Sada je: 21 srp 2018 09:30.





Započni novu temu Odgovori  [ 106 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 11  Sljedeća
 SVJEDOČANSTVA FORUMAŠA 
Autor/ica Poruka
Administrator
Avatar

Pridružen/a: 22 vel 2009 16:05
Postovi: 5001
Lokacija: Zagreb
Spol: muško
Post SVJEDOČANSTVA FORUMAŠA
Drage sestre i braćo u Kristu........ukoliko želite podijeliti sa nama neka vaša svjedočanstva, a sve u Slavu Gospodinovu....možete to učiniti ovdje u ovoj temi......

Bog vas sve Blagoslovio....... :sll:


25 vel 2009 18:24
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 23 vel 2009 12:54
Postovi: 987
Lokacija: Velika Gorica
Spol: žensko
Post Re: Svjedočanstva
:smile: Evo dok mi napišemo o našem putu vjere, obraćenja i rastu u duhu vjere stavit ću vam na čitanje svjedočanstvo moga duhovnika velečasnoga Sudca a da nas ujedno ohrabri za naše pisanje.
"Il ćemo biti Božji il nas neće biti !!!", Zlatko Sudac.

:svecenik

Kada sam bio dječak, nisam vjerovao u Boga. Bio sam kršten i odgojen tradicionalno. Išao sam u crkvu, ali sam odlazio prazan. Nisam imao Boga. Nisam Ga osjećao. I nisam vjerovao. Mislio sam da su sve to laži, da je to (vjera) utopija, da je to manipulacija. Imao sam karakter pobunjenika.
Na povratku iz vojske bio sam pozvan na seminar svećenika Emilijena Tardiffa. Seminar se održavao na stadionu u Ljubljani. Tamo je bilo 20.000 ljudi. Ja sam sjedio na balkonu. Otac Tardiff je rekao da je među bolesnima žena koja je izliječena, a imala je 20 godina paralizu.
On je rekao da osjeća veliki elektricitet kroz njezino tijelo, toplinu, i da je Bog ozdravlja. On je pozvao sve da mole za nju. Nakon kratke šutnje, on je ponovio "Gospođo, ozdravljeni ste. Ustanite iz svojih invalidskih kolica u ime Isusa Krista, i mahnite svojom maramicom kao znak da ste to vi." Nitko se nije ustao. Nakon toga on je to ponovio, "Ti koja si izliječena, ustani i daj znak." Ponovno se nitko nije ustao.
Ustao sam se i vrlo demonstrativno otišao sa skupa. Bio sam na balkonu tako da sam morao otići na nižu razinu da iziđem. Morao sam proći kroz 2 ili 3 reda bolesnika u invalidskim kolicima. Dok sam prolazio tuda, otac Tardiff je ponovio treći put: "Ti koja si izliječena, u ime Boga, ustani i daj znak." Onda je žena ustala. Bila je otprilike 10 metara daleko od mene - upravo tada sam došao do niže razine gdje su bili bolesni.
Vidio sam je. Njezine noge su bile mrsave kao i ruke, mršave kao naš zglob. Od rođenja nikada nije stala na svoje noge. Dva su joj muškarca pomogla da se ustane. Sa suzama, uzbuđenjem i drhtanjem ona je jedva učinila korake prema mikrofonu. I tako se moj život još jednom srušio kao kuća od karata.
To ozdravljenje nije bilo samo za nju već i za mene. Tjedan dana nakon toga nisam mogao ništa jesti. Nisam mogao pričati ni sa kim. Kada gradiš svoj život na "sigurnim uvjerenjima", kulu od pijeska i tada netko povuče prostirač ispod tvojih nogu, ostane velika ruševina. To je bio početak mog novog života.


Zlatko Sudac je rođen u Rijeci 1971. godine, a djetinjstvo je proveo u Vrbniku na otoku Krku, mjestu odakle potiču glasovita vrbnička zlatna žlahtina i zagrebački nadbiskup, prvi čovjek Crkve u Hrvata Josip Bozanić. U Vrbniku i danas žive Zlatkovi roditelji - njegova majka je, primjerice, sa nadbiskupom Bozanićem išla u školu. Poslije srednje škole neko vrijeme radi kao strojarski tehničar, ali uz rad upisuje i fakultet u Rijeci. Rat ga je tako zatekao kao studenta filozofije i psihologije, da bi nakon par godina otkrio svoj pravi poziv, pa 1993. godine upisuje bogosloviju i seli u sjemenište.
Teologiju završava u Zagrebu, i u lipnju 1998. konačno se zaređuje za svećenika i postaje župnik u malom otočkom mjestu Novalji. Odatle će, niti godinu kasnije, u svibnju 1999. godine, stići nevjerojatna vijest o mladom župniku kojemu je, za vrijeme druženja s prijateljima, na čelu prokrvarila rana u obliku križa. Na otok su već sutradan pristigli novinari i fotoreporteri, i slika mladog svećenika u dugačkoj bijeloj haljini, duge kose i njegovane bradice, s flasterom na mjestu krvavoga križa, obišla je Hrvatsku. Njegova je pak župa uskoro postala mjestom hodočašća vjernika iz okolnih župa, ali i cijele Hrvatske, i legenda se nezaustavljivo zakotrljala.
Nekoliko ljudi iz župe ispričalo je tako novinarima kako su velečasnog Suca jednom vidjeli ispred crkve - jedan od njih čak se i rukovao s njim - što ne bi bilo nimalo čudno da velečasni u tom trenutku nije meditirao u svom župnom domu, naravno, pred svjedocima. Onda su neki župljani potvrdili da osim dara bilokacije župnik posjeduje i dar levitacije, kako su ga vidjeli gdje lebdi iznad zemlje, dok su se treći pak kleli da su ga čuli kako u transu govori starohebrejskim narječjima.
Službena Crkva prema ovom se navodnom fenomenu, baš kao prema Međugorju, odredila vrlo rezervirano, bez službenih komentara. Umjesto njih, Zlatko Sudac je već nakon nekoliko mjeseci povučen iz Novalje i skriven od javnosti. Neko je vrijeme, kako se čulo, proveo na ispitivanjima u poznatoj rimskoj klinici Gemelli, gdje je, vele, nepobitno ustanovljeno da je stigma u obliku križa na njegovu čelu "rezultat zaista natprirodne pojave, neobjašnjive prirodnim zakonima dostupnim suvremenoj znanosti".

U hrvatskim katoličkim misijama na Istočnoj obali, njegove mise u Greenwich Villageu ili New Jerseyu okupljaju i po četiri-pet tisuća ljudi, uključujući i jake snage redara i vatrogasaca. Iseljenički i katolički mediji javljali su o novim čudesima: na jednoj je njegovoj misi prohodala dotad nepokretna žena bolesnih kukova, u New Jerseyu nekom je čovjeku nakon Sudčeve propovijedi nestao karcinom, a na jednoj fotografiji snimljenoj u Chicagu Sudčev lik je - proziran. Kao vrhunac stigla je vijest o najvećem čudu: prilikom boravka u Italiji, u lombardijskom gradiću Lugano di Cuomo, točno na blagdan svetog Franje Asiškog velečasnom su Zlatku Sucu prokrvarile žive rane na mjestima gdje je i sam Isus Krist prilikom raspeća bio proboden čavlima!

:love:


26 vel 2009 15:03
Profil Pošalji e-mail
Administrator
Avatar

Pridružen/a: 22 vel 2009 16:05
Postovi: 5001
Lokacija: Zagreb
Spol: muško
Post Re: Svjedočanstva
Ovo je prekrasno i nadahnjajuće.... [anj] .......SLAVA GOSPODINU!!


27 vel 2009 03:06
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 01 ožu 2009 22:39
Postovi: 138
Lokacija: VELIKA GORICA
Spol: žensko
Post Re: Svjedočanstva
Prije 5 godina Bog je napokon uslišao moje molitve i rodila sam prekrasnoga sinčića, ali ubrzo nakon njegova rođenja dogodilo se ono najstrašnije što se svakom roditelju može dogoditi.Mome sinčiću dijagnosticirana je zločudna bolest:tumor bubrega!Borio se protiv te strašne bolesti pune četiri godine na Onkologiji u Klaićevoj.I sad se teško i nerado prisječam te borbe za život,gdje smo svi kao obitelj u suzama molili za njegovo ozdravljenje.Koliko sam ga samo puta na rukama uplakana nosila u bolnicu dok je jedva disao od bolova.Naravno moram spomenuti i molitve dragih ljudi i prijatelja gdje smo putem te nakane bili skupa povezani u Kristu!
U te četiri godine borbe plačali smo mise gotovo svaku nedjelju,hodočastili u Bistricu svake nedjelje pune dvije godine,bili smo u Međugorju na ukazanju,kod Vicke,postili na kruhu i vodi srijedom i petkom,kod Karizmatičara: Sudca,Fra Ive Pavića,Misionara Krvi Kristove,služile su se i Gregorijane kod Salezijanaca, misa kod Benediktinaca i sve to na jednu jedinu nakanu za ozdravljenje našeg sina Filipa!!Ali Bog je odlučio drugačije!njegova volja nije bila u skladu s našom!28.svibnja 2008 mom sinčiću je zauvjek prestalo kucati srce!Otišao je bez pozdrava u teškoj boli,i sav moj svijet se tada srušio!!Osječala sam tada ljutnju,bol,očaj!Pitala sam se pa gdje je tu Bog?ljubav?milosrđe?Kucajte otvorit će se!Tražite dat će vam se! A mi nismo samo kucali,mi smo lupali,udarali!!!
Nakon sprovoda muž i ja otišli smo na samo jedno jedino mjesto po utjehu,po odgovor?u Međugorje kod Vicke!
Zagrlila sam Vicku i upitala :Što se dogodilo?gdje smo pogriješili?upitaj mi Gospu molim te kako mi je Filip?
Odgovor je uslijedio drugi dan!Filip je dobro!On je bio za nešto predodređen i puno se ljudi po njemu spasilo,a sve vaše molitve otišle su za nešto tada najpotrebnije.ON JE ANĐEO i ja ću ga moliti za zagovor kod Boga!On će uvijek biti sa vama i nemoj plakati molim te jer će biti jako tužan!Gospa će ga poljubiti i zagrliti u vaše ime!
Kraj ove neopisive boli u srcu rodila se tada i neopisiva sreća i utjeha!Znam da Bogu moram zahvaliti na toj velikoj milosti koju nam je dao,jer koliki su ljudi izgubili svoje najdraže i još u većim mukama a nikad nisu saznali ZAŠTO!?
Bila sam na pragu da izgubim vjeru u molitvu,u ljubav!Ali Bog mi je ipak otvorio vrata i poručio da je sve molitve i žrtvice primio
ali Njegovi putovi su iznad naših puteva i Njegove misli iznad naših misli.Odlučio je onako kako je bilo najbolje za njega!


03 ožu 2009 20:21
Profil Pošalji e-mail
Administrator
Avatar

Pridružen/a: 22 vel 2009 16:05
Postovi: 5001
Lokacija: Zagreb
Spol: muško
Post Re: Svjedočanstva
Naježio sam se Dijana, dok sam ovo čitao... :(......Tužno a opet prekrasno svjedočanstvo...:)...Vaša vjera, bila je velika....vaše molitve uslišane su na način koji niste željeli ispočetka.....uslišane su tako da mu je Gospodin iskazao ogromnu milost uzevši ga za ANĐELA... :sll: ....SLAVA GOSPODINU!!....i neka vam dade Gospodin snage da i dalje Ti i muž ustrajete u vjeri....Bog Vas Blagoslovio!...:)


03 ožu 2009 20:53
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 01 ožu 2009 22:39
Postovi: 138
Lokacija: VELIKA GORICA
Spol: žensko
Post Re: Svjedočanstva
Hvala Bogu Damire, znaš... htjela bih još nešto podijeliti s vama.Uvijek sam se pitala zašto se Bog nije htio proslaviti po njemu tako da ga je nakon tih boli ozdravio?A odgovor sam dobila na duhovnoj obnovi nedavno kod vel. Sudca!Svjedočanstvo jedne žene koja je također imala dijete bolesno od karcinoma.Nakon primljenih svih terapija kod djevojčice je nastupila progresija bolesti i tumor metastazirao posvuda!Djevojčicu su poslali kući da umre u obiteljskom domu!Majka je bila očajna!!!
Nije se mogla pomiriti sa smrću djeteta,organizirala je hodočašča,molitvene zajednice,mise...I curica je ozdravila.!
Nato je majka rekla: da, ozdravila je!ali bolje bi bilo za nju da ju je Bog tada uzeo !Svi su se u čudu pogledali,čak je i Sudac rekao
ženo što to pričaš? confused
Da! tada nisam znala, ali sad znam zašto ju je Bog onda htio uzeti!Da joj spasi dušu!
Tada je ona bila malena djevojčica a sada je već odrasla žena koja se odala alkoholu,prostituciji,drogi...
Bog ju je htio spasiti,a ona nije mogla reči neka bude volja tvoja, a ne moja!
Poruka svima bi bila možete ga tražiti što god hočete ali na kraju molitve recite neka bude volja tvoja! :m


03 ožu 2009 21:27
Profil Pošalji e-mail
Administrator
Avatar

Pridružen/a: 22 vel 2009 16:05
Postovi: 5001
Lokacija: Zagreb
Spol: muško
Post Re: Svjedočanstva
Hvala ti Dijana....prelijepo si to sve rekla i zahvalan sam što si sa nama podijelila ova veoma poučna svjedočanstva.....i da, upravu si.....mene su isto jednom davno učili da na kraju svih molitvi, želja i slično....obavezno kažem..."Neka je Tvoja a ne moja volja"....pa tako i dan danas radim...:)...Hvala Bogu a i tebi još jednom hvala Dijana....BTB.. :sll:


03 ožu 2009 21:51
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 23 vel 2009 00:58
Postovi: 2140
Lokacija: Zagreb
Post Re: Svjedočanstva
Pozdrav Dijana! Ovo je jako tužno ali lijepo svjedočanstvo i neka ti Gospodin podari snagu za život i svakodnevni blagoslov! <angelpray>


04 ožu 2009 12:27
Profil Pošalji e-mail
Administrator
Avatar

Pridružen/a: 22 vel 2009 16:05
Postovi: 5001
Lokacija: Zagreb
Spol: muško
Post Re: Svjedočanstva
Evo jedno moje svjedočanstvo koje mi je ipunilo dušu...:)

Kao što neki ovdje znaju, rastavljen sam i moja djeca žive sa majkom.....Zbok okolnosti o kojima neću pisati, jednog dana prije dvije godine, desilo se da se moje mlađe od dvoje djece, moj tada 17-godišnji sin naljutio na mene i nije više htio pričati samnom a niti čuti za mene. Obzirom da je moj sin obolio od neke vrste tumora na kosti podkoljenice, ti mjeseci su bili jako teški za sve nas. Bio je na operaciji na kojoj su mu odstranili dio kosti sa tumorom, stavili mu fiksator i ostavili ga u bolnici jer je slijedilo mučno razvlačenje kosti od koljena prema doljnjem spoju odrezane kosti.
Trajalo je to mjesecima jer u jednom danu su mu rastezali po najviše 2 milimetra, a trebalo je razvući oko 10 centimetara.

U tom međuvremenu rastezanja i njegovog boravka u bolnici, on se naljutio na mene. Njegova ljutnja nije bila nimalo bezazlena.
U prilog tome mogu reći da je na dan kada su mu konačno spojili kosti i kad je trebao otići na kućni oporavak, moj bivša supruga nazvala mene i rekla, odnosno predložila, da iskoristim njegovu dobru volju zbog izlaska iz bolnice i da se probam pomiriti sa njim.

Kad sam to čuo, misleći da i on to želi, isti tren sjeo sam u auto i vozio u bolnicu. Bio sam ko' u transu, misleći na naše pomirenje.
Kad sam došao, pokušao sam ga prije nazvati - nije odgovorio. Poslao sam mu i nekoliko SMS-ova - nije odgovarao.
Pomalo sam već bio sumnjičav. Dvoumeći se, krenuo sam ipak na kat bolnice i sa grčem u stomaku uputio se prema njegovoj sobi.
Nikad neću zaboraviti njegov hladan glas, koji je usljedio na moj prijedlog da razgovaramo.......želio je da isti tren napusitm sobu! NJegov ledeni pogled me smrznuo. Kraj njegovog kreveta sjedio je neki, meni nepoznati čovjek.
Malo je reći da mi je bilo teško, neugodno od čovjeka, bol zbog njegovih (sinovih) riječi....
Silazio sam niz stepenice u grču i bolu.....Bolujem od visokog tlaka, pa mi je i tlak porastao.....Da stvar bude gora, dobio sam i SMS od njega u kojem mi kaže da više nikad ne pokušam stupiti sa njime u kontakt...

Uslijedili su mjeseci puni bola i jada....moje dijete me ne želi vidjeti!
Nisam imao snage niti dovoljno vjere u sebi da se u to vrijeme molim za to, naime, djeca samnom ne žive od njihovog ranog djetinjstva....i nikad nitko neće shvatiti koliko mi je falilo njihovo djetinjstvo i da budem stalno uz njih, kako i dolikuje ocu...
S tim više, moja bol je bila veća zbog njegove izjave da me ne želi više nikada vidjeti....Jako mi je nedostajao!
Niti u jednom trenutku sa nisam ljutio na njega jer sam razumio njegovu mladenačku ljutnju....

Prošlo je bilo preko godinu i pol....situacija se nije mijenjala. Ali i kad smo zasljepljeni bolom i kad zbog boli " ništa ne vidimo", Gospodin nas nikad ne napušta.....
Njegova plan je bio drugačiji od onoga što se dešavalo u to vrijeme....
Sjećam se, moj prijatelj Josip i ja, čuli smo se telefonom i obzirom da sam bio u prolazu, dogovorili se da navratim do njega na radno mjesto....
Razgovarali smo dosta o vjerskim pitanjima.....pričali smo o svemu pa tako i o molitvenim nakanama. Spomenuo sam Josipu o situaciji sa svojim sinom i koliko me to muči i kako se nemogu niti adekvatno moliti za to...
Bez razmišljanja, Josip mi je predložio da to stavim u molitvene nakane i da će on to nositi kod Misionara u Mlinove....Moram biti iskren, i reći da sam u tom trenutku malo bio skeptik po pitanju nakana za taj slučaj....
Ali Gospodin nije mario za noj skepticizam, nadahnuo je Josipa da ustraje u namjeri da me navede pisanju nakane..
Konačno pristao sam....za trenutak Josip je izneo iz svoje zaštitarske kućice komad papira i olovku, pa sam na brzinu našfrljao nekoliko nakana, glavna je naravno bila za sina...
Prošlo je još nekoliko mjeseci.
Volio bi vam ispričati što se točno dešavalo tog dana, u kojem se proslavio Gospodin....Sve što je slijedilo, bilo je ravno čudu...ali zbog nekih okolnosti, to mora ostati tajna!
Samo ću reći da je taj dan moj sin, kojem se noga počela oporavljati nakon uspješnog spajanja kosti, išao u bolnicu na skidanje fiksatora i stavljanje gipsa....Dobio sam obavjest da je u bolnici........nakon toga se odigrava dio koji moram preskočiti.....
Reći ću samo da je došao trenutak ostvarenja Božje Volje i da nitko od nas nije na to mogao utjecati drugačije od Njegovog plana.......Sticajem prešućenih okolnosti, krenuo sam put bolnice sa priličnom nevjericom u pozitivan ishod.
Kad sam došao, prvo sam nazvao bivšu suprugu koja je bila tamo, i rako joj da sam stigao. Bila je pred bolnicom i rekla mi da je on na viziti i da dođem pred bolnicu kod nje.
Došao sam sav uzbuđen, rekao sam da se nisam siguran koliko je ovo pametno, prisjećajući se prijašnjeg događaja u istoj bolnici....Ali bila je čvrsta u namjeri da me uvjeri da će se to sigurno riješiti baš sada....
Razmišljali smo kako ćemo ga pripremiti da sam ja tu. Odlučila je otići u hodnik i pričekati ga te mu nasamo reći da sam ja tu...
Konačno je javio da silazi a u meni poznati grč....bivša je otišla u hodnik kao što je i obečala. Čuo sam ih kako započinju razgovor i kako mu ona saopćava da sam ja vani....mogao sam osjtiti u zraku njegov šok i nedoumicu, što da napravi...
Strogim i nepokolebljivim glasom (čuo sam) odgovorila mu je na njegovo zabezeknuto pitanje što da napravi, rekla je, izaći ćeš van i razgovrati sa tatom....
Sekunde su trajale kao vječnost za mene.....zavladao je na trenutak muk pa nisam znao što se dešava....Sa vidljivim išćekivanjem, zurio sam u otvorena vrata bolnice i čekao...........
Napokon se pojavio i stao metar od mene....Bio je u najmanju ruku u nekom šoku kao i ja.....
Zar Vam moram uopće reći, poštovana braćo.....Tada je među nas stao Gospodin sa svom svojom Veličinom i Ljubavi....
Jedino što je u tom trenutku moglo uslijediti je......Bacili smo se jedan drugom u zagrljaj....Nastojali smo muški podnijti situaciju.....ali suze su zaiskrile i meni i njemu.....Koga je bilo briga za suze....Moj sin, nalazio se u zagrljaju svoga zemaljskog oca a tamo ga je doveo Nebeski Otac.....
Bivša supruga je stajala pored nas, isto vidno uzbuđena...a mi smo sjeli na klupu. Sin se obrtio svojoj majci i rekao: "Htjela si da razgovaramo, molim te sad nas ostavi same da to i učinimo....
Razgovarali smo i sve sam bivao zadivljeniji njegovom inteligencijom i duševnošću dok mi je pričao o procesu koji se u njemu dešavao u zadnje vrijeme, te kad mi je spomenuo jedan slučaj zbog kojeg je shvatio kako to izgleda kad se netko koga silno voliš, naljuti i okrene od tebe......Shvati je tada i kako sam se ja osjećao....Malo je reći, bio sam presretan...Kad se takve stvari dešavaju, itekako postaneš svijestan koliko se materijalne stvari nemogu mejriti sa ovim.....

Narednih dana, dolazio sam svaki dan u bolnicu. Jedan dan sam kod njega proveo čak 8 sati. Razgovarali smo o svemu. Sve što je govorio, bilo je nadahnuto intelegencijom u duhu.....Sve nesuglasice smo lijepo riješili i poželjeli da više nikad do toga ne dođe, rekao je da više nebi htio to ponovno prolaziti što smo prošli za vrijeme ne pričanja...
Bio sam neizmjerno sretan....

Kao nebrojeno puta prije toga, Gospodin se proslavio i tada u mom životu....unatoč tada, mmojoj slaboj vjeri po pitanju te situacije.....
Neka Gospodin Blagoslovi moga sina i moju ljubljenu kčer!

SLAVA KRISTU!.... :sll:


08 ožu 2009 04:09
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 23 vel 2009 12:54
Postovi: 987
Lokacija: Velika Gorica
Spol: žensko
---------
Post Re: Svjedočanstva
Mila Dijana, mili Damiri, hvala vam na vašim iskrenim svjedočanstvima.
Neka dragi Bog blagoslovi Vas i vaše ljubljene
:sll:

Bog je kao liječnik,
On ne sluša želje bolesnika,
On sluša samo ono što treba
za ozdravljenje


Sv Augistin
:love:


08 ožu 2009 12:35
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 106 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 11  Sljedeća


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron