Sada je: 22 ruj 2017 06:31.





Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 
 Razlog postojanja udruge „Emanuel“: 
Autor/ica Poruka
Reg. korisnik

Pridružen/a: 24 vel 2009 20:37
Postovi: 178
---------
Post Razlog postojanja udruge „Emanuel“:
Bilo je to dana 10. 05. 1990. Godine u Bazilici srca Isusova u Zagrebu, na misi na kojoj se slavio spomendan ulaska u Nebo bl. Ivana Mertza, nakon propovijedi biskupa, mislim da se prezivao Badurina, ali propovijedao je izuzetno svećano i gornjivo, da je jedna djevojčica i kandidatica Božica Vicić, stavivši svoj križić oko vrata, sa suzama u očima i radošću u srcu, i vjerom, obećala: „Bit ću tebi vjerna, Isuse, i ja do smrti živjet ću za Tebe i svoje zvanje.“
Taj dan ja slavim godinama kao dan svog zavjeta, a sada je prošlo 25 godina, te ne mogu da ne spomenem:
Jednog ljetnog dana u srpnju, na Prižbi na Korčuli imao je sv. Misu kardinal Franjo kuharić, bila sam tada novakinja, ili juniorka, budu tu različite poteškoće i pitanja, a on onako već star, neki bi rekli, okrenu se prema meni riječima: „Hoćeš li me ti pozvati na 25 godišnjicu zavijeta?“ nisam mu znala dati odgovor,a druge su se sestre smijale tome pitanju, no u sebi sam molila da doživi tu 2015. Godinu da proslavimo zajedno. Iako, ne znam na koje je zavjete on mislio, vjerovatno na redovničke, no ja sam mislila na ove, a nije nemoguće da ih proslavimo zajedno, jer nebeska crkva s nama je na zemlji, živa i pomaže...

I, naravno svake godine 10. 05. slavila sam ovaj dan kao svoj rođendan, uvijek mi je to bio najdraži dan u godini. I čitanje misli i poruka iz knjiga bl. Ivana Mertza, i kad god sam kao kandidatica došla pomoliti se na Ivanov grob, i kao novakinja, i kao juniorka, primila sam utjehu, mir i milost i pomoć, i s vremenom, rodilo se obećanje: „Ivane, ako mi pomogneš da ostanem zaista vjerna svome zvanju, i Isusu, osnovat ću Udrugu koja će nastaviti tvoje poslanje, Udrugu, koja će nastaviti put koji si ti počeo, a tako mlad otišao si u Raj. Zato je prva djelatnost i najvažnija udruge Emanuel mladi i djeca – prijenijeti im vjeru i vratiti ih vrednotama – ljudskim i evanđeoskim – jer je Ivan za Hrvatsku mladež prikazao svoj maldi život, a ne bi bilo fer da ta žrtva bude uzaludna – što vidimo iz stanja mnogih ili nekih duša u današnje mladeži.


I, hvala Ivanu i Isusu, ne da sam ostala do danas Isusu vjerna, nego sam primila puno više milosti, spoznaje vjere, ljubavi, svetosti i Očeve stvarnosti, više nego sam ikada mogla očekivati i sanjati. ZAISTA I ZA MENE PRAVO ČUDO.
A kako se može biti vjeran i živeći svoj život unaprijed mi je otkrio Isus u ovoj pjesmi:
Budi mi vjerna, 23.9.1996.

Kćeri, tamo gdje jesi, što god radiš,
kome služiš i koga ljubiš.
Budi mi vjerna!

Kada se smiješ u radosti, i dok plačeš u tuzi.
Kad te ponese sreća ili shrva teškoća,
budi mi vjerna!

I kada te ljube ili mrze, hvale te ili mrmljaju,
kada te blagoslivljaju ili proklinju,
kada si potrebna ili žele da nestaneš,
budi mi vjerna!

I kada pogriješiš, zalutaš, zaljubiš se ili navežeš.
Kad mrziš ili ne praštaš.
Kad želiš pobjeći - ne idi.
Budi mi vjerna!

Gdje god te pošaljem - ja ili oni,
s kim god budeš živjela, kome god služila i koga ljubila,
na svakom mjestu,budi mi vjerna!

I ako padneš, a ne vidiš cilj, jer su te prezreli a plodova nema.
Ako tad ne osjetiš moju prisutnost i veliku ljubav,
budi mi vjerna!

Kad se razboliš, izgubiš snagu, il` kosa ti bude sijeda,
kad trpjela budeš u mukama teškim
i smrt zakuca na tvoja vrata, budi mi vjerna!

Budi mi vjerna! O, budi mi vjerna.
U porazu i uspjehu, u progonstvu i slavi.
U ljubavi i snu, budi mi vjerna!

Jer ja ću te, draga, ljubiti uvijek,
u svemu što ovdje nabrojih.
Ljubim te uvijek i uz tebe sam.
Uvijek te trebam kao svoju, jer to jesi.
Zato, budi mi vjerna!

Ne trebam tvoju savršenost, uspješnost, veličinu.
Trebam tvoju poniznost, predanje i vjernost.
Nek me tvoje srce ljubi!

Ostani vjerna!

Jer, dok sam još bila redovnica, kada su svećenici spominjali da je Mala Terezija molila „U srcu Crkve bit ću ljubav!“ ja sam molila“ molim te da budem razum (koji će spoznati Tebe više nego što Te ikada itko za života spoznao) i rame ( koje će iznositi trpljenja koja su još potrebna – ako su potrebna da spasenje Očevo posve ispuni Zemlju – i Raj na njoj zavlada) – a trpjela sam izuzetno puno, (kroz razne napade i đavla, i ljudi i prijatelja i rodbine, i neprijatelja i sotonista, i jednog svećenika čak..) no nije riječ o meni ali sve što sam prošla vidi se u ovoj pjesmi:

Prema Jeruzalemu, Rim, 25.1.1999.

Noć je. Tmina. I zvijezde spavaju.
Mjesec zaokrenuo drugim putem.
Ulicom se čuju samo koraci koji te dozivlju:
„Dragi, gdje si se sakrio? Iziđi iz tmine!
Želim te vidjeti. Dragi, gdje si se sakrio?“

Čuju se i koraci njegovi. Zagrljaj.

Draga, našla si me.
Našla si me u noći, jer sam sunce.
Našla si me u mržnji, jer sam ljubav.
Našla si me u studeni, jer sam vatra.
Našla si me u grijehu, jer sam čistoća.
Našla si me u prevari, jer sam vjernost.
Našla si me u laži, jer sam istina
Našla si me u osudi, je sam oproštaj.
Našla si me izvan zajednice, jer sam u zajednici,
našla si me u sadašnjosti, jer sam u prošlosti.

Naći ćemo se u budućnosti,
jer napokon, tvoj sam život.

«Zašto, Gospodine?», upitala si me,

Zašto? Jer ti si draga, čovjek.

A kako me Isus tješio u ovima:
Osloni se na mene!

Sinko, kada na putu svome
susretneš teškoću veliku,
tako da je ne možeš zaobići,
niti maknuti, niti se boriti,
pa ona pobijedi tebe,
obavije te tamom i nesigurnošću.

Ako ti tada nitko od ljudi
pomoći ne može,
te budeš sam, posve sam.
I ako sve tvoje nade potonu,
želje se ne ostvare, htijenja okuju.

I ako ti sile oslabe, srce se umori, duša zaplače.
Ne boj se, hrabar ostani, vjeruj mi,
i osloni se na mene, samo na mene.
Dođi da te zagrlim!
Zajedno ćemo uspjeti i bit ćeš sretan.
Tvoj Otac

9 . Susret ljubavi

Sjedinit ću sve tvoje boli s mojim ranama.
Primam svaku tvoju suzu,
da je uzdignem k nebeskim visinama.
Ondje će ona dobiti svoju vrijednost,
bit će na očišćenje tvoje duše,
i lijek mnogim ranama.

Blagoslivljam Tvoje žalosno srce, tvoju plahu,
ali nježnu ljubav prema meni,
nagrađujem te za nju,
i želim da ona bude posve moja,
jer te ljubim i ljubit ću te,
dok god ne uđeš posve u moje srce,
da ondje budeš sretna. Ispunjenu. U miru. U pobjedi.

No idemo dalje, o Udruzi, udruga je od 2009. djelovala u centru Osijeka i diljem kontinentalne Hrvatske, A zove se „Emanuel“ da bi imala Isusovo ime, a svi znamo što ono znači. Pravimo krunice, i nabožne predmete, izrađujemo molitvice plastificirane, ali Ivana Mertza rijetko je bilo na molitvicama. Osim toga teško je izići i javno govoriti. A Otac je tražio prvo: „izdaj knjigu“, a sredstava nema, pa godine prođoše. Tek „Vrijeme je za ljubav! izlazi 2013, a trebala se zvati „Neka te zagrli Otac! – ali smo promijenili naslov jer crkva – biskupi koje poznajemo, niti župnik župe kojoj pripadamo, nisu htjeli pomoći ni s 1 kn, pa smo naslov promijenili da zatražimo pokroviteljstvo grada Osijeka, i s 1000 kn izdali tada prvih 100 kom. Pa, nastavlja Otac: „Piši nekoliko misli za Glas Slavonije“, a vrata zaključana...- neće novinari za to niti da čuju, ali ja se još nadam kojoj vezi...
No zasada je snimljena emisija Akvarel, 13. 02. 2014. na osječkoj tv, YOU TUBE, u kojoj možete čuti o mojoj ljubavi prema Bogu Ocu i o udruzi
No, 2014. godine, u proljeće kada su mi otkrivena dva tumora na lijevoj dojci, dosta velika - a kod tumora ne znaš je li rak dok se za vrijeme operacije ne otvori organ, i tek dok se bolesno tkivo ne odnese na analizu – i, naravno, ne znajući hoću ili neću preživjeti, i shvativši da će djeca preživjeti bez mene, a i suprug. Preostalo je pitanje: „Što ako dođem pred sv. Petra i Boga Oca, ako nisam izvršila ono što od mene traži? Kome ću pogledati uopće u oči, bl. Ivana nisam se htjela ni sjetiti... Bojala sam se navijestiti Evanđelje u punini spoznaja koje mi je presveto trojstvo dalo, sutra ću... što će ljudi na to reći...
I obećah ponovno, daruj mi još malo vremena i učinit ću sve što tražiš, ma koliko me to koštalo. Jer uvijek sam mislila da ću sutra skupiti hrabrosti...
U jesen 2014. Ispovijedila sam se u Vašoj bazilici Srca Isusova u Zagrebu, i otišla se pomoliti kod BL. Ivana: „Dragi moj ivane, ako Ti sam ne pomogneš ništa od Tvoje udruge – to je sve 0 bodova...“
Naravno da je pomogao i pomaže i on i bl.Alojzije Stepinac, a i mnogi drugi naši sveci, i prijateljice i prijatelji udruge koji su u raj ušli, po našem mišljenju prerano.
Sv. Ivan Mertz kaže: „Katolička vjera moje je životno zvanje“ – a ja „Evanđelje je moje životno zvanje“
sv. Ivan Mertz kaže: „Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak“ – ja: „ Meni su živjeti Otac, Duh Sveti i Isus, a dobitak? – Dobitak je život na Zemlji, I PRILIKA DA OD ZEMLJE SVOJOM VJEROM UČINIMO RAJ - jer smatram i vjerujem da ćemo svojim djelima i riječima ljubavi, I Duhom Svetim Zemlju učiniti Rajem, jer ćemo živjeti u zagrljaju Boga Oca, međusobno, i s nebeskom Crkvom“ a Raj – to je za mene jedna normalna i predivna stvar. A, sjećate se što je rekao Ante Gabrić – da je smrt - zagrljaj- za mene je smrt samo - nastavak zagrljaja.
Naravno, udruga najviše od Ivana Mertza, osim filozofije koju ćete pronaći u „Vremenu za ljubav!“, cijeni i siromahe, te smo osnovali inicijative Hrvatska bez gladi! Iz koje je nastao, već velik ogranak: „Humanitarci dobrog srca“ –, i Hrvatska bez beskučnika! Iz koje niče ogranak „Slavica“ a njegovi članovi zovu se Očevi Anđeli, a poziva da damo slavu Bogu Ocu po dobrim djelima, koji daje da sunce njegovo sija i dobrima i zlima... ali da se odnosimo prema siromasima kao i Ivan: „Hvala vam što postojite da bismo vam mogli pomoći!“ (kako je Ivan rekao jednoj gospođi kada joj je cijeli dan pravio dokumente)
Što ustvari cijelo vrijeme želim reći, udruga postoji samo radi sv. Ivana Mertza, da se nastavi njegovo djelo u Hrvatskoj koje je započeo, znači prvo je bio Ivan, a onda udruga Emanuel i njezini ogranci, i naravno kroz Udrugu mu želim iskazati zahvalnost za sve što je učinio kroz moj život za mene, i kroz svoj život za Hrvatsku.
Naravno, radi Ivana Mertza udruga ima u planu na Hodočašćima sretnih ljudi nositi loptu, kao obavezo.
Naravno, udruga, radi Ivana Mertza ne želi činiti ništa što nije u skladu s dogmama Crkve katoličke, i hodočastiti nigdje što biskupi i sv. Otac ne odobravaju, što se tiće inicijative Posvetimo Hrvatsku, tj. Što nije u skladu s naukom i katekizmom katoličke crkve.
Naravno, da je glavna nauka udruge: Bez Euharistije nema sretnog života – i bez sakramenata.
Naravno da udruga poziva na ljubav prema filozofiji, kao prijateljici mudrosti, i objavili smo platonovu stepenicu ljubavi u zaknjučku molitvenika Sklopimo ruke, te prijevod njegove spoznaje o Bogu „ kao najvećem prijatelju ljudi koji želi ljudskoj vrsti dati najveću sreću“ .


13 ožu 2015 00:46
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron