Sada je: 22 srp 2018 18:46.





Započni novu temu Odgovori  [ 3 post(ov)a ] 
 TRAPISTI 
Autor/ica Poruka
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2010 22:41
Postovi: 877
Spol: žensko
Post TRAPISTI
TRAPISTI


slika



Tko su trapisti?

Trapisti pripadaju monaškoj obitelji koja slijedi Krista živeći po Pravilu sv. Benedikta iz Nursije, oca zapadnog monaštva, utemeljitelja samostana Subiaco i Monte Cassino. Nadimak "trapisti" dobili su po reformskom pokretu koji je započeo u 17. stoljeću u francuskom cistercitskom samostanu Notre Dame de La Trappe u Normandiji, pod vodstvom opata Armanda Jeana le Bouthilliera de Rancea. Taj je reformski pokret bio nadahnut obnoviteljskim pokretom koji je počeo 500 godina prije u samostanu Cîteaux pokraj Dijona u Francuskoj. Tim se pokretom nastojalo utjecati na promjenu dotadašnjega labavog načina života monaha u mnogim francuskim samostanima. Zato je i službeno ime trapista Ordo Cisterciensis Strictioris Observantiae (O.C.S.O.), tj. Red cistercita strožeg opsluživanja. Trapisti su zapravo reformirani cisterciti koji su svoje djelovanje započeli kao neznatan mjesni reformski pokret, a danas u svijetu djeluju u više od 100 samostana. Manje je poznato da trapisti imaju i žensku granu koja ima 72 samostana, najviše u Europi. Trapisti su kontemplativan red u Katoličkoj crkvi koji služi Bogu i braći ljudima šutnjom, molitvom i tjelesnim radom. Ti tihi monasi i monahinje cijeli svoj život posvećuju Bogu na životnom putu kojim upravlja križ.

slika



Trapistički način života

Trapistički način života i njihova duhovnost prije svega je monaška što znači da trapisti žive povučeno od svijeta, pa je samim time njihova posebna zadaća da mole za ljude koji ih okružuju. Kao monasi trapisti slijede Pravilo sv. Benedikta živeći monaško geslo Ora et labora – Moli i radi. Trapistička se molitva sastoji od službene molitve Crkve, tj. Časoslova koji se velikom ljubavlju i pozornošću pjeva u korovima monaha i monahinja. Posebno je prisutno gregorijansko pjevanje koje trapističkoj molitvi daje posebnu dubinu. Nerijetko su brojni posjetitelji trapističkih samostana kazali kako su slušanjem pjevane molitve u trapističkim samostanima "uzdigli" dušu prema nebu. Svaki redovnik i redovnica svojim životom bez prestanka dokazuju da je njihov život neprestana molitva. Moliti se može i pri tjelesnom radu, šetnji nakon na****og posla, ispijanjem jutarnje kave u blagovaonici i dr. Trapisti svaki trenutak koriste kako bi se što više približili Bogu. Jedna novija, ali već glasovita odlika je i njihov odličan smisao za humor. Dobar se monah svojoj nezgodi zna uvijek nasmijati jer mrzovoljnost nije odlika kršćanina. Svakom trapistu Bog bi trebao zauzimati prvo mjesto u životu, pa je tako čitav njegov život uvijek usmjeren prema Bogu. Trapistička naobrazba se sastoji od svakodnevnog čitanja raznih vrsta knjiga, a dnevno čitanje Biblije (Lectio divina) predstavlja poseban pojam svakom trapistu. To što netko nosi crno-bijelo monaško ruho, ne čini ga odmah monahom. Monah zrači posebnom radošću koju pokušava prenositi na svoju braći ili sestre. Njegovo jutro započinje, a večer završava s molitvom na usnama. Trapistički red nisu obilježili filozofi, stručnjaci za književnost ili sveučilišni profesori nego generacije monaha i monahinja koji su živjeli životima šutnje i molitve čija je duhovnost bila usmjerena na križ po kome živimo i u kome jesmo. Možemo reći da trapisti bez molitve i rada ne mogu opastati. U trapističkim samostanima proizvode se i nadaleko glasoviti sirevi, pivo i drugi proizvodi, što ovisi o podneblju u kome se samostan nalazi. Trapistički samostani jesu vrlo mirna mjesta, ali tvrdnja da trapisti bez prestanka šute, ne odgovara istini. U svakom njihovu samostanu postoji točno određeno vrijeme za meditaciju i duhovno čitanje i to je otprilike sve što bi se moglo nazvati potpunom šutnjom. Po danu monasi mogu razgovarati i prema svakoj prilici se odnose u skladu s Pravilom sv. Benedikta kao vodičem u svakoj situaciji, osobito u odnosu prema drugima, tj. subraći i posjetiteljima. U vrijeme Kompleta (molitve Povečerja, pa do Laude - Jutarnje iz Časoslova) vlada tzv. Velika tišina koje se monasi strogo pridržavaju i u tom vremenu nije dopušteno razgovarati. Kad je to potrebno, trapisti mogu izaći iz samostana, npr. zbog poslovnih obaveza, kupovine, zdravstvenih razloga, obiteljskih prilika ili osobnih potreba za što traže dopuštenje svoga opata. Bez obzira na sve današnje "trendove" trapisti brojčano rastu i osnivaju nove samostane. Trapističku duhovnost 20. stoljeća posebno je obilježio Thomas Merton bez čijih bi glasovitih književnih djela duhovnost 20. stoljeća bila znatno siromašnija. Merton je svoje golemo kontemplativno trapističko iskustvo prenosio na ljude u svome samostanu i putem svojih knjiga širom svijeta. Nesigurnim dušama nastojao je ojačati vjeru, a potaknuti na kontemplaciju one koji je nisu imali priliku živjeti. Thomas Merton jedan je od najvažnijih suvremenih duhovnih pisaca i vjerojatno najpoznatiji trapist modernog vremena.


Jedan dan u trapističkom samostanu

Kako je vidljivo iz ovog rasporeda trapisti i trapistkinje veliki dio svoga dana provode u molitvi i radu. U pojedinim samostanima dnevni raspored molitve i rada varira, ali je suština monaškog dana u svim trapističkim samostanima potpuno ista.




Dnevni red nedjeljom:

3 h 00 : Ustajanje
3 h 15 : Noćna služba
4 h 45 : Vrijeme za osobno čitanje lectio divina i molitvu u tišini
(također vrijeme za doručak i osobne potrebe)
6 h 30 : Jutarnja
7 h 15 : Samostalno čitanje lectio divina i molitva u tišini
8 h 30 : Treći čas
8 h 45 : Vrijeme za čitanje, molitvu, itd.
11 h 00 : Šesti čas i Sveta Misa
12 h 30 : Ručak
13 h 15 : Odmor
14 h 15 : Deveti čas
14 h 30 : Slobodno vrijeme
16 h 00 : Večernja
16 h 45 : Slobodno vrijeme
17 h 45 : Klanjanje Presvetom
18 h 15 : Večera
19 h 05 : Dnevni sastanak zajednice
19 h 30 : Povečerje
20 h 00 : Počinak

Raspored radnim danom (od ponedjeljka do subote):

3 h 15 : Ustajanje
3 h 30 : Noćna služba
4 h 45 : Samostalno čitanje lectio divina i molitva u tišini
6 h 00 : Jutarnja i Sveta Misa (utorak, srijeda, petak, subota)
6 h 30 : Jutarnja (ponedjeljak, četvrtak)
7 h 10 : Samostalno čitanje lectio divina i molitva u tišini
(braća koja rade u sirani, pekarnici, kuhinji i dr. počinju s radom)
8 h 30 : Treći čas
8 h 45 : Rad
11 h 00 : Završetak rada, počinje vrijeme posvećeno
osobnoj molitvi i čitanju
12 h 00 : Šesti čas
12 h 15 : Ručak
13 h 00 : Odmor
14 h 00 : Deveti čas
14 h 15 : Rad
16 h 15 : Završetak rada: počinje vrijeme posvećeno osobnoj molitvi
i čitanju kako bi se dan zaključio pod Božjim pogledom
17 h 15 : Večernja (utorak, srijeda, petak, subota)
17 h 15 : Večernja i Sveta Misa (ponedjeljak, četvrtak)
18 h 00 : Večera (utorak, srijeda, petak, subota)
18 h 30 : Večera (ponedjeljak, četvrtak)
19 h 05 : Dnevni sastanak zajednice (utorak, srijeda, petak, subota)
19 h 30 : Povečerje
20 h 00 : Počinak

Svetkovine – poseban blagdanski raspored:
31. prosinca u 17 h 15 : prva Večernja Svetkovine
Svete Bogorodice Marije
1. siječnja: Svetkovina Svete Bogorodice Marije
11 h 00: svečana sv. Misa
16 h 00: Večernja Svetkovine Svete Bogorodice Marije


Nastavak u slijedećem postu
__________________________________________________________

(trapisti.com)


11 lis 2010 00:20
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2010 22:41
Postovi: 877
Spol: žensko
Post Re: TRAPISTI
slika



Reforma monaštva i prvi cisterciti

Kako su prolazila stoljeća slobodnog kršćanstva mnogi su monaški samostani postajali veliki i često vrlo bogati i moćni. Uz materijalno bogatstvo nerijetko se javljala i moralna izopačenost pa su pojedini samostani postajali legla razvrata i sablazni. Takav način života i materijalno blagostanje narušavali su prvotni monaški ideal koji je sv. Benedikt zamislio u svome Pravilu. Uslijedila su nastojanja da se reformira benediktinski red i vrati svojim izvorima.
Najuspješnija od tih nastojanja krenula su iz velike opatije Cluny (utemeljene 910.) Nastojanja su prihvatili mnogi europski samostani što je, na kraju, obuhvatilo oko 1200 opatija. Dva najvažnija postignuća te reforme bili su: centralizacija pod poglavarstvom opatije Cluny i velike promjene u liturgiji i pjevanju Službe Božje (Časoslova).
Unatoč postignutim reformama ipak je sve ponovno vodilo daljnjem izopačavanju monaškog života. Opatija Cluny te samostani obuhvaćeni reformom postali su nevjerojatno moćni i utjecajni. Svečane molitve i gozbe s plemstvom oduzimale su monasima gotovo cijeli dan, a vremena i mjesta za kontemplaciju i tjelesni rad gotovo da i nije bilo. Ubrzo su se ponovno javili određeni pokreti koji su pokušavali vratiti monaštvo tradiciji i prvotnoj jednostavnosti.
Važna reforma započela je 1098. osnivanjem samostana Cîtaux. Taj samostan utemeljili su monasi iz opatije Molesme. Sv. Robert, opat Molesmea, vodio je novu fundaciju i postao superiorom novog samostana. Nekim se monasima život u Cîteauxu nije svidio, pa su se vratili u svoju matičnu opatiju Molesme. Crkvene vlasti iz Rima zatražile su da se i opat Robert vrati u Molesme, a poslije njegova odlaska preostali su monasi za novog opata izabrali monaha Alberica. Nakon njegove smrti 1109. Stjepan Harding, porijeklom Englez, postao je treći opat Cîteauxa. Cistercitski red (lat. O. Cist.) tu trojicu opata slavi kao svoje osnivače, a ne, kako se to često pogrešno misli, sv. Bernarda iz Clairvauxa. Latinska riječ za Cîteaux je Cistercium, a samostani koji su prihvatili tu reformu, nazivaju se cistercitskim samostanima. Nova se zajednica stalno obogaćivala velikim brojem novih članova. Među njima je bio i mladi plemić Bernard od Fontainesa (rođ. 1091.) koji je sa skupinom od 13 prijatelja 1112. godine ušao u Cîteaux. Taj je samostan ubrzo toliko napredovao da je bio sposoban osnivati nove samostane. Bernard je bio poslan kao prvi opat u novu fundaciju nazvanu Clairvaux, 120 km od Cîteauxa.
Bernard je bio veliki čovjek molitve, duhovni pisac i glasoviti propovjednik. Crkva ga smatra svojim naučiteljem. Bio je duhovni savjetnik mnogim papama i kraljevima. Jedan od njegovih monaha iz Clairvauxa bio je izabran za papu Eugena III. U to su se vrijeme vodile borbe oko papinstva pa je njegov izbor još više ojačao položaj cistercita i njihove reforme. Predvođeni sv. Bernardom iz Clairvauxa cisterciti su se ubrzo proširili Europom tako da ih je do kraja 13. stoljeća bilo više od 700. Clairvaux je osnovao brojne samostane po cijeloj Europi, pa tako i na našim prostorima. Bernard je umro 1153. godine. Cistercitska je obnova ponovno istaknula šutnju, siromaštvo, tjelesni rad i kontemplaciju kao važne monaške ideale koji su s vremenom u mnogim samostanima bili obezvrijeđeni.



slika



Reforma cistercita i nastanak trapista

Trapisti pripadaju monaškoj obitelji koja slijedi Krista živeći po Pravilu sv. Benedikta iz Nursije, oca zapadnog monaštva, utemeljitelja samostana Subiaco i Monte Cassino. Nadimak "trapisti" dobili su po reformskom pokretu koji je započeo u 17. stoljeću u francuskom cistercitskom samostanu Notre Dame de La Trappe u Normandiji, pod vodstvom opata Armanda Jeana le Bouthilliera de Rancea. Taj je reformski pokret bio nadahnut obnoviteljskim pokretom koji je počeo 500 godina prije u samostanu Cîteaux pokraj Dijona u Francuskoj, kojim se nastojalo utjecati na promjenu dotadašnjega labavog načina života monaha u mnogim francuskim samostanima. Zato je i službeno ime trapista Ordo Cisterciensis Strictioris Observantiae (O.C.S.O.), tj. Red cistercita strožeg opsluživanja. Trapisti su zapravo reformirani cisterciti koji su svoje djelovanje započeli kao neznatan mjesni reformski pokret, a danas u svijetu djeluju u više od 100 samostana. Manje je poznato da trapisti imaju i žensku granu koja ima 72 samostana, najviše u Europi. Trapisti su kontemplativan red u Katoličkoj crkvi koji služi Bogu i braći ljudima šutnjom, molitvom i tjelesnim radom. Ti tihi monasi i monahinje cijeli svoj život posvećuju Bogu na životnom putu kojim upravlja križ.
Od vremena Bernarda iz Clairvauxa sve do 17. st. cisterciti su imali velike uspone, ali i padove. Nakon reforme reda cisterciti posjeduju mnogobrojne samostane na prostoru zapadne Europe. Papa Eugen IV. opatu Cîteauxa 1438. daruje titulu generala Cistercitskog reda. Prodorom protestantizma na područje zapadne Europe i nestankom katoličkih zajednica nestaju i cisterciti s nekih područja. Tako 1536. engleski kralj Henrik VIII. ukida sve cistercitske samostane u Engleskoj, Velsu i Irskoj, a dvije godine nakon toga ukidaju se, pale, ruše i pljačkaju opatije u Škotskoj, Skandinaviji i protestantskom dijelu Njemačke. Za vrijeme rata s hugenotima u Francuskoj i Flandriji uništeni su brojni cistercitski samostani. Budući da su u Francuskoj u to vrijeme samostani bili podložni državi, plemstvo je sebi pripisivalo pravo na odabir opata, pa bi oni često bili ljudi bez imalo vjere, ili oženjeni, a titula opata mogla se čak i kupiti. U takvu stanju monaštvo u Francuskoj gubi svoju vrijednost i smisao, i sve manje ljudi pokazuje zanimanje za monaški život, a u samostanima ne vlada gotovo nikakva stega. Tada na povijesnu scenu stupa vrlo pobožan i vrijedan cistercitski opat samostana Notre Dame de la Trappe u Normandiji prečasni Armand Jean Bouthillier de Rance koji u svome samostanu uvodi red i stegu po primjeru sv. Bernarda. U svome reformskom nastojanju De Rance nailazi na mnoge protivnike, ali se u vremenu od 1665. do 1700. oblikuje reforma koja se širi iz njegova samostana u druge cistercitske samostane. Opat De Rance je 1700. umro, a osamdeset devet godina poslije, 1789., Francuska revolucija zatire sve redovničke kuće, među njima i La Trappe koji biva porušen. Malobrojni trapisti nalaze utočište u već prije sekulariziranom kartuzijanskom samostanu Valsainte u Švicarskoj, nedaleko od Fribourga. Iz toga grada trapisti su se morali raspršiti po cijelom svijetu. Godine 1803. prvi trapisti pristižu u Maryland u SAD, ali oni nisu provodili osobito dosljedan monaški život i bavili su se dušebrižništvom među katolicima te američke savezne države. Oko 1814. nailazimo na cistercitske reforme la Trappe u Rusiji, Njemačkoj i Engleskoj, a 1825. trapisti grade nove fundacije u Novoj Škotskoj (od Rhode Islanda do Massachusettsa). Tridesetak godina poslije nastaju i danas postojeće opatije Gethsemani u Kentuckyju i New Melleray u Iowi kao središta trapističkog načina života srednjeg američkog Zapada. Zahvaljujući tim samostanima, započinje slavna priča o trapistima. Iz jedva dvadesetak trapističkih samostana 1892. nastaje trapistički red kojemu papa daje odobrenje. Tada se javljaju brojne nove trapističke fundacije u Kanadi, SAD-u, Irskoj, Japanu, Engleskoj, Kini itd. Antiklerikalna francuska vlada 1903. ukida sve samostane Reda na svome prostoru. Mnogi trapisti 1937. bivaju žrtvama kineskog ustanka, a brojna su braća izgubila živote u II. svjetskom ratu, zbog ljubavi prema bližnjima. Osobito je zloglasan masakr njemačkih nacista nad braćom samostana Notre Dame de les Dombes pokraj Liona. Neki su od tamošnjih monaha pokušali spasiti nekoliko Židova od sigurne smrti, ali su otkriveni i smaknuti. Na našem su prostoru komunisti glađu izmorili i u smrt odveli mnogu braću samostana Marija Zvijezda (Maria Stern) pokraj Banja Luke. Nakon rata nastaju trapističke fundacije u Južnoj Americi, Aziji i Africi. Neki se samostani, nažalost, zatvaraju kao Rajhenburg u Sloveniji, Iles i Les Dombes u Francuskoj. U novije vrijeme nastaju samostani Novy Dvur u Češkoj i Myrandel u Danskoj te ženski samostan Tautra u Norveškoj itd. "Staro uminu, novo, gle, posta!" Najviše samostana danas ima u Europi, a odmah potom slijedi Amerika s puno novih samostana u kojima cvjeta monaški način života. U nekim misijskim zemljama red je u punom procvatu, a negdje, kao u Kini, skriven je u ilegali, dok je, negdje, kao u Bosni, pred nestankom. Red je otvoren volji Božjoj i priprema nove fundacije u Libanonu i na Sejšelima. Cijeli Red je 1996. potresla mučenička smrt trapista u samostanu Notre Dame de l’Atlas u Alžiru koje su smaknule fanatične islamske paravojne postrojbe (GIA-Groupe Islamique Armé). Danas muška grana trapističkog reda ima 103 samostana uključujući pridružene iz drugih cistercitsko-trapističkih pokreta među kojima je i anglikanski Ewell koji je, nažalost, zatvoren 2002. U svim samostanima njeguje se izvorna cistercitska kontemplacija obogaćena tjelesnim radom, kako to uči Pravilo sv. Benedikta "da se u svemu slavi Bog".


Nastavak u slijedećem postu

_______________________________________________________

(trapisti.com)


11 lis 2010 00:29
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2010 22:41
Postovi: 877
Spol: žensko
---------
Post Re: TRAPISTI
slika

Thomas Merton



Trapistička kultura

Trapisti u književnom i umjetničkom smislu nemaju istaknutijih pojedinaca(osim Thomasa Mertona, Andre Loufa i još nekih pisaca). Ono što je kod trapista posebno je nebrojeno mnoštvo monaha i monahinja koji su kulturološki stvarali slike, pjesme i knjige različitih sadržaja u skrovitosti svojih samostana, više ili manje skriveni od javnosti.
Jedina stvar u kojoj je moguće promotriti tipičnu trapističku duhovnost i način života bila bi arhitektura. Trapistički samostani nisu jako stari, jer ni Red nije jako star, ali ono što treba naglasiti u ovom pitanju je jednostavnost u arhitekturi. Trapisti nemaju kao benediktinska ili cistercitska braća puno velikih i glasovitih samostana no svi se trapistički samostani odlikuju izvornom trapističkom jednostavnošću. U trapističkim crkvama uglavnom nije moguće vidjeti ništa osim križa, oltara, svetohraništa i Gospinog kipa. Mnoštvo kipova, slika, fresaka i ukrasa odvraća pozornost od molitve te oni mogu postati sami sebi svrhom. Nakon II. Vatikanskog sabora iz trapističkih je crkava uklonjeno sve suvišno, a zadržano je samo ono što je uistinu potrebno u kući Božjoj. Dakako, to nije bio kulturocid jer su sva stara umjetnička djela svoje mjesto našla u muzejima i time u potpunosti očuvana. Uostalom, sv. Bernard je od prvih cistercita tražio da se grade krajnje jednostavne crkve bez nepotrebnih ukrasa. Samostani su kod trapista uglavnom prislonjeni uz opatijsku crkvu i povezani su s njom klaustralnim hodnikom. Neki samostani građeni u novije vrijeme vrhunska su djela moderne arhitekture kao češki Novy Dvur ili belgijski Soleilmont. Neki od starijih kao Marija Zvijezda u Bosni, francuski Acey ili austrijski Egelszell zaštićeni su kulturno-povijesni spomenici.


_______________________________________________________

(trapisti.com)


11 lis 2010 00:35
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 3 post(ov)a ] 


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron