Sada je: 19 stu 2018 19:59.





Započni novu temu Odgovori  [ 127 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 13  Sljedeća
 Vassula Rydén - Razgovori s Isusom 
Autor/ica Poruka
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Post Vassula Rydén - Razgovori s Isusom

Sponsored Links

slika

Vassula Rydén - Razgovori s Isusom



"Moja Vassula, moja je Riječ poput svjetiljke koja daje svjetlost i sja tako da me svaka duša može vidjeti, osjetiti me i uzvratiti mi. Vidiš li? Želim odagnati ovaj mrak koji se teško spustio na ovaj svijet.¦ Dajem vam svjetiljku, tako da je stavite na postolje, a ne pod postelje." (Isus, 28. kolovoza 1989.)

Vassula Rydén rođena je u Egiptu, 18. siječnja 1942. u grčko-pravoslavnoj obitelji, koja je već četiri naraštaja živjela u Egiptu. Još kao djevojčica Vassula je doživjela dva sna koja danas imaju proročko značenje: Presveta Djevica Marija pripravljala ju je za duhovno vjenčanje s Kristom. Zatim, Isus joj se ukazao pozivajući je k sebi. No, ona je sve to zaboravila. Vassula je bila izobražena žena visokog društva: talentirana slikarica, cijenjena u društvu i uspješna teniska prvakinja i manekena u glavnom gradu Bangladeša. Poput većine današnjih ljudi nije marila ni za Boga ni za duhovni život. Nije mogla ni pomisliti da će joj se jednog dana, još dok je 1985. s mužem Šveđaninom i dvojicom sinova živjela u Bangladešu, iznenada otkriti Bog. Vassulino uvođenje u duhovni život proveo je njezin anđeo čuvar Danijel. Čovjek bi se mogao zapitati zašto je Bog pozvao takvu jednu ograničenu osobu, toliko nezainteresiranu i neznalicu o crkvenim stvarima, koja nikad nije težila za Bogom, da bi primila podsjećanje na Njegovu Riječ? I sama Vassula postavila je Bogu to pitanje, a On je odgovorio: "Izabrao sam te zbog tvoje bijede. Kroz tvoju grješnost ja ću pokazati svoje milosrđe, kroz tvoju ništavost ja ću pokazati svoj autoritet i svoju moć i da sam JA KOJI JESAM, zato ostani ništa…."

Na početku ove Božje intervencije bila je potpuno zbunjena, a i bojala se da ne bude zavedena; ta nesigurnost bio je njezin najveći križ, jer nikad prije nije čula da bi se Bog očitovao ljudima našega doba. Zbog toga se bojala i pokušala odagnati ta svoja iskustva, ali namjesto da Bog svoje približavanje oslabi on ga je još pojačavao. Kako je sveta komunikacija rasla, značajno se sve mijenjalo, jer je Vassula rasla u vjeri, znanju i ljubavi Božjoj. Njezina potreba da traži uvjerljive lekcije, lagano je rasla u toj neobičnoj ulozi koja joj je omogućila potpunije očitovanje njezina Božanskog Posjetitelja.

Vassulino svjedočenje i sadržaj njezinih knjiga veoma je dubokouman, a iznad svega uzdiže i moćno ohrabruje. Lako je uočiti zašto su ove poruke izazvale toliko mnogo snažnih obraćenja. Stalna tema koja se kroz njih provlači jest Isusova ljubav iskazana zaručničkim izričajima karakteristična za misticizam ali koja se očituje kao sjaj, izljev neizmjerne ljubavi Kristove. Zapravo to što je Vassula, koja nikad nije primila nikakvih pouka iz katekizma, a kamoli teološku formaciju, kadra pisati o tako dubokim duhovnim stvarima bez ikakve pogrješke, samo je po sebi moćna potvrda autentičnosti njezinih poruka.

Od godine 1988. Vassula je bila pozvana u 60 zemalja da govori. Kamo god je pozvana, u Aziji, Americi, Australiji, Africi ili Europi, dočekivalo bi ju mnoštvo ljudi svih dobi iz svih mogućih društvenih slojeva i sredina, i to kršćana i nekršćana. Među onima koji su dolazili da čuju njezino svjedočenje nisu bili samo laici, nego njihovi duhovni vođe: svećenici, poslužitelji, redovnici, redovnice, biskupi, nadbiskupi, kardinali, apostolski nunciji, metropoliti i arhimandriti. Četiri patrijarha već imaju sve njezine knjige. Također i druge religije, kao što su izraelski Židovi, a i budistički redovnici iz Hirošime, zvali su je da svjedoči. Posjećenost na pojedinim njezinim skupovima dosegla je 150.000 ljudi, a u mnogim zemljama među njima su bili muslimani, hinduisti, budisti i Židovi.

Godine 1994. službeno ju je pozvao rumunjski metropolita Danijel da s članovima Svjetskog vijeća crkava sudjeluje u programu nazvanom Sjedinjenje i obnova, savjetovanje i kršćanska duhovnost našega vremena. Godine 1998. i 2001. Ujedinjene nacije iz New Yorka, Sekcija za mir u svijetu, specijalno za suradnju između Židova i Palestinaca, poziva Vassulu da govori i ponovi im ono što nam Gospodin kazuje u ovim porukama kako bi se postigao mir u svijetu. Godine 2001. među ostalim govornicima pozvao ju je Međunarodni centar Sv. Brigite iz Farfe (Italija) da govori o Ekumenizmu i duhovnosti. U osnovi, Božji milosrdni poziv u ovim porukama, jest poziv za sve nas na pomirenje, sjedinjenje i pokajanje.

Na više od 700 javnih skupova Vassula izgovara uvijek isto, ono što joj je dao Bog Otac. Ono što je posebno uočljivo jest kako nam se Stvoritelj, otkriva na krajnje osoban način, čovjek bi gotovo mogao reći, orisava nam svoj osobni portret. To je veoma dragocjeno za današnje vrijeme. Krist i Duh Sveti također nam se tu otkrivaju. Zanemariti ono što je kao dar Božjoj dano izabranici našega doba da bi nam svima prenijela, značilo bi propustiti moćnu, prosvjetljujuću dimenziju Isusa Krista. To bi također značilo zatvoriti Njegovu tajnu istinskim poklonicima velikih svjetskih religija, za koje smo pozvani da ih gledamo sa simpatijom i razumijevanjem. Vassula u svemu tome ne prima nikakvih autorskih prava, naknadu niti bilo kakvu korist za svoj trud.

U ovim porukama Presveta Djevica Marija pojavljuje se kao Majka. Sa svojim majčinskim savjetima ona se pridružuje savjetima svojega Sina. Sebe opisuje kao Ženu odjevenu u Sunce (Otkrivenje 12) koja će pobijediti Sotonu u ratu protiv nas i protiv nje same. U tim porukama danim Vassuli jasno je da Krist časti svoju Majku i otkriva nam njezinu moć podsjećajući svakoga od nas na tu bogatu, živu ostavštinu. Tu su poglavlja puna uzvišenog poštovanja u kojima Krist iskazuje svoju božansku ljubav prema Mariji.

Znakovi kao što su tjelesna i duhovna ozdravljanja prate Vassulino poslanje, a zabilježena su i mnoga pojedinačna nadnaravna iskustva. Mnogo puta je posvjedočeno ukazivanje Isusova Lica namjesto Vassulina. Mnogi koji dolaze na ta okupljanja duboko su dirnuti i živo svjesni Božje nevidljive ali opipljive nazočnosti.

Pažljivi čitatelj knjiga Pravi život u Bogu – koje su dobrovoljci do sada preveli na 40 jezika – potvrđuje univerzalni karakter ovih poruka. One su pisane tako jasnim i izravnim jezikom da ih razumije svatko tko ih čita, bez obzira na svoju dob. Istodobno, njihov sadržaj je tako bogat i dubok da su sjajni teolozi bili potaknuti napisati knjige o duhovnosti ovih poruka.

Bog je osobno izabrao ime ovih božanskih poruka: Pravi život u Bogu.

OČE NAŠ na aramejskom i hrvatskom

Fonetski uredila Nevenka-Nena Brkić, članica zagrebačke molitvene zajednice – on line poslušajte Vassulu

Aboon Dbashmayo Oče Naš koji jesi na nebesima

(Abun Bašmajo)

Nethcadash shmokh Sveti se Ime Tvoje

(Netkadaš šmoh)

teethe malkoothokh, Dođi Kraljevstvo Tvoje

(teteh malkutoh)

nehwe sebyonokh, Budi volja Tvoja

(nehvej sevjonoh),

aykano Dbashmayo off bar’o. Kako na nebu, tako i na zemlji

(ajkano Bašmajo of bar’o)

Hab lan lahmo dsoonconan yawmono, Kruh naš svagdanji daj nam danas.

(Hav lan lahmo cunkonun javmonu)

washbook lan howbain wahtohain I otpusti nam duge naše

(vošbuk lan havbain vahtohain)

aykano doff hnan shbakn il hayobain Kako i mi otpuštamo dužnicima našim

(ajkano dof hnan šban lahabain)

lo thaalan il nessyoono I ne uvedi nas u napast

(ulo telan l nesjuno)

elo fasson men beesho nego izbavi nas od zla

(elo fason men bišu)

metool ddeelokhee malkootho, Jer Tvoje je Kraljevstvo,

(metul dilohi malkuto)

ou haylo ou Teshbohto, i slava i moć,

(vu hajlo v Tešbohto),

loalam olmen. Amin. u vijeke vjekova.


(loalam olmin. Amin)Amen.




(tlig-hr.net)


23 ruj 2010 04:03
Profil Pošalji e-mail
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Post Re: Vassula Ryden - Razgovori s Isusom
Vassula i Kongregacija



Rim, 30. ožujka 2003.

Dragi čitatelji PRAVOG ŽIVOTA U BOGU,

Od godine 2000. imam čast biti u komunikaciji s njegovom eminencijom kardinalom Josefom Ratzingerom, prefektom Kongregacije za nauk vjere. Dana 6. srpnja 2000. podnijela sam svoj ponizni zahtjev da se moji spisi podvrgnu ispitivanju Kongregacije i da mi se dade prigoda odgovoriti na rezerviranost iskazanu u Notifikaciji izdanoj 4. listopada 1995. Njegova Uzoritost dobrohotno mi je dopustila tu mogućnost i po ocu Prosperu Grechu predano mi je pismo 4. travnja 2002. koje je sadržavalo pet pitanja na koja sam trebala odgovoriti. Moji odgovori na ta pitanja podneseni su Kongregaciji za nauk vjere 26. lipnja 2002. Kardinal Ratzinger dopustio je da se sada ta pitanja mogu tiskati zajedno s mojim odgovorima i sretna sam što s vama mogu sve to podijeliti kao izraz službenoga stajališta.

Molim Boga da tiskanje ovog dokumenta posluži u dijalogu istine i ljubavi, toliko važnomu ne samo u ekumenizmu nego i postizanju Božje milosti plodonosne za Crkvu.

Bog vas blagoslovio!

Vassula




PISMO KONGREGACIJE VASSULI


Collegio Sta Monica, Rim, 4. travnja 2002.

Via Paolo VI, 25

I-00193 Rim




Poštovana gospođo Ryden,

Dana 6. srpnja 2000. uputili ste pismo njegovoj uzoritosti kardinalu Ratzingeru, a koje se odnosi na Notifikaciju Kongregacije za nauk vjere vezanu za Vaše spise. Njegova Uzoritost kardinal primio je vaše pismo i zajedno sa svojim suradnicima odlučio dati Vam prigodu da razjasnite značenje nekih tvrdnja iznesenih u Vašim knjigama. U tom sam cilju određen da s Vama osobno kontaktiram kroz razgovore i dopisivanja, tako da Kongregacija može imati jasniju ideju točne interpretacije tih tvrdnji. Odmah želim razjasniti da Vi, s obzirom na to da niste rimokatolikinja, ne potpadate pod jurisdikciju ove Kongregacije i da Vi osobno ne potpadate pod cenzuru. No, budući da mnogi katolici slijede "Pravi život u Bogu", oni imaju pravo znati gdje se nalaze s gledišta nauka i prakse navedene u Vašim pisanjima. Mi smo također svjesni Vaših djela milosrđa, Vašega nastojanja da sve kršćane vodite k sjedinjenju pod Rimskim biskupom, Vaše velike posvećenosti Blaženoj Djevici Mariji, Vašega predstavljanja Boga kao Boga ljubavi čak i nekršćanima i Vašega protivljenja racionalizmu i pokvarenosti među kršćanima. Također, u Vašim posljednjim knjigama čini se, izostavljeni su neki nejasni izričaji koji se nalaze u vašim prijašnjim knjigama. Stoga bih Vam bio zahvalan ako mi najjasnije što je moguće možete odgovoriti na neka pitanja koja bi pomogla Kongregaciji da dobije što jasniju ideju o tome što vi radite.

1. Vi vrlo dobro znate da i za katolike i za pravoslavne postoji samo jedna Božja objava u Isusu Kristu, koja je sadržana u Svetome pismu i u predaji. U Katoličkoj su crkvi ipak prihvaćene "privatne" objave, kao što su Lurd ili Fatima, premda, strogo uzevši, one nisu stvar vjere. U tom smislu, smatrate li svoja pisanja kao objavu i kako bi je trebali prihvatiti Vaši slušatelji i čitatelji?

2. Vi pripadate Pravoslavnoj crkvi i često svećenike i biskupe te vjere potičete na priznavanje pape i mirenje s Rimskom crkvom. Zbog toga, nažalost, niste dobro došli u nekim zemljama Vaše vjeroispovijesti. Zašto preuzimate takvo poslanje? Što je Vaša ideja o Rimskom biskupu i kako vidite budućnost kršćanskoga sjedinjenja? Čitajući Vaša djela, čovjek ponekad dobije dojam da se stavljate iznad obiju Crkava a da se ne posvetite nijednoj. Primjerice, čini se da primate pričest u objema Crkvama, i Katoličkoj i Pravoslavnoj, ali u svojemu bračnom stanju Vi slijedite običajno pravo oikonomia. Kao što sam već rekao, ova opažanja ne znače osobnu cenzuru, jer mi nemamo nikakvo pravo presuđivati Vašoj savjesti, ali shvatite našu zabrinutost zbog Vaših katoličkih pristaša koji takav stav mogu tumačiti na relativistički način i doći u napast da ne poštuju disciplinu svoje Crkve.

3. U Vašim prijašnjim spisima, kao što je primijećeno u "Notifikaciji", bila je neka zbrka u terminologiji koja se odnosi na osobe Presvetoga Trojstva. Uvjereni smo da se slažete s naučavanjem svoje Crkve. Mislite li da biste nam mogli pomoći u razjašnjavanju tih izričaja? Kad je riječ o stvarima vjere, ne bi li bilo dobro slijediti službenu terminologiju standardnog katekizma kako bi se izbjegla zbrka u glavama čitatelja "Pravog života u Bogu"?

4. Postoje također određene poteškoće u pogledu protologije i eshatologije. U kojem smislu duša ima "viđenje Boga" prije nego je ušla u tijelo? I kako Vi vidite mjesto Nove Pedesetnice u okviru povijesti spasenja s obzirom na paruziju i uskrsnuće mrtvih?

5. Što je pravi identitet pokreta "Pravog života u Bogu" i što on traži od svojih pristaša? Kakva je njegova struktura?

Draga gospođo Ryden, žao nam je što Vas uznemirujemo ovim pitanjima i budite sigurni da cijenimo vaša dobra djela i nakane. No, kao odgovor na Vaše pismo upućeno kardinalu Ratzingeru, smatramo da je naša dužnost razjasniti neke nejasnoće u Vašim spisima, koje su Vam mogle promaknuti. Mi to dugujemo Vašim katoličkim čitateljima koji bi se mogli sukobiti sa svojom savjesti zbog slijeđenja Vaših pisanja. Molimo Vas, uzmite si vremena za odgovor, a bilo bi bolje kad bismo se Vi i ja mogli sastati i obaviti nekoliko neformalnih razgovora prije nego što išta napišete. Molite se da Vas Duh Sveti prosvijetli, a posavjetujte se s duhovnim vođom ili teologom kojemu možete vjerovati. Također smo uvjereni da će Vam naša pitanja pomoći da shvatite dublji smisao svojih pisanja kako bi postala prihvatljivija i katolicima i pravoslavcima. Ja osobno bit ću Vam na raspolaganju da razjasnimo njihovo značenje.

Njegova Uzoritost pozdravlja Vas i nada se da ćete pružiti zadovoljavajući odgovor kako bi se olakšala njegova zadaća u udovoljavaju molbi navedenoj u Vašemu pismu.

Pozdravljam Vas u Kristu,

o. Prosper Grech, OSA

savjetnik Kongregacije



Velečasni o. Prospero Grech

Collegio Sta Monica,

Via Paolo VI. 25

I-00193 Rim


Sponsored links



23 ruj 2010 04:19
Profil Pošalji e-mail
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Post Re: Vassula Ryden - Razgovori s Isusom
VASSULIN ODGOVOR KONGREGACIJI


Predmet: Odgovor Vassule Rydén na pismo o. Prospera Grecha pisano uime Njegove Uzoritosti
kardinala Josepha Ratzingera iz Kongregacije za nauk vjere, od 4. travnja 2002.



Poštovani oče Prospero Grech,

Najprije želim zahvaliti na pruženoj mi mogućnosti da odgovorim na pitanja koja imate u vezi s mojim pisanjima i mojom aktivnošću, iznesenima u Vašem cijenjenom pismu od 4. travnja 2002. i onim neprestance ponavljanim kritičkim točkama sadržanim u "Notifikaciji" iz godine 1995.

Svjesna sam zadaće i odgovornosti Vaše ugledne Svete Kongregacije u "ispitivanju duhova" (1 Iv 4, 1). Ja sam tijekom ovih godina shvatila složenost ove zadaće u pronicanju te koliko je ona delikatna, jer sam i sama na svojemu putu susrela mnoge ljude koji su mi prilazili tvrdeći kako i oni imaju božanska iskustva, koja su htjeli pomiješati s mojim. Zbog razboritosti i zbog odgovornosti odlučila sam ne osvrtati se ni na jedno od njih. Zato cijenim Vaš rad u zaštiti vjere od bilo kakve štete i u očuvanju čistoće vjere od neautentičnih iskustava, a jednako tako u zaštiti pravih karizmi koje bi mogle koristiti Crkvi.

Također sam Vam zahvalna na danoj mi mogućnost da razjasnim i osvijetlim neke izričaje koji mogu izgledati nejasni kao da su pisani u izmišljenom i poetičkom ili simboličnom stilu. Isto tako svjesna sam da govoriti katoličkim kršćanima premda sam grčka pravoslavka, jest neobično, ali prije nego da se na to gleda kao na nered, ponizno želim da to bude moj mali doprinos ozdravljenju razilaženja između kršćanske braće. I zato ću najbolje što mogu odgovoriti na pitanja koja ste mi izvoljeli dati u potpunoj iskrenosti i razumljivosti, jednako uvjerena u vašu velikodušnost, dobru volju i razumijevanje mojih ograničenosti u iznošenju potpunog prikaza sadržaja dvanaest knjiga naslovljenih "Pravi život u Bogu".

Pitanje 1: Odnos između "Pravog života u Bogu" i Objave.

"Vi vrlo dobro znate da i za katolike i za pravoslavne postoji samo jedna Božja objava u Isusu Kristu, koja je sadržana u Svetome pismu i u Predaji. U Katoličkoj su crkvi ipak prihvaćene "privatne" objave, kao što su Lurd ili Fatima, premda, strogo uzevši, one nisu stvar vjere. U tom smislu, smatrate li svoja pisanja kao objavu i kako bi je trebali prihvatiti Vaši slušatelji i čitatelji?"

Ja nikad nisam imala pouke iz katekizma, a kamoli iz teologije, niti sam znala išta o teološkim nijansama kao što je gore spomenuto na početku mojega poziva i mojega obraćenja. O tim sam razlikama poučavana postupno kako je teklo nježno vođenje Duha Svetoga. Na samom početku mojega poziva bila sam veoma zbunjena, i u početku, za vrijeme očitovanja mojega anđela čuvara, evo što sam rekla: "Ali ja ne razumijem! Mi već imamo Bibliju, pa zašto su nam potrebne poruke?" Moj je anđeo odgovorio: "Znači, Ti smatraš da je sve dano u Bibliji?" Odgovorila sam: "Da. Zato ne vidim razlog svemu ovome. Mislim, ništa nije novo". Onda je anđeo rekao: "Bog želi da ove poruke budu dane." Rekla sam: "Postoji li poseban razlog zašto meni?" Anđeo je odgovorio: "Ne. Bog vas sve ljubi. Ove su poruke samo podsjetnik da vas podsjeti kako su vaši temelji počeli". (7. kolovoza 1986.)

Jedan mi je protestantski službenik rekao da nema nikakva razloga zašto bi nam Bog sada želio govoriti kad imamo Bibliju. Zbunjena, rekla sam Isusu Kristu: "Gospodine, ima službenika koji odbijaju čuti ili vjerovati da se Ti možeš očitovati ovako, po meni. Oni kažu da si nam Ti, Isuse, svima dao istinu i da im nije potrebno ništa drugo osim Biblije, drugim riječima, da je cijelo ovo djelo pogrješno".


Evo odgovora Isusa Krista:

"Rekao sam vam svima da će vas Odvjetnik, Duh Sveti, kojega će Otac poslati u moje Ime, učiti svemu i podsjetiti vas na sve ono što sam vam rekao. Ne dajem vam nikakav novi nauk. Samo vas podsjećam na Istinu i dovodim one zalutale natrag, k potpunoj Istini. Ja, Gospodin, dobro ću vas prodrmati podsjećanjem. I moj Duh Sveti, Odvjetnik, uvijek će biti među vama kao Podsjetnik na moju Riječ. Zato se ne iznenađujte kad vam moj Duh Sveti govori. Ovi su vam podsjetnici dani mojom milošću, da vas isprave i podsjete na moje putove." (20. prosinca 1988.)

Jedanaest godina poslije Gospodin je tražio da zapišem ovo:

"Sve te poruke dolaze s visine i ja sam ih nadahnuo. One mogu korisno poslužiti za pouku i za poricanje zabluda. One mogu koristiti za vođenje Crkve u jedinstvo i za vođenje ljudi u život te ih poučiti kako da budu sveti. One su vam dane radi boljeg objašnjenja Objave koja vam je dana. One su neiscrpni izvor začuđujuće milosti za sve vas, da vas obnovi." (30. srpnja 1999.).

Ja vjerujem da postoji samo jedna Objava i nikad nisam rekla suprotno niti se to nalazi u ovim pisanjima. Ne očekujem da bi čitatelji "Pravog života u Bogu" poruke smatrali većima od Svetog pisma i sigurna sam da ništa u porukama "Pravi život u Bogu" ne može navesti one koji me slušaju ili čitaju da misle na drugi način. Zapravo u svojim svjedočenjima cijelo vrijeme citiram mnoga poglavlja iz Svetog pisma, kadšto čak više nego same poruke. U sklopu poruka jasno je i neprestano inzistiranje na usredotočenje na Bibliju i življenje njezine istine. Pisanja su aktualizacija i podsjetnik na jednu jedinu Objavu u Kristu sadržanu u Svetom pismu i predaji, predanu kroz Crkvu, ova su pisanja samo apel na tu Objavu. Zapravo, ta pisanja nikad nisu navela čitatelje da ih stave iznad Svetog pisma, nego svjedočenja pokazuju da su im pomogla da bolje razumiju Riječ Božju. Da, mi znamo da nas Bog može podsjetiti na svoju svetu Riječ kad vidi da je to nužno za dobro Crkve. Milosti takve vrste, jer to jest milost, osvjetljava ili čini da se očituje istina već poznata, dajući joj bolje shvaćanje.

Čovjek bi se zato mogao upitati zašto Bog poziva nekoga toliko ograničenog i nevrijednog, potpuno nezainteresiranog i neznalicu u stvarima Crkve, koji nikad nije težio za Bogom, da primi "podsjetnika njegove Riječi"? Zar nisu svećenici i teolozi pozvani to činiti? Da, vjerujem da jesu, i ja ni na koji način nisam kanila natjecati se sa svećenicima i teolozima koje je Bog pozvao da vrše svoju dužnost; a ipak, ja vjerujem da me je Bog iznenada pozvao svojim izravnim djelovanjem sa svoje strane.

Nedavno sam saznala kako je Drugi vatikanski sabor istaknuo važnost da laici pridonose širenju Radosne vijesti preko raznih darova kojima ih je Bog obdario po svojoj Crkvi. U Lumen Gentium Koncil jasno tvrdi da laici sudjeluju u proročkoj službi Kristovoj i da Krist "ispunjava to poslanje ne samo po svećenicima nego i po laicima. Stoga je i jedne i druge učinio svjedocima te ih poučava osjećajem vjere (sensus fidei) i milošću Riječi" (LG 35). Zato, svaki laik ima udio u toj službi Evanđelja prema karizmi koju je Bog dao njemu ili njoj i preko tih darova on ili ona postaju svjedok i živi instrument poslanja same Crkve, a "prema mjeri Kristova obdarivanja."


23 ruj 2010 04:43
Profil Pošalji e-mail
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Post Re: Vassula Ryden - Razgovori s Isusom
U većini klasičnih djela temeljne katoličke teologije postoji razlika između Objave kao koncepta refleksije (Objava s velikim O) i objave kao koncepta iskustva (objava s malim o, često u množini, tj. kao objave). Kad o svojemu poniznom iskustvu govorim kao o "objavi", govorim o objavi s malim o, s iskustvene točke gledišta.

Ne govorim o svojemu iskustvu kao o objavi s doktrinalne točke gledišta i ni na koji način ne želim ga usporediti s Objavom. Kao ni druge "privatne objave" ili "proročke objave" tako ni moje djelo ništa ne dodaje pokladu vjere. Naprotiv, Božji poziv upućen meni ima za cilj upozoriti na puninu istine poklada vjere, da u većoj punini uđe u život i živi od te istine.

Konstitucija Drugog vatikanskog sabora Dei Verbum jasno kazuje da je Javna objava potpuna i savršena i "ne treba više očekivati nikakvu novu javnu objavu prije slavne pojave našega Gospodina Isusa Krista" (Dei Verbum, 4). S druge strane, Dei Verbum točno kaže da narod Božji mora stalno produbljivati shvaćanje te istine:

Ta predaja koja potječe od apostola, uz prisutnost Duha Svetoga, u Crkvi napreduje: raste, naime zapažanje i predanih stvari i riječi i razmatranjem i proučavanjem onih koji vjeruju i o tome u svojemu srcu razmišljaju (Lk 2,19 i 51) i nutarnjim uvidom duhovnih stvari koje doživljavaju i navješćivanjem onih koji su nasljedstvom biskupstva primili siguran dar istine. Crkva, naime, tijekom stoljeća neprekidno teži punini božanske istine dok se na njoj samoj ne ispune Božje riječi (Dei Verbum, 8).

Njegova eminencija, kardinal Jozef Ratzinger, veoma je eksplicitno izrazio odnos između kršćanskog proroštva i Objave da ta teza kako će proroštvo prestati ispunjenjem Objave u Kristu krije nerazumijevanje. Njegovo stajalište bilo je izrečeno u jednom intervjuu o kršćanskom proroštvu, a zatim u komentaru pri objavljivanju Treće fatimske tajne. Dopuštam si citirati izravno iz njegova intervjua:

"Objava u biti jest Bog koji nam se daje, koji izgrađuje povijest s nama i koji nas ponovno sjedinjuje okupljajući nas zajedno. To je razotkrivanje susreta koji ima i svojstvenu komunikacijsku dimenziju i spoznajnu strukturu. To također nosi dublji smisao za spoznavanje istine Objave. Shvaćena na ispravan način, Objava je postigla svoj cilj s Kristom jer – lijepo rečeno riječima sv. Ivana od Križa – kad Bog osobno govori, nema se što više dodati. Ništa se više ne bi moglo reći o Logosu. On je među nama na cjelovit način i Bog nema ništa veće da nam dâ, da nam kaže, osim sebe samoga. Ali ta sama cjelovitost Božjega davanja samoga sebe – to da je On, Logos, nazočan u tijelu – također znači da moramo nastaviti prodirati u taj misterij. To nas vraća natrag na ustrojstvo nade. Kristov dolazak početak je jednog uvijek dubljeg znanja i postupnog otkrivanja onoga što nam je u Logosu dano. Tako je inauguriran novi način vođenja čovjeka u cijelu istinu, što stoji u Ivanovu Evanđelju kad Isus kaže da će Duh Sveti sići. Ja vjerujem da je pneumatološka kristologija o Isusovu oproštajnom govoru vrlo važna za danu nam temu kad Krist objašnjava da je njegov dolazak u tijelu bio samo prvi korak. Stvarni dolazak bit će kad Krist više ne bude vezan za mjesto ili tijelo prostorno ograničen nego kad bude došao svima nama u Duhu kao Uskrsli Krist, tako da, ulazeći u istinu, može zadobiti i veću veličinu. Meni se čini jasnim da – smatrajući da je vrijeme Crkve, to jest da je vrijeme kad nam Krist dolazi u Duhu određeno tom istom pneumatološkom kristologijom – proročkim elementom kao elementom nade i apela, ne može prirodno nedostajati ili da postupno nestane." (30 Giorni, Siječanj 1999.)

Na isti način ni ja nikako ne tvrdim da status ili autoritet mojih pisanja dolazi uz Sveto pismo. Biblija je nadahnuta na nepogrješiv način. Ponizno vjerujem da me je Gospodin potaknuo na put s Njime izravnim djelovanjem u mojoj duši pomažući mi kad sam pozvana da pišem, ali to nije nadahnuće u istom smislu kao što je to Sveto pismo i rezultat nije siguran, ali to ne znači ni da bi u mojemu pisanju moralo biti doktrinalnih pogrešaka, za koje sam sigurna da ih nema.

U knjizi oca Marie-Eugene Ja sam kći Crkve, on nas podsjeća kako se Bog može prilagoditi duši:

"Božje izravno djelovanje, namijenjeno ljudskom biću koje će upotrijebiti, čudesno je prilagođeno psihološkom životu te duše. Ta prilagodba Boga mora se naglasiti kao važna karakteristika Njegove intervencije. Bog, koji pristaje govoriti jezikom ljudskog znakovlja da bi nam dao svoju svjetlost, spušta se do točke prilagođavanja sebe našemu temperamentu i našim posebnim potrebama u izboru tih znakova, kako bi nas što više dosegao. Za vjeru koja je očuvala svoju čistoću i jednostavnost, On će govoriti jezikom vanjskih sjajnih znakova koji će učiniti da vjera treperi. Za vjeru koju je racionalizam učinio oholom i kritičkom, On će imati više intelektualan jezik."

Kardinal Ratzinger je rekao da, "bi se moglo uzdići do riječi i zamisliti nutarnji kontakt s Bogom, čak i u slučaju autentičnog misticizma, uvijek ovisi o mogućnostima čovjekove duše i njezinih ograničenosti". Tako ja imam iskustvo Riječi Božje bez napora, drugim riječima, a da me ništa ne prisiljava, jednostavno samo tako dođe. Ja primam tu komunikaciju (nutarnje riječi) u dva oblika. Molim Vas primite na znanje da nikako ne želim reći kako savršeno dobro znam kako izreći taj fenomen i kako Bog može činiti takve stvari, ali objašnjenje koje slijedi, najbolje je što mogu dati:

1. Kroz intervenciju nutarnjih riječi, lokucio. Riječi su koje razumijem stvarne, mnogo jasnije nego kad ih čujem svojim ušima. Jedna jedina riječ može sadržavati mnogo značenja tako da se razumijevanje samo po sebi ne bi moglo brzo pretočiti u ljudski govor. Svaka božanska riječ ili uputa koja mi se daje kao pouka, nije na način školskog poučavanja, možda zbog ograničenosti vremena ne bi moglo sve biti objašnjeno odjednom ili bi se zbog ljudske slabosti moglo zaboraviti, ili čak ne shvatiti u potpunosti. Ali božanska pouka ili riječ koja mi se daje, daje se u takvom vremenskom trenutku i urezuje se u pamet na takav način da bi je bilo teško zaboraviti. Svjetlost koju prospe toliko je golema, baš poput sjajne svjetlosti koja sja nadaleko i široko, dajući vam bogatstvo znanja istoga trenutka mnogo veće nego sama riječ po sebi. Dana je riječ poput široke rijeke koja se račva u rječice koje vas vode svuda i na različita mjesta, ali uvijek dolazi iz iste rijeke. Svako normalno poučavanje u školi zahtijevalo bi od mene mjesece učenja. Kad iskusim riječi tako snažno, ja sam jednako svjesna da će pisani oblik i način na koji ću izreći te riječi ovisiti o mojim ograničenim sposobnostima jezika i izražavanja.

2. Drugi način na koji primam Božju riječ jest kroz prosvijetljenost shvaćanja u svojemu intelektu bez ikakva izgovaranja govora. To je kao da Bog prenosi svoju misao u mene. Ja odmah znam što Bog hoće ili što želi reći. Tada moram zapisati "neizrečenu poruku" najbolje što mogu, birajući svoje vlastite riječi.

Poslije mi je ovdje u Rimu rečeno da je sveta Brigita Švedska imala sličan način zapisivanja poruka.

Zašto je Gospodin izabrao taj posebni način zapisivanja poruka kad On čak drži moju ruku? Zaista ne znam! Kad sam ga pitala zašto je to tako, Gospodin mi je samo rekao: "Zato što mi se tako sviđa". Tako da ja ne znam kako se to događa. Željela bih napomenuti da su teolozi, koji su također eksperti u grafologiji i koji su ispitivali ova pisanja, ovakvo pisanje nazvali "hijeratskim" opisujući mnoge različitosti između načina kako ja pišem i takozvanog automatskog pisanja. Poslije sam saznala da su poznati mistici, kao Tereza Avilska, iskusili uzetost tijela ili kadšto samo dijelova tijela. Vjerujem da je to blaži oblik uzetosti moje ruke i pouzdanja da Gospodin ima svoje razloge za to.


23 ruj 2010 04:54
Profil Pošalji e-mail
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Post Re: Vassula Ryden - Razgovori s Isusom
Pitanje 2: Moj odnos pravoslavne kršćanke s Rimokatoličkom crkvom.

"Vi pripadate Pravoslavnoj crkvi i često svećenike i biskupe te vjere potičete na priznavanje pape i mirenje s Rimskom crkvom. Zbog toga, nažalost, niste dobro došli u nekim zemljama Vaše vjeroispovijesti. Zašto preuzimate takvo poslanje? Što je Vaša ideja o Rimskom biskupu i kako vidite budućnost kršćanskoga sjedinjenja? Čitajući Vaša djela, čovjek ponekad dobije dojam da se stavljate iznad obiju Crkava a da se ne posvetite nijednoj. Primjerice, čini se da primate pričest u objema Crkvama, i Katoličkoj i Pravoslavnoj, ali u svojemu bračnom stanju Vi slijedite običajno pravo oikonomia. Kao što sam već rekao, ova opažanja ne znače osobnu cenzuru, jer mi nemamo nikakvo pravo presuđivati vašu savjest, ali shvatite našu zabrinutost zbog Vaših katoličkih pristaša koji takav stav mogu tumačiti na relativistički način i doći u napast da ne poštuju disciplinu svoje Crkve."


Motivi poduzimanja ovoga djela sjedinjenja

Ne vjerujem da bih ikad imala hrabrosti ili gorljivosti suočiti se s pravoslavnima da ih vodim k razumijevanju, k pomirenju koje naš Gospodin želi od njih, da nisam iskusila prisutnost našega Gospodina, niti bih izdržala protivštine, kritike i progone koje su oni poduzimali protiv mene. Na početku Božje intervencije bila sam potpuno zbunjena i bojala se da sam zavedena; ta je nesigurnost zaista bila najveći križ, jer nikad nisam čula u svojemu životu da se Bog zaista može iskazati ljudima u naša vremena, a nisam imala koga pitati o tome. Zbog toga sam ga pokušavala otjerati, ali me to iskustvo nije ostavljalo, a poslije, polako, s vremenom, postala sam sigurna i uvjerena da je sve to bilo samo Božje djelo, jer sam počela gledati Božju ruku u tome. Zato sam se prestala bojati suočiti s protivljenjem i kritikom i imala sam potpuno pouzdanje u našega Gospodina, znajući da će tamo gdje ja manjkam On uvijek dodati, unatoč mojoj nedostatnosti, i da će Njegova djela uvijek slavno završiti.

Približavati se pravoslavnim svećenicima, redovnicima i biskupima da priznaju papu i da se iskreno pomire s Rimskom crkvom nije nimalo lak zadatak, kao što Gospodin kaže u jednoj poruci; to je kao pokušavati plivati protiv jake struje. Ali nakon što sam vidjela kako naš Gospodin trpi zbog naše podijeljenosti, nisam mogla odbiti Gospodinov zahtjev kad je tražio da nosim taj križ; tako sam prihvatila to poslanje, ipak ne bez prolaženja (a i još uvijek prolazim) kroz mnoge vatre.

Pitali ste: "Zašto ste poduzeli to poslanje?" Moj je odgovor: zato što me Bog pozvao, ja sam povjerovala i odgovorila; zbog toga ja želim vršiti volju Božju. Jedna od prvih Kristovih riječi bila je: "Koja je kuća važnija, tvoja kuća ili moja Kuća?" Odgovorila sam: "Tvoja Kuća, Gospodine!" On je rekao: "Oživi moju Kuću, uljepšaj moju Kuću i ujedini je".

Neki grčkopravoslavni svećenici potpuno su me odbili, prvo, zato što mi ne vjeruju, drugo, zato što sam žena i, treće, zato što sam žena ne bih smjela govoriti. Neki su redovnici sumnjičavi prema meni govoreći da sam vjerojatno "trojanski konj" kojega je poslao i platio Papa, ili da sam čak unijatkinja. Mnogi ne žele čuti za pomirenje ili ekumenizam. Oni smatraju herezom ako se molim s rimokatolicima. To je ono što oni vide kao stajanje iznad obiju Crkava a da nisam posvećena nijednoj. Ja sam potpuno i u cijelosti posvećena svojoj Crkvi, ali nije hereza ni grijeh ako živim ekumenski i molim s ostalim kršćanima da bih promicala sjedinjenje. Premda je ključ jedinstva, prema našemu Gospodinu u ovim pisanjima, poniznost i ljubav. Mnogi ljudi od ovih crkava još uvijek nemaju taj ključ. Mnogi grčkopravoslavni laici, kao i običan svećenik iza ugla, sve do redovnika u dalekom samostanu, Rimokatoličku bi crkvu do dana današnjega nazivali heretičkom i opasnom: oni su naučeni tako vjerovati od svojega rođenja, a to je pogrješno. A ipak ja vjerujem da se i oni u svojoj krutosti mogu promijeniti kroz metanoju i s pomoću sile Duha Svetoga koji bi ih natjerao da se sagnu, a i po molitvama vjernih. Na našim skupovima mi molimo Boga za tu promjenu srca.

No, nije u pitanju samo njihovo sagibanje. Svatko se mora sagnuti u poniznosti i ljubavi. Ljudi svake Crkve trebaju voljko umrijeti svojemu ja i svojoj krutosti, pa će onda kroz taj čin poniznosti i poslušnosti prema Istini Kristova nazočnost zasjati u njima. Vjerujem da će tim činom poniznosti prošle i sadašnje pogrješke Crkava biti oprane i ostvarit će se jedinstvo. Nikad ne gubim nadu u približavanju pravoslavnima i zato im se uvijek vraćam da bih im svjedočila. Moje ih svjedočenje podsjeća na Gospodinove riječi: "Da svi budu jedno, kao što si Ti, Oče, u meni, i ja u Tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me Ti poslao! " (Iv 17, 21). Tako je, unatoč zaprekama, formirano nekoliko ekumenskih molitvenih zajednica u Ateni i na Rodosu, u koje su uključeni pravoslavni svećenici. Sve su te molitvene zajednice počele moleći krunicu, a potom druge molitve. No, nije odbijanje jedino što primam od pravoslavne hijerarhije, zbog već spomenutih razloga, nego me je Gospodin opskrbio i dobrim brojem grčkopravoslavnih svećenika prijatelja.


23 ruj 2010 05:01
Profil Pošalji e-mail
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Post Re: Vassula Ryden - Razgovori s Isusom
Rimski biskup

Gospodin mi je dao nutarnje viđenje triju željeznih šipaka koje simboliziraju tri glavna kršćanska tijela, katolike, pravoslavne i protestante, pozivajući njihove glavare da se susretnu savijanjem, da bi se tako mogli susresti, jer, da bi se susreli, moraju se saviti. To poglavlje govori o stavu koji je nuždan da bi došlo do sjedinjenja za kojim Gospodin čezne još od svoje molitve upućene Ocu - "da svi budu jedno". Oni se ne zavaravaju govoreći o jedinstvu na ontološkoj razini, upozoravajući na to da ne bi trebalo biti razlika do kojega su stupnja razne kršćanske skupine sačuvale istinu što ju je Krist povjerio svojoj Crkvi. I nije istina da tvrdim da se taj poziv na poniznost među kršćanskom braćom treba primijeniti za pankršćanski pristup jedinstvu i da bi to jedinstvo napredovalo preko trgovanja istinom (kao trgovci, prodajući i kupujući), idući k niveliranju i relativizmu istine. Baš suprotno, ja sam često govorila o nužnosti da se ostane vjeran istini, a više od onoga što ja govorim, ove poruke nisu ništa drugo nego poziv na život u istini Evanđelja, u jedinoj Objavi Kristovoj, kao što je već navedeno. Ova pisanja sadrže mnoge opomene protiv suprotnoga držanja, sve do ocrtavanja "krivog ekumenizma" poput "trojanskog konja" – uvođenja beživotne Kristove slike:

"Pojava premazana određenim bojama, pojava čijom vas ovi trgovci pokušavaju učiniti štovateljima i sljedbenicima, nisam ja – to je izum iskvarene ljudske spretnosti da obezvrijedi smisao moje Svetosti i mojega Božanstva. To je krivi ekumenizam, pogrđivanje svega što je sveto. Trpim zbog grijeha ovih trgovaca" (22. listopada 1990.).

Mnoge poruke o sjedinjenju spajaju ova dva vitalna aspekta ekumenizma: Duhovno stajalište koje uključuje poniznost i ljubav prema drugim kršćanima zajedno s beskompromisnim traganjem za Kristovom istinom. Evo primjera u poglavlju u kojemu Djevica Marija govori o građi jedinstva:

"Kraljevstvo Božje nisu samo puste riječi na usnama. Kraljevstvo je Božje ljubav, mir, jedinstvo i vjera u srcu. To je Božja crkva sjedinjena u jedno unutar vašega srca. Ključevi su jedinstva: Ljubav i poniznost. Isus vas nikad nije nagovarao da se razdijelite između sebe. Ova razdvojenost u njegovoj Crkvi nije bila njegova želja." (23. rujna 1991.).

Dolje niže, u istom poglavlju, Isus govori o istini: "Uvijek brani istinu, do smrti! S vremena na vrijeme bit ćeš povrijeđena, ali ću to dopustiti samo koliko je nužno da bih održao tvoju dušu čistom i poučljivom" (ponavljano 5. lipnja 1992., 25. rujna 1997., 22. lipnja 1998. itd.).

Imala sam nekoliko sastanaka s katoličkim svećenicima u Americi, Nizozemskoj i u Švicarskoj, osobito s onima koji su veoma liberalni i veoma protiv Pape. Ja sam morala braniti Petrovu Stolicu i objašnjavati im najbolje što sam mogla kroz moćne poruke koje nam je dao Krist, pokazujući kako su im zbrkane misli. Na kraju su mi mnogi od tih rekli kako su zahvalni za ta razjašnjenja. Bila su pak dvojica ili trojica koji se nisu slagali govoreći mi da sam ja više katolikinja nego su oni katolici… Premda ima mnogo odsjeka o sjedinjenju koji se odnose na sjedinjenje između Crkava, ima i dobar broj onih koje su posebno pisane za velik broj katoličkih svećenika koji se bune protiv Pape, da se vrate k vjernosti Papi. Evo jednog primjera:

"Ja, Bog, ne želim nikakvih podvajanja u svojoj Crkvi. Vi ćete se za moju ljubav sjediniti i pod mojim Imenom ljubiti me, slijediti me i svjedočiti za mene. Ljubit ćete jedan drugoga kao što ja vas ljubim. Vi ćete se sjediniti i postati jedno stado pod jednim Pastirom. Ja sam, kao što svi znate, odabrao Petra, dajući mu tu vlast. Ja sam mu, kao što svi također znate, dao ključeve Kraljevstva nebeskoga. Ja sam tražio od Petra da hrani moje jaganjce i ovce, da ih čuva. Tu sam vlast ja dao. Ja nisam htio da vi promijenite moju želju" (19. ožujka 1988.).

Druga poruka koja govori o budućem sjedinjenju još je jasnija:

"A onda ću Petru u ruku staviti željezno žezlo, kojim će voditi moje ovce. Onima koji ne znaju i još uvijek se pitaju "Zašto moramo imati vođu", kažem ovo: Jeste li ikada vidjeli ili znate za neko stado ovaca bez pastira? Ja sam vaš nebeski Pastir. I ja sam izabrao Petra da čuva moje jaganjce dok se ne vratim. Na njega sam stavio odgovornost. Zato, čemu sve te rasprave, čemu svi ti jalovi razlozi? I svima onima koji još ne poznaju mojih riječi kažem: Čitajte ih u Svetome pismu! One se nalaze u Ivanovu svjedočanstvu, Ivana mojega učenika. Sjedinit ću svoju Crkvu i obgrlit ću vas svojim rukama u jedno stado. Ovako kako je danas, raspršeni ste, stvarajući previše zajednica, odvojenih sljedba. Moje ste Tijelo raskomadali, a TAKO NE MOŽE BITI! Ja ću vas sve sjediniti." (16. svibnja 1988.)


23 ruj 2010 05:09
Profil Pošalji e-mail
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Post Re: Vassula Ryden - Razgovori s Isusom
Druge poruke govore o Papi kao o Kristovu vikaru, vikaru Crkve. Evo primjera:

"Molite za cijelu Crkvu. Budite tamjan moje Crkve. A time mislim da molite za sve one koji objavljuju moju Riječ. Od vikara koji me predstavlja do apostola i proroka vaših vremena. Od svećeničkih i redovničkih duša do laika. Tako da budu spremni shvatiti kako ste svi vi, koje sam spomenuo, dio jednoga Tijela, Mojega Tijela." (10.1.1990. O istoj temi u porukama: 1.6.1989., 2.3.1990., 10.10.1990., 18.3.1991., 20.4.1993., 20.12.1993., 15.4.1996., 22.10.1996., 20.12.1996.)

Ova pisanja ne govore o tome kakva će biti Petrova uloga u odnosu prema raznim patrijarhalnim sjedištima i zato o tome ne mogu govoriti. Ali uvjerena sam da sam Papa u enciklici "Ut unum sint" otvara raspravu te vrste:

Značajno je i ohrabrujuće da je pitanje primata Rimskog biskupa postalo predmet trenutačnoga ili predstojećega studija. Također je značajno i ohrabrujuće da je ovo pitanje prisutno kao bitna tema ne samo u teološkom dijalogu koji Katolička crkva vodi s drugim Crkvama i crkvenim zajednicama nego općenito u cjelini ekumenskog pokreta. Nedavno su sudionici pete svjetske skupštine Komisije "Vjera i ustroj" Svjetskog vijeća crkava, održane u Santiago de Compostelu, preporučili da ista Komisija "pokrene novi studij pitanja opće službe jedinstva kršćana". Nakon stoljeća oštre polemike, druge Crkve i crkvene zajednice sve više istražuju novim pogledom ovu službu jedinstva.

Istom se enciklikom potvrđuje nužnost ponovnog sjedinjenja Istoka i Zapada, dopuštajući različitosti tih dviju zajednica u potpunom zajedništvu:

"S obzirom na sve to, Katolička crkva ne želi ništa drugo nego puno zajedništvo između Istoka i Zapada. Nadahnuće za to nalazi u iskustvu prvog tisućljeća. U tom razdoblju zaista razvoj različitih iskustava crkvenog života nije priječio kršćane da u uzajamnim odnosima nastave potvrđivati sigurnost da su kod kuće u bilo kojoj crkvi, jer se u svima njima uzdizala hvala istomu Ocu po Kristu u Duhu Svetome, u čudesnoj raznolikosti jezika i napjeva; svi se okupljaju u slavljenju Euharistije, srcu i uzoru jedinstva, ne samo glede duhovnosti i moralnog života nego i same strukture Crkve, u raznolikosti službenika i služenja pod vodstvom biskupa, nasljednika apostolâ. Prvi koncili rječito su svjedočanstvo ovoga trajnog zajedništva u različitosti".

Premda ova pisanja ne govore o strukturnim pitanjima koja se odnose na Istok i Zapad, ima mnogo pozivanja na važnost Istočne crkve. Otuda, nepokolebljivo isticanje važnosti uloge Petra, u kasnijim porukama spojeno je s pronicavom mišlju da bi duhovna obnova mogla veoma dobro biti inspirirana Istočnom crkvom. Tako postaje još očitije zašto je Tijelu Kristovu potrebno da diše s oba svoja plućna krila – to jest nazočnost zapadne i istočne Crkve:

"Kućo sa Zapada, ti si shvatila, po svjetlu mojega Duha, da su tijelu potrebna dva plućna krila da slobodno diše. I da je moje Tijelo nesavršeno s jednim krilom. Moli se da vas moj oživljavajući Duh spoji! Ali što ja moram pretrpjeti prije toga!" (27. studenoga 1996.).

I druga slična poruka:

"Moli se da se kuće s Istoka i Zapada spoje u jedno. Kao dvije ruke spojene u molitvi, par ruku, sličnih. I kad su u ljepoti spojenosti u molitvi usmjerene prema Nebu. Neka te dvije ruke, koje pripadaju istom tijelu, rade zajedno i dijele svoje sposobnosti i izvore jedna s drugom… Neka me te dvije ruke zajedno dižu…" (15. lipnja 1995.).

Druga poruka govori o ulozi Istoka u ponovnom dovođenju dviju kuća u zajedništvo, ujedinjujući Tijelo Kristovo:

"Slušaj i piši: Slava će zasjati s Istočne obale! Zato ja kažem Kući na Zapadu: Okrenite svoj pogled k Istoku! Ne plačite gorko nad raskolom i pustošenjem vaše Kuće! Ne paničite! Jer sutra ćete zajedno jesti i piti s mojim izdankom s Istočne obale! Moj će vas Duh spojiti u jedno! Niste li čuli da će Istok i Zapad biti jedno kraljevstvo? Niste li čuli da ću ja urediti isti nadnevak?

Ispružit ću ruku i urezati na palici ove riječi: Zapadna obala, Petrova Kuća i svi koji su mu odani. A onda ću, na drugoj palici urezati: Istočna obala, Pavlova Kuća, zajedno sa svima onima koji su mu odani. I kad članovi tih dviju Kuća kažu: "Gospodine, reci nam što Ti sada misliš?", ja ću im reći: "Uzet ću ovu palicu na kojoj sam urezao Pavlovo ime, zajedno sa svima onima koji su mu odani i uzet ću Petrovu palicu i sve njemu odane, i postaviti ih kao jedno. Načinit ću jednu palicu od tih dviju i držat ću je kao jednu! Spojit ću ih svojim Novim Imenom. To će biti most između Zapada i Istoka. Moje će Sveto Ime učvrstiti most, tako da ćete vi preko tog mosta razmijeniti svoja dobra. Ne će oni više prakticirati sami, nego zajedno. A ja ću vladati nad svima".

Ono što sam naumio, ostvarit će se. I ako ljudi, kćeri, kažu da ti znakovi nisu od mene, reci im: "Ne bojte se! Niste li čuli da je on Svetište, a istodobno i kamen spoticanja? Stijena koja može srušiti ove dvije Kuće, ali ih opet i podići kao jednu jedincatu Kuću?"
(24. listopada 1994.).

Ova poruka opet ništa ne oduzima od Petrove uloge i njegova autoriteta, ali osvjetljava važnost sjedinjenja istočnih i zapadnih dijelova Tijela Kristova tako da svijet može vjerovati.


23 ruj 2010 05:19
Profil Pošalji e-mail
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Post Re: Vassula Ryden - Razgovori s Isusom
Budućnost kršćanskog jedinstva

Premda poruke potvrđuju primat Petra, rimskog biskupa, što je poznato i u pravoslavnoj i katoličkoj predaji, one ništa ne govore o pitanjima jurisdikcije. Vjerujem da nisam pozvana govoriti o tom pitanju i zato se uzdržavam učiniti to na bilo koji način.

Moj poziv je da potvrdim papinu važnost i branim njegovu Stolicu, pobuđujem izgrađivanje i jačanje nutarnje građe jedinstva kod svih koji teže neposluhu i pobuni protiv njega. Moj glavni pristup jedinstvu jest jedinstvo kroz duhovnost. Ova poruka poziva na jedinstvo i intra nos i extra nos.

No, znam da to jedinstvo neće doći lako, nego samo čudom našega Gospodina. Premda moramo učiniti sve što možemo da bismo pospješili sjedinjenje, On nam je obećao to jedinstvo koje će biti djelo Duha Svetoga za nas, kao što sam rekla 1992., a doći će tako iznenada kao što je bio pad Berlinskog zida:

"Milosrđe i pravednost djeluju tako čudesno, kao što se nikad nije dogodilo kroz mnoge naraštaje… A sjedinjenje će među vas doći kao zora. I tako iznenada kao što je pao komunizam. Doći će od Boga i vaši će narodi to nazivati Velikim čudom, blagoslovljenim danom u vašoj povijesti" (10. siječnja 1990.).

Crkva je Kristova jedna u smislu da je Krist jedan i ima samo jedno Sveto Tijelo. To je narod crkve koji je podijeljen. Ako su kršćani kadri izdignuti se iznad negativnih zapreka koje ih razdvajaju, zapreka među nama koje su prema Svetome pismu protiv ispunjenja jedinstva vjere, ljubavi i štovanja Boga, Otac će uslišati našu molitvu koju je još njegov Božanski Sin izrekao: "Da svi budu jedno u nama, kao što si Ti, Oče, u meni i ja u Tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me Ti poslao!" (Iv 17, 21).

Dok se čeka na tu milost, ja najbolje što mogu slijedim ta načela u sadašnjem djelovanju i uvjerena sam da neću povrijediti savjest članova bilo koje crkve. U ovom pitanju stoji: "Čitajući Vaša djela, čovjek ponekad dobije dojam da se stavljate iznad obiju Crkava a da se ne posvetite nijednoj…". Nigdje u ovim spisima nema osnova da se pomisli da se stavljam iznad obiju crkava. Kao što ste napisali, čini se da je to više na praktičnoj osnovici.

Ja prakticiram svoju vjeru, ja sam pravoslavka i potpuno sam posvećena svojoj Crkvi. Kad god se u blizini nalazi pravoslavna crkva, nikad ne propuštam nedjeljnu misu, osim ako takve crkve nema, kao što je bilo u Dhaki, u Bangladešu, gdje sam prije živjela. Prije svojega dolaska u Rim, gdje sada živim, jedanaest godina živjela sam u Švicarskoj. Svake sam nedjelje odlazila u pravoslavnu crkvu i grčki svećenik u Lausanni, o. Alexander Iossifides, moj je svjedok, a također vjernici te crkve koji su me redovito viđali, osim, dakako, ako sam bila na putu. Na mojim putovanjima u inozemstvu, kad se pripremi program da svjedočim, ponekad, a moram reći veoma rijetko, dogodi se da katolički svećenici ili biskupi iz toga mjesta koji su me pozvali da govorim, predvide javnu svetu misu koja se slavi na mjestu gdje govorim. Tada ostajem s narodom na toj misi, jer je u okviru programa, i tamo primam svetu pričest.

Ovdje u Rimu živim izvan središta i daleko od grčke pravoslavne crkve, koja se nalazi u središtu Rima. Postoji slavenska pravoslavna crkva na Tre Fontane, u koju sam odlazila, ali ne razumijem jezik. I zato katkad, s obzirom na to da sam pola vremena na putu, primim svetu pričest u svetištu Madonna del Divino Amore, koje mi je samo 3 km udaljeno od kuće.

Uvjerena sam da Drugi vatikanski sabor to dopušta jer u Katekizmu Katoličke Crkve piše: "Zato neko zajedništvo in sacris u svetim činima dakle i u Euharistiji 'jest ne samo moguće nego se čak preporučuje'" (KKC, 1399).

U dokumentu Drugoga vatikanskog sabora Orientalium Ecclesiarum stoji: "Kad istočni kršćani odijeljeni u dobroj vjeri od Katoličke crkve, po svojemu nahođenju zatraže i propisno su pripravni, oni mogu pristupiti sakramentima pokore, euharistije i pomazanja…"

U Kanonskom zakonu Katoličke crkve stoji:

"Katolički svećenici mogu u skladu sa zakonom podijeliti sakramente pokore, euharistije i pomazanja bolesnim članovima Istočnih (Orijentalnih) crkava koje nemaju puno zajedništvo s Katoličkom crkvom, ako oni sami zatraže sakramente i ako su propisno pripravni. To se odnosi i na članove drugih crkava, koje su po sudu Apostolske Stolice u istim uvjetima kao Orijentalne crkve u pogledu sakramenata." (Kanon 844,3)
.


23 ruj 2010 05:29
Profil Pošalji e-mail
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Post Re: Vassula Ryden - Razgovori s Isusom
U enciklici pape Ivan Pavao II. Ut unum sint nastavlja se u tom smislu pozivajući se na Orientalium Ecclesiarum:

Zbog postojanja najužih sakramentalnih veza između Katoličke crkve i pravoslavnih Crkava, dekret Orijentalium ecclesiarum kaže: "Pastoralna praksa dokazuje (…) da se mogu i moraju uzimati u obzir različite okolnosti pojedinih osoba, okolnosti u kojima se ne povređuje jedinstvo Crkve niti ima pogibelji koje valja izbjeći, nego se u njima potreba spasenja i duhovno dobro duša ne daju odgađati. Stoga je Katolička crkva, već prema okolnostima vremena, mjesta i osoba, često primjenjivala i primjenjuje blaži način postupka, pružajući svima među kršćanima sredstva spasenja i svjedočanstvo ljubavi, sudjelovanjem u sakramentima, kao i u drugim svetim činima i svetinjama."

Što se tiče odnosa s reformacijskim Crkvama, stvari su mnogo složenije. Mnogi ljudi protestantskog odgoja koji čitaju ove poruke postali su po svojemu slobodnom izboru katolici, uglavnom zahvaljujući pitanju Euharistije. Isus u ovim porukama ne govori o valjanosti njihovih sakramenta, nego potiče protestante da opet uzljube Majku Isusovu i priznaju ulogu Petra:

"Vassula, došlo je vrijeme sjedinjenja moje Crkve. Budite opet zajedno, ljubljeni moji. Dođite i obnovite ove stare ruševine. Obnovite moj stari temelj, temelj postavljen mojom vlastitom rukom. Štujte moju Majku kao što je ja, koji sam Riječ i iznad svih, štujem. Pa zar neću onda željeti da je vi, koji ste prah i pepeo, priznate za Kraljicu Neba - slaveći je? Velika je danas moja žalost gledajući kako moj svijet malo zna o njezinoj važnosti. Mnogi moji meni posvećeni koji su pod imenom Lutera, i koji su se potpuno izdvojili, moraju se vratiti k Petru"
(22. prosinca 1987.).

U drugoj poruci Krist prigovara onim kršćanima koji su propustili spoznati veličinu otajstva Euharistije i Kristove božanske nazočnosti u njoj:

"… I zato kažem onim Crkvama čije svećenstvo ne prihvaća moje Otajstvo: "Dođite k sebi i gorljivo me tražite! Svladajte također svoje nerasopoloženje prema mojoj Majci! Neka svaka rasa zna da moje tijelo i moja krv potječu od moje Majke! Da moje tijelo potječe od najsvetije Djevice, od krvi čiste! Blagoslovljeno njezino Ime! Da bih spasio sve ponizne ove zemlje koji me primaju i da bih im dao neumrli život, postao sam kruh da bih sebe dao vama. I po toj pričesti ja posvećujem sve koji me primaju, pobožanstvenjujem ih da bi postali tijelo mojega Tijela, kosti mojih Kostiju (…) Kroz svoje Božanstvo ja pobožanstvenjujem ljude (…) Sada sam ja osuđen od ljudi! Haljinu koja vas može pokriti, kraljevski vas odjenuti, dajući vam preobrazbu, pobožanstvejujući vas, odbacile su Crkve koje ne mogu shvatiti moje Otajstvo…" Danas opet vičem s Neba: "Braćo, zašto potkopavate moje Božanstvo? Ako tvrdite da ste vi oni koji znaju što je pravo, zašto onda vaš duh pljačka moju Crkvu? (…) Ja vas pozivam da slavite misu i sudjelujete u mojoj božanskoj tajni na način koji sam zaista ja ustanovio! (…) Oni potvrđuju moju moć, naviještaju moju zastrašujuću silu, pjevaju mi svoje pohvale, priznaju moju svemogućnost i moja moćna čudesa, ali ja postajem kamen spoticanja kad se počne mjeriti veličanstvenost mojega Božanstva i moje nazočnosti u Euharistiji!" (16. listopada 2000.).


Bračni status

Dalje u Vašemu pitanju govorite o mojem primanju svete pričesti u Rimokatoličkoj crkvi i iskazujete "zabrinutost zbog katoličkih pristaša koji takav stav mogu tumačiti na relativistički način i doći u napast da ne poštuju disciplinu svoje Crkve". Ako je prema Kanonskom zakonu koji sam prije navela, potvrđeno da sam u potpunom suglasju s kanonskim zakonom Katoličke crkve, ne vidim razloga da bi katolici reagirali relativistički.

Nisam za rastavu i ne promičem među katoličkim kršćanima načelo da bi ponovna ženidba između rastavljenih ljudi bila dopuštena. Moja rastava i ponovna udaja s civilnim vjenčanjem bila je prije mojega obraćenja. Nakon svojega obraćenja u svjetlu poruka "Pravi život u Bogu" otkrila sam da je moja bračna situacija neregularna. No, nitko nije znao o tome osim mene same, ali sam se ipak javno pokajala. Ja sam obznanila svoju situaciju kad zapravo nitko ništa nije znao o tome. Shvativši svoju pogrješku, obratila sam se crkvenim vlastima u Lausanni i sve raščistila u skladu s pravoslavnim bračnim propisima. Tako sam ja kao pravoslavna kršćanka u miru sa svojom Crkvom i njezinim propisima, kao svaki drugi pravoslavni kršćanin, i kao takvoj dopušteno mi je primati svetu pričest u mojoj Crkvi, a i u Katoličkoj crkvi u skladu s gore spomenutim načelima. Ja ni na koji način ne kršim bračne propise Katoličke crkve.

Za Vašu informaciju uz ovaj dokument prilažem i svoj vjenčani list.


23 ruj 2010 05:38
Profil Pošalji e-mail
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
---------
Post Re: Vassula Ryden - Razgovori s Isusom
PITANJE 3: Zbrka u terminologiji koja se odnosi na osobe Presvetoga Trojstva.

"U vašim prijašnjim spisima, kao što je primijećeno u "Notifikaciji", bila je neka zbrka u terminologiji koja se odnosi na osobe Presvetoga Trojstva. Uvjereni smo da se slažete s naučavanjem svoje Crkve. Mislite li da biste nam mogli pomoći u razjašnjavanju tih izričaja? Kad je riječ o stvarima vjere, ne bi li bilo dobro slijediti službenu terminologiju standardnog katekizma kako bi se izbjegla zbrka u glavama čitatelja "Pravog života u Bogu"?"

Pokušat ću učiniti sve što mogu da bih objasnila tu jezičnu dvojbu, uz podsjećanje da nisam nikakva teologinja koja bi se mogla izražavati na tehnički način ili primati riječi odozgo u službenoj terminologiji. Jasno je da se Gospodin izražava onako da ga ja mogu razumjeti prilagođavajući mi se kako bi dopro do mene. On mi također ne govori ni o školskoj teologiji, ali nije ni onda kad je bio na zemlji, kad je rekao: "Otac i ja smo jedno" (Iv 10, 30), a ni Sv. Pavao kad je napisao: "Gospodin je Duh" (2 Kor 3, 17). Svetoj Bernardici u Lurdu Marija je govorila u lokalnom dijalektu, koji nije bio književni francuski. Čak i u nadahnutim svetopisamskim knjigama shvatila sam da postoje znatne razlike između profinjenoga grčkog jezika svetog Luke i jednostavnog jezika svetog Marka. Sveta Katarina Sienska u svojemu Dijalogu jednom kaže: "Ti si moj Stvoritelj, Vječno Trojstvo, a ja sam Tvoje stvorenje. Ti si od mene načinio novo stvorenje u krvi svojega Sina". Nazivati Krista Sinom Presvetoga Trojstva zvuči heterodoksno, ali to uzimamo u dobrom smislu sve dok je moguće…

Zato je potpuno normalno ako Krist u početku upotrebljava moju razinu rječnika prije nego rječnik teologa. Katkad sam se izražavala riječima iz svojega osobnog iskustva Boga i govorila ono što sam osjećala u izričajima koji su mi spontano nailazili bez velikoga kritičkog razmišljanja o tome kako će to zvučati drugima ili kako bi se to moglo pogrešno razumjeti. Artikulirati božanska otajstva bilo je dovoljno teško za mene, a još više da bi čovjek izrazio te božanske tajne tako da bi odgovarale tradicionalnom jeziku. Nasuprot tomu, teolozi upotrebljavaju rječnik koji je kroz mnoga stoljeća pažljivo pročišćavan.

Ne znam točno na koje se dijelove prijašnjih spisa odnosi to pitanje, ali vjerojatno na Krista nazvanog "Ocem". Krist je Sin Očev. Ti se dijelovi objavljenih spisa ne odnose ontološki ili doktrinalno na osobu Krista. To je prije nježni i očinski jezik, isti jezik koji je Isus upotrebljavao sa svojim učenicima: "Sinci…" (Iv 13, 33). Već je Izajia opisao Mesiju kao: "Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni" (Iz 9, 5).

Od samog početka nikad nisam miješala Oca, Sina i Duha Svetoga. Kristova nazočnost preda mnom bila je puna očinske ljubavi. Kad sam Isusa oslovila riječju "Oče", to je bilo zbog njegova očinskog načina na koji je razgovarao sa mnom. To je bilo kao kad očevi sa strpljivošću i ljubavlju objašnjavaju i poučavaju svoju djecu o određenim stvarima, brinući za njihov rast i razvoj. Evo jednoga primjera Kristovih riječi: "Rasti u duhu, Vassula, rasti, jer tvoja je zadaća da predaš sve poruke koje smo ti dali, ja i moj Otac. Mudrost će te poučavati". A ja sam odgovorila: "Da, Oče!" Isus je odgovorio: "Kako je lijepo čuti te kad me zoveš "Oče"! Čeznem da iz tvojih usta čujem tu riječ: "Oče" (16. veljače 1987.). U Litanijama Presvetoga Imena Isusova Isusa se zaziva: "Isuse, Oče budućega vijeka." Tijekom mise za Duhove Duha Svetog se zove: "Oče siromašnih."

Izabrala sam svetog Simeona, teologa i sveca meni veoma dragog i važnog mojoj pravoslavnoj predaji, kako bih navela još više sličnosti. Evo što on kaže: "Za one koji su siročad, on (Krist) ima ulogu ljubljenoga Oca koji se brine za rast i razvoj svoje djece" (Etički teološki govori 4, 269-270).

Ta bi se kritika također mogla odnositi na jednu posebnu poruku s početka kad me je Gospodin želio poučiti o jedinstvu Presvetoga Trojstva. Poruka na koju bi se moglo odnositi pitanje bila je: "Ja sam Otac i Sin. Razumiješ li sada? Ja sam Jedan, Ja sam Sve u Jednome" (2. ožujka 1987.). Tu je Gospodin želio da shvatim savršeno i ontološko jedinstvo Presvetoga Trojstva; kako su tri božanske osobe sjedinjene i tako potpuno jedno u naravi. Kao što je sveti Simeon rekao u svojemu himnu 45, 7-21: "Trojica u jednome, a jedno u Trojici… Kako bih mogao znati, Gospodine, da imam takvoga Boga, Gospodara i Zaštitnika, Oca, Brata i Kralja…?" Postupno je svaki od neslužbenih termina s vremenom bio iskristaliziran, pa zato, ako se itko zbunjivao, s vremenom je sve postalo jasnije.

Sjetite se kako je papa Benedikt XIV. davno stavio napomenu na upitna poglavlja u pisanjima crkvenih otaca i svetaca:

"… to što je rečeno moralo bi se uzeti, koliko god je moguće, u dobrom smislu… tamne se točke u nekom tekstu moraju objasniti jasnijim tekstovima… istražujte duh toga pisca ne iz neke posebne fraze, nego iz čitava konteksta toga djela; dobrohotnost se mora spojiti sa strogošću; prosudba o mišljenjima s kojima se netko ne slaže ne treba se zasnivati na temelju njegova gledanja nego prema vjerojatnosti doktrine." (Konstitucija o uvođenju Indeksa)
.

U jednoj od najranijih poruka, govorim kako je Isus tražio da "skiciram kakvo je Presveto Trojstvo". Opisala sam ga viđenjem svjetla koje sam imala. Jedno je svjetlo izlazilo iz drugoga, čineći tri svjetla. Prokomentirala sam: "Kad je Sin u Ocu, oni su tada jedno. Presveto je Trojstvo JEDNO i isto. Mogu biti trojica, ali sva trojica mogu biti jedno. Rezultat, Jedan Bog." Ta izjava sadrži, shvatila sam, metaforu koja ide čak do Nicejskog vjerovanja koje kaže da Sin izlazi iz Oca kao "svjetlo iz svjetla". Ta je slika postala klasična u kršćanskoj misli. Na primjer teolog Simeon piše o "Onome koji je bio od početka, prije vjekova, rođen od Oca, s Duhom, Bog i Riječ, trostruk u jedinstvu, ali jedno svijetlo u trojici." (Himan, 12, 14-18).

Kadšto, govori Bog Otac i to je očito svakom čitatelju koji poznaje Sveto pismo da je to zaista Otac koji govori, jer On spominje riječi kao "Moj Sin Isus" itd. A onda se može dogoditi da me istog dana pozove Krist kako bi nastavio poruku i On govori. Opet, čitatelj koji poznaje Sveto pismo, razumije da to govori Krist, zato što bi On govorio o svojim ranama ili o križu. Što se pak tiče poruka koje bi započeo na primjer Otac, a poslije nastavio Sin, obično bi sadržavale bilješku koja kazuje "poslije". Ako nisam stavila nikakvu bilješku koja bi pomogla onomu koji čita zato što se meni činilo posve očito iz riječi koje su izgovorene tko je zapravo govorio, ostavljala sam tako kako je bilo. Od tisućâ čitatelja nikad nisam primila nijedno pismo kojim je traženo pojašnjenje o temi i nitko mi nije rekao da je bio zbunjen. Samo su dvojica svećenika u Americi pročitala te poruke na pogrješan način, objavljujući svoje poglede u novinama a da se nikad nisu susreli sa mnom.

Sponsored links



23 ruj 2010 05:50
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 127 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 13  Sljedeća


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron