Sada je: 17 stu 2017 23:02.





Započni novu temu Odgovori  [ 7 post(ov)a ] 
 Ranokršćanska umjetnost 
Autor/ica Poruka
VIP član

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3585
Spol: žensko
Post Ranokršćanska umjetnost
"Ranokršćanska je umjetnost obilježila posljednje razdoblje Zapadnoga rimskog carstva, prije propasti, i vrlo je važno dobro upoznati, jer je to bila umjetnost koju su upoznali, i prihvatili, te na kojoj su nastavili stvarati novodoseljeni narodi Europe - među njima i Hrvati.

Ranokršćanska umjetnost dio je rimske umjetnosti, samo što su se u njoj vremenom pojavili neki novi likovi, prizori i simboli. Počeci ranokršćanske umjetnosti sežu u doba 2., 3. i početkom 4. stoljeća, dok su kršćani još bili progonjeni, a nastavlja se, u malo izmijenjenomu obliku, i nakon što je kršćanstvo priznato, i proglašeno čak državnom religijom, u doba cara Konstantina 313. godine."

Radovan Ivančević

slika

Mozaik na svodu ophoda crkve sv. Constanze, sredina 4. st., Rim.


13 stu 2009 23:59
Profil Pošalji e-mail
VIP član

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3585
Spol: žensko
Post Re: Ranokršćanska umjetnost
Simboli

"Zbog progona, kršćani su se sastajali na grobljima i u podzemnim katakombama, a da bi očuvali tajnost, služili su se različitim znakovljem. Najpoznatiji kršćanski znak je križ, koji označuje vjeru - jer podsjeća na Kristovu žrtvu i iskupljenje vjernika. No, ima različitih oblika križeva, od kojih ćemo spomenuti neke najpoznatije. Razlikujemo grčki križ (jednakih dužina krakova) i latinski križ (ima dužu okomitu gredu), zatim Andrijin križ (koso ukrštenih krakova), svastiku ili kukasti križ (s kukama na svakom kraku), što je prastari simbol kakav nalazimo već u predhistoriji, a smatra se da potječe od Sunčeva kola (krug s upisanim žbicama u obliku križa). Usput, postoji "dobra" i "loša" svastika: ako zamislimo da se okreće udesno, zla je i razarajuća ako zahvaća šiljcima, a dobra ako nadire tupom stranom.
Drugi kršćanski simbol sidro, što označuje nadu, jer podsjeća na sidrenje lađe u sigurnoj luci, dok opasnost vreba na otvorenu olujnomu moru. Treći je simbol srce što oduvijek znači ljubav. Ta tri znaka izraz su triju glavnih kršćanskih vrlina, vjere, nade i ljubavi, što je se u kršćanstvu izjednačuje s ljubavi prema bližnjemu, dakle s milosrđem.

Osobit znak kojim su se kršćani služili u doba progona, jer ga drugi nisu prepoznavali, bio je crtež ribe. Razumjeli su ga samo upućeni - članovi kršćanske zajednice - jer nije bilo lako domisliti se kakve veza s kršćanstvom i što znači kršćanima. Trebalo je znati da se na grčkome jeziku riba kaže "ihtys", a ako se svako slovo uzme kao početno slovo riječi, može se složiti kršćansko geslo u kojem su sadržani temelji vjere: "Isus Krist Sin Božji Spasitelj" (Iesus Hristos Theou Yhios Soter). Sjeverno od velike Eufrazijeve bazilike u Poreču očuvan je podni mozaik postavljen u dvorani gdje su se kršćani tajno sastajali na obred i molitvu (oratorij) početkom 4. stoljeća, a jedini znak kojim je prostor obilježen kao molitveni prikaz je lik ribe umetnutu jedno mozaikalno polje gdje je nekoć bio nekakav drugi ukras."

Radovan Ivančević

slika

Orantica, ženski lik u gesti molitve, freska s kraja 3. st. Katakombe San Callista, Rim.


slika

Dobri pastir, freska iz sredine 3. stoljeća, Priscillino groblje, Rim.


slika

Oslikana grobnica, Nove katakombe Vie Latine, Rim.


14 stu 2009 01:08
Profil Pošalji e-mail
Administrator
Avatar

Pridružen/a: 22 vel 2009 16:05
Postovi: 5001
Lokacija: Zagreb
Spol: muško
Post Re: Ranokršćanska umjetnost
Hvala ti Lana...odlična tema....btb...:)


14 stu 2009 01:17
Profil Pošalji e-mail
VIP član

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3585
Spol: žensko
Post Re: Ranokršćanska umjetnost
Bazilika

"Tek nakon što je kršćanstvo postalo priznato, počele su zajednice vjernika graditi posebne građevine za obavljanje obreda - crkve, i to u obliku bazilika. Bazilika je bila poznata i u poganskom Rimu, ali je tada služila kao sudnica. To je izdužena pravokutna građevina, podijeljena dvama redovima stupova povezanih lukovima - dakle arkadama - na tri broda, od kojih je srednji viši i dvostruko širi od bočnih. U povišenim dijelovima zidova srednjeg broda probijeni su prozori, tako da i središnji prostor ima izravno osvjetljnje odozgo (= bazilikalno osvjetljenje). Nasuprot ulazu bila je polukružna kamena klupa za suce i sudački stol. Mogla je biti postavljena u pravokutni prostor ili istureni poluvaljkasti zid - apsidu.

slika

Kršćani su preuzeli jedna građevni obik, ali im je stol služio kao oltar, a na kamenoj klupi su sjedili svećenici i đakoni, odnosno u sredini biskup, a postrance kanonici. Ta polukružna klupa i stol (ćesto je i kamena ploča stola bila polukružna) podsjećala je kršćane na Posljednju večeru, jer su takve bile blagavaonice u rimskim kućama, pa se moglo zamisliti da se u jednomu sličnom prostoru odigrala i Posljednja večera Krista i apostolima. Rimljani, osim toga, nisu sjedili uza stol, nego su ležali na klupi oslonjeni na lakat, pa je na ranokršćanskim freskama u katakombama i mozaicima 5. i 6. stoljeća, Posljednja večera prikazana još na takav antički način: oko polukružnog stola je polukružna klupa na kojoj su opruženi i nalakćeni apostoli, a Krist je na jednom kraju, što je bilo počasno mjesto (a ne u sredini). Kamenu ploču stola za jelo nazivalo se menzom, pa takav naziv ima i oltarna ploča, iako danas menzom nazivamo samo restoran tzv. društvene prehrane (studentska menza, naprimjer)."

Radovan Ivančević


14 stu 2009 19:05
Profil Pošalji e-mail
VIP član

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3585
Spol: žensko
Post Re: Ranokršćanska umjetnost
Freske i mozaici

"Zidovi kršćanskih bazilika bili su oslikani freskama ili obloženi mozaicima sa simboličkim prizorima i simbolima iz Biblije. Kao primjer te umjetnosti mogu poslužiti mozaici u crkvi sv. Apolinara (San Appolinare Nuovo) u Ravenni. Iznad lukova arkada širok je pojas zida s likovima mučenica, na jednoj, i mučenika, na drugoj strani, što kao da u povorci idu prema oltaru, dok su u gornjoj zoni
zida, između prozora, prizori iz Kristova života. U prizorima iz mladosti, a to su u prvom redu Kristova čuda, Krist je prikazan mlad i golobrad, a u prizorima muke je bradat. Oslikavajući Bibliju, mozaicist je primjenio način simboličkom scenom, a to znači da s najmanjim mogućim brojem likova i samo naznakom mjesta na kojem se radnja zbiva, nastoji izraziti značenje i smisao radnje, a ne opisati sam događaj. Važna je samo poruka da je Krist božanska osoba, koja čini nadnaravna čuda. Za to su u prizorima Kristovih čuda bila dovoljna samo tri lika: Krist, onaj nad kojim je učinjeno čudo i tzv. "svjedok", lik koji nas podsjeća da je netko bio nazočan i da može svjedočiti kako se sve zbilo uistinu tako.
Osim zidova, mozaici su, po antičkom običaju, prekrivali i podove bazilika. Od očuvanih
ranokršćanksih podnih mozaika nama su najbliži u bazilikama u Gradou i Aquileji, u Italiji, na obali između Trsta i Venecije.
Mozaici imaju potpuno ornamentalnih dijelova, poput tepiha, zatim natpisa - najčešće spominju one koji su platili izvedbu mozaikalnih polja (donatore ili kako bismo danas rekli sponzore)
i navode koliku su površinu dali izraditi - te različitih prizora.
Budući da su to lučki gradovi, nije čudo da najveće površine mozaika zapremaju prikazi riba i ostalih morskih bića, kao i prizori u vezi s morem, poput legende o Joni.
U Starom Zavjetu, naime, pripovijeda se da je Jona u jednoj oluji bio bačen u more, da ga je progutala morska neman (velika poput kita), no nakon što je proveo tri dana proveo u njezinoj utrobi, ona ga je izbacila na obalu. Priču opisuju tri naslikana prizora, kao u stripu:
u prvomu vidimo kako ga bacaju iz lađe u more, odnosno u ralje morske nemani koja ima dugačak, povinut rep; u drugomu vidimo kako ga nema izbacuje na obalu, u trećem kako se odmara na žalu, ležeći u hladu sjenice koju si je sam potavio.
No, svaka priča iz Starog zavjeta ima, drže teolozi, i drugo značenje, jer najvaljuje nešto što če se dogoditi u Novome zavjetu, odnosno nakon povratka Krista na Zemlju. Prema tome, kao što je Jona proveo tri dana u utrobi nemani i smatrao se izgubljenim, potom se čudom opak spasio i vratio među žive, tako se i Krist nakon smrti i pokopa spustio u predpakao Limb i odatle izveo pravednike Staroga zavjeta, a nakon tri dana je uskrsio na nebo.

U Hrvatskoj su iz ranokršćanskog doba očuvane velike površine mozaika u Saloni (sada najveći dio u Muzeju u Splitu) i ispod Eufrazijeve bazilike u Poreču. No, to su poglavito geometrijski i biljni ornamenti, s ponekon ptičicom ili drugom životinjom, te natpisi darovatelja. U Poreču se u jednome natpisu spominje Clamorosusa "dječjeg učitelja"."

Radovan Ivančević

slika

Mozaikalno polje s likom ribe, umetnuto unutar motiva podnog mozaika jedne dvorane u Poreču, koju je kršćanska zajednica, u doba progona, tajno rabila za sastanke i molitvu (oratorij). 4. st.


15 stu 2009 17:08
Profil Pošalji e-mail
VIP član

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3585
Spol: žensko
Post Re: Ranokršćanska umjetnost
Krstionice

"Najvažnija je građevina u kršćanskom kultu, nakon bazilike - a po namjeni i prije nje - krstionica ili baptisterij, koji već svojim oblikom jasno govori o svojoj namjeri. No, da bismo razumijeli njezin oblik, moramo znati da se u doba ranog kršćanstva nije krstilo novorođenčad, kao danas, nego odrasle, tek nakon što bi svladali kršćanski nauk. Stoga tada nema krstnih zdenaca ili zdjele
sa svetom vodom nad kojom se krsti, nego su to bazeni, jer su pri obredu pokrštavanja odrasli, zamotani u bijele plahte, ulazili u vodu do vrata, a u jednom trenutku su morali i zaroniti. Obred krštenja je bio simbolično "spiranje" grijeha sa cijelog tijela. Ranokršćanske su bazilike zato,
najćešće na sjevernoj strani, imale jednu sobu u kojoj su se oni što su odlučili primiti kršćanstvo pripremali (katekumeni), primajući poduku iz Svetog pisma (kao danas vjeronauk), a uz nju i manju središnju građevinu - kvadratičnu, šesterostranu ili osmerostranu - koja je u sredini imala bazen za pokrštavanje, najćešće u obliku jednakokračnoga križa.
Niz jedan krak su se spuštale stube, a u preostala tri kraka mogla s stati tri pokrštenika.

Ostaci takve osmerostrane krstionice s križnim bazenom postoje uz biskupsku crkvu u Saloni.
Ona iznutra ima niše i stupove, pa se s pravom smatra da je građena po uzoru na Dioklecijanov mauzolej. Šesterostrana krstionica iz 5. stoljeća očuvana je i uza zadarsku katedralu, ali je u njoj šesterostrani kameni zdenac obnovljen u romanici (u 12. stoljeću) Najpoznatije su ranokršćanske i ranobizantske osmerostrane krstionice u Ravenni. U njima su očuvani mozaici kupole s prizorom Krštenja Kristova u sredini, što je bio propis za krstionicu."

Radovan Ivančević

slika

Krstionica ortodoksnih s osmerostranim bazenom za krštenje uranjanjem, posvećena oko 458. g., Ravenna


24 stu 2009 17:45
Profil Pošalji e-mail
VIP član

Pridružen/a: 10 lip 2009 19:14
Postovi: 3585
Spol: žensko
---------
Post Re: Ranokršćanska umjetnost
Ranokršćanski sarkofazi

"Uz freske i mozaike u bazilikama, jednobrodnim crkvama, krstionicama i drugima saklranim građevinama, skulptura gotovo uopće nije očuvana, jer je zapravo nije ni bilo, budući da su se kršćani u početku oštro borili protiv klanjanja kipovima ili idolima (idolatrija). Poznat je samo jedan mramorni kip Dobrog pastira i jedan brončani sjedeći lik, za kojeg tradicija tvrdi da prikazuje sv. Petra. No, ako nema kipova, očuvano je mnoštvo ranokršćanskih reljefa, najćešće isklesanih na sarkofazima. Budući da su bili u vezi s obredima i vjerovanjem u prekogrobni život, najćešće su i prizori i simboli bili u tome posvećeni. Prikazivani su najradije Kristova čuda, osobito ozdravljenje oduzetih i slijepih, no možda su najbrojniji prikazi uskrisenja Lazarova, jer ono podsjeća i obećava da će se "uzvisenje od mrtvih" na "vječni život" dogoditi i pokojniku u sarkofagu, a to je bilo ono čudo do kojeg je rodbini i prijateljima pokojnika bilo najviše stalo.

Stoga se na sarkofazima, uz Kristova čuda opisana u Evanđeljima, ponajviše kleše prizor čudesnih spasenja iz Starog zavjeta, kao što je onaj o prijelazu preko Crvenog mora ili spomenuta priča o Joni, spasenju Danijela bačenog među lavove ili o trima mladićima bačenima u peć.

U izboru tema reljefa na starokršćanskim sarkofazima zanimljive su dvije pojave: učestalo prikazivanje odricanja Petrova i odsustvo prikaza Kristove muke. Gotovo na svakome sarkofagu, uz brojna čuda, prikazuje se i odricanje Petrovo, ili kao simbolički prizor (Krist, Petar i pijetao na stupu) ili samo kao simbol (pijetao na stupu). Kako to da se brojne prizore iz Kristova života uopće ne prikazuje, a upravo se ovaj tako uporino ponavlja? Možemo to pojmiti jedino tako što je priča o Petrovu odricanju, zapravo priča o ljudskoj slabosti i bila je veoma bliska ljudima, a istodobno je svjedočila o kršćanskome opraštanju, što je bilo veoma važno za pridobivanje novih vjernika u doba kada se kršćanstvo tek probijalo uz brojne antičke religije. Svatko je mogao pomisliti: ako je njemu, koji je prisezao na vjernost a ipak je tri puta zanijekao Učitelja u trenucima njegove najveće muke, bilo ne samo oprošteno, nego mu je povjereno i da vodi Crkvu na zemlji, onda će i nama običnim ljudima, za naše mnogo manje grijehe, sigurno biti oprošteno.
Odsustvo, pak, Kristove muke također je razumljvo obzirom na povijesni trenutak.
Krist je u svomu zemaljskom životu bio biće dvostruke naravi: božje i ljudske. Novoj i mladoj kršćanskoj religiji koja je tek osvajala vjernike, bilo je najvažnije dokazati upravo njegovu
božansku narav, jer su mu neki upravo to nijekali. A njegova se božanska narav najizrazitije pokazivala u nadnaravnim djelima, u čudima, a iznad svega u čudu uskrisenja Lazarova. U prizorima muke postat će najučestaliji onda kad puk bude najviše zanimala Kristova ljudska narav i kad bude najviše želio suosjećati u njegovoj (ljudskoj) patnji,
a to će se zbiti u kasnoj gotici u 14. st."

Radovan Ivančević

slika

Ranokršćanski sarkofag iz Trinquetaille, početak 4. st. Musee Lapidaire, Arles

slika

Dobri pastir, simbol Krista, mramorna skulptura iz 4. st. Vatikanski muzej, Rim.


26 stu 2009 16:14
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 7 post(ov)a ] 


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron