Sada je: 20 srp 2019 01:02.





Započni novu temu Odgovori  [ 221 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 18, 19, 20, 21, 22, 23  Sljedeća
 Priče za razmišljanje 
Autor/ica Poruka
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Otvori svoju Bibliju!

Ako tražiš mir: Rimljanima 5:1, II. Ivanova 14
Ako sve ide po želji: Psalam 33, I. Timoteju 6, Jakov 2:1-17
Kada započinješ s novim zadatkom: Psalam 1, Izreke 16
Kada želiš s ljudima oko sebe pravilno postupati: Rimljanima 12
Ako imaš brige u obitelji: Psalam 121, Izaija 40
Kada si obeshrabren: Psalam 23, 42, 43
Kada nevolja postaje veća: II. Timoteju 3, Hebrejima 13
Kada te prijatelji napuste: Matej 5, I. Korinnćanima 13
Kada dolazi iskušenje: Psalam 15, 19.139, Matej 4, Jakov 1
Kada ti je svega previše: Psalam 34, 71
Kada ne možeš zaspati: Psalam 4, 56, 130
Kada si imao svađu: matej 18, Efežanima 4, jakov 4
Kada si umoran: Psalam 75:1-7, Matej 11:28-30
Kada želiš dobiti oproštenje: Luk 15, Filemon
Kada si bolestan: Psalam 6, 39, 41, 67, Izaija 26
Kada je tvoja vjera slaba: Psalam 126, 146, Hebrejima 11
Kada ti se čini da je Bog daleko: Psalam 25, 125, 138, Luka 10
Kada se osjećaš usamljeni i nesiguran: Psalam 27, 91, luka 8
Kada se bojiš smrti: Ivan 11, 17, 20 II. Korinćanima 5
Kada si sagriješio: Psalam 51, Izaija 53, Ivan 3, I. Ivanova 1


18 sij 2010 03:19
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 15 sij 2010 22:23
Postovi: 9
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Meditacija s kamenom u ruci


slika


Svatko neka uzme jedan kamen u ruku. Zatvori oči i opipaj kamen. Uzmi si vremena, dugo ga istražuj dodirom.

Ja sam tek običan kamen, jedan od mnogih, ali sam ipak jedinstven po svojoj veličini, po svom izgledu, po obliku. Na nekim mjestima sam zaobljen, na drugima pak sam tako oštar, grub i ćoškast da se ljudi mogu povrijediti. Imam hrapavu površinu kojom mogu ribati sve oko sebe, ali imam i glatku i nježnu stranu. Po svemu tome sam jedinstven, imam svoj vlastiti profil: Da, to sam ja!

Često moram biti tvrd, skrivati osjećaje, . gomilati se s drugim kamenjem. i ugraditi se u zid. u zid koji razdjeljuje. Zid kroz koji nitko ne može vidjeti drugu stranu. zid preko kojeg nitko ne može prijeći: Da, to sam ja!
Moram li biti takav? Mogu li biti takav? Želim li biti takav?
Ja mogu biti zaštita od vjetra i od sunca malim biljčicama i životinjama. Mogu im biti zaklon i zaštita. Mogu to jer sam upravo to što jesam. jer sam kamen. Mogu biti kamen koji se kotrlja. Mogu biti mekan kamen, kojeg voda nosi, ispire. mekana voda slama tvrdi kamen.
Promijeniti se. naći svoj oblik. Da, to ja mogu!
Želim da me dohvati ne vjetar ili voda, nego nježna ruka, koja me uzima. na jednak način miluje moje glatke kao i hrapave strane. nježna ruka koja unosi pokret u moj život. ruka koja mi jednim zamahom daje toliku snagu da mogu skakati po vodi. preskakati valove. Ruka kojom pronalazim nova mjesta. novi svijet. nove dubine. Dubine u kojima otkrivam vlastite dubine.
Da ja to želim.
Ja, kamen koji nosi otiske prstiju svoga stvoritelja, želim da me ti prsti zahvate i unesu pokret u moj život. Ja to želim i hoću! Amen.


Autor nepoznat


19 sij 2010 01:41
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 15 sij 2010 22:23
Postovi: 9
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
OVDJE POČIVA LJUBAV

slika

Nakon brodoloma u nekom norveškom fjordu jednoj majci uspijeva sa svojim dojenčatom isplivati na mali pješčani sprud.
Kada joj je ponestalo mlijeka oštrom školjkom rasparala je grudi i svojom krvlju hranila djetešce.
Kada su ih pronašli za majku je već bilo kasno. Nakon dvadeset godina sin se vratio na pješćani sprud.
Nije znao kako se majka zvala, na njen gob stavio je križ na kojem je pisalo:
"OVDJE POČIVA LJUBAV"


19 sij 2010 01:51
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 23 srp 2009 19:18
Postovi: 461
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
:( lijepo i tuzno...
samo Ti znas naci sliku koja se tako prekrasno uklapa u pisani dio, to sam uvijek voljela kod Tebe. :)


19 sij 2010 07:02
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 15 sij 2010 22:23
Postovi: 9
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
NAPUKLI VRČ

slika

Neki je trgovac vodom svako jutro odlazio na rijeku, gdje bi napunio svoja dva vrća i odvozio ih u grad kupcima. Jedan od tih vrćeva bijaše napuknut te je gubio prilično vode do odredišta, a drugi je bio potpuno nov i donosio je više zarade.
Osjetivši se manje vrijednim, napukli vrč jedno jutro odluči povjeriti se vlasniku:
- Svjestan sam svojih ograničenja i da zbog mene ne dobivaš očekivanu zaradu, jer sam napola prazan kad u grad stignemo. Molim te, oprosti mi moju slabost!
Idućeg jutra, na putu prema rijeci, vlasnik dozove napukli vrć:
- Pogledaj rub ceste!
- Prelijep je, pun cvijeća - odgovori vrć.
- Predivan je zahvaljujući tebi. Ja sam kupio sjeme i posijao ga, a ti si ga, i ne znajući, svaki dan zalijevao. Stoga, ne zaboravi da smo svi mi pomalo slomljeni, ali Bog zna kako načiniti čudo iz naše slabosti, ako ga zamolimo.


20 sij 2010 22:50
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 15 sij 2010 22:23
Postovi: 9
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
MODERAN ČOVJEK

slika

Neki moderan čovjek zalutao u pustinji. Nemilosrdna sunčeva žega gotovo ga je ispila. Odjednom ugleda oazu.
- Fatamorgana, - mislio je - igra svjetla i zraka koji me želi zavarati. Približavao se oazi ali ona nije išćezavala. Vidio je datule, travu i stijene iz kojih je izvirala voda.
- To je, razumije se, fantazija gladnoga - razmišljao je - pa, jasno, sad čak čujem žuborenje vode. Halucinacija sluha! Kako je priroda nemilosrdna!
Skapao je u tim mislima i umro.
Sat kasnije našla su ga dva beduina. Reče jedan:
- Možeš li ti takvo što razumjeti? Datule mu rastu gotovo uz sama usta, a on pored samog izvora leži - skapao od gladi i žeđi!
- On je moderan čovjek - odgovori drugi beduin - nije vjerovao.


20 sij 2010 22:57
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Kao srce koje se lomi

Dvojica ožalošćenih učenika na putu u Emaus susreću Isusa. Odmah ga ne prepoznaju.
Srce im je slomljeno razočarenjem, skršenošću plana koji su imali u dnu dna svojih želja.
Isus im postaje suputnik na putu srca. Otkrio im se u lomljenju kruha.
Dodirnuli su njegovu ljubav koja je bila kao kruh koji se lomi.
Oni koji su bili razočarani uskoro postaju očarani susretom koji ih je učinio sretnima.
Sa sobom su ponijeli srce koje je gorjelo ljubavlju.

Tvoja razočarenje nisu Tvoja određenja.
Otvorenost srca na putu, pa makar taj put bio bolan nužno nosi susret koji rađa sreću.
Proživljena patnja postaje dobitkom!
Bolne suze na licu trpljenja uskrsno jutro pretvara u bisere bistre topline!
Skršeno srce izliječeno Ljubavlju postaje srce koje izgara i lomi se darivanjem.
Ovo lomljenje više nije bolno. Izvire radošću!
Darivanje ne osiromašuje nego obogaćuje onoga tko mu se otvara.
Punina darivanja otkriva se u sebedarju, daru samoga sebe!
Čak i onda kad Ti je srce slomljeno pozvan(a) si na darivanje.
Ono uvijek iznova oslobađa.

I onda kad te bol boli Isus Ti je suputnik.
Susreće Te i daruje Ti snagu da i Ti (p)ostaneš supatnik i razveselitelj onima koje su Ti darovani na hodočašću kroz Tvoje dane.
Bog Te blagoslovio svojom nježnom snagom!

fra Ljubomir Šimunović


24 sij 2010 14:30
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Priznaj svoju nemoć

Postoje mjesta u tvojoj nutrini gdje si potpuno nemoćan. Tako silno želiš da bi se mogao sam izliječiti, da bi mogao odoljeti iskušenjima i ovladati životom. Ipak to ne možeš sam. Svaki put kad ponovo pokušaš još više si razočaran. Ne preostaje ti drugo nego da priznaš svoju nemoć. U tome se sastoji prvi korak kod Anonimnih alkoholičara i kod liječenja svih vrsta ovisnosti. Upravo iz tog vidika možeš gledati na svoj unutarnji boj. Nezasitna potreba za naklonošću je ovisnost. Vlada tvojim životom i zarobljava te.

Počni jednostavno s priznanjem da se sam ne možeš izliječiti. Moraš u potpunosti prihvatiti svoju nemoć ako želiš da te Bog izliječi. Zapravo se ne radi o "najprije" i "zatim". Jer pripravljenost da želiš prevladati osjećaj nemoći već nosi u sebi zametke predanosti Bogu i Njegovom djelovanju. Onda kad ne vidiš niti jedan trag iscjeliteljske Božje prisutnosti, priznavanje nemoći je odviše strašno. Poput skoka je s visine bez zaštitne mreže koja bi spriječila pad.

Pripravljenost da se odrekneš potrebe ovladavanja životom već razotkriva određenu nadu. Koliko ćeš više napuštati svoju tvrdoglavu želju da očuvaš moć u svojim rukama, toliko ćeš više biti u dodiru s Njim koji ima moć da te izliječi i vodi. Što si više povezan s Božjom moći, to lakše ćeš priznati sebi i drugima svoju unutarnju nemoć.

Tobožnje moći se, na primjer, hvataš onda kada nešto očekuješ od izvanjskih stvari ili od budućih događaja. Dok god bježiš pred samim sobom i pokušavaš se rastresti, ne možeš se u potpunosti otvoriti procesu ozdravljenja. Sjeme uspijeva samo ako ostane u zemlji u kojoj je bilo posijano. Ako ga neprestano iskopavaš iz zemlje da bi provjerio je li proklijalo, nikada neće uroditi plodom. Gledaj na sebe kao na dobro sjeme posijano u plodnu zemlju. Nije ti potrebno ništa drugo učiniti nego da tamo ostaneš i pouzdaš se da zemlja ima sve što ti je potrebno za rast. Rasteš i onda kad to ne osjećaš. Smiri se, priznaj svoju nemoć i pouzdaj se da ćeš jednog dana vidjeti koliko si primio.

Henri J. M. Nouwen


24 sij 2010 14:30
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Nepoželjna gošća

Jednog dana netko je pozvonio na ulaznim vratima.
"Smetam li?"
"Dolaziš li u posjet, a da ne smetaš?"
"Znam, nerado sam viđena", reče mi moja gošća, "ali što mi preostaje, nego pozvoniti, pokucati i reći: Vrijeme je. Jednog od vas, tebe ili tvoju ženu moram uzeti sa sobom. Ti odluči".
"Slušaj, prijateljice", rekoh, "ja previše volim svoju ženu, a ona se toliko raduje životu - ako se mora umrijeti, uzmi radije mene".
"Govoriš, bez da si ozbiljno razmislio", reče mi moja gošća, prijateljica Smrt. "Odluka i nije tako jednostavna. Tko umre, taj je u prednosti. Oslobodio se svih zemaljskih briga. Sve što te danas još muči, borba za život, svađa sa susjedom, novac koji si posudio, a nisi vratio, strah pred bolešću... sve će to nestati tvojom smrću".
"Tako ti to vidiš", rekoh, "tvoja je zadaća da čovjeka kojeg želiš odnijeti, tješiš. Što se mene tiče, ako će ja umrijeti prije moje žene, neću biti u prednosti, jer ja ju volim".
Smrt me pogledala i rekla "Baš zbog toga što ju voliš, razmisli još jedanput. U sretnom braku u kakvom ste živjeli 45 godina, gdje ste se brinuli jedno za drugo, gdje ste sve dijelili, bit će onaj koji ostaje, jače pogođen od onog koji odlazi. Ne vjeruješ mi? Razmisli kako će izgledati život tvoje žene. Njezino je srce slomljeno zbog tvog odlaska. Mora živjeti s time. Zajedničke brige past će samo na njezina ramena. Život će joj, ako ti ne stojiš uz nju biti težak. Nikog nema da ju tješi, da joj obriše suze, da joj olakša patnje. S kime podijeliti tugu? Sjećanje na tebe će ju mučiti. Bit će osamljena. Vaši će se prijatelji povući, jer tko je bio sprijateljen s vama obadvoma, u većini slučajeva ne zna što bi učinio samo s jednim. Tvoja će žena usamljena sjediti u fotelji, sat će kucati, uvije će gledati na sat, ali nitko ne ulazi, ni ti, a niti itko tko bi pitao za tebe kao prije. Ona će mirno sjediti, usnice će joj se stanjiti i sjećati će se što je propustila za tvog života; da ti nije ni jednom zahvalila što si je uzeo za ženu i da si joj bio dobar suprug. Neizgovorene riječi ljubavi leže joj na duši poput olovnog utega koji ju vuče prema dolje i ne da joj disati. Svaka joj je minuta poput vječnosti. Razgovarati će s predmetima oko sebe, jer nema nikog kome bi otvorila svoje srce. Kasnije će svakim danom ostati ležati sve duže u krevetu. Ta zašto da ustaje. Ta nitko ne čeka na nju... Želiš li je zaista prepustiti toj boli?"
"Ne!" viknuh. "Ne smije tako živjeti. Ja ju volim više nego samoga sebe. Neka radije ja živim tako jadno, a nju uzmi u miru. Ona spava gore. Uzmi ju nježno, da je ne probudiš. Nek otvori svoje oči tek pred Bogom, da ne bi pitala za mene, da li ću moći bez nje".
Smrt klimnu glavom, te krene stepenicama do sobe gdje je spavala moja žena.
"Ne!", viknuh opet. "Ostavi mi ju, ili uzmi mene! Ne bih mogao podnijeti da ne čujem više njezina glasa, njezinih koraka u kući. Ne mogu sjediti sam za stolom, ne mogu ležati u krevetu, bez da čujem njezino disanje. Kakve mi radosti ako ona ne sudjeluje u tome: fotelja na kojoj je najradije sjedila, njezin kaput na vješalici, svaka košulja koju uzimam iz ormara, a ona ju je oprala i ispeglala, svaka čarapa koju je zakrpala, čak i klupa u crkvi na kojoj smo zajedno klečali i molili se - kako da izdržim pogled na sve to? Razum bi mi se pomutio od pomisli što sam sve propustio; kolike nježne riječi su ostale neizgovorene. Zašto sam toliko puta čitao novine, ili buljio u televizor, umjesto da sam s njom čavrljao, divio se njezinoj ljepoti. Nikad joj zadnjih godina nisam rekao: Hvala ti što si tu. Hvala ti što si me htjela za muža. Nikad joj nisam zahvalio za ljubav, strpljivost, smiješak s kojim me je dočekivala. Sada znam da je riječ "moja žena", koju sam tek tako izgovarao, da je to najljepša riječ koju ljudski jezik poznaje. Dozvoli mi da, prije nego mi je uzmeš, pođem još jedanput k njoj, daj mi tri dana, tri sata, da učinim barem nešto od onog što sam desetljećima propustio..."
Smrt siđe niz stepenice i reče mi:"Upravo sam pogledala u svoj rokovnik i otkrila da sam se zabunila u kućnome broju. Vas dvoje ste zapisani nekoliko stranica dalje. I iskoristite vrijeme do tada, jer kad opet dođem, neću vam pokloniti tri dana, čak ni tri minute za popravak onoga što ste propustili u posljednjih 45 godina."



(Iz W. Hoffsümmer, Geschichten als Predigten, s. 65, prijevod JK)


27 sij 2010 02:36
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
---------
Post Re: Priče za razmišljanje
Kako Bog odredi...

Davida sam upoznala prije jedanaest godina. Bio je tada osamnaestogodisnjak, mrsav, blijed i bez kose koja je vec opala nakon prvog ciklusa kemoterapije. Leukemija. Sve ove godine, taj decko se ni jedan jedini put nije nasmijao. Stalno ozbiljan, namrgodjen, djelovao je hladno, nepovjerljivo, daleko. Nije puno razgovarao ni sa medicinskim osobljem, niti sa clanovima svoje obitelji. Razumljivo s obzirom na situaciju u kojoj se nasao i s obzirom da je odabrao svoj nacin prozivljavanja onoga sto mu se dogadjalo. Tri godine trajala je intenzivna borba sa bolesti. Lijecnici su vidjeli borbu...

David se nije borio. Nije prestajao dolaziti u pratnji roditelja, nije se bunio protiv terapije. Ipak je izgledalo kao da je svima drugima bilo bitno da ozdravi, samo on je postajao sve ravnodusniji, ili kao da mu je vec svega dosta. Sjecam se da je jednom rekao: "Kako Bog odredi, ja ne mogu vise. Pogledaj me..." Da, doista se patio. I bila je muka gledati ga i biti nemocan, pored svega.

Ipak, nakon tri godine patnje, odjednom je krenulo nabolje. Cak se nakon zadnje terapije i njegova krvna slika vratila u normalu. Doktori su se bojali recidiva. Narasla kosa, sazreo je, ozdravio je, zavrsio studij, zaposlio se...

Sedam iducih godina dolazio je redovno samo na kontrolu. Izgledao je odlicno. Bio je zdrav. Samo, i dalje je bio onaj isti mrgud. Taj meni dragi mrgud, kojeg sam gledala kao dijete u odnosu na ostale znatno starije pacijente, jednom prilikom cekajuci nalaz krvne slike u ambulanti, susreo je Sandru. Djevojka njegovih godina, takodjer pacijentica. Sandra je tada tek zapocinjala lijecenje od limfoma. David je i dalje bio zdrav, ali je dolazio s njom svaki put kad je primala terapiju, ili transfuziju, ili jednostavno kad joj je bilo lose od svih otrova s kojima se borilo njeno mlado tijelo...

Tu zapocinje jedna romanticna ljubavna prica kojoj su svi proricali tragican kraj.

Ali, ne! I njegova ljubav Sandra je zdrava vec cetiri godine i toliko dugo dolazili su zajedno na preglede. I sve je bilo u redu. Ta dva slatka mala mrguda postali su sretan par... Usprkos bolesti, ogranicenosti medicine i prognozama o dozivotnoj neplodnosti.

Zasto upravo danas imam potrebu pisati o ovome?

Danas sam susrela Davida. Onaj isti David koji se nikad nije smijao, danas je bio nasmijan, raspolozen. Sretan! Priznajem da me zbunio taj njegov osmijeh koji sam danas vidjela prvi put nakon jedanest godina.

Krenu mi u zagrljaj i povika: "Ich bin Papa geworden!" ("postao sam tata")

Skakali smo po parkiralistu, vristala sam, totalno van sebe od radosti. Uskoro cu posjetiti Sandru i malog Vincenta.

Tako je Bog odredio...


26 vel 2010 19:59
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 221 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 18, 19, 20, 21, 22, 23  Sljedeća


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron