Sada je: 25 ožu 2019 05:44.





Započni novu temu Odgovori  [ 6 post(ov)a ] 
 SLUGA BOŽJI O. ALEKSA BENIGAR 
Autor/ica Poruka
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2010 22:41
Postovi: 877
Spol: žensko
Post SLUGA BOŽJI O. ALEKSA BENIGAR
OTAC ALEKSA BENIGAR


slika


Aleksa Benigar (1893–1988), hrvatski franjevac za kojeg se vodi postupak za proglašenje blaženim, poznati duhovni i teološki pisac, bio je misionar u Kini i profesor na Papinskom sveučilištu Antonianum.

Otac Aleksa Benigar je rođen u Zagrebu 1893. godine, u obitelji slovenskog porijekla. Umro je u Rimu, na Sve svete 1988. godine, u devedeset i šestoj godini, radin do smrti. Svečanu zadušnicu, 5. XI., služio je u Rimu generalni ministar Franjevačkoga reda o. John Vaughn s više od 100 sumisnika. Svečano je sahranjen na Mirogoju (7. studenoga) gdje je održao znanemito slovo prvincijalni ministar Rajko Gelemanović. Rimski vikarijat izdao je, 5. srpnja 1995. godine, proglas o početku crkvenog procesa za ispitivanje njegove svetosti. I evo, 27. – 28. rujna 2005. godine, održana je u Zagrebu prva sjednica toga kanonskoga procesa.

U Franjevački red stupio je 1907. godine, na Trsatu. Prve zavjete položio je 1909. godine. Studirao je u Varaždinu te u Dorstenu i Paderbornu u Njemačkoj, gdje je položio svoje svečane zavjete, 1912. godine. Zaređen je za svećenika 30. lipnja 1915. godine, u zagrebačkoj katedrali.

U domovini se istakao kao odgojitelj franjevačkih klerika u Varaždinu i u Zagrebu. Godine 1920. poslan je u Rim na novoosnovani Papinski orijentalni institut gdje je postigao licencijat teologije (1920. – 1922.). Od godine 1924. do 1927. nalazi se u Zagrebu kao magister klerika i tajnik Provincije, uz o. Vendelina Vošnjaka za koga se također vodi proces za beatifikaciju, a grob mu se nalazi na ulazu u crkvu sv. Franje ovdje na kaptolu. Za nas franjevce ta je činjenica od velike važnosti. Učitelj i učenik stoje kao čuvari ovoga brtatstva. Poslije Vendelinove smrti (1933.) zalagao se za njegovu beatifikaciju.
Već od klerikata njeguje svoj misijski poziv, ali ga je mogao ostvariti istom 1928. godine, kad mu je tadašnji provincijalni ministar o. Teofil Harapin isposlovao od generala o. Bonaventure Marranija dekret koji se, po latinskom nazivu za poslušnost, zove obedijencijal.

Po želji Generalnog ministra položio je doktorat na Orijentalnom institutu, 20. lipnja 1929. godine, zadržao se na ferijama na La Verni, a 29. kolovoza. ukrcao se na brod i otputovao u Kinu. Ondje je bio 25 godina profesor apologetike i dogmatike, liturgike i duhovnog bogoslovlja u Regionalnom sjemeništu u kojem su se spremali za svećeništvo kandidati triju apostolskih prefektura. U franjevačkom samostanu bio je uzoran redovnik, češće magister novaka i klerika, gajio je cvijeće i pčele i bio je voditelj pjevanja. Osim toga bio je i ispovjednik časnih sestara. Izdržao je veliku poplavu Jangcekjanga i teškoće japansko-kineskog rata te Mao Ce Tungovu revoluciju. Krajem siječnja 1954. godine bio je protjeran, među posljednjima od preko 550 franjevačkih misionara. Odgojio je tri generacije mladih kineskih svećenika.

U Rim je stigao krajem travnja 1954. godine i ubrzo se nastanio u velikom franjevačkom kolegiju Antonianumu. Bila je to velika franjevačka zajednica s preko 200 članova gdje su studirali franjevački postdiplomci.

Nakon smrti zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca, godine 1960., a osobito od godine 1966., posvetio se istraživanju njegova života, djelovanja i trpljenja. Sabrao je golem materijal te je godine 1974. u Rimu izišla knjiga Alojzije Stepinac –hrvatski kardinal koja još i danas predstavlja nenadmašenu Kardinalovu biografiju. Godine 1993., tiskana je i u Hrvatskoj (883 stranice). Napisao je i artikule za ispitivanje njegove svetosti, a krajem 1981. godine dao je kao krunski svjedok i svoje službeno svjedočanstvo o njegovoj svetosti na više od 200 stranica.

Nadasve se iskazao kao traženi ispovjednik. Redovito je ispovijedao u bazilici Sv. Antuna, a vrlo često i u papinskoj bazilici Sv. Ivana Lateranskog, gdje je dnevno znao sjediti u ispovjedaonici 4 sata, a nekada i 7 i 8 sati. Bio je ispovjednik u više velikih samostana časnih sestara. K njemu su dolazili i biskupi i kardinali, među njima i kardinal Franjo Šeper koji je bio njegov pokornik već kao mali maturant godine 1920., kao i njegov veliki prijatelj i štovalac kardinal Ferdinando Antonelli, franjevac.

Kroz sve vrijeme svoga svećeničkoga života održao je i do stotinu duhovnih vježbi, prvenstveno redovnicima i redovnicama, u trajanju najredovitije od šest ili osam dana. Znamenit je njegov rad za Kongregaciju za blaženike i svece. Kao teolog dobivao je na prosudbu – nekada i više desetaka svezaka – pojedine kandidate da na kraju dade svoj sud o prikladnosti za njihov postupak. Dobar dio njih su bili i mistici. Napisao je preko 20 prosudbi koje se čuvaju na Kongregaciji. Od toga znamo za četiri kauze: za o. Vendelina Vošnjaka, za o. Gabrijela Allegru, za Ivana XXIII. i za Alojzija Stepinca.



(ofm.hr)


Zadnja izmjena: Nada Marija; 27 ruj 2010 13:23; ukupno mijenjano 1 put/a.

27 ruj 2010 12:54
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2010 22:41
Postovi: 877
Spol: žensko
Post Re: SLUGA BOŽJI O. ALEKSA BENIGAR
Iz ostavštine Oca Alekse

slika

NAZARETSKA DJEVICA
je Aleksin spis napisan s nakanom da što sažetije prikaže temeljni crkveni mariološki nauk kao temelj za duhovno nasljedovanje svakom kršćaninu. Izlazio je u nastavcima u listu Marijin Trsat, od 1. broja 1968. do 4.-5. broja 1970. godine. NAZARETSKU DJEVICU najbolje nam tumači nekoliko
njegovih zapisa iz nacrta marijanskih duhovnih vježba koji je, među mnogim papirima, ostao u njegovu arhivu:
„Poslije presvetog imena Isusova nema
imena slađega i dražega negoli je ime njegove djevičanske Majke.
Mi ljubimo Mariju jer nam ju je Isus u svojoj smrtnoj muci, viseći na križu,
dao za Majku. Njezino nas je ime štitilo u kolijevci, njezino je ime razveseljavalo
našu mladost, njezino ime miomirisom svojih kreposti privlači Bogu.
Mi ljubimo to sveto ime, jer nas ono štiti, brani i podržava u našim pogibeljima,
tješi u kušnjama i govori nam o Majcikoja nas obogaćuje svojim dobročinstvima.
Mi ljubimo to sveto ime jer se nadamo da će ono, kao što je bilo zvijezda u jutru našega života, biti također zvijezda večernjica našega zemaljskog života.
Majka Božja je bila drugarica i suradnica Isusu u neizmjernom djelu našega otkupljenja.
Ona je i djeliteljica svih milosti Kristovih, idealni uzor kako nam je živjeti životom milosti koju nam je Krist zaslužio.
Prema tome to ime – ona prečista Majka – sudjeluje s Kristom i u razvijanju i usavršavanju našega
vrhunaravnoga života.“




IZ OSTAVŠTINE O. ALEKSE
Iz predgovora knjizi NAZARETSKA DJEVICA,
Verbum, Split 2000., str. 9-10
POSLIJE IMENA ISUSOVA NAJDRAŽE NAM JE IME NJEGOVE MAJKE


Zadnja izmjena: Nada Marija; 27 ruj 2010 13:25; ukupno mijenjano 2 put/a.

27 ruj 2010 13:11
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2010 22:41
Postovi: 877
Spol: žensko
Post Re: SLUGA BOŽJI O. ALEKSA BENIGAR
Iz ostavštine Oca Alekse

slika

Marija, Isusova odgojiteljica

Marija je svoju odgojnu zadaću vršila spremno i s velikom smirenošću iz poslušnosti prema volji Božjoj. Njezina ljubav prema božanskom Sinu razlikovala se od uzbuđenja Isusova preteče ili od uznemirenosti Petrove (Mt 3,14; Iv 13,5-8). Bila joj je strana ambicija kojoj su podlegli neki Isusovi apostoli (Mt 19,27; Mk 10,35-37). Ona u poniznosti srca vrši svoju majčinsku dužnost.
Njezina vjera nije poznavala sumnje niti sablazni njezinih sugrađana (Mk 6,3) i rođaka (Iv 7,5). Iako nije uvijek odmah potpuno shvatila riječi Isusove ili Božje odredbe i namjere, nije ipak pokazivala neshvaćanje učenika. Ona nije pokazivala nikakve nestrpljivosti u provođenju Isusove mesijanske zadaće kao što su to činili rođaci (Iv 7,3-4).
Kad ne bi bilo drugih podataka i dokaza za izvanredno visoku svetost Marije i Josipa, dosta bi bila samo ova roditeljska dužnost prema Isusu i način kako su je obavljali. Ta je naime njihova
dužnost iziskivala od njih izvanredno visoku svetost. Kad već savršeno vršenje roditeljskih dužnosti općenito traži i iziskuje visoku moralnu i duhovnu spremu, kako je tek morala biti
moralna i duhovna sprema Marije i Josipa kad im je Bog povjerio roditeljske brige za svoga Sina!
Kolike li pouke za naše obitelji!
SL. B. ALEKSA BENIGAR

MARIJA ISUSOVA ODGOJITELJICA
IZ OSTAVŠTINE O. ALEKSE Iz knjige NAZARETSKA DJEVICA,
Verbum, Split 2000., str. 109-110



Zadnja izmjena: Nada Marija; 27 ruj 2010 13:38; ukupno mijenjano 1 put/a.

27 ruj 2010 13:23
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2010 22:41
Postovi: 877
Spol: žensko
Post Re: SLUGA BOŽJI O. ALEKSA BENIGAR
Misli Oca Alekse

slika

Tko skriva vjeru, izlaže je pogibelji da je izgubi. Tko pak vjeru javno ispovijeda, rast će u vjeri. Vjera ne naliči vodi koja se razlije u posudu, nego vrelu iz kojega naviru djela vjere
kao što voda neprestano ključa iz izvora. Vjera ne smije biti bojažljiva, oprezno suzdržljiva, nego srčana i hrabra, jer ona daje najveću čvrstoću pristanka volje i uma uz istinu, koja je sam Bog koji je neprevarljiv u spoznaji te istinit u svjedočanstvu i objavi. Stoga, vjera ne pripada samo u hramu srca i duše, već i ulici i životnim tržištima. Vjera nije samo dragocjenost pohranjena u sanduku, biser brižno čuvan u kutiji, nego je ukras čovjeka koji je pokazuje na slavu Božju, barjak koji se vidi na očigled sviju. O vjeri se ne govori uvijeno nego otvoreno i neprisiljeno.
Iz rukopisa Alekse Benigara
Razmatranje Lukina evanđelja, str. 108-109.


Diviti se Marijinoj razboritosti, poniznosti, podvrgavanju vlastite volje
Božjoj volji. Višestoljetna pokoljenja ljudi divila su se i danas se dive i divit će se, dok bude Crkve Božje na ovoj zemlji, toj ponoj Djevici koja u tako ranoj dobi pokazuje zrelost vjere, razboritost u upitima, poniznost u podvrgavanju svetoj volji Božjoj.

Iz rukopisa Alekse Benigara
Razmatranje Lukina evanđelja, str. 14.


SVEĆENIČKI POZIV

Poziv ili zvanje crkvene službe ne
dolazi od čovjeka. Crkva nije
demokratska u tom smislu, kao
da službe u njoj dolaze od puka
Božjega. Crkvene službe nisu ni
zaključak povijesnog procesa koji
se razvijao u vremenu. One nisu
ni plod karizme, kao da se Duh
Sveti spustio na Božjega
odabranika te ga potiče da govori
i djeluje. Zvanje za crkvene službe
dolazi od Boga, no, konkretno,
hijerarhijskim putem. Redovito se
zvanje pojavljuje u osobi
nutarnjim poticajem duha i srca u
osobi, nekom sklonošću prema
duhovnoj službi. No, odlučujući
čimbenik je sud crkvenog
poglavara koji sudi ima li osoba
nužna svojstva za crkvenu
službu, i rukopoloženjem joj
podjeljuje duhovnu vlast.

Iz rukopisa Alekse Benigara
Razmatranje Lukina evanđelja, str. 86.


SAVJET SVEĆENIKU

Nastoj nasljedovati Isusa
u svome svećeničkom djelovanju.
Radi nesebično,
služi se duhovnom vlašću,
koju si po sv. redu primio
za obaranje đavolske tiranije,
za liječenje duhovnih bolesti.
Ne ograničuj svoje svećeničko djelovanje
ni prostorom ni narodnošću,
nego idi kamo te Božja providnost
zove i šalje.

Iz rukopisa Alekse Benigara
Razmatranje Lukina evanđelja, str. 66.


Zadnja izmjena: Nada Marija; 27 ruj 2010 13:56; ukupno mijenjano 1 put/a.

27 ruj 2010 13:35
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2010 22:41
Postovi: 877
Spol: žensko
Post Re: SLUGA BOŽJI O. ALEKSA BENIGAR
Propoviojed provincijalnoga ministra fra Željka Železnjaka na svečanoj misi
7. studenoga 2005. godine


Ovu svetu misu posvećujemo pobožnoj uspomeni na oca Aleksu Benigara, člana
naše Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. On je umro na svetkovinu Svih Svetih 1988. godine, a na današnji je dan obavljen njegov ukop na Mirogoju koji je vodio pokojni biskup Mijo Škvorc. Riječi oproštaja u ime sve braće Provincije održao je tadašnji provincijalni ministar o.
Rajko Gelemanović.

Dok se pobožno spominjemo našega, oca Alekse – u misli mi dolaze riječi apostola Pavla koje je zapisao u poslanici Filipljanima: «Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja,
Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti, on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu.»
Doista, o. Aleksa je u svojem dugom životu, a umro je u 96. godini, radin do smrti, sve svoje sile ulagao za službu Isusu Kristu – radeći za spasenje svih s kojima se kao svećenik susretao. A sve to vrijeme očekivao je sretnu smrt koja će ga sjediniti u vječnosti s Kristom. Nije uzalud u svoj Dnevnik (III. 284) zapisao: «Moja je životna zadaća: siromašnog Krista prikazivati i njegov život u
sebi produljiti!» Taj zapis opet u pamet doziva himan o poniženom Kristu iz poslanice Filipljanima: Krist Isus nije se kao plijen držao svoje jednakosti s Bogom – «Bez oltara ne mogu zamisliti svoj život. Oltar je za mene sve!» nego sam sebe oplijeni – isprazni, kaže fra Aleksa – postavši poslušan do smrti, smrti na križu! (usp. Fil 2,6-11) O. Aleksa se htio sav dati u službu drugima kao
produžena ruka Isusova u vremenu u kojem je živio.

Iako sam oca Aleksu tek dva puta sreo, ne mogu reći da sam ga osobno poznavao.
Oni koji su fra Aleksu samo koji put vidjeli, pa su ga iz bližega susreli tek po njegovu
asketskom izgledu, strogom i zatvorenom, mogli bi zaključiti da je Bog, u kojega je on vjerovao – kojemu je živio, bio strogi Bog – Bog koji je protivnik radosti i ljepote života. No, ako se otvore stranice njegova “duhovnog dnevnika“, dobit ćemo posve drugačiju sliku. Bog u kojega fra Aleksa vjeruje, od kojega, za kojega i u kojemu živi, jest Bog ljubavi, života, radosti, milosrđa i blagosti. To je Trojstveni Bog koji se dariva čovjeku. Stoga se duhovni lik našega brata Alekse može
bolje upoznati istom kroz njegov Dnevnik koji je vodio kroz godine mnoge. I svaki onaj koji želi bolje upoznati osobu oca Alekse, mora zaviriti u tu knjigu njegove intime.

… Fra Aleksa se pred Bogom boji samo jednoga: boji se da ne bi dovoljno cijenio veliki Božji dar, tj. sveti poziv za sudjelovanje u božanskom životu. Ne boji se toliko ni svoje slabosti, ni krhkosti, ni grijeha, ni nedostataka, nego se prije svega plaši svoje mlakosti i osrednjosti u duhovnom životu. Zato u svemu surađuje s Bogom. Otvara se Bogu prijatelju – i izabire put mudrosti križa samo s jednom jedinom željom: da bude i uvijek ostane prijateljem Božjim. Svoj poziv ne gleda kao
neki teret, a još ga manje tako živi, nego ga živi kao poziv na prijateljstvo s Bogom.
No, da bismo doista upoznali nekoga čovjeka i da bismo vidjeli njegovu pravu veličinu, nije dovoljno analizirati samo njegovu pobožnost i njegov život s Bogom. Potrebno je vidjeti njegovo ponašanje prema bližnjima i način njegova svakidašnjega života. On svoga bližnjega promatra vrlo
pozitivno: “U subratu gledat ću sliku Božju.” Duboko poštuje druge tako da ih je sve čak
smatrao boljima od sebe. Nije to samo plod njegove uljudnosti i otmjenosti – što su bile oznake Benigarova ponašanja prema bližnjima – nego je to iznad svega plod Aleksine žive vjere. On osjeća veliku odgovornost za svakoga bližnjega, ali na poseban način vodi brigu o onima koje mu
je Gospodin povjerio. A njegova odgovornost nije u tome da ih kontrolira, nego da im svim silama pomogne da se na pravi način formiraju, da ostvare ono što mogu i na što su pozvani. Želio je svakom pomoći da razvije svoje specifične darove i sposobnosti prema franjevačkom načelu: ne samo sebi živjeti, nego i drugima biti od koristi!

Ipak, najvažnije od svega jest to što je svim srcem i dušom njegovao svoj redovnički život i svakoga je dana sudjelovao na pobožnostima svoje zajednice – osobito Bogu posvećujući prve sate svojega dana – od četiri sata do pola osam ujutro, s posebnim naglaskom na slavlje svete mise za koju kaže: «Bez oltara ne mogu zamisliti svoj život. Oltar je za mene sve!» Bilo je dakle normalno da već 5. srpnja 1995. godine – na molbu našega Provincijskog definitorija – Rimski vikarijat izdao svoj Dekret kojim se najavljuje početak kanonskoga procesa za ispitivanje Aleksine
svetosti, a prije nešto više od mjesec dana (27. – 29. rujna 2005. godine) održana je Prva
službena sjednica toga procesa.

Kao poglavar ove redovničke zajednice osjećam radost i dužnost o svemu vas tome izvijestiti – ponajprije svoju redovničku braću, a onda i sve vas naše vjernike. Pred vama je i prvi broj glasila Sluga Božji o. Aleksa Benigar koji će nas povremeno o svemu obavješćivati.
Pozivam sve vas na zajedničku i osobnu molitvu za sretan uspjeh ovoga kanonskog procesa s osobitom željom da oživimo uspomenu na oca Aleksu. To će uroditi boljem svjedočanstvu o njemu, a nama podariti snagu da ga bolje i više nasljedujemo u onim vrijednostima kojima nam je uzor i poticaj na dobro..

Danas smo na ovoj svetom misi poslušali odlomak iz Isusove velikosvećeničke molitve koju nam je zapisao evanđelist Ivan: «Oče! Hoću da i oni koji si mi dao budu gdje sam ja – da i oni budu sa mnom… da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima i ja u njima….!»
Ta ljubav kojom Otac ljubi svojega Sina jest sam Duh Sveti. Tu je ljubav sam Duh Sveti zapalio u srcu našega o. Alekse. U toj je ljubavi o. Aleksa u sumrak svetkovine Svih
Svetih prešao u vječni Očev zagrljaj.


Iz biltena sluge Božjega Alekse
Benigara.


27 ruj 2010 13:55
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2010 22:41
Postovi: 877
Spol: žensko
---------
Post Re: SLUGA BOŽJI O. ALEKSA BENIGAR
slika


Molitva za beatifikaciju sluge Božjega Alekse Benigara


Bože, Oče naš! Sluga je tvoj Aleksa Benigar
bio prosvijetljeni učitelj duhovnoga života
goreći misijskim žarom za proširenje tvojega
kraljevstva. Udostoj se proslaviti ga sjajem
svetosti. A nama daj da slijedimo poticaje
tvojega Duha te - po njegovim poukama,
primjeru i zagovoru - svaki u svome pozivu
založeno radimo za mir i dobro svih ljudi. Po
Kristu Gospodinu našemu. Amen.


ULJUDNO VAS MOLIMO

– pridonosite i svoj udio u ovom listiću
u pripravi članaka i manjih priloga iz
o. Alekse ili o o. Aleksi;
– poslužite se velikim talijanskim
životopisom Padre Alessio Benigar
– ili njegovim izdanim djelima
- Liturgia Romana (lat.)
- Theologia spiritualis (lat.)
- Stepinac (hr.)
- Mudrost Križa.

Napose javite ako imate neke svoje
uspomene na njega ili o njemu.

Tko po zagovoru Sluge Božjega u duhovnim ili tjelesnim
potrebama zadobije koju milost, neka javi na adresu:
Vicepostulatura sluge Božjega Alekse Benigara
HR -10000 ZAGREB, Kaptol 9.
Tel. 385... (1) 4811-125 ili 481-4825.
Faks: 385... (1) 4814-171.


27 ruj 2010 14:01
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 6 post(ov)a ] 


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron