Sada je: 20 srp 2019 01:01.





Započni novu temu Odgovori  [ 8 post(ov)a ] 
 SAKRALNA GLAZBA 
Autor/ica Poruka
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2010 22:41
Postovi: 877
Spol: žensko
Post SAKRALNA GLAZBA
SAKRALNA ILI LITURGIJSKA GLAZBA


slika



Sakralna ili liturgijska glazba je nastala kao dio vjerskih ceremonija, te uključuje cijeli niz tradicija, drevnih i modernih. Ova vrsta glazbene umjetnosti po svojoj naravi ima specifičnu funkciju i ne podliježe samo estetskim načelima. Postojanost katoličke liturgijske glazbe svoje temelje ima u službenim crkvenim dokumentima. U službenim razmišljanjima, bez obzira na svoju veliku važnost u liturgiji, ona i danas ima podređenu funkciju.

U saborskoj konstituciji o svetoj liturgiji, liturgija je «vrhunac kojemu teži djelatnost Crkve, a ujedno je i izvor iz kojeg proistječe sva njezina snaga». Glazba, a posebno pjevanje, zauzima veliku važnost u liturgijskom slavlju jer je ujedno i sastavni dio same svečane liturgije.
Tridentski sabor.

Prema 112. čl. Konstitucije: «glazbena je baština opće Crkve blago neprocjenjive vrijednosti jer se ističe između ostalih izraza umjetnosti posebno time što sveto pjevanje, združeno s riječima, tvori potrebiti i sastavni dio svečani liturgije». Ovaj članak opisuje dostojanstvo svete glazbe, u kojoj Crkva vidi «sveti znak». Stvarna vrijednost svete glazbe sastoji se u činjenici da nas ona uvodi u molitvu Crkve. Moglo bi se reći da je crkvena glazba svojevrstan sakrament tj. čujni znak nevidljivih duhovnih vrijednosti. Ona je povezana s nadahnutim riječima Biblije. Svrha «svete glazbe», također prema ovom članku, jest: «slava Božja i posvećenje vjernika». «Liturgijski čin poprima plemenitiji oblik kad se obavlja pjevanjem…» (čl. 5. Musica sacra). U prvom redu treba se pjevati sve ono što samo po sebi zahtijeva glazbu npr. psalam nakon prvog čitanja svakako treba pjevati kod svečane sv. Mise…

«Neka neprestano napreduju pjevački zborovi … neka se biskupi i ostali pastiri duša brinu da sva zajednica vjernika … može vršiti svoju djelatnu službu, koja se vrši pjevanjem…» (čl. 114. iste Konstitucije). Vjernici ne bi smjeli više prisustvovati kao «nijemi gledaoci», već svojim glasom i pjesmom moliti i davati hvalu Bogu. Potiče se na čuvanje i promicanje svete glazbe napretkom zborova, posebice onih u katedralama i brigom duhovnih pastira.
(Izvor: wikipedia.org)



slika


Sakralna glazba kao liturgijska služba

Biblija nam govori na mnogo mjesta da pjevamo Svevišnjem. I naš je Spasitelj dao hvalu Bogu pjesmom. U prvim stoljećima kršćanstva kršćani su i u smrt odlazili uz pjesmu. Koliko smo mi danas spremni radosna srca slaviti Gospodina pjevajući i svirajući?


Sakralna je glazba zapravo je najsnažniji izraz kojim se možemo približiti otajstvu. Još su stari Grci na glazbu gledali kao na dar bogova. Ipak na glazbu ne treba gledati tek kao na ukrasni element; ona samim svojim uprisutnjenjem postaje dio liturgije.

Papa Pio X. piše jednom prilikom: „Sveta je glazba bitni dio svečane liturgije i ima posebnu zadaću pridavanja veće snage liturgijskomu tekstu. Pjevači u crkvama vrše pravu i istinsku liturgijsku službu.“ Stoga na zbor ne treba gledati kao na glazbenu udrugu, nego kao dio zajednice s posebnom liturgijskom službom. Već i samo mjesto gdje je zbor smješten pokazuje narav zbora i pripadnost zajednici te posebnost njegove službe. Stoga ne treba gledati na odvajanje zbora od puka na način da se ukida to jedinstvo, osobito euharistijsko. Iz toga je vrlo jasno da je zbor taj koji je odgovoran za pjevanje cjelokupne zajednice, a ne za vlastitu promidžbu. Zajednički pjev pridonosi istinskom jedinstvu Crkve i tako se od mnoštva pojedinaca stvara zajednica. Riječi J. Golenića potvrđuju prethodni navod: „Ako je crkva zaista domus orationi, a ne koncertna dvorana, pretpostavlja se ispravno postavljanje vrijednosti u pogledu izbora glazbe: prevladavanje molitve nad pjevanjem i prevladavanje pjevanja nad glazbenim zvukom. Ako se opslužuju ove dvije komponente i temeljni kanoni, može nastati estetski sveta glazba, sigurno vrijedna i funkcionalna.

Često se čuju zahtjevi da se pruže precizne norme glede uporabe orgulja i liturgijskom slavlju. No, čini se da je mnogo važnija od propisa određena duhovna ravnoteža. Razlika između orguljaša u liturgiji i orugljaša solista u koncertnoj dvorani uvijek postoji. Uloga orguljaša kao pratioca pjesme veoma je važna i delikatna. Umjetnost i profinjeni smisao za duh liturgije mora resiti svakog orguljaša. U prvom redu mora imati osjećaj za izbor registara u intonaciji pjesme i njezinoj pratnji. On priprema i podržava pjevanje.“ Svakako je lijepo čuti dobro uvježban zbor uz pratnju na orguljama, kao što mi u Našicama imamo priliku čuti uz naš župni zbor, no postoji još jedan glazbeni izričaj u Crkvi, koji ne treba nikakvu harmonijsku pratnju, a to je gregorijansko pjevanje. Ako se pridruži i puk, moguće je diskretno praćenje takve glazbe na orguljama, što smo također imali mogućnost čuti u našoj župnoj crkvi u trodnevnicama prije velikih blagdana. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni zazive i molitvu Gospodnju, koji se ne prate nikakvom harmonijom.

Ono što nam orgulje nude u liturgiji jesu lagani preludiji koji uvelike ovise o liturgijskim prilikama. Orguljaš i zborovođa ne smiju zanemariti ni potrebu tišine, potrebu šutnje i meditacije, poglavito za vrijeme pričesti. No, i ovdje orgulje nude mogućnost da svojim registirma ostvare kontraste koji će zapravo i osmisliti samu tišinu. Sve to zahtijeva stalnu budnost jer litrgijsko slavlje, koliko god dobro bilo planirano, sadrži u sebi i nepredvidivosti i spontanosti. Stoga, kad smo na euharistijskom slavlju, budimo dio zajednice; ponašajmo se slavljenički, pjevajmo otvorena i radosna srca Ocu i Sinu i Duhu Svetom, poput sv. Cecilije, zaštitnice crkvene glazbe.
Marin Golubović

(Župa sv. Antuna Padovanskog, Našice)


U nastavku - gregorijanski koral


29 sij 2011 19:27
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2010 22:41
Postovi: 877
Spol: žensko
Post Re: SAKRALNA GLAZBA
slika


GREGORIJANSKI KORAL


Najstarija do danas živa glazba u Europi je gregorijanski koral. On je prvi i vlastiti glazbeni izraz Katoličke crkve i zasigurno njezino najveće umjetničko vokalno-glazbeno blago, koje joj daje prepoznatljiv pečat.
Zbog nedostatka povijesnih izvora, nastanak gregorijanskog pjevanja donekle je problematično pitanje. Zasada o tom pitanju imamo samo općenite i vjerojatne informacije. Gregorijanski je koral bitno vezan uz liturgiju: nastao je u samim počecima kršćanstva u krilu kršćanske liturgije i u njoj se dalje oblikovao i razvijao. Razumljivo je da je u početku gregorijansko pjevanje bilo pod utjecajem židovske i grčko-rimske glazbene kulture. Ovo je pjevanje povezano isključivo s biblijskim tekstovima koji su se primjenjivali u liturgijskim slavljima. Zato se ovo pjevanje nazivalo i svetim pjevanjem, a nakon Grgura Velikog i njegove reforme (VI. st.) naziva se gregorijanskim pjevanjem.


slika


Zapisivanje melodija

Ovo se pjevanje u prvom tisućljeću prenosilo usmenom predajom, ali vremenom se riznica gregorijanskih kompozicija toliko povećala, da pamćenje i usmeno prenošenje nije više moglo sačuvati od zaborava sve to blago pa je zapisivanje bilo nužno. Prvi rukopisi potječu iz X. i XI. st. Današnja baština kompozicija gregorijanskog korala potječe, dakle, iz kasnijih stoljeća, ali najvjerojatnije je u tim kompozicijama u bitnome zadržan duh i stil pjevanja prvih kršćanskih vremena.
Gregorijansko pjevanje ima svoju posebnu umjetničku vrijednost. Ono je utjecalo na razvoj ne samo drugih crkveno-glazbenih vrsta i stilova, već jednim dijelom i na razvitak cjelokupne europske glazbene kulture. Gregorijanske su melodije vrlo originalne i prepoznatljive među drugim vrstama glazbene umjetnosti. Ta prepoznatljivost ima nekoliko bitnih osobina. Koral je najprije i obvezatno jednoglasan. Utemeljen je na dijatonskim ljestvicama, bez kromatike (povišenih i sniženih tonova). Ima slobodan ritam, bez metrike i robovanja ritmičkim shemama, što gregorijanskom koralu daje prirodnost, spontanost, svečanost i smirenost, te mogućnost laganog prilagođavanja melodije naglasku riječi i poruci teksta. Napokon, gregorijanski koral je modalno pjevanje, utemeljeno na modusima, tj. starocrkvenim ljestvicama, različitim od durskih i molskih na koje smo mi naviknuti, te zbog toga našem sluhu ostavljaju dojam arhaične obojenosti.

Izraz jedinstva duša kršćanske zajednice

Navedene osobine nisu slučajne. Iza njih stoji filozofija kršćanske duhovnosti. To se osobito ogleda u idealu jednoglasja. Ranokršćanski su mislioci suprotstavljali jedinstvo kao dobro, dualizmu koje je smatrano zlim. U skladu s tim heterofonija (raznoglasje, višeglasje, osobito s instrumentima) nikako ne može biti odraz božanskog jedinstva. Rano je kršćanstvo odbacilo svaki oblik heterofonije, jer je samo jednoglasno pjevanje simbolički moglo biti izraz jedinstva duša kršćanske zajednice. Tom stavu potpora su i mnoga mjesta u Bibliji gdje se spominje jednoglasno pjevanje nebeskih korova. Jednoglasje je, dakle, izraz božanskog jedinstva, jedinstva kršćanskih duša međusobno i kršćanske zajednice s anđeoskim zborovima i nebeskom crkvom. Druge dvije osobine: odsutnost kromatike, te odsutnost pravilnog ritma znače zapravo odstranjivanje svih onih elemenata koji pobuđuju više zemaljsku, tjelesnu radost. Pravilni ritam pokreće tijelo, a kromatika (od grčkog chrMma – boja) daje melodiji emotivnu obojenost, strastvenost. Zato je gregorijansko pjevanje smireno, duhovno i pogodno samo za molitveno ozračje. Zato i lako može biti dosadno onom tko to ozračje rijetko doživljava i za njim nema izrazitu potrebu.
Gregorijansko se pjevanje razvijalo, dakle, prvenstveno po liturgijskim zahtjevima i kriterijima. Iako su danas u liturgiji prisutni i drugi prikladni glazbeni oblici (prije svega zborno pjevanje uz pratnju orgulja) gregorijanski je koral i dalje aktualan u Crkvi i uvijek iznova inspirira glazbenike. Crkva je na Drugom vatikanskom saboru u konstituciji Sacrosanctum Concilium gregorijanski koral proglasila službenim pjevanjem rimske liturgije. Koral je blago Crkve koje je ona stvorila kroz povijest i koje treba s ponosom gajiti i prenijeti dalje u baštinu.

Piše: Anto KOVAČIĆ
(glazbenistudiocerovac.blog.hr)


Primjer gregorijanskog korala

Sanctus, Sanctus, Sanctus, Dominus Deus Sabaoth. Pleni sunt caeli et terra, gloria Tua. Hosanna in excelsis.

Benedictus Qui Venit in Nomine Domini. Hosanna in excelsis.




Nastavljamo o sakramentalnoj glazbi i gregorijanskom pjevanju ...


29 sij 2011 19:47
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2010 22:41
Postovi: 877
Spol: žensko
Post Re: SAKRALNA GLAZBA
slika

GREGORIJANSKI KORAL - ISPJEVANA IKONA
Ilustracija iz Hartkerovog kodeksa, starog rukopisa s molitvenim koralnim napjevima, nastalog oko 1000. godine

Posvuda se Gregorijanski koral na posve nov način vratio na svjetla pozornice. Tome su s jedne strane pridonijeli novi oblici konzumiranja glazbe (publikacije na nosačima zvuka), ali i novi oblici komunikacije (internet). No u biti razlog za probuđeni interes jako velikoga broja ljudi - koji se u intenzivnom traženju svojih duhovnih korijena uvijek i ponovo vraćaju najstarijoj formi meditacije, one u pjesmi - dobrim dijelom leži i u znanstvenim sučeljavanjem s tom pjevnom formom. Već su prohujali kako esoterički val, koji se nakratko jasno a dijelom i vrlo glasno bio artikulirao sredinom devedesetih godina, tako i uporaba koralnih elemenata u popularnoj glazbi.

U ovim vrlo pokretljivim i pokretačkim prilikama smatram da ima smisla već ovdje na početnoj stranici, na početku, postaviti pitanje: «Što je to gregorijanski koral»?

Neću uzeti komad iz repertoara, nego ću za polazište uzeti jednu sliku koja se nalazi u Hartkerovom kodeksu. Taj stari rukopis s molitvenim koralnim napjevima nastao je oko 1000. godine.

Slika prožeta velikim mirom, štoviše velikom tišinom prikazuje prizor predaje, priopćavanja.

Na lijevoj strani slike sjedi, u prijestolju, veliki lik, s okruglom aureolom, obučen u liturgijsko ruho. Aureola ga predstavlja kao sveca, ipsilon na odjeći koja pada u mirnim naborima kao onoga koji posjeduje znanje, kao mudraca koji je u svom životu donio vlastite odluke. «Uho njegova srca» je otvoreno, on prakticira «effatu» (grčki: effata - «otvori se»). I njegove oči gledaju duboko u nutrinu, ne želeći niti zuriti u nešto određeno niti se u nekoga zagledati, čak niti percipirati kao osjetila. Oči zajedno s ušima slušaju nutrinu. Taj je lik upućen u otajstvo.

Golub koji je sjeo na njegovo desno rame jest izvor na-«dahnuća». Duhu Svetome, koji je od davnina dao duši da ga može zahvatiti u slici goluba, goluba koji kao ptica pripada zraku u pokretu, onome «gore», potreban je taj stav tišine okrenute prema nutrini, jer se NJEGA inače ne može razumjeti. Ta «Duh» ponajprije i znači, u jezičnome smislu, kretanje zraka prouzročeno disanjem, ili pak vjetar (usp. 1 Kr 19). Što golub predaje uhu, uhu koje se nalazi u polju djelovanja aureole, koja štoviše zahvaća četiri od pet osjetila, to je nešto više od vijesti ili informacije, očito je riječ o poruci koja stvara odnos.

No zaprepašćuje to što usredotočeni, mirni i opušteni lik na prijestolju ono što je čuo ne prenosi ustima, nego «pokretom» koji je primjeren onome što je čuo, pokretom ruke koji je ipak nešto niži, bliži zemlji, a smije zauzeti čitavu za njega slobodnu sredinu slike: ono što je čuveno kao otajstvo nastupa kao očito, vidljivo. Ruka koja je prikazana u veličini njezina značenja i čiji oblik - nagnuta usporedo, pomalo prema dolje - podsjeća na goluba kreće se ispred vrata čiji se zastor otvara u smjeru predaje: događa se «revelatio», otkrivanje čuvenog otajstva kako bi bilo vidljivo. Desna ruka podupire predaju poruke koja svecu zacijelo silno leži na srcu.

U taj pokret lijeve ruke usmjerene su oči osobe koja je prikazana manjom, sjedi u desnoj polovini slike. Sjedi skvrčeno, napeto, s prekriženim nogama, u stavu kakav je nezamisliv za opuštenog mudraca na lijevoj strani. Taj maleni lik nastoji napregnutim očima - njegovoj su sposobnosti primanja, na što ukazuje njegov stav, očito potrebne i uši - što točnije na kvadratnoj ploči (usp. s okruglom aureolom) nacrtati pokrete koji su postali vidljivi. On se okušava u «kvadratnome krugu», s perom koje naposljetku potječe od ptice i koje se svojom kosinom nadovezuje na paralelni ritam s golubom i rukom. Taj tok, usmjeren od lijeve strane gore do desne prema dolje dolazi do njegove lijeve ruke, koja drži ugao ploče kao najnižu točku i radi stabilnosti. Kvačice i šare, koje se na slici ne mogu jasno pročitati, one su materijalni, u stvar pretočeni substrat nadahnuća, sličan riječi koja se utjelovila u tiskarskome crnilu.

Opisano se odvija unutar arhitekture, možemo reći da je nadkriveno arhitekturom, tom umjetnošću koja je u počecima likovnih umjetnosti, štoviše u počecima same kulture, budući da ta umjetnost sa svojim zdanjima zadovoljava elementarnu potrebu za zaklonom i sigurnošću te time stvara temeljnu pretpostavku za ljudsko zajedništvo. Ernst Bloch je za takav prostor, u kojemu se odvija proces stvaranja odnosa, iznjedrio prekrasnu riječ «gotička unutarnja odaja».

S dosegnutom donjom točkom te s upravo ispraćenim smjerom predaje s lijeva na desno ipak nije iscrpljeno značenje slike. Sada se u aktivnom prolasku povratnim putem u igru uključuje naš angažman, jer ono što je pisac zapisao došlo je do nas. Nalazimo to u najranijim rukopisima liturgijskih zapisa, primjerice u isječku iz graduala «Tu es deus» na staru nedjelju Quinquagesima.

Vrlo fino izdiferencirani znakovi, sa suptilnom brižnošću i nesebičnom ljubavlju naneseni iznad teksta iz očito velikih zaliha jesu, u pokretu prema nazad, presudni medij kako bi se otpjevao odgovor - pjevaču tako važan i očito natopljen iskustvom - kao zahvala onome od kojega je primio važnu riječ života: «Ti si Bog koji jedini čini čudesa...»

To bi dakle bila zadaća: da se mrtvi znakovi pisma koji su došli do nas, ponovno stave u pokret; no u takav pokret koji se upravlja odnosom prema otajstvu, koje je Duh Božji izrekao svakome u uho njegova srca kao poziv i kao obećanje da će sudjelovati u božanskome životu koji nije ograničen vremenom; taj pokret zvuči kao jeka, kao odgovor hvale na čuvenu riječ života. I koliko god tekst izražava osobno shvaćanje hvalbene zahvale pojedinca, jednako tako treba biti jasno kako pritom nije riječ o individualno formuliranoj, nego o «preformuliranoj» hvali starozavjetnog Psaltira, koji je za vjernika objavljena Božja riječ.

Za intenzitet subjektivno prihvaćene zahvalnosti i radosti nad tim odnosom, koji Boga otvara ljudima, nije međutim dovoljna izgovorena riječ, nego on zahtijeva pjevačku formu koja je primjerena tom odnosu ljubavi. Tu je formu gregorijanski koral mjerodavno oblikovao i formulirao kao obrazac.

Koga muči pitanje što je to gragorijanski koral, taj će baveći se isključivo povijesnim, znanstvenim, semiološkim i liturgijskim pitanjima doprijeti do njegovih rubova, ali ne i do njegove srži, baš kao što ni pitanje o količini uloženog novca ne može iznjedriti odgovor o kvaliteti ikone. Njezina je vrijednost bitno određena osobnim odnosom prema otajstvu, koje vjernik vidi prikazano u ikoni kao tumačenje svojega vlastitoga određenja.

Gregorijanski se koral ne može konzumirati. On nije uglazbljivanje stručnog teološkog sadržaja, nego ispjevana molitva, dakle pod umjetničkim vidom subjektivno usvajanje i oblikovanje molitve.

Priložena shema zorno prikazuje tu simbiozu triju elemenata, koja je obilježje gregorijanskoga korala.

On se ovdje podudara sa značenjem ikone, koja ima istu zadaću na likovnoj razini. Međutim, bez vlastita unutarnjeg angažmana ono bitno ostaje sakriveno. Koralni napjevi će - to je bila moja nakana kad sam odlučio protumačiti sliku - onima koji su spremni uložiti u taj angažman donijeti veliki mir, a da pritom neće izgubiti unutarnju napetost. Taj se mir daje svima koji se odvaže na odbacivanje svakodnevne vreve te poslušaju.

Fr Gregor Baumhof OSB, frater-gregor.org

Priredio:don Antun Pećar
benedictus.info

__________________________________________________________

O IKONI


Ilustracija iz Hartkerovog kodeksa, starog rukopisa s molitvenim koralnim napjevima nastalog oko 1000. godine

__________________________________________________________

Bilješke o autoru: Fr Gregor Baumhof, benediktinac bavarske opatije Niederalteich intenzivno se bavi gregorijanskim koralom. Profesor je gregorianike i povijesti katoličke crkvene muzike i latinskog jezika na Richard - Strauss - Konzervatoriju u Münchenu. Prevoditelj je brojnih kurseva u Njemačkoj i drugim zemljama.


07 vel 2011 13:11
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 18 pro 2012 18:29
Postovi: 9
Lokacija: Lipovac VSŽ
Spol: muško
Post Re: SAKRALNA GLAZBA
Molio bih za pomoć. Naime želio bih nabaviti BD-ove sa sakralnom glazbom, pa bih molio da mi pomgnete savjetom gdje ih mogu naći. Unaprijed zahvalan...


02 ožu 2013 11:38
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2010 22:41
Postovi: 877
Spol: žensko
Post Re: SAKRALNA GLAZBA
Pozdrav Benedikt 23. Pretpostavljam da cd-ove sakralne glazbe možeš potražiti u knjižarama duhovnog sadržaja, jer one prodaju i cd-ove, ali možda ima i u nekoj izdavačkoj kući...Niti ja ne znam više baš. Lijepi pozdrav i BB. <angel1>


02 ožu 2013 15:13
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 17 kol 2012 11:21
Postovi: 799
Spol: muško
Post Re: SAKRALNA GLAZBA
Nado ovo mi se baš sviđa!


03 ožu 2013 13:25
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 18 pro 2012 18:29
Postovi: 9
Lokacija: Lipovac VSŽ
Spol: muško
Post Re: SAKRALNA GLAZBA
Hvala vam Nada Marija i BTB


04 ožu 2013 17:49
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik

Pridružen/a: 18 pro 2012 18:29
Postovi: 9
Lokacija: Lipovac VSŽ
Spol: muško
---------
Post Re: SAKRALNA GLAZBA
Što mislite o o pjesmi Salve Regina koju sam čuo na nekoj radio stanici a čini mi se da da ih izvode Gregprian ili nešto slično tom nazivu?


04 ožu 2013 17:51
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 8 post(ov)a ] 


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron