Sada je: 16 lis 2018 01:33.





Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 
 Trčati za vremenom ili ići ukorak s vječnošću?! 
Autor/ica Poruka
Global Moderator
Avatar

Pridružen/a: 03 ožu 2012 11:08
Postovi: 609
Spol: žensko
---------
Post Trčati za vremenom ili ići ukorak s vječnošću?!
slika


Trčati za vremenom ili ići ukorak s vječnošću?!


Vrijeme u kojem živimo jest vrijeme kad se na sve strane, u svim mogućim i nemogućim situacijama čuje riječ koja poprima tonove zabrinutosti, a ona glasi: nemam vremena. Nedostaje nam vremena da bismo obavili sve što trebamo, osjećamo se pritisnuti obvezama, terminima, nenadanim susretima.

Izumili smo sredstva bržeg međusobnog povezivanja, zrakoplov i Internet, javna i osobna prometala, ali kao da smo pritom izgubili vezu sa samim sobom. Trčeći za vremenom počeli smo kaskati za sobom i za svojom biti, svojim središtem i svojom nadvremenskom sigurnošću, vječnošću.

A vječnost je mudro sagledavanje vremena. Ulaziti u vječnost znači imati vremena napretek. Da bi se ušlo u vječnost, a da pri tome ne moraš nužno fizički umrijeti, potrebno je zastati i uspostaviti vezu s Vječnim. To se zove molitva. Molitva je zato gubljenje vremena ali samo zato da bi se stekla vječnost, i da bi iz toga potekle rijeke bezbrojno darovanih sekunda, minuta, sati, dana, mjeseci, godina drugima a da istovremeno čovjek se ne osjeti prikraćenim, zakinutim, osiromašenim u sebi i za sebe.

Jer pronalaziti vremena za Boga znači od njega dobivati vrijeme za sebe i za ljude, za poslove, obaveze, za planove i nadahnuća, za odmore i umore. Znači dobro moći htjeti raspoređivati svoje vrijeme da mi budemo njegovi upravitelji, a ne njegovi robovi. Pa eto zato je dobro da zajedno promislimo o potrebi dobrog korištenja vremena.Čuj:

«Vidje on silan svijet, sažali mu se nad njim te im je govorio o neodoljivoj Božjoj ljubavi. A kad je pala večer, rekoše njegovi učenici: Gospodine, otpusti taj narod, već je kasno, a nemaju ni vremena. Pružite im vi, reče on, dajte im od svog vremena! Ta ni sami nemamo vremena, odgovore oni, a ono što imamo – to malo- kako rasporediti na tolike?

Ali među njima je bio jedan, koji je imao još pet slobodnih termina, za svaki slučaj i uz to dva puta po četvrt sata. Isus, uz smiješak, uze tih pet termina i ono dva puta po četvrt sata u svoje ruke. Pogleda u nebo, zahvali, blagoslovi i davaše svojim učenicima da to dragocjeno vrijeme podijele mnoštvu. I gle: to malo doteklo je svima. Na kraju, još je preostalo punih dvanaest dana od ono malo vremena. Pripovijeda se da su se svi čudili. Vidješe, naime, kako je od nemogućeg postalo moguće. (Prema Mt 13, 13-20)»

Poštovani čitatelju, imaš li vremena da budeš sretan. Pronalaziš li vrijeme da živiš. Smijem li te pitati, a da se pritom ne uvrijediš, kada si zadnji put živio, onako od srca, punim plućima? Mi ne znamo koliko ćemo na ovoj zemlji živjeti, i zato se pitamo jeli pametno umišljati kao da ćemo na ovoj zemlji živjeti vječno. Je li mudro ne uvažiti cjelokupnost našega života, počevši od vremena življenja u majčinoj utrobi, povezavši to s vremenom života u utrobi ovozemaljske egzistencije, od kolijevke pa do groba, da bismo to povezali s onim vremenom koje se po našoj smrti i rađanju za Nebo postaje vječnost. To je naime smrt za ovaj, ali i rođenje za treći, vječni i neuništivi svijet.

U punini vremena Netko je k nama došao da nam pomogne osmisliti život, promisliti da li je ovo kako živimo dovoljno dobro ili bi se moglo i bolje i mudrije živjeti. Vidjeti da postoji Gospodar vremena, ali i nesebični darivatelj vremena. Zato blagoslovi svaku svoju sekundu, svaku minutu, svaki sat i svaki dan, svaki mjesec i svaku godinu života. Zamoli Gospodina svoga i Gospodara vremena i vječnosti, ali i autora tvoga da iz svega toga izvuče ono što bi za tebe i za one oko tebe bilo pogubno. Da ti udijeli mir svoj, blagoslov svoj, nesputanost, slobodu. Da ti udijeli da možeš uživati u vremenu, da ne moraš loše vrijeme uzimati kao dobru izliku za loše raspoloženje.

Znati da i kada je oblačno da postoji sunce koje i tada grije i svijetli jednakom snagom. Znati kada kušnje dolaze i kada se čini da je i Bog nestao, kada se čini da je ljudskost izumrla, kada se čini da je ljubav postala već prezastarjela riječ i postala neupotrebljivom, da shvatiš da ipak postoji Netko tko ti je darovavši ti vrijeme omogućio da se u tom vremenu razvijaš do unedogled, koji ti je darovao i duh i dušu i tijelo.

Tvoje tijelo i psiha uronjeni su u vrijeme, ali ako duhom uranjaš u vječnost, tada ćeš imati blagoslov osmišljenog vremena. Tako neka ti bude.



fra Miroslav Bustruc


18 lis 2013 07:02
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron