Sada je: 18 vel 2020 08:35.





Započni novu temu Odgovori  [ 221 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23  Sljedeća
 Priče za razmišljanje 
Autor/ica Poruka
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Vidim, odlaziš u crkvu.

Ne zanima me što ćeš u njoj raditi,iako mislim da
ćeš se pomoliti. Nimalo ne marim zato hoćeš li stajati ispred oltara ili tamo
kod vrata, hoćeš li moliti sjedeći ili klečeći, pognute glave i zatvorenih
očiju... ili ćeš buljiti u sliku na oltaru, udarati se u prsa, micati usnicama,
šaptati riječi molitve i prebirati među prstima zrnca svete
krunice...

Sve su to izvanjske i jednostavne radnje pomoću kojih nije
teško prevariti čovjeka.

Čekam te vani.

Kad izađeš iz crkve i
vratiš se među ljude, pripremi se za susret sa mnom. Tada ću te nemilosrdno
pratiti, promatrati, suditi, a možda i osuditi. Imam pravo to učiniti. Naime,
želim znati: jesi li u crkvi doista razgovarao s Bogom, ili si se samo s njime
poigravao?

Želim se uvjeriti čini li molitva čovjeka stvarno drukčijim,
boljim?

Uvjerim li se da si ohol, pohlepan, sebičan, svadljiv, uvredljiv,
zavidan, brbljav, površan... znat ću da ti molitva ne valja. A uvjerim li se da
u obitelji, na poslu, u školi, trgovini, autobusu... ne znaš s ljudima
razgovarati, znat ću sigurno da ne znaš ni s Bogom razgovarati.

Ako te
neprestano netko treba tješiti i hvaliti, znat ću da u crkvu nisi išao radi
Boga, slaviti njega, već obožavati sebe...

Ali budu li tvoje usne
izgovarale riječi mira, radosti, povjerenja i utjehe, budu li tvoje oči otvorene
za nevolju bližnjega, bude li tvoja ruka podizala nemoćne, bude li tvoje srce
imalo razumijevanje za druge, bude li opraštalo i ljubilo, ... znat ću da si u
crkvi doista razgovarao s Bogom!

Čekam te vani...


20 pro 2009 14:46
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Daniela Bobinski iz Jastrebarskog

Jednog je dana svetac imao priliku popričati S Bogom te Ga upita: Gospodine, bilo bi mi zadovoljstvo znati kako izgledaju Pakao i Raj.
Bog odvede sveca do dvaju vrata. Otvori jedna od dvaju vrata i dozvoli mu da pogleda unutra. Na sredini sobe, stajao je veliki okrugli stol. Na sredini stola, nalazila se velika posuda, s jako finom i mirišljavom hranom. Svetac osjeti kako mu naviru sline na usta. Osobe koje su sjedile za stolom bile su izrazito mršave, ljubičaste boje i bolesnog izgleda. Izgledali su svi izgladnjelo. Imali su žlice s jako dugačkim drškama koje su bile pričvršćene na njihove ruke. Svi su mogli dohvatiti tanjur s hranom i uzeti malo, no kako je drška žlice bila duža do njihove ruke, nisu mogli staviti hranu u usta. Sveti se čovjek stresao na sam pogled njihovog jada i njihovih patnji.
Bog reče: Upravo si vidio pakao.

Bog i čovjek se uputiše prema drugim vratima. Bog otvori druga vrata. Scena koju je čovjek ugledao bila je identična prethodnoj. Bio je tu veliki okrugli stol, posuda prepuna fine hrane, koja mu je opet natjerala slinu na usta. Osobe za stolom su isto imale žlice dugih drški. No ovaj su put, osobe bile dobro nahranjene i sretne te su razgovarale međusobno zadovoljno se smješkajući.

Sveti čovjek reče Bogu: Ne razumijem! Jednostavno je, odgovori Bog, sve ovisi o jednoj vještini. Oni su naučili hraniti jedne druge dok drugi NE misle na ništa osim na sebe same.

Kada je Isus umro na križu, mislio je na tebe.


21 pro 2009 02:19
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 23 pro 2009 22:37
Postovi: 4
Spol: muško
Post Re: Priče za razmišljanje
Kada sam zaista počeo/la voljeti sebe...

Kada sam zaista počeo/la voljeti sebe,
shvatila sam da sam uvjek i u svakoj prilici
na pravom mjestu i u pravo vreme,
i da je sve što se dešava ispravno –
od tada pa nadalje mogao/la sam biti mirna.
Danas znam da se to zove POVJERENJE.

Kada sam zaista počeo/la voljeti sebe,
mogla sam spoznati da su emocionalna bol i patnja
za mene samo upozorenja da živim suprotno svojoj istini.
Danas znam da se to zove BITI AUTENTIČAN.

Kada sam zaista počeo/la voljeti sebe,
prestao/la sam žudjeti za nekim drugim životom
i mogao/la sam vidjeti da je sve oko mene bilo poziv na rast
Danas znam da se to zove ZRELOST.

Kada sam zaista počeo/la voljeti sebe,
prestao/la sam da sebi kradem svoje slobodno vrijeme,
i prestao/la sam dalje praviti grandiozne projekte za budućnost.
Danas radim samo ono što mi čini zadovoljstvo i radost,
ono što volim i što čini da se moje srce smije,
na moj poseban način i u mom tempu.
Danas znam da se to zove ČESTITOST.

Kada sam zaista počeo/la voljeti sebe,
oslobodio/la sam se svega što nije bilo zdravo za mene,
od jela, ljudi, stvari, situacija
i od svega što me je uvjek ponovo odvlačilo naniže, dalje od mene samog
U početku sam to zvao/la „zdravi egoizam“,
ali danas znam da je to „LJUBAV PREMA SAMOM SEBI".

Kada sam zaista počeo/la voljeti sebe,
prestao/la sam željeti da sam uvjek u pravu,
tako sam manje griješio/la.
Danas sam shvatio/la da se to zove SKRUŠENOST.

Kada sam zaista počeo/la voljeti sebe,
odrekao sam se toga da živim i dalje u prošlosti
i da se brinem za svoju budućnost.
Sada živim još samo u ovom trenutku u kom SVE počinje
Tako živim danas svaki dan i zovem to „SVESNOST“.

Kada sam zaista počeo/la voljeti sebe,
spoznao/la sam da se od svojih misli mogu razboljeti i biti bijedan.
Kada sam pak zatražio/la natrag snage svoga srca,
razum je dobio važnog partnera.
Ovu vezu zovem danas „MUDROST SRCA“.

Ne treba se plašiti rasprava,
konflikata i problema sa samim sobom i sa drugima,
jer se čak i zvijezde ponekad sudare
i nastaju novi svjetovi.
Danas znam: TO JE ŽIVOT!


(Čarli Čaplin na svom 70. rođendanu 16. aprila 1959. godine)


02 sij 2010 23:04
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 23 pro 2009 22:37
Postovi: 4
Spol: muško
Post Re: Priče za razmišljanje
Biblija na brodu Bounty
Da li ste čuli za film "Pobuna na brodu Bounty"? A da li znate da je napravljen na temelju istinite priče? Kakve veze ima Biblija sa pobunom na brodu Bounty? Priča o Bibliji sa broda Bounty je svjedočanstvo jednako o Božjoj providnosti kao i o vrijednosti Biblije u spašavanju društva od kaosa.Ginny Hastings je o tome napisala, "bez zakona koji bi ih vodio, pobunjenici sa broda Bounty pretvorili su otočki raj u pakao seksualnog zlostavljanja, pijanstava i ubojstava. Društvo je bilo na pragu samouništenja kada je jedan čovjek na brodu Bounty pronašao drevnu knjigu."
Priča počinje sa događajima opisanim u poznatoj knjizi, "Pobuna na brodu Bounty". Fletcher Christian koji je na brodu bio drugi poručnik, isprovociran despotskim vodstvom poručnika Bligha, počinje praviti splav s ciljem da preko noći, napusti brod. Jedan od mornara sugerira mu da bi mogao preuzeti cijeli brod, te iskorištavajući opće nezadovoljstvo na brodu, svrgnuti kapetana. On je poslušao ovaj savjet, i sljedeći dan, 28. travnja 1789. više od polovice brodske posade se pridružilo pobuni. Kapetana su smjestili na čamac i prepustili ga morskoj pučini. Ipak, nakon mnogih nevolja on dolazi do Timora.
Fletcher Christian vodi brod i ostatak posade do Tahitija, gdje su već i prije bili. U rujnu iste godine, on i još osam drugih ljudi sa broda Bounty, šest Tahićana, jedanaest Tahićanki i jedno dijete, otplovili su od ostalih, i na njihov zahtjev ostavili ih za sobom. Početkom iduće godine, iskrcali su se na nenastanjenom Pitcairnovom otoku, te spalili brod s ciljem da ne budu otkriveni i uhićeni. U početku se činilo da je otok pravi raj. Ali Englezi su izigrali Tahićane, oteli im njihove žene, i tako prouzrokovali pobunu. Unutar četiri godine, svi Tahićani i svi osim četvorice Engleza su ubijeni. Jedini preživjeli su bili Alexander Smith, Edward Young, Matthew Quintall, William McCoy, deset žena i nekoliko djece. McCoy je naučio kako destilirati alkohol iz korijenja biljki što je uzrokovalo da muškarci budu gotovo stalno pijani te žive u kontinuiranom orgijanju sa nekim ženama. Bojeći se za svoje živote, žene i djeca su pobjegle na drugu stranu otoka te tamo izgradile utvrdu kako bi se zaštitile.
McCoy se jednom prilikom dok je bio pijan, sam bacio sa litice. Matthew Quintal je postao pijan i lud ugrožavajući tako živote svih preostalih. Smith i Young su ga, kako bi zaštitili druge, ubili sjekirom. Smith je konačn o uništio sav alkohol koga su imali, te prošao kroz višemjesečno odvikavanje. Younga su žene uzele k sebi jer je umirao od prekomjerne konzumacije alkohola.

Dok je nekoliko mjeseci živio sam, Smith je na ostatcima broda Bounty pronašao Bibliju i još jednu knjigu pod nazivom "Book of Common Prayer". Ali bio je nepismen. Konačno, Yung i žene su se vratile u naselje u kojem je bio Smith i tamo ga, koristeći Bibliju naučio čitati. Young je 1801. preminuo. Alexander Smith je u periodu od sljedećih nekoliko godina nastavio čitati Bibliju dok je nije u cijelosti pročitao i dok nije narastao u njenom razumijevanju. Uvidjevši važnost poučavanja drugih, počeo je djecu učiti čitati. Na koncu su i neke majke naučile čitati. Koristeći Bibliju, sve je podučio o kršćanskoj vjeri te uveo dnevno molitveno vrijeme, nedjeljno slavljenje i sl.
1808. godine, Pitcairnov otok je otkrio kapetan američkog broda Mayhew Folger. Članovi posade su bili šokirani kada su ustanovili da je otok nastanjen sa trideset i petero ljudi koji su govorili engleski, bili polinezijske krvi i prakticirali kršćansku vjeru. Vanjski svijet je bio fasciniran viješću o otkriću "Fletcherove kršćanske zajednice".
Englezi su bili naredili svakom kapetanu koji je putovao južnim Pacifikom da traže pobunjenike te ukoliko ih pronađu da ih uhite i deportiraju u Englesku kako bi tamo mogli biti kažnjeni za svoje zločine. Kasnije kada su Britanski brodovi posjetili Pitcairnov otok oni su pronašli tako savršeno uređenu koloniju da su odlučili biti neposlušni naredbama i ne prijaviti Londonu pronalazak preživjelih sa broda Bounty, iako su otok pripojili sebi kao britansku koloniju.
Kralj George od Engleske kasnije je poslao kapetana Waldgravea da posjeti Pitcairnov otok. Waldgrave je napisao: "Sa velikim zadovoljstvom smo promatrali kršćansku jednostavnost domaćina. Činilo se da u njih nema nikakve prijevare. Njihove kolibe su bile otvorene za sve i svi su bili pozvani da jedu njihovu hranu."
Crkva i škola na otoku su sagrađene kasnije. Alexander Smith je osjećao osobnu odgovornost za kršćanski odgoj i brigu o mnogobrojnoj djeci na otoku. Nakon 1808., u oprezu zbog mogućnosti da ga deportiraju i sude zbog pobune i ubojstva, promijenio je ime u John Adams, u čast drugom predsjedniku SAD-a. Umro je 1829., u svojoj sedamdesetoj godini, a Pitcairnov otok je sve do 1940. ostao uspješna kršćanska kolonija.
Prije svoje smrti, zbog slabog vida, Smith je svoju Bibliju dao Leviju Haydenu u zamjenu za Bibliju sa većim slovima. 1940. godine je proslijeđena Danielu Mineru Lordu, pastoru "Marinerove crkve" u Bostonu. Nakon toga je postala dio "Lenoxove bibliotečne kolekcije starih i neuobičajenih Biblija" u Javnoj knjžnici New Yorka (New York Public Library).
Prijevod velikog dijela članka Richarda M. Rissa "Pitcairn's Island"


04 sij 2010 23:10
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
TRGOVAC I NJEGOVE ZENE

Bio jednom jedan trgovac koji je imao četiri žene.

Volio je najviše svoju ČETVRTU ŽENU. Obožavao ju je, darivao skupocjenim darovima i postupao s njom delikatno. Brinuo se o njoj najviše i davao joj samo ono najbolje.
On je volio i svoju TREĆU ŽENU jako puno. Bio je vrlo ponosan na nju i često ju je pokazivao prijateljima. No, jadni trgovac bio je često u strahu da će ga ova ostaviti i pobjeći s drugim muškarcem.
On je naravno volio i svoju DRUGU ŽENU. Ona je bila vrlo obazriva i strpljiva te je trgovac imao u nju veliko povjerenje. Kad god bi trgovac naišao na neki problem, trčao bi drugoj ženi i ona bi mu pomagala da prevaziđe velike probleme.
I na kraju PRVA TRGOVČEVA ŽENA.
Ona je jedan vrlo odan partner, koji pomaže oko posla, sticanja bogatstva te u održavanju cijelog imanja.
Bilo kako bilo, trgovac i nije baš puno volio svoju PRVU ženu, ali ona je njega jako voljela. On jedva da ju je primjećivao.
Jednog dana trgovac se razboli. S vremenom je saznao da se vrijeme približilo i da će umrijeti. Pomislio je na svoj bogati život te reče: “Imam sada ČETIRI žene, ali kada umrem biću sam, vrlo sam!”
Onda upita ČETVRTU ŽENU:
“Volio sam te najviše, kupovao ti haljine najljepše. Obasuo te pažnjom. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?”
“Nikako!” odgovori četvrta žena i iziđe bez ijedne riječi. Odgovor se zabio kao mač u trgovčevo srce.
Onda trgovac upita TREĆU ŽENU:
“Volio sam te čitavog života. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?”
“Ne!” odgovori treća žena. “Život na zemlji je suviše dobar, preudaću se nakon tvoje smrti.”
Trgovčevo se srce smrzlo od hladnoće odgovora.
Tada upita DRUGU ŽENU:
“Uvijek sam išao tebi kad sam trebao pomoć. Evo tražim još jednom tvoju pomoć.
Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?”
“Žao mi je, ovaj put ne mogu ti pomoći!” odgovori DRUGA žena.
“Najviše što mogu je pokopati te.” Odgovor ga je pokosio poput munje.
Tada se začu glas:
“Ja idem s tobom, kud god da pođeš.”
Trgovac se okrenu i ugleda svoju PRVU ŽENU. Bila je tako mršava i sasušena kao da je izgladnjela.
Zahvalno i žalosno trgovac odgovori:
“Trebao sam se o tebi bolje brinuti dok sam još mogao!”
***

Svi mi imamo ČETIRI žene u svom životu…
ČETVRTA ŽENA JE NAŠE TIJELO - Bez obzira koliko ga njegovali i posvećivali mu pažnju,
napušta nas kad umiremo.
TREĆA ŽENA JE NAŠA POŽUDA, STATUS I BOGATSTVO - Kada umremo, sve ide drugima.
DRUGA ŽENA JE PORODICA I NAŠI PRIJATELJI - Bez obzira koliko nam bili blizu za života,
ne mogu poći s nama u grob.
PRVA ŽENA JE NEŠTO ŠTO NE MOŽEŠ VIDJETI, A TO JE TVOJA DUŠA - Često je potisnuta i ne vidi se od materijalnog bogatstva koje nas okružuje. No, jedino ona nas uvijek prati. Možda ne bi bilo loše da se njome pozabavimo sada umjesto da kukamo na smrtnoj postelji.


17 sij 2010 04:04
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
NEBO

Neki čovjek, njegov konj i pas, putovali drumom. Kad su se zadesili pored jednog ogromnog drveta, udari grom i sve ih pokosi. Ali čovjek nije shvatio da je napustio ovaj svijet, pa je nastavio put sa svoje dvije životinje. Put je bio dug i težak. Stalno su se penjali uzbrdo, po suncu koje je peklo, bili su premoreni, znojavi i žedni.

Iza jedne okuke ugledaše velelepnu kapiju, svu od mermera, koja je vodila na trg popločan zlatnim pločama, a na sred trga stajala je česma iz koje je tekla kristalno bistra voda. Putnik se obrati čovjeku na ulazu:

“Dobar dan”.

“Dobar dan”, odvrati stražar.

“Koje je ovo ovako lijepo mjesto?”

“To vam je nebo.”

“Sreća naša što smo stigli na nebo jer umiremo od žeđi”,

“Možete slobodno da uđete i pijete do mile volje”, odvrati stražar i pokaza na česmu.

“Ali moj konj i pas su takođe žedni”.

“Žao mi je, ali životinjama je zabranjen ulaz”.

Čovjek je bio strašno razočaran jer ga je morila neizdrživa žeđ, ali nije htio sam da pije. Zahvalio se stražaru i nastavio put. Još dugo su tako hodali uzbrdo kad naiđoše na drugu kapiju, ovoga puta trošnu i oronulu, od koje je vodila zemljana staza oivičena drvećem. U hladu ispod jednog drveta ležao je neki čovjek sa šeširom natučenim preko lica i vjerovatno drijemao.

“Dobar dan” reče mu putnik. Čovjek samo klimnu glavom.

“Strašno smo žedni ja, moj konj i moj pas.”

“Tamo u stijeni ima jedan izvor”, reče čovjek pokazujuci prstom.

“Možete da pijete do mile volje”.

Čovjek, konj i pas odoše na izvor i utoliše žeđ. Putnik se vrati da se zahvali čovjeku.

“Dođite kad god hoćete”, odgovori čovjek.

“Samo još nešto da vas pitam. Kako se zove ovo mjesto?”

“Nebo”.

“Nebo? Ali stražar ispred mermerne kapije mi je rekao da je ono nebo!”

“Ono nije nebo, ono je pakao.” Putnik je bio zbunjen.

“Treba da im zabranite da se koriste vašim imenom! Taj lažni naziv sigurno stvori veliku zbrku!”

“Ni govora; oni nam čine veliku uslugu jer tamo ostaju svi oni koji su u stanju da iznevjere najbolje prijatelje”


17 sij 2010 04:05
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
KUTIJA POLJUBACA

Početak priče ide daleko u prošlost, kada je neki
čovjek kaznio svoju petogodišnju ćerkicu, jer je
izgubila neku vrlo dragocjenu stvar, a novaca je
u ono vrijeme bilo vrlo malo.

Bio je Božić. Djevojčica je donijela malu kutiju
na poklon i rekla: “Tata, ovo je za tebe!”
Tati je bilo vrlo neugodno, jer nije očekivao od
ćerke bilo kakav poklon, a kada je otvorio kutiju
i zavirio u nju, vidio je da unutra nema ničega!
Jako se naljutio. Ćerku je strogo prekorio i rekao
joj: “Ako već nešto poklanjaš, onda se potrudi da
nešto i staviš u kutiju. Ne možeš tek tako poklanjati
praznu kutiju!!”
Djevojčica ga je tužno pogledala i sa suznim
očima rekla: “Ali tata, kutija nije prazna. Do vrha
sam je napunila poljupcima samo za tebe.”
Tata je bio ganut do suza. Kleknuo je pred ćerkicu,
snažno je zagrlio i zamolio za oproštaj. Do kraja
života čuvao je tu kutiju pored kreveta i uvijek kada
se osjećao izgubljeno i očajno, uzeo bi je, otvorio,
i iz nje uzeo jedan poljubac i sjetio se ljubavi koju
je ćerka spremila unutra.

********
Svako od nas ima kutiju punu poljubaca i ljubavi. Šta čekate!!!


17 sij 2010 17:02
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
IZLAZAK SA MAJKOM

Nakon 21 godine našeg braka moja žena je poželjela da izvedem drugu ženu na večeru i u kino! Rekla mi je, «Volim te, ali znam da te i ova žena voli možda i više od mene i da bi rado provela neko vrijeme i sa tobom.» Ta druga žena koju je moja supruga htjela da izvedem na večeru i u kino bila je moja majka.
Bila je udovica već 19 godina. Ipak zbog previše obaveza i zbog moje troje djece, nisam bio u mogućnosti da je viđam baš često. Poslušao sam suprugu i te iste noći sam nazvao
svoju majku i pozvao je da izađemo na večeru, a poslije i u kino.

„Šta nije u redu sine, jesi li dobro?!”, uzvratila je pitanjem.

(Moja majka onaj tip ljudi koji, ako ih nazovete kasno u noć, odmah pomisli da se nešto loše desilo.)

Toga petka poslije posla, krenuo sam do njene kuće. Bio sam jako nervozan. Kada sam stigao ispred kuće primjetio sam da je i ona bila malo nervozna zbog našeg izlaska. Imala je lijepu frizuru i nosila je haljinu koju je nosila na nekoj od njenih godišnjica braka. Imala je širok osmijeh koji je zračio anđeoski sjajem.
“Rekla sam svojim prijateljicama da izlazim sa svojim sinom i sve su bile impresionirane. Jedva čekaju da im ispričam kako je prošlo.”, rekla je u dahu.

Izašli smo u vrlo lijep restoran, ne previše elegantan, ali sa jako finim ambijentom. Dok smo uzalili, majka me je uzela pod ruku. Sjeli smo i ja sam uzeo da čitam jelovnik (ona je zbog slabog vida mogla da čita samo velika slova). Čitajući, podigao sam pogled i primjetio da me majka gleda. Nostalgičan osmijeh pojavio joj se na usnama. “Ehhh, a nekada sam ja tebi čitala jelovnik kad si bio mali”, rekla je.
“Dobro, onda je vrijeme da se opustiš i da ti uzvratim uslugu, majko”, odgovorio sam. Tokom večere vodili smo sasvim običan razgovor dotaknuvši se i nekih zajedničkih doživljaja. I toliko smo se zanijeli u razgovor da smo i zaboravili na film.
Kada sam je naveče odvezao kući rekla mi je, „Izaći ćemo opet, ali samo pod uslovom da ja tebe izvedem.“ Složio sam se.

“Kakav je bio izlazak?”, upitala me je supruga kad sam stigao kući. “Vrlo, vrlo lijep. Mnogo više nego što sam očekivao”, odgovorio sam.

Nekoliko dana kasnije, moja majka je umrla od srčanog napada. Desilo se sve tako iznenada da nisam imao priliku da joj ikako pomognem.Nakon određenog vremena, primio sam kovertu sa priznanicom od restorana u koji sam bio izašao sa svojom majkom. Unutra je na jednoj cedulji bilo napisano, “Platila sam ovaj račun unaprijed.

Nisam bila sigurna da li ću i ja biti prisutna; no svejedno, platila sam večeru za dvoje…tebe i tvoju suprugu.
NIKAD NEĆEŠ ZNATI KOLIKO MI JE ZNAČILA ONA NOĆ. VOLIM TE, SINE.”

Tog trenutka sam najzad shvatio važnost riječi: “VOLIM TE.”
I važnost vremena koje odvojimo za one koje volimo.

***

Ništa u životu nije važnije od naše porodice. NIŠTA.


***
Provodite više vremena sa onima koje volite, jer ovakve
stvari ne mogu biti odgođene za “neki drugi put.”


17 sij 2010 17:02
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
MOŽDA JESTE, MOŽDA NIJE

Nekada davno postojalo je jedno selo gdje je živio veoma mudar starac. Seljani su vjerovali da je on u stanju da odgovori na sva njihova pitanja. Jednoga dana, farmer iz sela ode do mudraca i usplahirenim glasom zavapi:
“Mudri čovječe, pomozi mi. Dogodilo se nešto strašno. Vo mi je uginuo i nemam drugu životinju koja bi mi pomogla da zaorem njivu. Zar to nije nešto najgore što je moglo da mi se desii?” Mudrac je odgovorio:

“Možda jeste, možda nije.”

Čovjek je požurio natrag u selo i svima ispričao kako je mudrac poludio. Sigurno da je to bila najgora stvar koja je mogla da se desi. Zašto on to nije mogao da vidi? Međutim, sljedećeg dana, u blizini kuće farmer ugleda mladog, jakog konja. Pošto više nije imao vola da mu pomogne u obrađivanju zemlje, on riješi da uhvati konja. Tako je i uradio. Kako je farmer bio srećan! Oranje nikada nije bilo lakše. Čovjek se vratio mudracu da se izvini:

“Bio si u pravu, mudri čoveče. Gubitak vola nije bilo najgore što je moglo da se dogodi. To je bila sreća u nesreći! Nikada ne bih imao konja, da se to nije dogodilo. Moraš se složiti da je to najbolja stvar koja se mogla desiti.” Mudrac je još jednom odgovorio:

“Možda jeste, možda nije.”
Ne opet, pomislio je farmer. Mudrac je sada sigurno poludio. Poslije nekoliko dana konj zbaci farmerovog sina dok je jahao. On je povrijedio nogu i nije mogao da pomogne pri žetvi.
“Ooo ne!” pomisli čovjek, “sada ćemo umrijeti od gladi.”

Još jednom, farmer ode do mudraca.

“Kako si znao da nije dobro što sam uhvatio konja? Opet si bio u pravu. Sin mi je povrijeđen i neće moći da mi pomogne. Sad sam siguran da je to najgore što je moglo da se desi. Ovog puta se i ti moraš složiti.” Mudrac je mirno gledao i snishodljivim glasom rekao:

“Možda jeste, možda nije.”

Bijesan što je mudrac tako arogantan, farmer se vratio u selo. Sljedećeg dana u selu je počela mobilizacija zbog rata koji je iznenada buknuo. Farmerov sin bio je jedini koji zbog povrede noge nije morao da ode.

Ričard Karlson - Ne gubite živce zbog malih stvari


18 sij 2010 03:18
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
---------
Post Re: Priče za razmišljanje
ROB U OLUJI

Maharadža je isplovio na more sa posadom. Ubrzo zatim podiže se velika oluja. Jedan od robova, budući da nikada prije nije bio na brodu, poče plakati, a onda i histerisati od straha. Njegov plač je bio toliko glasan i iritantan da je uspio da sve na brodu iznervira. Maharadža smjesta naredi da se rob baci preko palube u more.Ali njegov glavni savjetnik, inače jako mudar čovjek, pritrča i došapnu mu: “Maharadža, prepustite ga meni. Mislim da ga mogu izliječiti.”
Iako se radilo samo o običnom robu, Maharadža je odobrio ovaj pomalo čudan zahtjev.
Savjetnik odmah zapovijedi mornarima da tog istog čovjeka bace u more !!!

U trenutku kad se našao u moru, jadan rob počeo se od užasa derati iz sve snage i divlje mlatarati rukama po vodi. Nakon nekoliko sekundi mudrac zapovijedi da ga izvuku ponovo na palubu !!!
Našavši se na palubi, rob je ležao nijem i prestravljen u jednom uglu broda.Kad je Maharadža upitao svog savjetnika za razlog, ovaj odgovori: “Nikad ne shvatamo koliko smo srećni sve dok se naše stanje ne pogorša.”


18 sij 2010 03:18
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 221 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23  Sljedeća


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron