|
Sada je: 20 tra 2018 13:03.
|
Autor/ica |
Poruka |
O.Goran
VIP član
Pridružen/a: 17 kol 2012 11:21 Postovi: 799 Spol: muško
|
 Re: Sv Jovan Zlatoust Besede
AKO NEŠTO ZNAJU, ZAŠTO SEBI NE POMOGNU? "Ali", kažeš, "on je zaista otkrio lopova". To je obična laž, jer oni ništa ne znaju. A ako i znaju, mnogo bi im bolje bilo da otkriju ko njih potkrada, kako su im ukrali prinose idolske, kuda im se izgubilo silno zlato. Zašto to nisu otkrili svojim sveštenicima? Dakle, ništa ne znaju. Ni za šta nisu mogli da kažu – ni kada su goreli njihovi idolopoklonički hramovi i kada su mnogi ginuli u njima. Zašto ne gledaju da spasavaju svoje? Nerasudni smatraju posebnom mudrošću to što su ponekad nešto prorekli i pogodili. A naši, hrišćanski, proroci nikada ne greše – u svemu svome su istiniti. To je znak istinskog proroštva. DOKAZ MALOVERJA I BEZVERJA Preklinjem te, veruješ li u Hrista, zaustavi ovo bezumlje. A ako ne veruješ, zašto samoga sebe ponižavaš, zašto se obmanjuješ? Do kada ćeš obema nogama svojim hramati? Pa zašto onda odlaziš, zašto pitaš? Čim si došao, čim si pitao, načinio si sebe robom. Zato i pitaš vrača što veruješ. Kažeš kako navodno ne veruješ da je istina to što on govori, nego da pitaš samo da bi ga iskušao. Ali ako iskušavaš nekoga, to ne pokazuje da si uveren da te lažu, nego da si bar dvojedušan. Zašto ga onda pitaš šta će se dogoditi? Pošto on kaže, dakle, šta će se to dogoditi, šta da činiš a od čega da bežiš, neće li tvoja poslušnost predstavljati sramotno idolopoklonjenje? I ako proriču budućnost, ništa ne dobijaš ti koji to čuješ, osim veće žalosti – makar se i ne dogodilo to što su prorekli, briga te je sve vreme morala razdirati. Da nam je to na korist, ne bi nam Bog to uskratio. Ne bi odbio da nam to kaže On Koji nas je darovao nebeskim i Koji je rekao: Sve što čuh od Oca svojega, objavih vam i više vas ne nazivam slugama, nego prijateljima (Jn 15, 15). Zašto nam onda nije i ovo objavio? Zato što ne želi da se time uopšte zanimamo. To nam nije sakrio zato što nam je pozavideo – seti se da je našim ocima često objavljivao, pošto su bili duhovno poput otroka. A kako nije hteo da se i mi zanimamo time, nije nam o tome rekao ni reči, niti se potrudio da nas sa time upozna. Ali šta smo zato saznali? Ono što naši drevni nisu i u poređenju sa čime je svaki njihov dar beznačajan: da ćemo vaskrsnuti, da smo besmrtni, nepropadljivi, da je život beskonačan, da će sve minuti, da ćemo biti poneseni među oblake, da će zli biti kažnjeni i mnogo još – a nelažan je naš Gospod. Nije li mnogo bolje da znaš to, nego što ti je pronađen magarac? Eto, dobio si ga, našao si ga. Kakav je to dobitak? Nećeš li ga opet izgubiti na neki drugi način? Jer ako on ne ostavi tebe, ostavićeš ti njega smrću. A one stvari koje sam pomenuo, ako ushtemo da ih zadržimo, zauvek će biti u našoj vlasti. Onome stremimo, to sledimo, što ostaje, što je pouzdano. Ne slušajmo pogađače, vešce i varalice, nego Boga Koji sve savršeno poznaje i Koji ima znanje o svemu. Tako ćemo saznati sve što treba da znamo i steći ćemo svako dobro. (Na Drugu Timoteju, PG 62, 648–650) ĐAVOLOVE SMICALICE KOJE UBIJAJU DUŠU Ljudi i žene, bežite kako znate od pogađača i pogađanja. Sve su to besmislice idolopoklonika i onih koji, prelašćeni, sujeverno ispituju glasanje gavrana i mišje cičanje i gledaju neće li sresti zazorne ljude, a beže od onih koji žive vrlinski i blagočestivo, nalazeći to za predznamen nesreće. Ne mislite da je to beznačajno – dovoljno je to da ti uzme dušu i da je vrgne na dno preispodnje. (Prva katiheza, EPE 30, 352–354)
|
01 ruj 2012 10:49 |
|
 |
O.Goran
VIP član
Pridružen/a: 17 kol 2012 11:21 Postovi: 799 Spol: muško
|
 Re: Sv Jovan Zlatoust Besede
"JA SAM DUŠA ONOGA..."
Hteo bih da dušu vašu izbavim od jedne bolesti: mnogi nerasudno smatraju da duše onih koji umru nasilnom smrću postaju demoni. Nije to moguće, nije. Ne postaju besovi duše onih koji umru nasilno, već onih koji žive u gresima, ne jer se menja njihova priroda, nego jer se njihovo nastrojenje upodobilo njihovoj zlosti (...). A zašto je đavo stvorio to zlo verovanje? Zato da bi pomračio mučeničku slavu. Ali nije mu se namera ostvarila, jer mučenici Hristovi jednako blistaju vaseljenom. Smislio je tada nešto još strašnije, ubedivši volšebnike koji mu služe da ubijaju tela naivne dece sa nadom da će od njih postati besovi koji će uvećati njegovu vojsku. Ali ne biva to, ne biva. Nego ima ih koji kažu – a šta je sa tim što demoni viču: "Ja sam duša toga i toga monaha"? Pa upravo zato i ne verujem jer to govore demoni – oni to i čine da bi obmanuli te koji ih slušaju. Zato ih je i Pavle, makar i istinu govorili, ućutkivao da ne bi smućivali, da se ne bi mešala istina sa lažima, a oni bili uzimani za meru istinitosti. Kada su rekli: Ovi ljudi su sluge Boga Višnjega, koji nam javljaju put spasenja, uzbunio se duh Pavlov i, osudivši duha, naredio mu je da izađe (Dap 16, 1). Ali pošto mnogi među najprostijima nisu znali uvek da rasude o onome što govore besovi, Pavle ih je jednom zauvek zakleo da ostanu verni i da se priljube samo učenju Svetoga Pisma. Zabranjivao je demonima da govore i da objavljuju, nazivajući to apostolskim zvanjem, kojega oni nisu udostojeni. Tako je učinio i Hristos. Kada Mu demoni rekoše: Znamo Te ko si (Mk 1, 24), strogo im je zapretio, učeći nas tako da ni u čemu ne treba poslušati besove, makar i to što oni govore bilo tačno. Znajući, dakle, ovo, uopšte ne treba da slušamo demona, makar i nešto istinito rekao, treba da bežimo i odvraćamo se od njega, jer ispravnoj i spasonosnoj nauci ne mogu nas naučiti demoni, već Božansko Pismo. O tome da duša, koja izađe iz tela, ne može da bude potčinjena demonima, čuj šta kaže Pavle: Ko umre, oslobodi se od greha (Rim 6, 7), ne greši više. Zato, dakle, đavo ne može silom da ostvari vlast nad dušom, koja prebiva u telu, a tim pre ne može da uspe u tome kada ona napusti telo. A kako onda greše ako nisu prinuđene, pitaš se. Željom i odlukom svojom, svojevoljno se predajući, a ne po nuždi, niti pod njegovom prinudom. To su pokazali svi oni koji su se izdigli iznad nenavidnikovih smicalica. Jova, na primer, ma koliko da je smutio, nije mogao da ubedi da izrigne ijednu hulnu reč. Otuda je jasno da od nas zavisi da li ćemo poslušati ili ne njihova nagovaranja, da nas niko na to ne sili i da Hristov vojnik nije podvlašćen sataninoj tiraniji. (O ubogom Lazaru, PG 48, 983–984)
O ĐAVOLU VREME I UZROK SATANINOGA PADA
Sveto Pismo nas uči da su pre stvaranja prvozdanih, jer se pogordiše, đavo i oni koji su mu bili u poslušanju nizvrgnuti sa visine svoje časti. (Posledica satanina pada bio je dolazak smrti u svet), kako upravo kaže i mudrac: Zavišću đavolovom smrt uđe u svet (Prem. Sol. 2, 24). Reci mi, dakle: da nije pao pre stvaranja čovekovog, kako bi satana mogao da pozavidi čoveku kada bi sačuvao svoje dostojanstvo? Kako drugačije opravdati zavist angela svetla prema čoveku – zavist onoga koji prebiva u tolikoj časti prema onome koji je obučen u telo? Nego pošto je od silne slave koje je udostojen pao u gore stanje (a to se dogodilo premda beše bestelesan i vide gde čovek koji je stvoren – mada i u telu – uživa toliku čast zbog velike ljubavi svojega Tvorca), silno je pozavideo te je čoveka obmanom, koju mu je kroz zmiju ponudio, učinio sudeonikom u kazni smrću. Takvo je zlo. Ne može spokojno da gleda tuđu radost. (Na Postanje, PG 53, 188)
NEMAR, GORDOST I OČAJANjE UZROK SU NjEGOVOGA PADA
Đavo je pre svoga pada bio dobar, ali kada je pokazao nemar i kada je njime zagospodarilo očajanje, pao je u toliko zlo, da iz njega više ne može da se podigne. A da je bio dobar, vidi se i iz Pisma koje kaže: Videh satanu gde pade sa neba kao munja (Lk 10, 18). Poređenje pada sa munjom ukazuje i na njegovo prethodno stanje i na brzinu njegovoga pada. (O pokajanju, PG 59, 278) Kao što je đavo pao zbog gordosti, tako je i onaj koji prima njegov uticaj gord. Stoga svi treba da pazimo da se uzdržimo od te strasti, kako ne bismo pali u njegov greh, sami postali vinovnici sopstvene muku i sudeonici iste kazne. (Na Drugu Solunjanima, PG 47, 302)
|
01 ruj 2012 10:50 |
|
 |
O.Goran
VIP član
Pridružen/a: 17 kol 2012 11:21 Postovi: 799 Spol: muško
|
 Re: Sv Jovan Zlatoust Besede
NjEGOVA ZAVIST
...Poražen sam silinom đavolove zavisti – taj gnusnik nije mogao da gleda angelsko dostojanstvo u ljudskom telu. (Na Postanje, PG 53, 124)
PODNEBESKA SILA
Dok su ono tamo nadnebesna načala i vlasti, ovde su načala i vlasti podnebeske. Zato ih (Gospod) i naziva kneževima ovoga sveta, kako bi pokazao da su njima nebesa nedostupna i da se sva njihova tiranska vlast ograničava samo na ovaj svet. (O Nepojamnom, PG 48, 730)
DEMONSKE VOJSKE
...Protiv poglavarstava i vlasti..., protiv duhova sile u podnebesju. (Ef 6, 12). Upravo kao što postoje nadnebeski prestoli, poglavarsta, načala i vlasti, kako kaže (sv. apostol Pavle), tako je i sa duhovima zlobe. (Efescima, PG 62, 134)
NjEGOVA IMENA
On nije samo vuk, nego i lav: Protivnik vaš đavo kao lav ričući hodi i traži koga da proždere (1 Pet 5, 8). On je i zmija i zmaj, kao što kaže (sv. jevanđelista Luka): Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i skorpije (Lk 10, 19).
KNEZ OVOGA SVETA I VEKA
Zašto Gospod đavola naziva knezom ovoga sveta i veka? Zato što mu se gotovo celo čovečanstvo svojevoljno predalo i podvlastilo. Za Hristom, koji nam je obećao neizbrojna dobra, niko ne hodi, dok su onome koji ništa obećao nije svi u poslušanju. A za to što je on knez ovoga veka i što mu je više podvlašćenih i u poslušanju nego Bogu – kriva je samo naša lenost. (Efescima, PG 62, 31)
PROTIVNIK I KLEVETNIK
(Gospod satanu) naziva i protivnikom i klevetnikom, jer kleveće i Boga kod ljudi i nas pred Bogom i jedne pred drugima. I Jova je oklevetao pred Gospodom, pitajući: Eda li se uzalud Jov boji Boga? (Jov 1, 16), i Boga pred Adamom, kada je rekao da će se otvoriti oči njihove (Post. 3, 5) i pred mnogim ljudima koji danas žive na zemlji, naučivši ih kako se o njima Gospod uopšte ne stara, no je ljudsko demonima prepustio. I mnogim Judejima Ga je oklevetao, nazivajući Hrista obmanjivačem i volšebnikom. I kako on to dejstvuje? Kada nađe da um ne prebiva u Bogu, kada naiđe na dušu koja nije celomudrena i koja ne mari za zapovesti Božje i ne čuva Njegove uredbe, takvu dušu odmah zaplenjuje. A da je Adam sačuvao datu mu zapovest da, ako ne misle da umru, ne jedu sa Onoga Drveta, ne bi postradao kako je postradao. (Na Drugu Korinćanima, PG 61, 402)
|
01 ruj 2012 10:51 |
|
 |
O.Goran
VIP član
Pridružen/a: 17 kol 2012 11:21 Postovi: 799 Spol: muško
|
 Re: Sv Jovan Zlatoust Besede
DOKAZ NjEGOVOGA ZLA
Pitaš šta da činiš? Imaš čovekoljubivoga Vladiku. Bilo bi ti zato bolje da ti prokuneš satanu, nego da on tebe preda svojim besovima pa da na delu vidiš kako izgleda njihova vlast.Tako ćeš opitno upoznati njihovo zlo. Ali i sada bih mogao da na malom primeru pokažem koliko je ono. Sretoše Hrista neki besoimani kada izađoše iz groba i zamoliše Ga da im dopusti da uđu u stado svinja. On im to dozvoli i oni istoga časa baciše svinje sa litice u more. Tako vladaju demoni – a da nisu imali ikakvoga posebnog razloga da tako postupe sa svinjama. Među nama je nepomirljiva i besmrtna mržnja i vodi se ljuti rat. Ako, dakle, ni trena nisu podneli svinje sa kojima nemaju ništa, šta li bi tek radili sa nama koji smo im krvnici i stalno ih mučimo kada bi samo imali vlast? Zato ih je Gospod i pustio da ulete u stado svinja da bi čovek na beslovesnim životinjama video koliko je njihovo zlo. Svima je jasno da bi oni isto uradili i sa besoimanim ljudima, da ovi, makar bili i sumašedši, nisu pod zaštitom Promisli Božje. Vidiš li sada da demon uzbunjuje nekoga čoveka, prepoznaj u tome demonsku zlost i pokloni se svome Vladici. Na besoimanima možeš da vidiš i Božje čovekoljublje i demonsko zlo. Hoćeš li i drugi primer za to kako đavo to vlada, ako mu Gospod dopusti? Seti se stoke Jovove kako je u trenu sva propala, strahotne smrti njegove dece i njegovih rana. Eto ti zverske mržnje, nečovečnosti, surovosti demonske zlobe i po njoj ćeš videti da bi oni, ako bi im Gospod samo dozvolio, svu tvorevinu u trenu rastrojili. Kada bi demoni zavladali, mi ne bismo bili bolji od besoimanih a ni gori i od samih demona. Ali ni ljude koji su se nenavidniku poklonili Gospod nije u potpunosti prepustio vlasti sataninoj, jer, da jeste, oni bi mnogo strašnije stradavali nego što stradaju sada. (Protiv onih koji govore da ljudskim rukovode demoni... PG 49, 253–254)
PO ČEMU SE PREPOZNAJE DEJSTVO ĐAVOLOVO
Đavolje je da smućuje, on je vinovnik bezumlja i mraka, a Gospodnje je da prosvetljuje i da blagorazumno poučava svemu doličnom. ( Na Prvu Korinćanima, PG 61, 242)
CILj NjEGOVOGA POSTOJANjA
Gospod je zato dopustio da đavo postoji i da ima moć, da bi pokazao u punoti sjaj tvoga podviga i da bi tvoj podvig imao veću vrednost. Tako, dakle, reci onome koji te upita zašto je Gospod dozvolio đavolu da zločini. On trezvenima i pažljivima ne samo da ne može da naškodi, nego jedino može da koristi, ali ne zato što i on tako hoće, jer sam je lukav i zao, nego zahvaljujući mužestvu onih koji lukavstvo mudro okreću na svoju korist. On se ni sa Jovom nije uhvatio u koštac zato da bi ga proslavio, nego da bi ga pobedio. Zato je lukav što su mu namera i želja lukave. Ali on pravedniku ni u čemu nije naškodio, nego je, naprotiv, pravednik izvukao korist iz borbe sa njim, kako smo već pokazali. I tako je đavo pokazao svoje lukavstvo, a pravednik svoje mužestvo. A tome što mnoge, ipak, uspeva da pobedi – razlog je njihova slabost, a ne njegova snaga. (O tome da zlo dolazi iz lenjosti... PG 49, 226)
|
01 ruj 2012 10:52 |
|
 |
O.Goran
VIP član
Pridružen/a: 17 kol 2012 11:21 Postovi: 799 Spol: muško
|
 Re: Sv Jovan Zlatoust Besede
VELIKA OBMANA
(Kraj Drveta Poznanja), koristeći za spletku onu beslovesnu životinju i kroz nju razgovarajući sa ženom, satana je upitao: Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu? Vidite na ovome kolika su samo veličina i promišljenost ovoga zločina. Ono što Bog nije rekao on u razgovoru navodi kao savet i pitanje, uzimajući, tobože, na sebe obavezu da ih zaštiti. Upravo taj smisao imaju reči: Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu? To je kao da je demon lukavi pitao: "Zašto vas je On lišio tolike radosti i koristi? Zašto ne dozvoljava da se naslađujete svim krasotama vrta, nego vam je podario samo radosti da vidite, ali ne i da okušate i da uživate u većem zadovoljstvu? Je li istina da je rekao...? A zašto je tako postavio pitanje? Kakva je korist od prebivanja u Raju, ako Bog ne dozvoljava da se uzme svako dobro koje se u njemu nalazi, nego čovek oseća još veću žalost kada gleda, a ne sme da kuša i kušajući doživi radost? Vidiš li kako je otrovan prelesni mamac koji je đavo bacio? Ženino je bilo da pojmi koliko je bezumno poslušati ovaj zli savet oca laži i da ne odstupa od zapovesti koje im dade Bog želeći da ih sačuva od sablazni. (PG 53, 126)
ZAŠTO SE KAŽNjAVA ZMIJA A NE ĐAVO
Mogao bi, možda, neko da kaže: "Ako je to đavo, dejstvujući kroz zmiju, dao savet, zašto je ta životinja toliko kažnjena?" I to je delo neizmernoga Božjeg čovekoljublja. Baš kao što čedoljubivi otac, kada kažnjava ubicu svoga sina, ojađen i u nemoćnom gnevu na bezbroj komadića smrvi oružje kojim je zlo počinjeno, tako je i sveblagi Bog ovu životinju koja je poslužila u obmani đavolovoj kaznio večitom kaznom, dajući nam da time sami razmerimo veličinu satanine kazne. Stoga, ako je zmija, koja je poslužila samo kao sredstvo, pretrpela toliki gnev, koliko li je tek đavo stradao? To nam je i Hristos u Svetom Jevanđelju pokazao, obraćajući se onima sa Svoje leve strane: Idite od Mene, prokleti, u oganj večni koji je pripremljen đavolu i angelima njegovim (Mt 25, 41). (Na Postanje, PG 53, 142)
SVAGDALAŽLjIVAC
Kako kažeš da u čoveka nije Bog položio znanje dobra i zla? Pa ko je to onda učinio – da nije, možda, đavo? Satana je rekao: Postaćete kao bogovi i znati šta je dobro šta li zlo (Post. 3, 5). A je li i Gospod rekao da ćemo postati bogovi? Pa jesmo li postali? Niti jesmo, niti smo dobili tada znanje o dobru i zlu. Zato je satana svagdalažljivac i ništa istinito ne govori. Zbog toga i kaže Hristos: (Đavo) ne stoji u istini, jer nema istine u njemu. Kada laž govori, svoje govori, jer on je laža i otac laži (Jn 8, 44). (Na Postanje, PG 54, 610)
|
01 ruj 2012 10:53 |
|
 |
O.Goran
VIP član
Pridružen/a: 17 kol 2012 11:21 Postovi: 799 Spol: muško
|
 Re: Sv Jovan Zlatoust Besede
JUDIN PAD
Znajući šta je đavo učinio sa Judom, Pavle se pobojao da se to i ovde ne dogodi (2 Kor 2, 7). A šta je ovaj uradio u Judinom padu? Juda se pokajao, jer reče: Sagreših što izdadoh krv nevinu (Mt 27, 4). Đavo ču te reči i shvati da je Juda započeo podvig ka dobru, da je krenuo ka spasenju ali da se i uplašio. Uplašio se i đavo, znajući da Juda ima čovekoljubivoga Gospoda. Neće li ga primiti sa još većom radošću sada kada se pokajao? I kada je ovaj bio neispravljen, zvao ga je Sebi. Neće li to činiti sada i više kada se ovaj ispravio i spoznao svoj greh? Jer On je i došao zato da Ga raspnu. Šta je, dakle, satana učinio? Bacio ga je u nespokoj. Pomračio je dušu njegovu prevelikom žalošću. Namučio ga je, odvukao ga od Boga, priveo ga konopcu, oduzeo mu zemni život i i lišio ga prilike za pokajanje. Zaista, da je poživeo, i Juda bi mogao da se pokaje, što je jasno po onima koji su raspeli Gospoda. Ako je On spasao one koji su Ga uzneli na krst i, nalazeći Se na krstu, pozvao Oca i zamolio Ga da im oprosti drskost njihovu, jasno je da bi i nesrećnoga Judu primio sa svom Svojom ljubavlju, da je ovaj pokazao pokajanje kako je valjalo. Ali Juda nije mogao da potrpi lek pokajanja, pošto ga je satrla prevelika tuga. Toga, dakle, bojeći se, i Pavle podstiče Korinćane da ugrabe čoveka iz čeljusti đavolovih. (O pokajanju, PG 49, 278)
NAJVIŠE NAM ŠTETI JEZIKOM
On sa svih strana nastoji da nam nanese štetu, ali najviše jezikom i ustima – nijedan mu naš organ ne odgovara toliko da nas obmane i pogubi koliko razvraćen jezik i nezauzdana usta. Otuda potiču mnogi naši padovi i strašni prestupi. (Šesta katiheza, EPE 30, 536)
NAROČITO VOJUJE SA MONASIMA
Braćo, lopov ne dolazi tamo gde je beda, no gde su zlato i srebro i biseri. Tako i đavo ne ulazi gde su blud, hula, sklonost ka lopovluku i srebroljublje, nego tamo gde su oni koji vode monaški život.
BOJI SE MOLITVE
Neće pogrešiti onaj koji kaže da je molitva ishodište svake vrline i pravednosti i ništa što čoveka čini blagočestivim ne bi moglo da uđe u dušu koja je pusta od molitve. Takvu dušu neprijatelji lako mogu orobiti kao neutvrđeni grad – ukoliko nije utvrđena molitvom, nenavidnik je neometano potčinjava i sa lakoćom je preispunjava svakim grehom. Ako li je duša oklopljena molitvom, on se ne usuđuje da joj se približi, bojeći se snage koju molitva nosi i koja dušu krepi više nego što ijedna hrana krepi telo. Ko se predano moli ne može da trpi uticaje ičega nedostojnog molitve i, bojeći se i stideći Boga Kojemu se molitvom priopštava, smesta odbacuje svaku zamku lukavoga. Tako postupaju mudri, svesni toga koliko je zlo da onaj koji je još malopre razgovarao sa Bogom i zaiskao od Njega da mu se daju svetost i celomudrije, pređe đavolu, primi u dušu svoju sramotnu nasladu i dozvoli da stupe demoni u njegov um, kojega je još malopre posetio Bog i za koji je blagodat Duha Svetoga projavila veliko čovekoljublje i promisao. (O molitvi, PG 50, 780)
|
01 ruj 2012 10:54 |
|
 |
O.Goran
VIP član
Pridružen/a: 17 kol 2012 11:21 Postovi: 799 Spol: muško
|
 Re: Sv Jovan Zlatoust Besede
NAPADA USAMLjENE
Obrati pažnju i na to kuda je Duh Gospod odveo Gospoda: ne u grad ili na trg, nego u pustinju. To je učinio zato što je hteo da privuče đavola ne samo postom nego i mestom – đavo napada onda, kada nas vidi same i prepuštene sebi samima. Tako je i na početku života on napao ženu kada ju je našao samu i bez muža. Međutim, kada nas vidi sa drugima u društvu, on nema istu smelost i tada ne napada. Zbog toga treba neprestano da živimo u zajednici kako ne bismo lako pali u ruke đavolove. (Po Mateju, PG 57, 209)
PRIMER PTICA
Ptice, dok visoko lete, ne hvataju se lako. Tako i ti – dok gledaš uvis, ni u mrežu ni u kakvo iskušenje nećeš se lako dati uhvatiti. Đavo je pticolovac. Gledaj, zato, kako da utekneš od njegovih mreža. Onaj koji se vine u visine nikada se više ne može naslađivati žitejskim. Slično tome kako nam se, kada se popnemo na vrh planine, i zidine i grad čine malima, a ljudi koji hodaju po zemlji podsećaju nas na mrave, dogodiće se i tebi kada se uspneš na visove hrišćanske filosofije – ništa od onoga što je na zemlji neće moći da te zadivi, no će ti se sve činiti ništavnim poređeno sa nebesima: i slava i vlast i bogatstvo. Jednako su se tako i Pavlu sve krasote ovoga života činile beznačajnim i beskorisnim. Zato je i klicao govoreći: Svet se meni razape (Gal 6, 2), zato je i nama savetovao: Mislite o onome što je gore, a ne što je na zemlji (Kol 3, 2). Gore? A šta je gore ? Ono gde su sunce i luna? Razume se da ne. Nego šta? Gde su arhangeli i angeli i Heruvimi i serafimi? Ne. Nego? Gde Hristos sedi sa desne strane Bogu (Kol. 3, 1). Imajmo to stalno na umu. Kao što ptice ništa nemaju od krila kada ih uhvate u mreže, nego zalud lepršaju otimajući se, tako ni ti nemaš nikakve koristi od svoje slovesnosti kada zla želja zagospodari tobom. Ma koliko pokušavao da utekneš, rob si. Zato ptice i imaju krila da bi pobegle od mreža. Zato ljudi i jesu slovesni da bi utekli od greha. Kako ćemo se, dakle, opravdati ako smo nerazumniji od beslovesnih životinja? Ptica, kada jedanput padne u mreže, pa pobegne, i jelen kada padne u zamku, pa se izbavi, teško da će opet ponoviti istu grešku. Iskustvo je svakome učitelj. A mi, međutim, ako i više puta padnemo u isti greh, opet ćemo pasti, te čak ni brizi i oprezu beslovesnih životinja ne podražavamo mi, koji smo blagosloveni slovesnošću. (PG 49, 157)
KROZ ŽENU JE POBEDIO I OD ŽENE JE POBEĐEN
Najviše volim svetkovanje spomena na mučenike, a osobito se radujem kada je Hristov vojnik koji se proslavlja – žena. Što je sasud slabiji, veća je blagodat, blistaviji je venac, slavnija je pobeda, ali ne zbog slabosti podvižnikove prirode, nego zato što đavola sada pobeđuju one koje je jednom on pobedio. Kroz devojku, dakle, na početku đavo ubi Adama, a kasnije devojkom Hristos zavojšti i pobedi đavola. Mač koji je sam đavo upravio na nas sada mu odseče zmijsku glavu, a slično se dogodilo i Golijatu – i njega je pravedni David uhvatio i odsekao mu glavu njegovim sopstvenim mačem. Ženom je tada satana pobedio čoveka, a sada je ženom pobeđen. To je bilo njegovo prvo oružje, to je sada postalo za njega razlogom njegove pogibli – to oružje nepobedivo. (O prazniku sv. velikomučenice Droside, PG 50, 687)
NjEGOVI NEPRIJATELjI: DELA SVETLOSTI I VRLINA
Kao što sove ne vole sunce i svetlost, a vole noćnu tamu, tako i besovi i njima prelašćeni ljube lukavstvo i svako bezakonje, a nenavide vrlinu i dela svetlosti. Zato je dovoljno samo da grane sunce, pa da se sva zla rasprše. (Na Isaiju, PG 56, 39)
ĐAVO NE PRISTUPA TAMO GDE POSTOJI ZAKON BOŽJI
Kada đavo vidi da je zakon Božji upisan u duši i da je srce čovekovo tablica od zakona, on ne pristupa. Tamo gde su carska slova upisana ne zlatnom pisaljkom nego Duhom Svetim u um koji ljubi Boga i izblistava radost, nenavidnik ne samo da ne može da nam priđe, nego izdaleka daje se u beg. Nema ničega strašnijeg za njega od uma koji promišlja Božje i duše koja ne odlazi od svoga izvora. Nju ništa prolazno ne može da ražalosti, razgnevi ili iskuša je da se pogordi, nego u svakom zlu ona ostaje jednako radosna i spokojna. (Po Mateju, PG 59, 38)
|
01 ruj 2012 10:55 |
|
 |
O.Goran
VIP član
Pridružen/a: 17 kol 2012 11:21 Postovi: 799 Spol: muško
|
 Re: Sv Jovan Zlatoust Besede
NE TREBA SE BAVITI NEVAŽNIM
Đavo sa svih strana nepoštedno nasrće na naše spasenje. Treba, stoga, da bdimo, da se ne opuštamo i da se sa svih strana osiguramo od njegovih napada – ako nađe i najmanju priliku, taj neće oklevati da uđe i da nam postupno pokaže svu svoju snagu. Ali ako nas zanima naše spasenje, nećemo mu dozvoliti da ma i u najtričavijem napreduje, kako bismo sačuvali ono što je važno. Bilo bi potpuno bezumlje dozvoliti da on pokaže toliku revnost oko uništavanja naše duše, a da mi za sopstveno spasenje ne pokažemo ni najmanju brigu. (Po Jovanu, PG 59, 137)
GREH JE GORI OD DEMONA
Nije toliko značajno da nekoga izbaviš od demona, koliko da ga izbaviš od greha. Demon nas ne sprečava da steknemo Carstvo Nebesko, nego nam čak i pomaže, mada u biti to ne želi, umudrujući onoga koji ga ima, dok nam greh neumitno zatvara vrata Carstva Nebeskog. Neko će, možda, reći: "Ne dao mi Bog takvo umudrenje!" Ni ja to ne želim, ali potrpeo bih i u žudnji za Hristom. Ako ne izagna demon nekoga iz Carstva Nebeskog, greh svakako hoće, te je zato veće dobročinstvo nekoga od toga izbaviti. Zato gledajmo da od toga sačuvamo bližnje svoje, a pre njih i same sebe. Ispitajmo nemamo li demona u sebi. Ispitajmo se sa pažnjom. Greh je teži od demona, jer nenavidnik nas samo smirava. Zar niste nikada videli kako izgledaju besoimani kada se oslobode od svoje bolesti – kako su smireni, ozbiljni, kako su im lica ispunjena sramom, kako u njima nema drskosti, kako ne dižu oči i ne smeju da gledaju? Nije li to neobično: oni se stide zbog toga što su postradali a mi ne zbog toga što činimo. Oni se i nedužni srame, a mi, premda grešimo, ne. To što oni čine ne da nije zazorno, nego zaslužuje ne samo milosrđe, čovekoljublje i oproštaj, nego i divljenje i pohvalu, jer, premda se bore protiv takvoga zla, sve trpe sa blagodarenjem. A ovo što mi činimo, ne da je dostojno osude, muke, stida, svakovrsne kazne, geene ognjene, nego nije dostojno ikakvog snishođenja. Vidiš li da je greh strašniji od demona? A ovi od zala od kojih stradaju imaju dvostruku korist – umudruju se i postaju blagočestiviji, a uz to znaju da će, ukoliko ovde budu kažnjeni zbog svojih sagrešenja, čisti pred Gospoda otići. (Na Dela, PG 60, 292–293) DA NIJE GOSPOD SA NAMA...Recimo i ovo sada: Da nije Gospod s nama, žive bi nas proždrli (Ps 124, 1–3). Šta bi naš neprijatelj mogao da nam učini da Gospod nije sa nama? Čuj šta Hristos kaže Simonu Petru: Simone, Simone, evo vas zaiska satana da vas veje kao pšenicu. A ja se molih za tebe da vera tvoje ne prestane (Lk 22, 31). Đavo je zla i nezasita zverina i, da nije stalno zauzdan, sve bi mogao da rastroji. A kada bi mu bilo dato – kao kod Jova, kome je do temelja razorio kuću, ispunio telo ranama, pričinio silne žalosti, uništio imanje, decu odveo u grob, telo ispunio crvima, ženu, prijatelje i sluge njegove okrenuo protiv njega – zar ne bi mogao sve da satre, da ga ne sapinju nebrojene uze? (Na 131. psalam, PG 55, 353)
ZAŠTO GA BOG NIJE UNIŠTIO
Neki pitaju: "Zašto Bog nije odmah uništio onoga koji je obmanuo čoveka?" Pa i to je Gospod uredio iz velike brige za nas. Da je onaj mrzopakosnik silom zavladao, to bi moglo da ima neke veze sa ovim o čemu govorimo. Ali ako je izgubio svu silu, a ostade mu samo vlast da nagovara na greh (a to da li ćemo pristati – zavisi od nas), zašto odbacuješ ono bez čega ni venci slave ne bi mogli da postoje? Štaviše, i da je Gospod znao da je naš neprijatelj nepobediv i da će sve uništiti, a opet ga pustio, ni time ne bi trebalo da se smućuješ. I tada bi od nas zavisilo hoće li se đavo nadvladati. Ali ni to nije dovoljno onima koji žele da su neblagodarni. A ako je mnogo onih koji su ga pobedili i ako će ih još mnogo i biti, zašto one koji tek treba da napreduju u vrlini i izvojuju slavnu pobedu lišavaš časti? Bog je đavola zato i ostavio da ga satru oni koje je on pobedio. Zato će njegova kazna konačno biti veća i doneće mu težu osudu. Ali reći će neko: neće svi moći da ga pobede. Što to ima sa ovim o čemu govorimo? Pa mnogo je pravednije da blagorodni dobiju priliku da pokažu svoju blagorodnost, a da neblagorodni budu kažnjeni zbog svoje lenjosti, nego da dobri trpe zbog loših. Onoga koji je sada loš ne pobeđuje njegov neprijatelj, nego sopstvena ravnodušnost. Dokaz tome je mnoštvo onih koji su uspeli da pobede nenavidnika. Samo tada bi mogli blagorodnima da naškode plahi i kolebljivi, ako ovi ne bi mogli da pokažu svoje mužestvo. To bi bilo slično kao kada bi neki sudija, pred kojim se nalaze dva borca, od kojih je jedan spreman da se ogleda sa svojim protivnikom i da uzme pobednički venac, dok drugi samo gleda kako da utekne od napora, razdvojio protivnike i time pravoga borca lišio nagrade, a da bitka nije ni počela. Time je vrli borac prošao gore nego ravnodušni koji, opet, nije malodušan zbog blagorodnog suparnika, već zbog sopstvenoga zla. Sve se ovo može primeniti i na to o čemu govorimo. (PG 47, 432–434)
|
01 ruj 2012 10:56 |
|
 |
O.Goran
VIP član
Pridružen/a: 17 kol 2012 11:21 Postovi: 799 Spol: muško
|
 Re: Sv Jovan Zlatoust Besede
DA NIJE BOG DOZVOLIO, ĐAVO SE NE BI PRIBLIŽIO ADAMU
Kažu neki kako, da Bog nije dozvolio, đavo ne bi mogao da pristupi prvome čoveku i prevari ga. Ali ni Adam onda ne bi mogao da shvati koliko je veliko bilo dobro što je imao i ne bi mogao da se izbavi ni od gordosti koja mu je, bez sumnje, pretila. Ako je već sudio o sebi da je dostojan tolike časti, očekujući još da postane i bog, šta se još ne bi drznuo da učini samo da ga nije kazna umudrila? Pretpostavimo da mu đavo nije ni dao ikakav savet, niti da je razgovarao sa Evom o Drvetu Života. Da li bi oni mogli da ostanu bezgrešni da se to nije dogodilo? Ne možemo to da tvrdimo. Onaj koji je sa tolikom lakoćom poverovao u reči ženine, sve i da đavo ne postoji, vrlo brzo i bez ičijega nagovora mogao bi da počini greh. A to bi za njega samoga bilo razlogom za još težu kaznu. Nije samo đavolja prevara odredila naš život, nego je žena pala pobeđena i sopstvenom željom. I to nam pokazuje Pismo kada kaže: I žena videći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra roda sa njega i okusi ga (Post 3, 6). To ne govorim da bih oslobodio đavola od krivice za obmanu, nego želim da pokažem kako naše praroditelje, da nisu pali od svoje volje, niko ne bi mogao da obori. Onaj koji je toliko lako od drugoga prevaren i pre prevare mora da je provodio svoje dane u nemaru i u lenjosti. Da je razgovarao sa nekom dušom koja je sačuvala duhovnu čistotu i budnost, nepomenik ne bi učinio toliko. (PG 47, 435)
NE BOJTE GA SE
Ne boj se, čedo, đavola, pa iako je bestelesan. Ni njemu nije sasvim lako vojevati sa tobom. Niko nije nemoćniji od onoga koga Gospod sputava, makar taj i nemao telesnu ipostas, kao što niko nije moćniji od onoga koji ima slobodu, pa i u smrtnom telu. Sve sam ti ovo sada rekao ne da bih đavola opravdao, nego da bih vas izbavio od lenjosti. I sam on želi da mi na njega bacimo odgovornost za sopstvene grehe, da bismo, pothranjujući zle nade a čineći svakovrsno zlo, samo uvećali krivicu. Nama se ne oprašta prebacivanje krivice na njega zbog naših sopstvenih greha, kao što ni Eva nije našla oproštaj. Nemojmo ni mi tako činiti, nego upoznajmo dobro sebe kako bismo videli i gde su nam rane, jer samo ćemo tako moći da odredimo čime ćemo ih lečiti. Ko ni ne zna da je bolestan, neće će se ni postarati za svoje isceljenje. (Onima koji pitaju zašto đavo nije onemogućen..., PG 49, 258–262)
BDIMO
Bdimo, dakle, jer što više se umnoži naše duhovno imanje, moraćemo više i da se čuvamo i da odbijamo njegove napade koji će sa svih strana dolaziti. Privukavši blagodat Božju vladajući se najbolje što možemo, izdignimo se iznad strela đavolovih. Lukava je to zverina i, ne mogući prvi put da nas uvuče u zlo i prelasti nas lažju, gledaće da drugi put upotrebi protiv nas nešto još dovitljivije. To je zato što nas on ni na šta ne sili – daleko od toga – nego nas samo prelašćuje, a kada vidi da ne marimo – nagovori nas na zlo. (Na Postanje, PG 53, 205)
DEJSTVUJE POSTUPNO
Oni koji su želeli da obmanu (Galate) nisu činili to brzopleto i nepromišljeno, nego polako. Ne udaljujući ih od slova, nastojali su da ih udalje od suštine. Đavo tako prelašćuje – mreže nikada ne raspinje tako da se vide. A da su otvoreno govorili "bežite od Hrista", Galati bi umeli da se sačuvaju od njih kao od prelesti i pogibli. Ali sada, ostavivši ih u veri koju su do tada imali a izvrnuvši Evanđelje, sluge satanine spokojno počeše da ruše građevinu skrivajući se iza onoga što je propovedano kao iza zastora. (Galatima, PG 61, 621)
NE ZNA DA LI ĆE POBEDITI
... Da vas kako nije iskušao kušač (1 Sol 3, 5)? Nenavidnik iskušava, a da ne zna hoće li pobediti. Znači li to da on napada i ne znajući za ishod, a da mi koji znamo da ćemo se pokazati višima od njega ne bdimo neusipno? A to da nikada ne zna hoće li pobediti pokazano je u Jovovom slučaju. Jer reče Bogu lukavi taj demon: Nisi li ga ti ogradio i kuću njegovu i sve što ima unaokolo? Ali pruži ruku svoju i dotakni se svega što ima, psovaće te u oči (Jov 1, 10–11). Đavolovo je da iskušava. Ako vidi da je čovek slab gledaće da ga nagovori, a vidi li da je jak, brzo će odstupiti. (Solunjanima Prva, PG 62, 417)
|
01 ruj 2012 10:57 |
|
 |
O.Goran
VIP član
Pridružen/a: 17 kol 2012 11:21 Postovi: 799 Spol: muško ---------
|
 Re: Sv Jovan Zlatoust Besede
PONIŽAVA ČOVEKA
Ima li šta niže od čoveka koji je otpao od svoga spasenja i koji za neprijatelja ima Boga celokupne tvorevine, šta žalosnije od čoveka koji se klanja bezdihanim stvarima i obožava kamenje? Bog nas je uzveo do tolike časti, a đavo se postarao da svrgne one koji u Boga veruju u takvo poniženje u kojem bi ih učinio mrtvijim i od mrtve tvari. Zato i kaže prorok: Ponizi se čovek. (Na Isaiju, druga glava, PG 56, 37) KADA SE POSEBNO RAZJARI
Đavo se najviše ozveri kada nas vidi gde pazimo na sebe, te kada primeti da su dela dobrodetelji brojna i velika, pobrine se da i propast učini strašnijom. Stoga čovek koji je smiren i koji prezire samoga sebe, makar mu đavo nešto i podmetnuo i makar i pao moralno, neće veliku štetu pretrpeti. Ali onaj koji je dosegao vrh vrline, koga svi poznaju, u koga su svi pogledi upereni i kome se svi dive, kada padne po nagovoru đavolskom, njegov pad i šteta koju pričini zajednici – veliki su. To ne biva samo zato što je sam pao sa velike visine, nego i zato što je učinio da mnogi od onih koji su se ugledali na njega padnu u nebrigu. Ako su se neprijatelji namnožili – i to je znak razrastanja (semena) Evanđelja. Stoga se taj lukavi demon nikada ne razjari kao kada vidi da mu se otimaju mnogi od onih koji ranije behu oruđe njegovo. (Na Prvu Korinćanima, PG 61, 371)
NjEGOVO NAJDELOTVORNIJE ORUŽJE – OČAJANjE
Nijedno đavolovo oružje nije tako moćno kao očajanje i mi mu, stoga, nikada ne pričinimo toliku radost kada sagrešimo, koliko kada nas obuzme očajanje. U slučaju čoveka koji je pao u blud vidimo kako se Pavle daleko više od greha boji očajanja. On je upravo zato, pišući Korinćanima, rekao sledeće: Svugde se čuje da je blud među vama i to takav blud kakav se ni među neznabošcima ne pominje (1 Kor 5, 1) (...) (O pokajanju, PG 49, 278) Obrati, dakle, pažnju na to koliko se Pavle boji očajanja, velikoga oružja đavolovog. Rekavši potvrdite ljubav prema njemu, dodaje i razlog – kako taj ne bi bio savladan od prevelike žalosti (2 Kor 2, 7). Ovca je, veli, u čeljustima vučjim. Gledajmo, dakle, da je otmemo, pre nego što zverina ugrabi i proždere ud naš. Brod je sada zahvatila bura. Pokušajmo da ga spasimo pre nego što dođe do poloma. Jer kao što se, kada se uzgiba more i sa svih strana podignu talasi, potopi korab, tako se i duša, kada je sa svih strana skoli tuga, brzo potapa, ako nema nikoga da joj pruži ruku i izbavi je. I tuga, koja može da spasava od grehova, kada je prekomerna – biva pogubna. A gle kako se Apostol tačno izrazio. On nije rekao: "Da ga đavo ne uništi", nego šta? Da nam ga obmanom ne ugrabi satana. Kako bi pokazao, dakle, da je takav čovek već postao tuđ đavolu i da je svojim pokajanjem sebe učinio opet udom Hristova stada, kaže: Da nam ga obmanom ne ugrabi satana (2 Kor 2, 11). Jer ako takvim čovekom nenavidnik naknadno zagospodari, on tada već grabi ne svoj, nego naš sopstveni ud i uzima ovcu iz tuđega tora, pošto se bivši grešnik izbavio od greha pokajanjem.
UZIMA NAM NADU U BOGA
Zato nam đavo i nameće očajničke misli kako bi nas lišio nade u Boga, te sigurne kotve, potpore našega života, rukovodioca na putu ka nebesima, spasenja izgubljenih duša. Jer nadom se spasosmo (Rim 8, 24). Tako ta nada, koja je kao čvrsti konop zakačen za nebesa, drži duše naše i polako uznosi one koji je se čvrsto drže na visinu, iznad valova žitejskih nevolja. A ako se neko zanese i ispusti tu sveštenu kotvu, smesta će pasti i udaviti se u bezdanu zla. Znajući to dobro, lukavi, uvidevši da na savesti imamo neku težinu koja nam ne dozvoljava da se priklonimo delima tame, pristupa i sam nam ubacuje očajničke pomisli koje su teže i od samoga olova. A ako ih primimo, tada ćemo se neminovno, kada nas pretegnu naniže, odseći od kotve i pogruziti se u bezdan zla. (Palome Teodoru, PG 47, 279)
|
01 ruj 2012 10:58 |
|
 |
|
Online |
Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost. |
|
Ne možeš započinjati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš postati privitke.
|
|