, iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam.
Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam, ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem.
Cijenio bih stvari prema njihovom značenju, a ne prema njihovoj vrijednosti.
Spavao bih malo, više bih sanjao, znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla.
Hodao bih kad se drugi zaustave, budio bih se kad drugi spavaju.
Kada bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bih se jednostavno, okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, nego i svoju dušu.
Uvjeravao bih ljude, kako se varaju, kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti. Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!
Djeci bih napravio krila, ali uzeo bi im ih dok se ne nauče letjeti.
Starijim osobama bih kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću već s napuštenošću. Toliko stvari bih se naučio od vas, ljudi...
Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh.
Naučio sam da kad novorođeno dijete uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek.
Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora samo onda kada mu hoće pomoći da bi se podignuo.
Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti, ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u grob, to ću zaboraviti.
Govori uvijek što osjetiš, a čini što misliš.
Kad bih znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snažno bih te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom.
Kad bih znao da su to posljednje minute što te vidim, rekao bih ti 'volim te' i ne bih glupo pretpostavljao da to znaš.
Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo, ali danas je sve što mi ostaje, htio bih ti reći da te veoma volim.
Sutra nema nitko zagarantirano - niti mladi, niti stari.
Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš.
Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas, jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš, žalit ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.
Budi stalno blizu onih koje voliš, govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš
i budi prema njima dobar; nađi vremena i reci im 'žao mi je', 'oprosti', 'molim te', 'hvala' i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ.
Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli.
Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti.
Pokaži svojim prijateljima i bližnjima kako su ti veoma potrebni.

Gabriel Garcia Marquez


08 pro 2009 01:32
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
---------
Post Re: Priče za razmišljanje
NISU NA PRODAJU


Mladi bračni par uđe u najbolju
trgovinu u gradu. Muž i žena dugo su promatrali šarene igračke poredane
na policama, povješane o stropu, u dražesnom neredu na klupama. Bilo je
tu lutaka koje se smiju i koje plaču, elektroničkih igara, minijaturnih
kuhinja koje spremaju pizze i torte.
Nisu se mogli odlučiti. Priđe im mlada i otmjena prodavačica.
"Vidite", objašnjavala je žena, "mi imamo malenu djevojčicu, ali oboje smo odsutni po cijeli dan, a često i navečer."
"Riječ je o djevojčici koja se rijetko smije", nastavio je čovjek.
"Htjeli bismo joj kupiti nešto što će je usrećiti", ponovno će žena, "I
onda kad nas nema... Nešto što će je veseliti kad bude sama."
"Žao mi je ", nasmiješi se ljubazno prodavačica. "Mi ne prodajemo roditelje!"


16 pro 2009 00:57
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 221 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23  Sljedeća


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron