Sada je: 19 tra 2019 22:26.





Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 
 Trebam savjet 
Autor/ica Poruka
Reg. korisnik

Pridružen/a: 24 srp 2014 00:22
Postovi: 2
Spol: žensko
---------
Post Trebam savjet
Neznam kako kratko opisati svoj zivot, I sve sto se dogadalo. Zadnjih 9 god mog zivota kao da vodim borbu. Zapocelo je tako da sam lezala u krevetu, pokusavala zaspati I odjednom me prosla neka jeza, imala sam osjecaj kao da me netko gleda sa balkona. Zivim na 3. katu! Cim sam pogledala u time pravcu nisam se vise mogla pomaknuti, paralizirala sam se. Malo je reci da me samo bilo strah, htjela sam vristati ali glas nije izlazio, pocela sam moliti u sebi ,iako sam bila stalno govorila - a di je taj Bog? Ja ga nevidim! I radila sam protiv njega, tada je prestalo. Tako je sve krenilo, od paralize, osjecaja da netko prolazi kroz mene od prstiju do glave, zubi su mi zvocali a glava probijala od bolova, u paralizi sam cula glas kako izgovra moje ime I vice na mene JELI DOSTA?! JELI BILO DOSTA?! Crnu providno-gustu sjenu sam vidila kako sjedi mi na prsima, izasla sam iz tjela itd... Pala sam u depresiju, bila u losoj vezi, koja je isto lose zvrsila, cesto sam razmisljala o samoubojstvu, Ali hvala Bogu nisam imala snage. Isla sam na pretrage glave, nasli su mi zarista na mozgu, dali tablete za epilepsiju I poslali kuci, to je bio odgovor za moju -paralizu-. Malo po malo pocela sam moliti I okrenula se Bogu. Otisla sam na 3 duhovne obnove gdje slavila Trojednog Boga u pjesmi I molitvi, osjecala sam ga i spoznala da me Isus ziv i sa nama. Ipak osjecala sam kao da moja dusa I srce nisu posve slobodne. Prime 2 tjedna otisla sam na 4. duhovnu obnovu i prepustila se slavlju Tojednog Boga, zatvorila oci i otvorila srce koliko sam mogla, osjecala sam toplinu. Kao grom me pogodilo kad sam oci otvorila, Presveto I tamjan, ta se slika kao zamrznula pred ocima I nisam mogla zrak udahnit, kao da me netko uhvatio za vrat ali iznutra, prijateljica me pogledala i sa strahom pitala jesam li dobro. Nisam mogla udahnit zrak, tada sam zacula divljacki krik iz svoga grla I pala na koljena, krikovi su mi parali grlo ali ih nisam mogla zaustavit, tako glasno da sam se cula van crkve. Noktima sam parala grlo, pocela sam lupati sakom o pod crkve i viknula 2 puta -Pusti me, pusti me- Isplaka sam se I nekako uspjela dignuti sa poda, kao da nemam vise snage ni energije. Nisam mogla vjerovat sto se dogodilo. Prijateljica je rekla da kad je pocelo gusenje da me vidila kao da sam se prestrasila I moje lice se izoblicilo a oci ogromne od straha. Nastavila sam moliti I pjevati promuklo jer skoro pa nisam mogla ni govoriti. Kasnije sam na polaganju ruku pala u duhu. I dalje je nemir u meni, bjes, prisilne misli...mislila sam da ce sad kreniti bolje, ali samo tonem... ako netko mi moze dati neki savjet...BB


24 srp 2014 01:49
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron