Sada je: 16 lis 2018 01:33.





Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 
 SVETIŠTE SV. LEOPOLDA MANDIĆA U PADOVI 
Autor/ica Poruka

Pridružen/a: 15 ožu 2009 12:38
Postovi: 236
Post SVETIŠTE SV. LEOPOLDA MANDIĆA U PADOVI

Sponsored Links

Kad izađemo iz autobusa na Trgu svetog križa (Piazzale S. Croce), odmah uočimo visok zvonik jedne crkve. Ne, nije to crkva našeg sv. Leopolda. To je crkva Svetog križa. Svetište sv. Leopolda, kapucinski samostan s crkvom, nalazi se preko puta. Samozatajno, tiho i mirno, malo uvučeno od prometne ulice. Slučajni prolaznik i ne bi pomislio da je to sveto mjesto u kojem su sahranjeni zemni ostaci sv. Leopolda, da je to mjesto gdje je punih 40 godina jedan sićušan kapucin velikog srca ljude pomirivao s Bogom.

Tek bijeli kamen ispred zdanja s uklesanim likom Sveca, postavljen povodom dvadesete obljetnice proglašenja svetim, svojom jednostavnošću i nekom čudnom ljepotom privlači pozornost.

Svetištem sv. Leopolda dominira crkva građena 1945. do 1948. godine nakon što je u savezničkom bombardiranju 1944. godine tadašnja crkva potpuno razrušena. Crkva je na tom mjestu prvi put sagrađena 1558. godine, no srušena je 1811. i ponovo sagrađena 1825. kao dio kapucinskog samostana. U dubokom prezbiteriju dominira veliki križ, djelo Louisa Strozzabosca iz 1951. godine, a u crkvi se, lijevo od prezbiterija, nalazi i veliki kip Bezgrješne, pred kojim je sv. Leopold svakodnevno molio i slavio sv. mise, a koji je neoštećen preživio bombardiranje i rušenje crkve 1944. godine.

Ulazeći u svetište hodočasnici najprije uđu u jednu dvoranu, kao svojevrsno predsoblje, s velikim drvenim kipom sv. Leopolda (djelo majstora Val Gardenija), koji kao da izriče riječi dobrodošlice posjetiteljima. U toj su prostoriji izložene i tri velike slike koje prikazuju tri čuda potvrđena u beatifikaciji sv. Leopolda.

Odmah do kipa ulaz je u sobicu ispovjedaonicu, skromnu prostoriju u kojoj je sv. Leopold ispovijedao punih 40 godina, a koju je blagopokojni papa Ivan Pavao II nazvao “salončićem ljubaznosti”. O tome svjedoči posebna spomen ploča na samom ulazu u ispovjedaonicu. Ova je ispovjedaonica, kao i kip Majke Božje, također ostala neoštećena u spomenutom bombardiranju 1944. godine, koje je sv. Leopold prorekao neposredno pred smrt. Ulaz u ispovjedaonicu uzak je kao što je to i bio u Svečevo doba, a namještaj je, iako kopija, identičan originalnom.

U njoj se nalazi velika knjiga zahvala u koju hodočasnici upisuju svoje misli, molitve i zahvale. Ova sobica je svojevrsni nadgrobni spomenik Svecu, skroman, jednostavan i prisan poput njega samog.

Iz predvorja ulazimo u malenu kapelu, izgrađenu 1963. godine, s grobom sv. Leopolda i relikvijom svečeve desne ruke kao spomena na brojne blagoslove i odrješenja koja je tom rukom učinio. S druge strane zida kapele nalazi se veći dio sarkofaga iznad kojeg od 1986. god. gori Svjetiljka pomirenja. Obred darivanja ulja obnavlja se svake godine na Svečev blagdan 12. svibnja. U ostalim prostorijama oko svečeva groba smješteni su najljepši i najznačajniji zavjetni darovi i zahvale za primljene milosti po zagovoru sv. Leopoldu. Mnoštvo slika, skulptura nogu i drugih anatomskih dijelova, fotografija i isječaka iz novina. Među tim zavjetnim darovima najzastupljeniji je lik srca, jer sv. je Leopold, po završetku svog zemaljskog života, nastavio živjeti u srcima onih koje je najviše ljubio i koji se u trenucima nevolje s povjerenjem oslanjaju na njegovu ljubav.

Uz prolaz prema samostanskom dvorištu, nasuprot regala sa sličicama i drugim tiskovinama, veliki je pano s nekoliko fotografija snimljenim za posjete pape Ivana Pavla II ovom svetištu. Na njima je razvidno ne samo kako su svetište i svečev grob tada izgledali, nego i papino štovanje sv. Leopolda.

Čovjek, kada uđe u neku crkvu obično, suočen s veličinom, visinom i uzvišenošću prostora, postane svjestan svoje malenkosti i beznačajnosti. Ulazeći u svetište sv. Leopolda nisam imao taj osjećaj. Dapače, osjećao sam se potpuno drukčije. Osjećao sam se kao kad ulazim u vlastitu kuću, u vlastiti stan, u svoj dom ili u dom najboljeg prijatelja. Toplo, prisno i jednostavno. Isto tako, boravak u neposrednoj blizini groba našeg Sveca, dodir s mramornim sarkofagom u kojem je smješteno njegovo tijelo, bio je nekako čudno topao i prisan. Bez nelagode kojom me inače ispunjava dodir s hladnim kamenom nečijeg groba, pa čak i sam boravak na groblju. Kao da je posjet svetištu posjet živom sv. Leopoldu. Kao da se on i danas tamo nalazi živ među nama.



Iako su se rijeke pokornika svakodnevno slijevale u njegovu skromnu ispovjedaonicu, bilo je i onih koji su, vjerojatno iz zavisti, kritizirali sv. Leopolda da je previše blag prema grješnicima. Svetac im je smireno odgovarao pozivajući se na uzor blagosti – Isusa. „Još uvijek ne mogu slijediti njegov primjer do kraja jer on je za grješnike i umro na križu!“, govorio je.

„Čovjek je toliko velik koliko zna trpjeti! Iza svega onoga što je Isus učinio za spasenje duša, svi oni, što žele s njim surađivati u tako uzvišenom djelu, moraju poći istim putem, putem križa.“, napisao je P.E. Bernardi. I drugi Leopoldovi biografi spominju da je trpio i fizičke boli: bolove u želucu, u očima, kostobolju koja je izobličivala njegovo sićušno tijelo, često je gorio u groznici... A onda su mu ožujka 1942. otkrili rak jednjaka. Bolest je brzo napredovala onemogućavajući mu gutanje. Osim za vrijeme sv. mise kada za Presveto Tijelo i Krv nije osjećao nikakve smetnje.

Ujutro 30. srpnja 1942. godine ustao je u pola šest i nakon jednosatne molitve otišao u sakristiju uz bolesničku kapelicu da se pripremi za služenje sv. mise. Tu mu je odjednom pozlilo, pa ga odnesoše u krevet gdje pri punoj svijesti primi bolesničko pomazanje. Poglavar samostana izmolio je tri puta Zdravo Marijo i Zdravo Kraljice. Otac Leopold polako je ponavljao sve slabijim glasom i jedva što je izgovorio: „O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo!“, njegova duša krene put Neba.

Vijest o njegovoj smrti brzo se proširila gradom, a rijeka ljudi krenula je pored njegova odra. Samo je 31. srpnja pored njegova lijesa prošlo 25 tisuća ljudi. Njegov pogreb bio je najava događaja koji će uslijediti. Pokopan je 2. kolovoza u kapelici na padovanskom groblju, u grobnici za svećenike. Kao što su rijeke pokornika opsjedale njegovu ispovjedaonicu, tako su sada njegov grob počeli posjećivati brojni štovatelji. Zbog toga je uz njegovu sobicu ispovjedaonicu sagrađena posebna kapelica u koju je 19. rujna 1963. godine preneseno njegovo tijelo.

O sv. Leopoldu napisano je mnogo tekstova i knjiga. O njemu je izrečeno vrlo mnogo riječi, no od svega napisanog i izrečenog njegov lik ponajbolje oslikavaju riječi blagopokojnog pape Ivana Pavla II za svečanosti proglašenja svetim našeg Leopolda:

„Sv. Leopold nije za sobom ostavio ni teoloških ni književnih djela, nije očaravao svojom kulturom, nije osnovao društvene ustanove. Za sve koji su ga poznavali on nije bio drugo nego običan fratar, malen, boležljiv“, rekao je papa Ivan Pavao II.

Bio je iznimno malenog rasta, služio se sa malo jednostavnih riječi i imao je jedva čujan glas. Njegova veličina bila je u darivanju samoga sebe, u osobnom žrtvovanju tijekom 52 godine svećeničkog života, u tišini, u povučenosti u skromnosti ispovjedničke sobice.

„Dobri pastir daje život za svoje ovce“ – citirao je Papa na svečanosti ispred bazilike sv. Petra u Rimu 16. listopada 1983. godine, sažimajući život sv. Leopolda u nekoliko rečenica:

„Otac Leopold bijaše svećenik koji nije mogao propovijedati zbog teškoća u govoru. Bijaše svećenik koji se žarko želio posvetiti misijama i sve do kraja iščekivaše dan polaska, ali nije otputovao nikada jer njegovo zdravstveno stanje bijaše vrlo krhko. Bijaše svećenik velikog ekumenskog duha da se prinosio Gospodinu kao žrtva svakodnevnim darivanjem kako bi se uspostavilo potpuno jedinstvo između Latinske Crkve i onih još odijeljenih Crkava Istoka da bude „jedno stado i jedan pastir“; ali je svoj ekumenski poziv živio na sasvim skriven način. Kroz suze se povjeravao: „Bit ću misionar ovdje, u poslušnosti i u obavljanju svojega služenja“. I još: „Svaka duša koja zatraži moje služenje bit će međutim moj Istok“.

Prigodom proglašenja Leopolda blaženim i svetim po prvi su put primijenjeni novi papinski obredi, pa je tako samo proglašenje svetim uvršteno unutar svečanog Euharistijskog slavlja. U nedjelju, 16. listopada 1983. godine na Trgu sv. Petra u Rimu okupilo se oko 170 tisuća hodočasnika iz cijeloga svijeta. Nikada prilikom proglašenja nekoga blaženim ili svetim nije sudjelovalo toliko ljudi. U svečanosti je sudjelovalo oko 400 kardinala, nadbiskupa i biskupa, te mnoštvo svećenika i redovnika. Na kraju mise Papa je, govoreći na hrvatskom jeziku, spomenuo kako je sv. Leopold bio hrvatski iseljenik koji je gotovo cijeli život proveo u tuđini.

„Ipak“, rekao je Papa, „ostao je vjeran Bogu, svojoj domovini i svome narodu što je izrazio i oporučno:

„Kada dovršim svoje poslanje u Padovi, neka moje jadne kosti odnesu među pripadnike mojega naroda za dobro njihovih duša.“

Sv. Leopold još čeka ostvarenje svoje oporuke.


10 ruj 2009 08:11
Profil Pošalji e-mail

Pridružen/a: 02 ruj 2009 22:04
Postovi: 27
Post komenatr
Bila san vec dva puta posjetiti grob Oca leopolda. Osjetiti njegovu briznost i toplinu.Dodirnuti tu njeznu malenu ruku.
Svaki put kad citam njegovu poslijednu zelju zaplacem..Tesko je davati sebe drugima on je to s punim srcem cinio.Jos teze je
kad ti tilo pociva daleko od doma kojeg je ipak najvise zedjao.Osjecam njegovu bol jer bi i mene boljelo..Najveca kazna bi mi bila da mi tilo ne pociva u zalivu svetaca.Ali i osjecam veliku ljubav prema ljudima, koji znaju cijeniti dobrotu i Sv.Leopolda.Jer nacin na koji se odnose prema crkvi i grobu Sv.Leopolda, to nikad ne bi imao u svom gradu. Na zsalost sto je rekoa njegov potomak (sadsnji presjednik Herceg Novog) gospar Mandic nije jos vrijeme.NIje vrijeme da se postavi ploca snjegovim imenom!
A kad ce doci to vrime?Pokusao je doticni gospar too i uciniti ali je docekan mrznjom kakvoj se nije nadao.Samo je rekoa nije jos vrime.Ako se bune zbog ploce na rodnoj kuci,kako ce tek docekati sveca?Ko zna? Sanjam to vrime! Volila bih da mogu to doziviti. Da nam dodje,Da nam ga vrate! sanjam taj dan.Ovako samo odemo u njegovu krsnu kapelicu da mu budemo blize.Hvala jo jednom tom divnom svitu sto toliko stuje naseg Leopolda.Hvala i vama sto posvecujete mu paznju i sto ste napisali divan zivotopis naseg sveca....pozdrav Aneta

Sponsored links



10 ruj 2009 21:44
Profil Pošalji e-mail

Pridružen/a: 15 ožu 2009 12:38
Postovi: 236
Post Svetište sv. Leopolda Mandića u Padovi
Jeste li bili u Padovi? U svetištu sv. Leopolda... Evo nekoliko fotografija iz tog mirnog, prisnog i toplog svetišta:

slika

slika
Kip sv. Leopolda u predvorju, kao izraz dobrodošlice...

slika
Kapelica uz grob Sveca... kratak predah fra Ivana Bradarića, gl. urednika Veritasa i voditelja brojnih hodočašća u Padovu

slika
Grob sv. Leopolda, pogled iz kapelice... Desno se vidi prozorčić u kojem je izložena relikvija svečeve desne ruke, ruke koja se nebrojeno puta podizala u znak blagoslova i odrešenja...

slika
Grob sv. Leopolda... Iznad kamenog sarkofaga gori svjetiljka pomirenja, a u pozadini se vidi kip Bezgrješne kojeg je 1914. netko poklonio sv. Leopoldu i koji je nepštećen preživio bombardiranje i razaranje crkve i kapucinskog samostana 1944. god.

slika
KOčija kojom se vozio sv. Leopold na povratku sa hodočašća u Lurd 1934. godine. U jednoj uskoj padovanskoj ulici sreo se sa tramvajem. Iako mjerenja dokazuju da se kočija i tramvaj nikako nisu mogli mimoići, mimoišli su se bez ogrebotine. Kočijaš kaže da mu se učinilo kao da se zgrada sklonila u stranu...

slika
Sobica ispovjedaonica u kojoj je sv. Leopold desetljećima ispovijedao i pomirivao ljude s Bogom i međusobno... U kojoj je zaslužio Nebo!

slika
Papa Ivan Pavao II u molitvi uz grob sv. Leopolda


20 ožu 2010 22:50
Profil Pošalji e-mail
Avatar

Pridružen/a: 05 svi 2009 12:36
Postovi: 208
---------
Post Re: Svetište sv. Leopolda Mandića u Padovi
Jaakoooo lijepo.....ja sam sve ovo imala prilike vidjet i slikat,al nisam znala puno o tome sto sam vidjela...Hvala Laudetur! [aplau]


21 ožu 2010 18:38
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron