Sada je: 21 srp 2019 00:08.





Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 
 SVETA SJENA 
Autor/ica Poruka
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 19 svi 2009 22:11
Postovi: 1934
Lokacija: Zagreb
Spol: žensko
---------
Post SVETA SJENA
slika


SVETA SJENA


Živio jednom čovjek koji je bio toliko bogobojazan da su se i anđeli radovali kad su ga vidjeli. Ali usprkos svojoj svetosti, on nije imao pojma da je svet. On je jednostavno obavljao svoje obične dnevne poslove šireći iz sebe dobrotu kao što cvijet nesvjesno širi miris ili ulična svjetiljka svjetlo.
Njegova je svetost bila u tome da je zaboravljao prošlost svake osobe, i svaku je od njih uzimao takvu kakva je sada, i iznad pojavnosti svake osobe gledao je u njezino središte gdje je bila nevina i bez ljage, i neupućena da bi znala što čini. Stoga je ljubio i opraštao svakom koga bi susreo — i nije u tom vidio ništa izvanredna, jer je to bio rezultat njegova gledanja na ljude.

Jednog mu dana reče anđeo: "Bog me šalje k tebi. Moli što god želiš i bit će ti dano. Želiš li imati dar ozdravljenja?" "Ne," odgovori čovjek, "više volim da Bog sam ozdravlja ljude."
"Bi li htio da grješnike privodiš na put pravednosti?" "Ne," odgovori, "ne spada na mene da diram ljudska srca. To je posao anđela." "Bi li htio biti takav uzor kreposti da bi ljudi bili potaknuti da te nasljeduju?" "Ne," odgovori svetac, "to bi mene učinilo središtem pozornosti."
"Što onda želiš?" upita anđeo. "Milost Božju", odgovori čovjek. "Budem li nju imao, imam sve što želim." "Ne, moraš moliti jedno čudo," odgovori anđeo, "ili će ti jedno biti nametnuto." "Dobro, onda molim ovo: neka činim dobro a da ne budem svjestan da ga činim."

I stoga bi odlučeno da svečeva sjena ima moć ozdravljati kad god padne iza njega. I tako, kamo god bi njegova sjena pala — pod uvjetom da je sjena bila za njegovim leđima — bolesni su ozdravljali, zemlja je postajala plodna, izvori su se punili vodom, a boja se vraćala na lica onih koji su bili pritisnut životnom žalošću.
A svetac o tome nije ništa znao, jer je pažnja ljudi bila toliko usredotočena na sjenu da su zaboravili čovjeka, i tako je njegova želja da čini dobro, a da pritom bude zaboravljen, bila obilno ispunjena.

Anthony de Mello

***

Prije par godina vidio sam u jednoj crkvici, na zidu, s desne strane oltara, veliku mramornu ploču zahvale Gospi, a s druge strane oltara istu takvu ploču samo s imenom, prezimenom i zahvalom donatoru novaca za gradnju oltara. Veličina ploča je bila, po prilici, oko jednog kvadratnog metra, a crkva malešna... Da sam ja župnik, radije bih imao crkvu bez oltara, nego s tom sramotnom pločom, radije propuh, nego imena donatora na prozorima. Zašto? Zato jer je jedini zadatak svećenika da ljude upućuje k svetosti, pa što košta da košta — propuh, zima, neokrečen zid — a ne da ih radi sitnih zemaljskih interesa i ljudskih kompromisa uvodi u duhovnu bijedu i jad...

Hram Božji su vjernici, ljudi, uči nas Sveto Pismo, a kamena crkva je, iako potrebna, malo važna. Dakle, ako si sagradio oltar, zatvorio prozore, a opoganio srca, opoganio ono jedino što je vrijedno u Božjim očima — kako ćeš pred Boga? Svi oni jadnici kojima si priuštio trenutke bijedne ljudske slave na Sudu Božjem bit će svjedoci protiv tebe, upirat će u tebe prstom i nećeš se moći sakriti...

A ti, 'vjerniče', ako ti ime mora biti upisano na daru koji daješ, pa tražeći slavu razlijevaš srce po svijetu, pazi da ti ga utvara svjetske slave ne proždere — jer izgubit ćeš i više nego što sanjaš da se može izgubiti. Zato ne hvali se, ne nadimlji se, ne nadmeći se, ne traži priznanja i proključat će u tebi skriveni izvori koji ne trpe očiju svijeta.

Ako ne vjeruješ, sjeti se nekog skrovitog dobra koje si napravio/la: neke riječi koju si rekao/la, riječi koja je možda donijela oproštenje i utjehu, neke suze, nekog osmijeha bez računa koji je donio radost i olakšanje, i promatraj što osjećaš kušajući opet te misli i sjećanja. Dobro, za koje svijet ne zna, donosi nepatvorenu radost. Kasnije možda postaneš sposoban/na činiti dobro a da ga čak ni ti sam/a nećeš biti svjestan/na, poput čovjeka iz priče — a tada ćeš osjećati raj.

Petar Nodilo SJ

***


Kaže Isus: "Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!" (Mt 6) A onima koji im ploče postavljaju kaže: "Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku." (sablazan u biblijskom rječniku označava prepreku na putu k Bogu)



15 pro 2011 23:45
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron