Sada je: 23 lis 2019 15:37.





Započni novu temu Odgovori  [ 221 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 19, 20, 21, 22, 23  Sljedeća
 Priče za razmišljanje 
Autor/ica Poruka
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
MORSKA ZVIJEZDA

Nakon neke vremenske nepogode more je na plažu izbacilo na tisuće morskih zvijezda.
Ljudi su došli gledati nesretne zvijezde koje su još bile žive i polagano pred njima ugibale i svi su bili tužni. Jedino je jedna desetogodišnja djevojčica pokušala spasiti nesretna morska bića.
Uzimala ih je u kanticu jednu po jednu i puštala u more.
Svi su je pokušali odgovoriti:

"To što radiš, uzalud je. Tu je nasukano tisuće morskih zvijezda, komu je bitno ako ti spasiš nekoliko?"
"Onima koje sam spasila "- odgovorila je.


To što ne možemo pomoći svima nije razlog da se predamo.
Ako pomognemo jednoj osobi, pomogli smo cijelome svijetu.
Jer najveće zlo koje nas može zadesiti ja da nikomu ne budemo od koristi,
da naš život ne služi ničemu.


26 ožu 2010 00:41
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Koliko toga propuštamo

Ovo je istinita priča.

Washington, DC, Metro stanica hladnog januarskog jutra 2007.g. Čovjek na violini svira Bachovo djelo nekih 45 minuta. Za to vrijeme, približno 2.000 ljudi prodje stanicom, većina na svom putu na posao.

3 minute nakon što je počeo sviranje, sredovječan čovjek uočava muzičara koji svira. On usporava korake, zaustavlja se par sekundi, a zatim žurno odlazi kud je namjerio.

4 minute kasnije:
Violinista prima svoj prvi dolar: žena baca novčić u šešir, te bez zastajkivanja, nastavlja hod.

6 minuta kasnije:
Mladi čovjek se naginje nad ogradom kako bi ga poslušao, zatim pogleda na ručni sat i nastavlja žureći.

10 minuta kasnije:
3-o godišnji dječak se zaustavlja. ali ga majka odvlači žureći. Malac zastaje da ponovno pogleda violinistu, no majka ga vuče i oboje odlaze žureći. Nekoliko druge djece je ponovilo ovu radnju. Svaki roditelj, bez izuzetka, je prisililo svoje dijete da nastavi hodati.

45 minute kasnije:
Glazbenik svira bez prestanka. Samo 6 ljudi se zaustavilo i poslušalo na kratko. Nekih 20-ak ljudi je dalo novac, ali je nastavilo hodati nepromijenjenim ritmom. Svirač je sakupio ukupno $32.

1 sat kasnije:
Glazbenik završava svirku i nastupa tišina. Nitko to ne primjećuje. Nitko ne plješće, niti daje bilo kakvo priznanje.

Prava istina:
Nitko nije znao da je muzičar u stvari bio Joshua Bell, jedan od najvećih glazbenika današnjice na svijetu. Svirao je jedan od najzahtjevnijih komada ikada napisanih, na violini vrijednoj $3.5 milijuna dolara. Samo dva dana prije ovoga Joshua Bell je rasprodao koncertnu dvoranu u Bostonu gdje je prosječna cijena sjedala $100.

Ovo je istinita priča. Inkognito svirka Joshue Bella na stanici metroa je organizirao Washington Post kao dio sociološkog eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima. Postavlja se pitanje: "Da li u uobičajenom okruženju, u nepogodno vrijeme, uopće prepoznajemo ljepotu? Da li stanemo da tu ljepotu cijenimo? Prepoznajemo li talent u neočekivanom kontekstu? Koliko snobova ima medju nama koji idu na koncert plaćajući basnoslovne iznose, a to isto ne prepoznaje u drugim prigodama?"

Jedan mogući zaključak ovog eksperimenta bi mogao biti: Ako nemamo niti trenutak vremena da zastanemo i poslušamo jednog od najboljih glazbenika na svijetu, koji svira jedan od najljepših komada ikada stvorenih, na jednom od najljepših instrumenata ikada načinjenih ...

KOLIKO TEK MNOŠTVO DRUGIH STVARI PROPUŠTAMO?


26 ožu 2010 00:42
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Žabice

Bila je jedna grupa žabica koje su se želele takmičiti. Želele su izaći na veoma visoku kulu pa je došlo mnogo gledaoca da daju podršku žabicama.

Utakmica je počela...
Ali...
Niko od prisutnih gledaoca nije verovao da će neka žabica uspeti doći do vrha kule.
Klimali su glavama i govorili:
”Joj, to je veoma na****o, nikada neće uspeti!”
ili:
”Ma neće uspeti, kula je veoma visoka!”
Žabice su počele da zaostaju...
...osim jedne, koja je brzo puzila, sve više i više...

Gledaoci su vikali:
”To je veoma na****o! Nemoguće je tako visoko dospeti!”
Jedna po jedna, žabice su odustajale i okretale se natrag...
osim jedne koja je istrajno išla napred... i uopšte se nije htela predati!
Na kraju je svaka odustala, osim ove jedne žabice koja se sama i s velikim ambicijama popela na vrh kule!
Ostale žabice, kao i gledaoci, su želeli saznati kako je uspela baš ona uraditi ono što su ostali smatrali nemogućim.
Jedan gledaoc je pristupio žabici i zapitao je kako je uspela skupiti toliko snage I volje da izađe do samog vrha .
Tada se ispostavilo, da je... pobednička žabica gluva!!!

Naravoučenije?
Nikad nemoj slušati one ljude koji su negativni i pesimisti . . . jer ti uzimaju najbolje čežnje i snove koje imaš u svojoj duši!
Uvek misli na snagu reči jer sve što čuješ ili čitaš utiče na tvoja dela!
Dakle:
Budi UVEK OPTIMISTA!
i šta više…
jednostavno budi “gluv” kada ti neko kaže da ne znaš i ne možeš ostvariti svoje snove!
Pomisli:
U svemu možeš uspeti kad to stvarno želiš!


19 kol 2010 12:13
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Biću sretan kad...

Uvjerujemo sami sebe da ce zivot biti bolji kad se vjencamo, dobijemo bebu, a zatim drugu bebu. Onda smo isfrustrirani zato sto dijeca nisu dovoljno velika i bicemo zadovoljniji kada porastu. Nakon toga, isfrustrirani smo zato sto imamo posla sa pubertetlijama. Sigurno cemo biti sretniji kada izadju iz tog razdoblja. Govorimo sebi da ce nam zivot biti potpun kada se nas supruznik dozove pameti, kada kupimo ljepsa kola, kada budemo u mogucnosti da odemo na lijepo putovanje, ili kada odemo u penziju. Prava je istina da ne postoji bolji trenutak za srecu od ovog trenutka. Ako ne sada, kada?
Tvoj zivot ce uvek biti ispunjen teskocama.

*
Najbolje je da to priznaš sebi i da odlucis da svejedno budes sretan. Sreca je pravi put. Zato, cuvaj svaki trenutak koji imas, i cuvaj ga jos vise zato sto si ga podelio sa nekim posebnim, dovoljno posebnim da bi provodio vrjeme sa njim... i zapamti da vreme nikoga ne ceka.

*
Zato, prestani da cekas...
Da otplatis kola.
Da kupis novu kucu ili automobil.
Da ti dijeca odu od kuce.
Da se vratis na studije.
Da zavrsis studije.
Da izgubis 10 kg.
Da dobijes 10 kg.
Da se ozenis (udas).
Da se razvedes.
Da dobijes dijecu.
Da odes u penziju.
Da dodje lijeto.
Da dodje proljece.
Da dodje zima.
Da dodje jesen.
Da umres.

Nema boljeg trenutka za srecu od ovog.
Sreća je put, a ne cilj.

Zato
radi kao da ti ne treba novac,
voli kao da nikada nisi bio povredjen,
i igraj kao da te niko ne gleda.


19 kol 2010 12:19
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
Reci ranije . . .

On je bio ljudina, jaka glasa i odlučnih pokreta. Ona bješe nježna i osjetljiva. Uzeli su se. On se trudio da joj ništa ne manjka, a ona je pazila kuću i odgajala djecu. Djeca su rasla, poženila se i poudavala, te pošli svojim životnim putem… uobičajna priča.
Kad su sva djeca bila zbrinuta, ženu je uhvatila neka tuga, sve više je slabila i propadala. Kako više nije uzimala hranu, pala je u bolesničku postelju.
Njezin muž je bio zabrinut i odveo je u bolnicu. Oko nje su se trudili ljećnici i poznati specijalisti, ali nisu mogli pronaći uzroke bolesti. Samo su slegali ramenima i mrmljali: ¨Hm, hm…¨ Na kraju je jedan od njih pozvao muža u stranu i šapnuo: ¨Ja bih rekao… da vaša supruga… jednostavno više nema volje za život¨.
Čovek nije ništa odgovrio. Sjeo je uz krevet i uzeo ženu za ruku... njena se ručica izgubila u njegovoj ogromnoj šaci. Pogledao ju je i dubokim odlučnim glasom rekao:
¨Ti nećeš umreti!¨
¨Zašto?¨ upita ona jedva čujnim glasom.
¨Zato jer si mi potrebna!¨
¨A zašto mi to ranije nisi rekao?¨

Od toga dana ženi je pošlo nabolje. Danas se vrlo dobro osjeća. Lljćnici se i dalje pitaju od koje je to bolesti bolovala i koji su je ljekovi tako brzo izlječili.

Nemoj nikada čekati sutra da nekome kažeš da ga voliš. Reci to odmah. Nemoj reći: »Moja majka, moj sin, moja žena... to već ionako zna«. Možda i zna. No, bi li se ti ikad umorio slušajući voljenu osobu koja ti to ponavlja? Ne gledaj na sat. Uzmi telefon i reci: »Ja sam, želim ti reći da te volim«. Stisni ruku osobi koju voliš i reci: »Trebam te! Volim te, volim, volim te...«.
Ljubav je život. Zemljom hodaju živi i mrtvi, razlikuju se po ljubavi.


20 kol 2010 21:27
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
K svojima dođe...

Tvoj sam, Gospodine, po tajni stvaranja. Bez tebe me ne bi bilo.

Ti si me htio još od utrobe moje majke. Po tajni tvojeg odabranja došao sam na ovaj svijet. Početak svojeg postojanja dugujem tebi, budući da si me ti, Bože, obdario životom.
Tvoj sam, Gospodine, po tajni sakramenta krsta. Darovao si mi roditelje koji vjeruju, smjestio si me u narod koji je ukorijenjen u kršćanstvo. Vodom i Duhom svojim Svetim u sakramentu krsta preporodio si me na život djece Božje. Tvoj sam, Gospodine, po tvojem odabranju i po svojem krsnom opredjeljenju.

Osjećam, Gospodine, da ti pripadam i po prvoj svetoj ispovijedi i prvoj svetoj pričesti. Bili su to radosni trenuci moga života. Možda tada nisam bio svjestan neizrecivosti dara, tajne tvoga predanog tijela i prolivene krvi, no osjećao sam da je to nešto što me nadilazi. Bilo je lijepo. Hvala ti, Isuse, za taj osobni dar tvoje ljubavi.

Tvoj sam, Gospodine, jer osjećam da sam stalno u tvojoj prisutnosti, da me pratiš budnim okom dobroga pastira. U molitvi ti mogu neprestano dolaziti. Izgleda mi kao da samo za mene imaš sve svoje vrijeme, kao da samo za mene imaš svu svoju vječnost. Hvala ti za taj osjećaj sigurnosti i ljubavi. Tvoj sam, Gospodine, jer osjećam da me prihvaćaš i nosiš.

A ipak, evanđelist kaže da si k svojima došao i da te tvoji ne primiše. Mislim katkada, Gospodine, da bih te ja, da sam imao sreću živjeti u vrijeme kada si hodao Palestinom, oduševljeno primio. Imam dojam da su tvoji suvremenici propustili životnu priliku koju ja nipošto ne bih propustio. Ja bih te prihvatio, ja bih te prepoznao.

A ipak, nije li, Isuse, to da te tvoji nisu primili zapisano i radi nas nas, radi mene?
Dolaziš i danas. Dolaziš neprestano. Dolaziš u pričesti, u vakoj misi, u sakramentima. Dolaziš u unutarnjim razgovorima luše. Dolaziš, Isuse, u čovjeku, u bratu, u bližnjemu, Želiš da te prepoznamo ondje gdje su dvojica ili trojica sabrana u tvoje ime. Dolaziš nam u svojoj Riječi, A meni se katkada čini kao da te nema, kao da ne mariš za nas. K nama dolaziš, a mi te tako često ne vidimo. K nama dolaziš, a mi te često ne primamo. Pogotovu, Isuse, kada je tvoja riječ odrešita i zahtjevna.
K nama dolaziš, Isuse. K svojima dolaziš i danas. Jesmo li bolji od tvojih suvremenika iz evanđelja? Daj nam, Isuse, milost da te prepoznamo, daj nam snagu da te primimo svaki puta kada pokucaš na vrata našega srca.

Fra Zvjezdan Linić


21 kol 2010 01:58
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
GDJE JE SKRIVENO BLAGO?

Mladićima koji bi po prvi put k njemu došli, običavao je rabi Bunam pripovijedati o rabi Eisiku, sinu rabi Jekelsa iz Krakowa. Tome je, nakon dugogodišnjih teških nevolja koje nisu uzdrmale njegovo povjerenje u Boga, bilo u snu zapovjeđeno da u gradu Pragu na mostu koji vodi u kraljev dvorac traži skriveno blago. Kad se san tri puta ponovio, ustade rabi Eisik i otputova u Prag. Ali na mostu stajahu dan i noć stražari i on se ne usudi kopati. Ipak je dolazio svako jutro na most i obilazio ga sve do večeri. Konačno ga upita srdačno zapovjednik straže, zapazivši njegovo traženje, traži li on nešto ili nekoga čeka.

Rabi Eisik ispriča, kako ga je san ovamo doveo iz daleke zemlje. Kapetan straže se nasmija: "I ti si siromašak, da bi zadovoljio snu, raspalih đonova ovdje došao pješice! Ta, tko više vjeruje snovima! Tada bih se i ja morao dati na put, kad mi je u snu jednom zapovjeđeno da otputujem u Krakow i da u kući nekog Židova Eisika, sina Jekelsova, tako bi se trebao zvati, ispod peći otkopam skriveno blago. Eisik, Jekelsov sin! Mogu samo zamisliti kako bih tamo, gdje se jedna polovica židova zove Eisik, a druga Jekel, raskopao sve kuće!" I on se opet smijao.

Rabi Eisik se nakloni, otputova kući, iskopa skriveno blago, sagradi molitvenu kuću, koja se prozvala škola rabi Eisika sina rabi Jekelsa.



Hasidska priča

---------x----------

Ako malo razmisliš, sve što se kreće u ljudskom svijetu u potrazi je za blagom sreće. Što god čovjek radio, bilo dobro ili zlo, kuda god se kretao ili mirovao, uvijek i jedino želi usrećiti sebe, biti zadovoljan, ispunjen. Mnogi misli da će do sreće doći nadražujući osjetila: jelo, pilo,sex... drugi opet nadražujući emocije: zaljubljenost, prijateljstvo, unuci, djeca... Jurnjava za novcem, zdravljem, seksom, slavom, znanjem, ljepotom, prijateljstvom čak i duhovnošću i Bogom, je jurnjava za srećom. Lako je reći, i mnogi su koji kažu: 'Sreća je u Bogu!', ali tko je Bog, gdje je, i kako do njega doći? Kad gledamo mnoge od nas, koji stalno govore o Bogu, kako živimo i za čim težimo, nije teško zaključiti da nam je Bog samo fraza na ustima i malo nedjeljne glume, a pravo ime našeg boga je možda: Zdravlje... Ono što naganjamo po cijele dane otkriva se kao naš istiniti izbor. Vrata do Boga, do blaga, se nalaze u tvojoj nutrini. Vrata se otvaraju istinskom molitvom i šutnjom. Zato Isus kaže obrati se - okreni se k sebi. Blago je u tvojoj kući. Jer slika smo Božja, a kršteni su još i ucijepljeni u Krista i puni Duha. Nemoj naganjati okolo ljude za koje misliš da su duhovni. Ima puno ne-sretnih ljudi koji naganjaju okolo duhovnost i duhovnjake kao što se naganja neka materijalna stvar. Mudrost je znati gdje je sreća, gdje tražiti, a duhovnost ili duhovan je onaj tko se približio Bogu u svojoj nutrini, tko mu je odškrinuo nutarnja vrata. Isus govori o toj sreći kad govori o kraljevstvu Božjem: ono je na dohvat ruke ovdje i sad, jer kod Boga nema prije i poslije; Božje zapovijedi nas, u stvari, čuvaju od promašenosti i traženja sreće ondje gdje se ne može naći, i, nisu one dane da napakoste čovjeku nego upravo obrnuto.

-----------x--------

Kaže Isus: "Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!"; 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!'; "Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći."; "Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."; "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!"; "Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima."; "Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu."; "Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga." itd

-----------x--------


23 kol 2010 21:37
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 15 ruj 2010 23:09
Postovi: 33
Post Re: Priče za razmišljanje
smjesko moli :sll:


16 ruj 2010 00:33
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
Post Re: Priče za razmišljanje
STRANAC - uzmite si vremena i procitajte ovu priču jer svi u kući imamo ovoga STRANCA

Nekoliko godina nakon što sam došao na svijet, moj tata je upoznao stranca koji je tek došao u naš gradić. Od samog početka tata je bio opčinjen pridošlicom i brzo ga pozvao da živi s našom porodicom. Stranca smo brzo prihvatili i od tada je živio sa nama.

Dok sam odrastao nijednom se nisam zapitao o njegovoj ulozi u našoj porodici. U mom dječijem umu on je imao posebno mjesto. Roditelji su me odgajali komplementarno: mama me je učila da razlikujem dobro od zla, a tata me učio da budem poslušan. Ali stranac, on je bio pripovjedač. On bi nas držao opčinjene satima svojim avanturama, misterijama i komedijama.

Kad sam želio da saznam nešto o politici, istoriji ili nauci, on je uvijek znao sve odgovore o prošlosti, razumio je sadašnjost i činilo se da je čak u stanju da predvidi budućnost! Moju porodicu je odveo na prvi veliki fudbalski meč. Nasmijavao me i rastuživao. Stranac nikad nije prestajao pričati, ali tati to izgleda nije smetalo.

Ponekad, mama bi tiho ustajala i odlazila u kuhinju gdje je bilo tiho i mirno, dok smo mi jedni druge stišavali da čujemo šta ima da nam kaže. Danas se pitam da li se ikad molila da stranac ode iz našeg doma.

Tata je upravljao našim domom s određenim moralnim normama, ali stranac nikad nije osjećao obavezu da ih prati. Profane priče, naprimjer, nisu bile dozvoljene u našoj kući. Ni od nas, ni od naših prijatelja, ni od posjetilaca.

Naš dugogodišnji posjetilac, s druge strane, glatko bi se provlačio s psovkama koje su parale moje uši i tatu tjerale da pobjesni, a mamu da pocrveni. Tata nije dozvoljavao liberalnu upotrebu alkohola, ali nas je stranac podsticao da ga redovno pijemo. On je učinio cigarete da izgledaju privlačno, cigare džentlmenski, a muštikle prefinjeno.

Slobodno je govorio o seksu, čak i previše. Njegovi komentari su ponekad bili provokativni, ponekad sugestivni, a ponekad jednostavno besramni.

Danas znam da su moja shvatanja o ljubavnim vezama u velikoj mjeri formirale strančeve priče. Iz dana u dan stranac je protivrječio vrijednostima mojih roditelja, ali su ga ipak rijetko ućutkavali. I NIKAD ga nisu zamolili da napusti našu kuću.

Više od 40 godina je prošlo od kad se stranac uselio u život naše porodice. Jako se brzo uklopio pa danas ni izbliza ne izgleda tako očaravajući kao što je bio s početka. Međutim, čak i ako danas uđete u kuću mojih roditelja i dalje ćete ga pronaći kako sjedi u svom ćošku, iščekujući nekoga da ga sasluša, da priča s njim dok mu pokazuje svoje slike.

Kako se zvao stranac?

Mi smo ga prosto zvali – TV.

U međuvremenu je dobio i suprugu. Zovemo je PC.

Njihovo prvo dijete zovemo mobilni telefon.

A njihovo drugo dijete – Facebook.


01 srp 2011 00:13
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 27 ožu 2009 19:47
Postovi: 2822
Lokacija: Tamo gdje stanuje ljubav, možeš me pronaći...
Spol: žensko
---------
Post Re: Priče za razmišljanje
Poučna priča o trgovcu i prosjaku

Jedna djevojka se udala za bogatog trgovca. On je imao golemu radnju u kojoj je prodavao tkanine i odjeću. Jednog dana je kupio pile i od svoje žene zatražio da ga dobro ispeče kako bi za večeru pojeli jedan dio. Kada su počeli večerati neko im pokuca na vrata. Trgovac otvori vrata i ugleda gladnog siromaha koji je tražio nešto za jelo. Trgovac je odbio da mu bilo što da i dobro se izgalamio na siromaha te ga otjera iz svoga praga.
- Neka ti Bog oprosti, gospodine – kaže mu prosjak – da nemam velike potrebe i da me ne mori velika glad, ne bih pokucao na tvoja vrata!
Trgovac nije sačekao da prosjak završi, grubo mu je zalupio vrata ispred njega i vratio se svojoj ženi.
- Zašto si ovako zalupio vrata siromahu? – upita ga žena.
- Što sam trebao učiniti? – ljutito će muž.
- Mogao si mu dati komadić pileta, makar njegova krila koja bi mu ublažila glad!
- Zar da mu dam cijela krila?! Zar si poludjela!
- Pa mogao si mu se bar lijepo obratiti!
Nakon nekog vremena trgovac je krenuo u svoju radnju i vidje da je u požaru izgorjela tkanina i odjeća te da ništa nije ostalo.
Vrati se tužan kući i reče ženi: – Vatra je radnju pretvorila u pepeo, ostao sam bez ičega!!
- Ne tuguj, mužu moj! Strpi se u, Bog će nam pomoći. Ne očajavaj u Njegovoj milosti i on će ti to sigurno nadoknaditi.
- Slušaj ženo, dok se to ne desi, otiđi kod svoga oca, jer ja te za sada ne mogu uzdržavati!
Žena ga napusti. Međutim, Bog je počasti brakom sa drugim čovjekom koji je bio plemenit i milostiv prema gostima. Hranio je gladne i nije odbijao siromahe i prosjake. Jedne večeri kada je žena postavljala stol da večera sa svojim mužem neko pokuca na vrata. Ona ustane da vidi tko to kuca.
- Tamo je jedan prosjak koji se žali da je gladan i moli za koricu kruha – reče žena.
- Daj mu jedno od ova dva pileta. Nama je za večeru dovoljno jedno. Bog će nam sigurno biti milostiv. Nećemo valjda razočarati onoga koji nam je pokucao na vrata?
- Kako si plemenit i dobar, mužiću moj!
Žena uzme pile i da ga prosjaku. Potom se očiju punih suza vrati mužu da nastavi večerati. On to primijeti i iznenađeno reče: – Što te je rasplakalo, draga ženo?
- Plačem od velike tuge!
Muž je upita za razlog a ona odgovori: – Plačem jer je prosjak koji je kucao maločas ustvari moj bivši muž!!!
Ona mu ispriča priču o njenom prvom škrtom mužu koji je vrijeđao prosjake i odbijao ih ne dajući im ništa i ružno im se obraćao.
- Ženo moja, ako je prosjak koji je kucao na naša vrata tvoj prvi muž, onda sam ja prvi prosjak! – reče joj njen plemeniti muž.


03 srp 2011 00:19
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 221 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 19, 20, 21, 22, 23  Sljedeća


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron