Sada je: 22 srp 2018 18:44.





Započni novu temu Odgovori  [ 127 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 9, 10, 11, 12, 13  Sljedeća
 Vassula Rydén - Razgovori s Isusom 
Autor/ica Poruka
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
Post Re: Vassula Rydén - Razgovori s Isusom
PORUKA KOJU JE VASSULA PRIMILA 2. VELJAČE 1995. ZA HRVATSKU



Hrvatska, Zagreb, 2. veljače 1995.

Piši: Mir s vama! Uvijek sam bio s vama i pružao vam svoju ruku! Narode moj! Baštino moja! Sjeme moje! K meni se okrenite! Sklopite mir sa mnom! Sklopite mir sa mnom…! Ljubim vas čitavu vječnost. Vratite se k meni, pa ću se i ja vratiti k vama.

Sijte sjeme ljubavi da biste zadobili ljubav! Sijte sjeme mira i naslijedit ćete moj mir. Sijte, blagoslovljeni od moje duše, sjeme pomirenja i zadobit ćete moju slavu… Ne plačite nad imovnim stvarima.

Podignite oči k Nebu i neka vaše srce traži moje nebeske zakone. Tako da po njima moje Kraljevstvo nebesko uđe u vaša srca i da se moja volja provodi u vašim srcima, kao što se provodi u srcima svih svetih na Nebu.

Do dana današnjega uzvikujem kao što sam nekad vikao u Jeruzalemu! Kad biste samo znali tu poruku mira koju vam i danas još uvijek nudim, ne biste propustili da je prigrlite!

No te su stvari skrivene učenima i mudrima, a otkrivaju se samo pravoj djeci. Kraljevstvo se nebesko otkriva jednostavnima i poniznima.

Preobrazite svoja srca i imat ćete svoju nagradu na kraju.

I ako kažete: "Što Ti mi sada možemo ponuditi?" kažem vam: Ponudite mi svoje srce, i ja ću vam pomoći zbog vašeg manjka vjere. Otvorite svoje srce, i ja ću ga pretvoriti u Nebo za sebe, vašega Boga, u kojem ja mogu biti slavljen. Dođite i jedite od toga ploda koji vam danas nudim. Dok još ima vremena! Dođite k meni! Vaš je gospodar dobro odmaknuo na stazi povratka.

Zato vam kažem: Sklopite mir sa mnom i budite jedno u mojemu Imenu. Ja vas sve blagoslivljam u svoje Ime i ostavljam vam dah svoje ljubavi na vašem čelu.


25 pro 2010 10:36
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
Post Re: Vassula Rydén - Razgovori s Isusom
PREDGOVORI HRVATSKIH TEOLOGA I SVEĆENIKA U KNJIGAMA PRAVI ŽIVOT U BOGU


PRVA KNJIGA PORUKA PRAVI ŽIVOT U BOGU

Predstavljanje prvih triju knjiga bilo je u crkvi sv. Petra, u Beogradu, na Svijećnicu, 2. veljače 1993.
p. JOSIP ANTOLOVIĆ, DI, RECENZENT OVIH PORUKA


PREDGOVOR

Napisati nekoliko uvodnih riječi knjizi što sadrži objave samog Gospodina nije lako već samo zbog toga što se radi o jednoj privatnoj objavi, o kojoj Crkva, jedino mjerodavna za izricanje mišljenja i sudova na takvome području, nije još izrekla svoju riječ. Stjecajem okolnosti zamoljen sam da nešto napišem o knjizi koja govori o razgovorima s Isusom, jedne osobe, još žive naše suvremenice. Kao prvo želim reći, barem koliko sam je pročitao, da u njoj nisam naišao na išta što bi se sukobljavalo sa Svetim pismom ili naukom Katoličke crkve. Možda bi ipak jedna ili druga formulacija mogla biti izrečena još bolje i jasnije u skladu s pravovjernom naukom. Na suzdražnost u ovom pisanju potiče me činjenica što Isus tako i toliko govori s jednom osobom. Time nipošto ne želim reći da je moja suzdržanost opravdana. U svom sam srcu čitajući ovu knjigu o kojoj je riječ, uvijek ostavljao mogućnost da Isus u svojoj neizmjernoj mudrosti može odabrati baš takav način da se nekome očituje, a preko dotične osobe i tolikim drugim.

Čitatelju ove knjige preporučujem da na početku dobro pročita i prouči što ostali napisaše o Isusovim objavama Vassuli Ryden. Literatura o onome što je u skladu s javnom i službenom Božjom objavom može biti od koristi dušama barem kao poticaj na revnije čitanje same Biblije, a što je bez svake sumnje spasonosno. U povijesti Crkve bilo je uvijek tekstova poticajnih na dobro. Takav je i u ovoj knjizi, dakako u prvom redu za one kojima takav način pisanja više odgovara. Ako ova knjiga barem jednoj duši bude na pobudu i utjehu ili čak doživljavanje Isusa, ako joj pomogne većem i dubljem poznavanju našeg Otkupitelja, onda je već ispunila svoju misiju.

JOSIP ANTOLOVIĆ, DI


26 pro 2010 12:16
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
Post Re: Vassula Rydén - Razgovori s Isusom
POGOVOR PETOJ KNJIZI


Zamoljen sam da na koncu 4. sveska Vassulinih razgovora s Isusom napišem nekoliko riječi. Ne želeći ni u čemu preteći sud Crkve u svemu što je ona doživjela i napisala, zadovoljit ću se s time da iznesem nauk Crkve o karizmama. U svijetlu tog nauka svaki čitatelj moći će bolje razumjeti što je u sva tri dijela Vassula zapisala po jednom neobičnom nadahnuću. Ona nije ni prva, a mislim ni posljednja, koja je napisala ono što nam poručuje Isus. Sve je to manje više već poznato, jer se nalazi u javnoj objavi, u Svetom pismu, osobito u Evanđeljima te novozavjetnim spisima uopće. No, Bog se u povijesti spasenja poslužio odabranim osobama da preko njih stavi naglasak na neke dijelove svoje objave. A za to se služio karizmatičkim osobama kojima je dao posebnu milost, a teologija je zove karizmom. Evo o njoj nekoliko riječi iz Svetog pisma!

Crkva nas uči da karizma u Novom zavjetu označuje milost, danu bez osobnih zasluga, a za opće spasenje, za spasenje svih ljudi. Sv. Pavao piše: „Plaća grijeha je smrt, a milosni dar Božji jest život vječniu Kristu Isusu, Gospodinu našemu“ (Rim 6, 23). Po grijehu, i istočnom i osobnom, svi smo osuđeni na smrt. Ona je plaća za grijeh, a milošću ili milostima koje nam je Krist zaslužio, koje su Božji dar, baštinimo život vječni. U tom bi se smislu moglo reći da je svaki primalac milosti vječnog spasenja karizmatik.

Karizma može značiti također milost dobivenu po sakramentu za jednu službu u Crkvi. To su milosti dobivene po sakramentu svetog reda, a moglo bi se reći i svete ženidbe. Prve za službe u Crkvi, druge za službe u obitelji.

Sv. Pavao piše Timoteju: „Pripominjem ti da raspiriš Božju milost koja je u tebi polaganjem mojih ruku“ (II. Tim 1, 6). Očito se radi o milosti po sakramentu svetog reda, danoj ne samo za duhovno dobro Timoteja, već i za dobro cijele Crkve.

Sada već pokojni p. Karlo Boyer, dugogodišnji profesor dogmatike na Papinskom sveučilištu Gregorijani piše, da se riječ „karizma“ nalazi 16 puta u Poslanicama sv. Pavla te jedanput u I. poslanici sv. Petra, koji piše: „Služite jedan drugoga – svaki milošću kakvu je primio – kao dobri upravitelji mnogovrsne Božje milosti“ (4, 10). Ta služba ili služenje može biti i priopćavanje drugima onoga što jedna karizmatička osoba prima od Gospodina ne samo za sebe, nego i za druge. U povijesti Crkve poznajemo mnogo takvih osoba.

Karizma kod sv. Pavla koji put ima opće značenje čistog dara, pa se tako može primijeniti i na milost posvetnu, kao na primjer u poslanici Rimljanima 6, 2, ali osim toga ima još jedno značenje: Ona je nadnaravni dar, dan jednoj osobi, ne samo za nju samu, nego još više u korist drugih, da bi se širilo Evanđelje te izgrađivalo mistično tijelo kristovo: dan dan „na korist Crkve“.“ Svakomu se daje objava Duha na opću korist“ (I Kor 1, 7). „On (Isus) dade jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evanđeliste, druge kao pastire i učitelje, da priprave svete za djelo službe, za izgradnju Kristova tiojela“ (Ef 4, 9-12). Tom pavlovskom pojmu karizme odgovara definicija što je daje sv. Toma Akvinski „de gratia gratis data“ – milosti bez ikakvih zasluga – danoj od Boga više da bi sudjelovala u spasenju drugoga. To je pravi smisao karizme koju sada promatramo.

Evo i jedne o četiri liste karizmi kod sv. Pavla: „Jednomu se po Duhu daje mudrost, drugom znanje – po istom Duhu, jednomu se daje vjera u istom Duhu, drugomu dar ozdravljanja u ovom jedinom Duhu: jednomu sposobnosti razlikovanja duhova, drugomu različiti jezici, a trežemu dar tumačenja jezika...“ (1 Kor, 8-10(. Sve četiri Pavlove liste karizmi broje zajedno dvadesetak različitih darova. Pavao ih pripisuje u prvom redu Duhu Svetom, no i Ocu i Sinu.

Kad bismo te darove htjeli svrstati u nekoliko vrsta, onda bi to moglo biti ovako: darovi upravljanja, poučavanja, pobuđivanja ili poticanja te tjelesne službe u korist bližnjega, dvorenje i pomaganje bolesnicima.

Dar upravljanja posjeduju predstojnici zajednica: dar poučavanja i poticanja apostoli i proroci, evanđelisti i učitelji, pa glosolali, oni koji imaju dar jezika.

Kako iz navedenog proizlazi vidimo da ima mnoštvo karizmi. Bog je darežljiv u davanju svojih milosti za dobro pojedinaca i za dobro cijele Crkve. Mislim, da je to važno uočiti i Božjim se milostima okoristiti i služiti. Bila bi nezahvalnost prema Bogu darivatelju njegove milosne darove ne cijeniti.


27 pro 2010 09:15
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
Post Re: Vassula Rydén - Razgovori s Isusom
II.

NAUK II. VATIKANSKOG SABORA O KARIZMAMA

Sabor u svojim dokumentima na više mjesta govori o karizmama. Evo nekih!

„Duh stanuje u Crkvi i u srcima vjernika... On Crkvu uvodi u svu istinu, ujedinjuje ju u zajednici i službi, poučava je i vodi raznim hijerarhijskim i karizmatičkim darovima i uresuje svojim plodovima“ (Lumen gentium 4).

„Sveti Božji narod ima dio i u proročkoj Kristovoj službi, šireći svuda živo svjedočanstvo o Njemu, osobito životom vjere i ljubavi, i prinoseći Bogu žrtvu hvale, plod usta koja ispovijedaju Ime njegovo...“

„...Duh Sveti dijeli među vjernike svakoga staleža također posebne milosti, kojima ih čini sposobnima i spremnima da prime razna djela ili dužnosti korisne za obnovu i veću izgradnju Crkve, prema onomu: 'Svakomu se daje očitovanje Duha na korist' (1 Kor 12, 7). Te karizme, bilo najsjajnije, bilo jednostavnije, i više raširene, budući da su osobito prilagođene potrebama Crkve i korisne, treba primiti sa zahvalnošću i utjehom. Izvanredne pak darove ne treba lakoumno tražiti, niti se preuzetno smiju od njih očekivati plodovi apostolskih djela; ali sud o njima (o njihovoj ispravnosti) i urednoj upotrebi spada na one koji upravljaju Crkvom, i na koje osobito spada ne ugasiti Duha, nego sve ispitati i zadržati ono što je dobro“ (Lumen gentium 12).

„Duha ne gasite! Proročke govore ne prezirite nego sve provjeravajte, što je dobro zadržavajte. Uklanjajte se svakom zlu!“ (1 Sol 5, 19).

„Svakomu se daje objava Duha na opću korist. Jednomu se po Duhu daje mudrost, drugome znanje – po istom Duhu; jednomu se daje vjera... Drugomu dar ozdravljanja... jednomu moć čudesa, drugomu dar proricanja; jednomu sposobnost razlikovanja, drugomu različiti jezici, trećemu dar tumačenja jezika. A sve to čini jedan te isti Duh koji to razdjeljuje svakomu kako hoće“ (I. Kor 12, 4-11). Kako se koncilski dokumenti, govoreći o karizmama, često pozivaju na 12. poglavlje I. Korinćanima, naveo sam najznačajnije elemente iz istog. Kad je govor o karizmama dobro je pred sobom imati otvoreno navedeno poglavlje I. Korinćanima. No dobro je nakon toga uvijek pročitati i 13. poglavlje iste Poslanice, jer bez toga, razmišljanje o karizmama ostaje nepotpuno.

„Apostolicam actuositatem“ – Dekret o apostolatu laika u 30. broju gdje je riječ o dužnosti formacije za apostolat piše: „Svatko se mora pripremati za apostolat, što je osobito važno za odrasle. Napredujući u dobi duh se sve više otvara tako da svaki pojedinac biva sve sposobniji otkrivati talente kojima ga je Bog obdario i tako djelotvornije služiti se karizmama koje su mu udijeljene na korist braće.“

„Ad gentes“ – Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve u 4. broju piše: „Cjelokupnu Crkvu kroz sva vremena Duh Sveti 'ujedinjuje u zajednici i služenju, daje joj različite hijerarhijske i karizmatičke darove'.“

Isti Dekret govoreći o misionarima navodi ove riječi: „Premda na svakom Kristovom učeniku leži dužnost da uzme svoj dio u širenju vjere, ipak Krist Gospodin uvijek poziva iz broja učenika one koje sam hoće da budu s njim i da ih šalje narodima propovijedati. Zato po Duhu Svetom, koji na opću korist dijeli karizme kako hoće, udahnjuje misionarsko zvanje u srce pojedinaca i ujedno budi u Crkvi institute koji preouzimaju na sebe svoju posebnu zadaću evangelizacije, a koja spada na cijelu Crkvu...“ (broj 23).

Ako u svjetlu tih dokumenata čitamo ono što nam je u svojim knjigama propćila Vassula Ryden, bolje ćemo shvatiti o čemu je riječ.

Navest ću još posve kratko tri osobe, poznate po spisima napisanima na poticaj odozgo. Navest ću ih kronološkim redom.

Maria de Agreda († 24. svibnja 1665.) Redovnica franjevka, iskreno pobožna duša, koja je primila mnogo izvanrednih milosti. Napisala je mistično djelo „Mistica Ciudad de Dios“ (Mistični Božji grad – Život Blažene Djevice Marije).

Maria Cecilia Baij († 6. siječnja 1766.) Bendediktinka iz Montefiascone u Italiji. Po nalogu odozgo napisala je „Innenleben Jesu“ (Unutarnji Isusov život) i „Leben des hl. Josef“ (Život sv. Josipa). Nakon života, bogata poniženjima i patnjama, umrla je na glasu svetosti. Svoje objave napisala je po nalogu svog ispovjednika. Neki drže da su to samo pobožna razmatranja. Ista je Božja službenica napisala “Život sv. Josipa“ i „Sv. Ivana Krstitelja“.

Anna Katharina Emmerich († 9. veljače 1824.) Augustinka i stigmatičarka. Rane je zadobila g. 1812. Njihovu je vjerodostojnost utvrdila specijalna istraživačka komisija. Katarina je duže vremena živjela bez hrane. Provodila je život molitve i dobrotovonosti. Šivala je i vezla za siromahe. G. 1892. otvoren je postupak za njezinu beatifikaciju. Clemens Maria Brentano, katolički pjesnik (1778-1842), po pripovijedanju Katarine objavio je – dakako literarno obrađeno – djelo „Das bittere Leiden“ (Gorka muka), „Das arme Leben und bittere Leiden unseres Hern Jesu Christi“ (Siromašni život i gorke muke našega G. Isusa Krista), „Marienleben“ (Marijin život). Ta su djela prevedena na mnoge jezike, a doživjela su brojna izdanja.

Na kraju ovog Pogovora želim navesti još i ovo:

Isusovac Augustin Poulain napisao je knjigu „Priručnik mistike“. U njoj za prosuđivanje privatnih objava preporučuje ovo: „Mudrost leži u zlatnoj sredini. Ništa ne prihvatiti ili zabaciti bez solidnih razloga, a gdje ih nema, tada se valja suzdržati od suda.“

JOSIP ANTOLOVIĆ, DI.


27 pro 2010 09:17
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
Post Re: Vassula Rydén - Razgovori s Isusom
PRVA KNJIGA PORUKA PRAVI ŽIVOT U BOGU
RIJEČ KOJA PROŽIŽE SRCE


Kad bi me netko izravno upitao, vjerujem li ja da je to što sadrži ova knjiga doista vjerodostojna Božja riječ i Božja objava, odgovorio bih ovako: Kao kršćanski vjernik i katolički svećenik, ja nepokolebljivo vjerujem u Božju riječ i Božju objavu. A čitava ova knjiga izatkana je od uvjerljive i provjerljive Božje riječi i Božje objave. One i onakve Božje riječi i Božje objave kakva se nalazi u svetopisamskim kanonskim knjigama. Pa, ako bih sve to skupa stavio pod znak pitanja ili tome zanijekao božanske označnice, istodobno bih zanijekao i samo Sveto pismo kao izvornu Riječ Božju!

Vidjelica, ili točnije rečeno posrednica Vassula Ryden, koja pomno bilježi svoje višegodišnje učestale razgovore s Isusom (povremeno i s Gospom, a gdjekad i sa sv. Mihovilom i sa svojim anđelom čuvarom Danijelom), prenosi te razgovore u veoma jednostavnom i veoma jasnom izričaju. Osnovicu i okosnicu tih razgovora tvore svetopisamske misli i riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. Manje iz Staroga, a više iz Novoga, što je i razumljivo. Obilje nježnih riječi, poglavito nježnih oslovljavanja, po svom izvanjskom jezičnom ruhu podsjeća na raspjevani jezik poznate svetopisamske knjige "Pjesme nad pjesmama", a zorni sadržajni pečat čitavoj toj Objavi utiskuje Isusova evanđeoska riječ.

Premda mi je pri čitanju ove iznimne knjige glavna zadaća bila hrvatska jezična obradba prevedenog rukopisa, pozorno sam pratio i cjelokupni sadržaj. A sve da sam htio, jednostavno nisam mogao izbjegnuti praćenje sadržaja. Zato što me je sadržaj naprosto osvojio i do srži srca prožeo. No odmah valja istaknuti još jednu važnu činjenicu. Naime tko bi u ovoj knjizi htio tražiti zapanjujuće predodžbe i neobična čudesa, taj ne bi našao ono što bi tražio. Jer, ovo je prije svega i iznad svega evanđeoski govor i razgovor. Pun duhovne topline i blizine, ali dalek od svega onoga što se zove "love na senzacije". Još jasnije rečeno, to je prava, a očito i pravodobna "Poruka mira i ljubavi", kako je u više navrata i izrijekom nazvana.

Sve ono što krasi kreposna čovjeka i sve ono što duhovno izobličuje svakog čovjeka, kao posvemašnja suprotnost između dobra i zla, tu je zorno istaknuto i susljedno isticano. S jedne strane, dobrota i ljubav, poniznost i pobožnost, kao izrazita odličja kreposna i čestita čovjeka. S druge strane, zloća i mržnja, oholost i bezbožnost, kao nedolična označja svakog čovjeka. Ljubav je pak ona osovinska krepost koja je utkana u svaki stavak, pa i u svaki redak ove Objave. S jedne strane Božja ljubav prema čovjeku kao božansko neizmjerje, a s druge strane čovjekova ljubav prema Bogu i bližnjemu kao najveća Isusova zapovijed i ujedno najveći čovjekov propust. A iz stavka u stavak, gotovo neprekidno, razliježe se bolna božanska jeka nad tužnom slikom današnjeg svijeta i crkve u današnjem svijetu. Ukratko, današnji je svijet duhovno razoren, a Crkva u tom svijetu bolno razjedinjena te se i ona doimlje kao raspršeno stado i opustošeni vinograd.

Teško bi se takvu dojmu itko mogao oteti. I samo slijepac ne bi mogao domotriti takvu tužnu i ružnu sliku današnjeg svijeta i današnje Crkve Kristove, kakvu nam dočarava spomenuta Objava.

Ali beznađu i očaju ipak nema mjesta. Objava uvjerljivo najavljuje duhovnu preobrazbu svijeta i duhovno jedinstvo Crkve Kristove, s davno žuđenim jednim stadom i jednim Pastirom. I to ne u nekoj maglovitoj dalekoj budućnosti, nego u bliskom vremenskom razdoblju. Već uskoro! Bit će to izravni Božji providnosni zahvat, uz neprestanu molitvenu i ostalu duhovnu potporu čestitih i svetih duša.

Mnogima se to može učiniti kao nešto neostvarivo, pa čak i nemoguće. Ali vjernik nikad ne bi smio zaboraviti da je Bogu sve moguće!

Poruka mira i ljubavi u ovoj Objavi priopćena je Crkvi i svijetu na tako živ i životvoran način, da je pred njom teško ostati ravnodušan, a kamoli potpuno hladan. To što je ovdje rečeno, pomalo je nalik na svojevrsni živi slikopis, u kojem je Isusova iskonska evanđeoska riječ probujala kao neprispodobiva gorska bujica i sve hoće pokrenuti na novi život. Ne mogu, dakako, unaprijed znati kako će ta Poruka djelovati na ostalo čitateljsko općinstvo. No na mene je tako djelovala te o tome posve osobno i samostalno, iz vlastite duše izravno, svjedočim.

Moguće pak prigovore ovoj knjizi-Poruci mogu lako pretpostaviti. Osim poneke prije****e rečenice, prigovori se vjerojatno ne će odnositi na sam sadržaj, nego po svoj prilici na posrednicu toga sadržaja Vassulu Ryden. I to s katoličke strane zato što je Vassula Ryden pripadnica Pravoslavne crkve. A sa svih ostalih strana, uključujući i katoličku, zato što Vassula Ryden sve donedavno nije bila osvjedočena vjernica i što nije živjela besprijekornim obiteljskim životom. No na takav bi se način jednako moglo prigovoriti i samom Isusu zbog toga što je svoje mesijansko božansko poslanje prvi put izravno očitovao jednoj Samarijanki, koja nije bila ni prava pripadnica Izabranog naroda niti je bila besprijekorna bračna družica (promijenila je pet muževa). Međutim, prije svakoga takva prigovora, trebalo bi se sjetiti svetopisamske istine da Bog često izabire slabe - kako bi postidio jake. A Vassula Ryden u čitavom tijeku svojih razgovora s "nebesnicima" očituje takvu poniznost i toliku ljubav spram Bogu i čovjeku, da ona kao "slaba" zacijelo može postidjeti mnoge "jake".

Na kraju samo još ovo. Nije mi ni na kraj pameti bilo koga poticati ili nagovarati da ovu Objavu prihvati kao objavljenu Riječ Božju i Poruku Božju. Tek ja osobno ne bih mogao imati mira u savjesti kad to ne bih upravo tako prihvatio. Jer, to je Riječ koja mi doista prožiže srce.

JAKOV BUBALO, svećenik franjevac


28 pro 2010 09:40
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
Post Re: Vassula Rydén - Razgovori s Isusom
PETA KNJIGA PORUKA PRAVI ŽIVOT U BOGU
ZORNO I ŽIVOTVORNO



U svom osvrtu na prvu Vassulinu knjigu, napisao sam između ostaloga: "Čitava ova knjiga izatkana je od uvjerljive i provjerljive Božje riječi i Božje objave. One i onakve Božje riječi i Božje objave kakva se nalazi u svetopisamskim kanonskim knjigama. Pa ako bih sve to skupa stavio pod znak pitanja ili tome zanijekao božanske označnice, istodobno bih zanijekao i samo Sveto pismo kao izvornu Riječ Božju…"

To i sve ostalo što sam u svom osvrtu na prvu Vassulinu knjigu ustvrdio, novi mi je sadržaj ove pobudne Objave u potpunosti potvrdio. I još me čvršće utvrdio u mom već stečenom uvjerenju da se tu doista radi o nadnaravnoj objavi, pred kojom nitko ne bi smio ostati ravnodušan ni hladan. Naime, i druge Vassuline knjige nadnaravnih objava što su već prije objelodanjene i ova što je sada pred nama nose u sebi zornu i životvornu duhovnu snagu kojoj se naprosto ne može odoljeti. A tko god to nadahnuto štivo ozbiljno i pozorno čita, lako će se osvjedočiti da ta snaga ne može potjecati od čovjeka ni istjecati iz njegova uma, već samo iz nadnaravnog okružja.

Ponajprije zato što tako nikada ne govori nijedan smrtni čovjek. Svaki naime čovjek u svom umovanju i razglabanju ostavlja iza sebe dvojbe i nejasnoće te k tome uvijek barem pomalo "mudruje". A ovdje je istodobno sve iskazano veoma jednostavno i sve predočeno veoma jasno. Bez trunka kolebanja i bilo kakva "mudrovanja". Uz to, svaka tvrdnja i poduka, svaka pobuda i poruka ove Bojave uvijek upućuje na svoja nadnaravna božanska obilježja.

A onda, sve što je ovdje objavljeno, uvjerljivo je potkrijepljeno izvornom Riječi Božjom. Onom Riječi što je sadržana i sačuvana u svetopisamskim knjigama Staroga i Novoga zavjeta. Vassulin Božanski sugovornik tu izrijekom govori da ne donosi nikakvu novu poruku, koja bi bila različita od svetopisamske poruke. No on tu poruku nerijetko iznosi na nov način, koji je primjeren našemu vremenu i našemu naraštaju. A sve što nam gospodin u ovoj Objavi izravno govori ili neizravno preko svoje i naše Majke Marije poručuje, govori zorno kao u živoj slici. I životvorno kao u živom životu.

Jakov Bubalo, svećenik franjevac


29 pro 2010 11:17
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
Post Re: Vassula Rydén - Razgovori s Isusom
FRA JAKOV BUBALO
1933. – 1996.


Uskoro će se navršiti deset godina kako se dragi fra Jakov Bubalo vratio k našem Ocu Nebeskom! Brzo je to prošlo, i što se sve dogodilo za tih deset godina ne treba ni spominjati. Međutim stalnu potrebu za svojim dragim prijateljem, bratom i autoritetom, fra Jakovom Bubalom, osjećam i dalje u svojemu radu. I kad je dragi fra Jakov tako iznenada otišao k Bogu, osjetila sam se zaista napuštenom i zabrinutom za dalji svoj rad. Naime, fra Jakov kao lektor ovih poruka, ulijevao mi je veliku sigurnost u radu, znala sam ako nešto ostane nejasno, ili nedorečeno, on će dovršiti, on će to ispraviti.

Poruke „Pravi život u Bogu“ odavno su prerasle iz rječice u čitave rijeke, i već se pretvoraju u ocean, baš onako kako je Gospodin pretkazao na samom početku, pa su radnici u tom Božjem vinogradu veoma potrebni. Sigurno je tu zaslužan i fra Jakov, jer nas sigurno zagovara kod Oca Nebeskog. Onako spremno otvoriti srce i prihvatiti ih, kako je to on učinio još godine 1992., vjerovati i zauzimati se za njih, to je samo znak čista srca i velike ljubavi i vjere u Boga. Jer mnogi ni dan danas nisu shvatili veličajnost ovog Božjeg himna, a fra Jakov se tako spremno založio za njih čim ih je vidio.

A moj prevoditeljski rad i dalje teče te sam mnogo puta zavapila: „Fra Jakove, pomozite! Koja je prava riječ?“ Nadam se da mi moj sadašnji lektor Tomislav ne će zamjeriti, niti biti ljubomoran na fra Jakova! Zna on da je meni fra Jakov bio ideal, a zahvalna sam i Tomislavu što je i on s ljubavlju prihvatio nastaviti posao koji je fra Jakov počeo.

No, moram spomenuti i jedan mali fra Jakovov pravopisni detalj! Jer sada, deset godina poslije smrti fra Jakova, prihvaćeno je da se odrična rječca „ne ću“ piše odvojeno, baš kako je to dragi fra Jakov činio i poučavao.

Fra Jakov i ja nismo se dugo poznavali, ali ono što me je na samom početku posebno obradovalo bila je njegova spremnost i pristanak na lektoriranje rukopisa koji je dobrotom ljudi, pa na kraju i vozača autobusa, koji ga je preuzeo u Splitu, stigao iz Beograda u Tomislavgrad. To su bile one teške ratne godine, 1991/92. kad su komunikacije bile prekinute, ali srećom s Hercegovinom sam se još uvijek mogla čuti telefonom. Još sam mogla nazvati i upitati za savjet, a i dopisivali smo se. Sjećam se kako sam mu jednom napisala dugačko pismo, valjda 4-5 stranica, smatrajući da bi bio red da taj velikodušni čovjek donekle upozna osobu koja mu je „natovarila“ toliki rad! A onda kad se počne pisati, a ima se povjerenja u osobu kojoj se piše, onda tu nema kraja.

No, fra Jakov me opet ugodno iznenadio! Rekao mi je da je moje pismo pročitao „na dušak“, da je već pomislio da je neku stranicu preskočio, pa je provjeravao! Jer, naša su se bratska srca zaista našla. Njega je i moje ime pogodilo! Naime, rekao mi je, a poslije sam i sama pročitala u njegovim knjigama, da je imao sestre blizanke, jedna se zvala Marija, a druga Dragica. Međutim, Dragica je već kao dijete umrla, a Marija je ostala, i Bogu hvala, zaredila se za časnu sestru franjevku.

A iznenađujuća mi je bila ta ljubav fra Jakova prema svojoj obitelji! Ja toga na žalost nisam imala i divila sam se. On je eto s toliko ljubavi govorio o toj maloj sestri blizanki, i nikad je nije zaboravio, a da ne spominjem kakvu je ljubav osjećao prema svojoj majci Ljubici. I kad mi je govorio o njoj, glas mu je zadrhtao, pa mi i sad navru suze kad se toga sjetim! Blažena Ljubica!

Bio je tako osjećajan, ali ne samo prema svojoj obitelji! On je volio svoju dragu Hrvatsku, svoj hrvatski narod, svoj hrvatski jezik. I od njega sam naučila kako treba voljeti svoje! Jer moj je život bio na žalost pun bolnih praznina i suhoće, pa me je oduševljavalo kako je on govoreći o tom „svojemu“, rekao: „Volim, jer to je moje!“ Tu je ulazilo sve što se odnosilo na njega i oko njega, rod, vjeru, narod, kulturu, jezik, sve je to zapravo bilo utkano u njega. Divila sam se tome i otada sam počela gledati drugim očima na to „svoje“! Jer bila sam u takvu okruženju da mi je od onih koji uvijek okrivljuju druge nametnuta krivica, jer svi drugi su bili krivi za njihove padove i promašaje. A osobito je bilo teško mladom čovjeku, kojemu su neprestance ispirali mozak, i koji zapravo nije imao pojma o stvarnosti.

O fra Jakovu govore i njegove knjige, napisane tako jednostavnim jezikom, ali koje diraju u srce i čitaju se bez zaustavljanja. Njegovi pak predgovori u prvoj i petoj knjizi poruka „Pravi život u Bogu“, koji rječito govore o njegovoj bezuvjetnoj gorljivosti prema Bogu i svemu što je Božje, pa tako i o njegovoj istinskoj uvjerenosti da su to Božje poruke, s radošću su uvršteni u međunarodnu zbirku tekstova eminentnih teologa i pisaca iz čitavoga svijeta.

Prošle godine, tj. 28. studenoga 2005. proslavili smo dvadesetu obljetnicu poruka „Pravi život u Bogu“ kojom je prigodom, nakon višegodišnjeg ispitivanja Kongregacije za nauk vjere i izjave samog tadašnjeg prefekta kardinala Jozefa Ratzingera, današnjega pape Benedikta XVI., da nema nikakvih s****ih pitanja i da je Vassuli Ryden dopušteno širiti ove poruke, to je Bog dao i velikodušne crkvene velikodostojnike koji su odobrili nihil obstat i imprimatur.

Za tih dvadeset godina mnogi su se naši suradnici, kao i fra Jakov, vratili k Ocu, pa smo uvjereni da su i te kako pridonijeli razjašnjavanju s****ih pitanja koje je Kongregacija svojedobno imala. Zato je moj dragi fra Jakov uvijek u mojim molitvama i njegovo ime svakodnevno izgovorim. Tako je naše zemaljsko zajedništvo preraslo u zajedništvo Neba i Zemlje, te zato uvijek zahvaljujem dragom Bogu na daru fra Jakova. Neka ga dragi Bog nagradi za čisto srce koje je imao!

Zagreb, uoči Duhova, 3. lipnja 2006.
Marija-Dragica Vukić


30 pro 2010 23:58
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
Post Re: Vassula Rydén - Razgovori s Isusom
ČETVRTA KNJIGA PORUKA PRAVI ŽIVOT U BOGU


Kad sam primio prve dvije knjige na hrvatskom jeziku, koje je prevela gospođa Marija-Dragica Vukić s engleskog izvornika napisanog od vidjelice Vassule Ryden, bio sam ugodno iznenađen. To više što je taj prijevod nastao u BEOGRADU, gdje prevoditeljica živi, a tehnički pripreman i tiskan u Zemunu, odnosno Surčinu.

Prvu vijest o Vassuli pročitao sam u kanadskom katoličkom tjedniku "L'informateur catholique" prije dvije godine, 1991. Veliki dio toga broja bio je posvećen vassuli. Taj tjednik je i dalje objavljivao vijesti o Vassuli.

Čitajući i suprotna mišljenja osobno sam se odlučio za Vassulu. Pogotovu kada sam primio tri knjige Vassulinih poruka "Mir i ljubav" u talijanskom prijevodu, od talijanskih hodočasnika koji su išli u Međugorje i zaustavili se u Splitu u sustolnici sv. Petra. Poslije, prigodom svoga boravka u Italiji, 23. rujna 1992. imao sam Svetu misu u nekoj velikoj crkvi u gradu Como, na poziv hodočasnika, koji su ispunili i prepunili tu crkvu. Baš u toj crkvi susreo sam Vassulu. Ona je prije sv. Mise iznijela kraće svjedočanstvo o svojim mističnim iskustvima i svojim porukama, koje ona s najvećim uvjerenjem pridaje Isusu. Ja sam predvodio tu svetu koncelebriranu misu i održao propovijed o dnevnom Evanđelju te upleo nešto o važnosti privatnih objava za Crkvu i za današnji svijet, dodajući nekoliko riječi potpore Vassuli, ali ostavljajući konačan sud Crkvi. Taj oprez uvijek upotrebljavam i onda kad javno govorim o međugorskim porukama. U privatnim razgovorima pak izražavam svoje nepokolebljivo uvjerenje u vjerodostojnost međugorskih ukazanja i poruka, oslanjajući se na evanđeoski ulomak koji kaže da se dobro stablo poznaje po dobrim plodovima. Posebno po moralnim čudesima OBRAĆENJA na vjernički život, što se obilno ostvaruje u Međugorju. Pa eto sada i u slučaju Vassule, koja je sama po sebi čudo, iako ne tvori čudesa u fizičkom redu, kako i sama priznaje, jer nema karizmu iscjeljivanja.

U toj sam prigodi dobio na dar i četvrtu Vassulinu knjigu u talijanskom prijevodu, od samog prevoditelja Vassulinih knjiga na talijanski jezik.

Veselio sam se, naravno, kada sam opazio da je predgovor trećoj knjizi napisao otac Rene Laurentin, kojega neobično cijenim iz brojnih susreta u Splitu, jer se često zaustavljao u sustolnici sv. Petra na putu u Međugorje ili na povratku iz Međugorja.

Čitanjem Vassulinih knjiga svoje sam prve dojmove o Vassuli sačuvao i pojačao. Njezine poruke, dotično za mene Isusove Poruke, žive su i vjerodostojne. Te poruke pomažu nam da bolje razumijemo i osobnije doživimo Isusove poruke iz Evanđelja, koje naravno uvijek ostaju kao mjerilo istinitosti svih drugih PRIVATNIH poruka i svakog zdravog mističnog doživljavanja. Mistično je doživljavanje bilo i bit će u Crkvi. To doživljavanje ne smijemo podcjenjivati uz uvjet da bude podložno konačnom sudu Crkve.

Kad sam 23. rujna 1992. susreo Vassulu, u Como, imao sam dojam osobe koja je već izmučena brojnim kritikama mnogih suvremenih teologa, od kojih dosta njih o Vassuli loše pišu. A to je i razumljivo. Jer, Isus u porukama koje daje preko Vassule, kori mnoge krive postavke neke suvremen ekstremističke teologije koja se udaljuje od Božje objave, a previše približuje svijetu. Takvoj je teologiji u svoje vrijeme, malo prije smrti, skinuo obrazinu i papa Pavao VI., kad je rekao: "Imam osjećaj da je kroz neku pukotinu ušao u Hram Božji dim sotone i zamaglio neke temeljne istine Objave Božje."

Čini mi se, kako ja stvari shvaćam, da je to glavna Vassulina karizma: pokazati ČISTOĆU CJELOVITE OBJAVE BOŽJE. Od Objave se ne može ništa izostavljati, ništa nadodavati. Ne smiju se praviti ustupci svijetu i permisivnoj civilizaciji našega vremena, koja prodire i u Crkvu te narušava njezino spasiteljsko poslanje.

Inkulturacija je potrebna kao temelj nove evangelizacije – kaže papa Ivan Pvao II., zajedno sa Saborom. Moramo poštivati sve kulture, da bismo u ljude svih nacija, utvrđujući ih s ljubavlju, mogli usaditi objavljene istine Božje, poštivajući ljudska, nacionalna i društvena prava, imajući u vidu i konkretne društvene prilike. To kaže II. vatikanski sabor, to kažu i svi posaborski pape. Ali ostaje istina da Krist i njegova Riječ prosuđuje sve kulture i sva ljudska, nacionalna i društvena prava, a ne obrnuto. Kulture ne sude Kristu, nego Krist sudi kulturama. Time Krist zaštićuje, promiče, oplemenjuje i uzdiže sve kulture na višu, božansku razinu, sve kulture.

Stoga se ne bojmo "otvoriti vrata Kristu", jer On je naš Stvoritelj i naš Prijatelj. On je naš vječni otac skupa s Ocem i Duhom Svetim, pa znade što nama treba da postignemo svoju malu zemaljsku i veliku nebesku sreću.

A Kristov nam nauk spasenja prenosi Crkva, s papom i pod papom, kao vidljivom glavom i namjesnikom Isusa Krist. To nam poručuje Isus preko Vassule, premda se ona izjašnjava "pravoslavnom vjernicom". Time ona ide stazom zdravog ekumenizma koji danas doživljava svoju Kalvariju. Ali je ekumenizam Božje djelo, pa i on mora doživjeti svoju Kalvariju kao i Krist. Ne daj Bože, da se ta Kalvarija protegne na čitav svijet! Ali će preko svoje Kalvarije ekumenizam uskrsnuti.

Sudeći po Vassulinim porukama, to jest prema mojem uvjerenju po Isosovim porukama koje nam daje preko Vassule, taj čas ekumenskog jedinstva Crkava nije daleko. A ekumenizam je već ostvaren u Vassulinu srcu.

Molimo se svi i žrtvujmo za taj Božji čas JEDINSTVA CRKAVA, jer je za taj čas Krist molio, živio i umro te i uskrsnuo.

Čini se da je to srž svih poruka Isusovih, danih nam preko vassule Ryden, pravoslavne Grkinje koja živi u Švicarskoj.

†mons. Frane Franić
nadbiskup splitski u miru


31 pro 2010 10:57
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
Post Re: Vassula Rydén - Razgovori s Isusom
U PREDGOVORU DEVETE KNJIGE PRAVI ŽIVOT U BOGU

Moja duhovna oporuka



Prigodom svoje DIJAMANTNE SVETE MISE zahvaljujem Bogu posredovanjem Blažene Djevice Marije Ranjene Gospe Kraljice Mira na svim darovima naravi i milosti koje mi je Bog udijelio u mojem životu, osobito kroz 60 godina mojega misništva!

Zahvaljuje Bogu na danu rođenja 29. prosinca 1912. od duboko kršćanskih roditelja Ante-Tonkića Franića i Ivanice rođene Krokar. Hvala Bogu na mojem sretnom djetinjstvu provedenu u duboko kršćanskoj vjerskoj zajednici mojega rodnog mjesta Kaštel Kambelovca, sada u sklopu grada Kaštela.

Hvala Bogu na sretnim godinama provedenim u nadbiskupskome splitskom Malom sjemeništu i u Biskupskoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti, od 1923. do 1931., kada sam u toj školi položio veliku maturu.

Hvala Bogu na poseban način što sam u splitskom Malom sjemeništu za duhovnika imao pok. Don Grgu Bučića koji mi je postavio temelje mojega daljnjeg duhovnog života. On je umro na glasu svetosti.

Hvala Bogu za moje školovanje na Visokoj teološkoj školi u Splitu od 1931. do 1937. uz prekid od dvije godine, od jeseni 1933. do jeseni 1935. kada sam boravio u novicijatu Družbe Isusove u Zagrebu, pod vodstvom dr. Ivana Kozelja, DI. Tu sam se vježbao u strogoj isusovačkoj askezi i tako se bitno okoristio za svoj daljnji duhovni razvoj. Posebno sam zahvalan Bogu što sam se vježbao u trećemu stupnju poniznosti sv. Ignacija Lojolskog, što mi je dobro došlo u mojim odnosima s komunistima, a i u mojim odnosima u samoj Crkvi.

Najposebnije zahvaljujem Bogu na 60. obljetnici svojega svećeničkog ređenja, dakle, na svojoj DIJAMANTNOJ MISI i na 46-godišnjem biskupskom životu, od 17. prosinca 1950. do danas.

Neću ovdje nabrajati radosne i dane pune žalosti mojega biskupovanja. Dužan sam ipak zahvaliti Bogu što me nadbiskupska služba nije odvratila od mojega osnovnoga profesionalnoga zvanja u odgoju budućih svećenika, kojima sam, kroz 38 godina posvećivao znatan dio svojih biskupskih dana, kao njihov odgojitelj i kao njihov profesor, kao što je i Isus znatan dio svojega javnoga djelovanja posvetio učenju svojih budućih apostola i učenika.

Zahvaljujem od srca dragom Bogu i dragoj Gospi na svim progonima kojima sam bio izložen od naših marksista-boljševika, osobito od 1953. do jeseni 1959., zato što sam donio zabranu s najstrožim sankcijama protiv onih svećenika koji su stupili u "Staleško udruženje katoličkih svećenika", a poslije sam jednake sankcije donio protiv Teološkoga društva Kršćanska sadašnjost.

Zbog prvospomenutih sankcija bila su mi, konačnom sudskom presudom godine 1956. ukinuta oba sjemeništa i obje škole, gimnazija i teologija te konfiscirane zgrade tih škola. Teški su to bili dani i godine, ali Bog i draga Gospa nisu me ostavili ni u toj nevolji, jer se ublažila politika titoističkog komunizma prema Crkvi pa su mi oba sjemeništa vraćena te su u jesen 1962. obje škole počele opet djelovati.

Hvala Bogu na svim tim strašnim kušnjama i na njihovu sretnom završetku.

Hvala Bogu na teškoj bolesti, koja je, po sudu liječnika profesora u Zagrebu, mogla biti smrtonosna, ali me je Bog, nakon boravka od prosinca 1959. do sredine kolovoza 1960. u zagrebačkoj sveučilišnoj klinici i u vojnoj bolnici, ponovno vratio zdravlju. Uz stečeni dijabetes zbog tolikih progona i stresova, iznova sam nastavio svoju biskupsku i profesorsku službu.

Hvala Bogu što sam mogao aktivno sudjelovati na Drugome vatikanskom saboru, toj školi Duha Svetoga.

Hvala Bogu što mi je dao tolike dobročinitelje iz Italije i osobito iz Njemačke sestre franjevke i boromejke, i najvećeg dobročinitelja naše nadbiskupije, oca dr. Roberta Bacsvariya, DI, bez kojega naša nadbiskupija ne bi imala svoju konkatedralu ni tolike župne kapele i neke crkve, sagrađene u teškom vremenima komunističkog režima. Bez njega ne bismo bili mogli održati, po svim pravilima kanonskoga prava, 55. splitsku sinodu godine 1987., ni tri međunarodna znanstvena simpozija o hrvatskoj starijoj i novijoj crkvenoj i društvenoj povijesti. O. Robert imenovan je počasnim kanonikom splitskoga katedralnog kaptola, a ja sam dobio Nagradu za životno djelo od grada Splita, motiviranu mojom hrabrom i razboritom borbom za Boga, Katoličku crkvu i za hrvatski narod u vrijeme komunizma. No, ako sam ja tako nagrađen godine 1993. od splitske civilne vlasti, o. Bacsvary zaslužio bi isto takvu, ako ne i još veću nagradu grada Splita.

Hvala Bogu i papi Pavalu VI. na obnovi Splitsko-makarske, jednoć Solinske metropolije, godine 1970.

Pri kraju života zahvaljujem dragom Bogu i dragoj Gospi na osam godina svoje mirovine. Prestala mi je vlast u crkvi, po novim crkvenim zakonima, za koje sam zakone i ja glasovao na Drugome vatikanskom saboru, ali mi nije prestala milost biskupskog ređenja.

Hvala Bogu što sam kroz cijelo vrijeme svojega svećeničkog i biskupskog života mogao pratiti i prosuđivati razvoj teološke misli u nas i u svijetu, a također i kroz ovo moje umirovljeničko doba, kada mi je molitva postala glavno zanimanje pa joj posvećujem veći dio svojega radnog vremena.

Zahvaljujem Bogu što sam mogao pratiti i razvoj mistične teologije i mističnih pojava, osobito u Međugorju i izvanredne mistične pojave, koje još traju u iskustvima gospođe Vassule Ryden, pravoslavne Grkinje, koja priznaje integralni papin primat i sve što papa naučava. Prihvaćam istinitost Marijinih poruka u Međugorju i Isusovih poruka koje Crkvi dolaze preko vidjelice Vassula.

Dragi Bože, zahvaljujem Ti na daru časnih sestara koje su mi požrtvovno pomagale, od djetinjstva do danas, kao domaćice, bolničarke i suradnice u pastoralnome svećeničkom i biskupskom radu.

Zahvaljujem izvrsnim liječnicima u Splitu i u Zagrebu koji su mi spašavali i još uvijek spašavaju život.

Hvala Ti, Gospodine Bože, Gospodaru Neba i Zemlje, na slobodi koju si podario našoj domovini Hrvatskoj po našoj čudesnoj vojsci i njezinim mudrim i hrabrim vojskovođama.

Ne ostaje mi sada ništa drugo, nego da zamolim sve ljude s kojima sam dolazio u dodir u svojem 84-godišnjem životu da mi oproste sve što sam im ikada nažao učinio, a ja sa svoje strane opraštam svima sve i molim boga da mi i On oprosti sve moje pogrješke i ljudske ograničenosti pa da, pomiren s Njime i sa svim ljudima, ostavim ovaj svijet i preselim se u drugi, Božji svijet.

Gospe Međugorska, Kraljice mira, isprosi od Boga slogu i mir u hrvatskom narodu i u svim narodima svijeta!

Neka sve bude na veću slavu Božju!

Split, 17. listopada 1996.

† Frane Franić s.r.

nadbiskup metropolit splitsko makarski, u miru


01 sij 2011 13:56
Profil Pošalji e-mail
Glavni moderator
Avatar

Pridružen/a: 02 srp 2010 02:13
Postovi: 2761
Spol: žensko
---------
Post Re: Vassula Rydén - Razgovori s Isusom
ŠESTA KNJIGA - JEKA EVANĐELJA



UVODNA RIJEČ

Vassula Ryden iz dana u dan stječe novo iskustvo s Bogom i ustrajno širi proročku poruku u suvremenom svijetu, koji se sve više udaljava od Boga i time sve opasnije stavlja u pitanje ne samo osnove na kojim stoji nego i svoj opstanak. Ona je prorok našeg vremena. Istodobno vodi računa o njegovim problemima, poteškoćama i potrebama, ali i o šansama da se iz njih izvuče obogativši se prethodno Bogom i postignuvši u njemu sklad, mir i puninu. Njezina je poruka bitno evanđeoska. Posebnost se odnosi samo na stil i način komunikacije. Inače Vassula nema ni novim kao ni starim problemima svijeta drugog lijeka osim vječnog evanđelja.

Vassula je, poput svakog proroka duboko uvjerena u istinitost poruke i u izvornost svoga poslanja. Ona se boji svoje slabosti, ali ne odustaje od dužnosti širenja poruke. Stalno osigurava Božju pomoć molitvom i u euharistijom u****o nastojeći željom i voljom biti potpuno sjedinjenja s Bogom. Žuri joj se s prijenosom poruke, jer je raspoloživo vrijeme sasvim kratko, a na pomolu je velika i neminovna katastrofa, koja se jedino može izbjeći obraćenjem i prihvaćanjem Boga.

Vassulino je iskustvo s njim trajan i neiscrpiv izvor mudrosti, ljubavi i zanosa za Boga i spasenje svijeta. Zato njezino svjedočanstvo uvjerava, potiče i raduje.

Osim obraćenja i poziva da se na Ljubav odgovori ljubavlju posebno je istaknut interes jedinstva Crkve. "Ljubav te ljubi" (3. 7. 1992.) znači da se može i smije u dijalogu i sjedinjenju Vassule s Bogom ona može zamijeniti sa svakim drugim čovjekom. Tako Bog ljubi svakog čovjeka! Svuda se u Vassulinim spisima osjeća miris ljubavi, svuda teče milost i svuda je na djelu Duh, koji je rasipno daruje. Svuda se čuju koraci Gospodnji.

Vassulini su spisi jeka evanđeoske riječi. Onaj tko govori Vassuli je sama Riječ Božja. Čitatelji i slušatelji, u golemoj većini, u njezinim riječima prepoznaje Božji glas (14. 7. 1992.). Vassula u biti ne kaže sadržajno ništa što Bog već nije rekao. Ali se ta ista Božja riječ u Vassulinim ustima, aktualizira ističući prioritete i stavljajući potrebne naglaske. Tako postaje suvremena, topla, krajnje ozbiljna, posvjedočena i uvjerljiva.

Pitanje "Čemu ponavljati ono što je jednom već rečeno" odaje nepoznavanje ljudske potrebe da svatko čuje Božju riječ na suvremen i prikladan način i dužnosti da svatko treba postati svjedokom Božje riječi, koja u ljudskom iskustvu poprima novo svjedočanstvo. Jednako se tako smeće s uma koliko je zbog ljudske zaboravnosti, nabujalosti zla, neposrednosti propasti kojoj je izloženo čovječanstvo potrebno probuditi ljude iz sna, podržati izljev Božje milosti i olakšati obraćenje.

Unatoč objektivnoj vjerodostojnosti Vassulina svjedočanstva, ovdje-onda postoje u pogledu njegove istinitosti određene rezerve. Razlozi su tome, iako nedovoljni i objektivne i subjektivne prirode. Prije svega, one dolaze od skučenog pogleda i uvida u misterij milosti, posebno njezina gratuitnog i bogatog izljeva kojim Bog čini čovjeka dionikom svoga života i djelovanja. Tu su ljudski pojmovi i riječi, jer potječu od ograničenog ljudskog iskustva, nesposobni shvatiti, pa po tom i prihvatiti Božji misterij. Zato ga čovjek dovodi u sumnju i odbija. Njemu je Božja riječ uvijek tvrda, skandalozna i stoga lažna. Ljudskom je razumu prva zadaća priznati da ima stvari koje ga nadilaze i da prema njima mora biti otvoren. Teku toj otvorenosti Božja milost pomaže čovjeku doći do dovoljne, sigurne i korisne spoznaje misterija.

Ponekad prigovori Vassulinu iskustvu i svjedočanstvu dolaze od činjenice da se ona ne slažu s neznanjem i predrasudama ljudi koji su im možda i nehotice postali zarobljenicima. Oni su jednostavno protiv Vassule, jer su njezina svjedočanstva protiv njihovih krivih shvaćanja, a ne protiv Evanđelja i vjere. Vassula nipošto nije protiv biblijskog Boga i vjere u njega. Njezini protivnici mogu vidjeti u njoj samo protivnika svoje slike Boga, koji je, prema njima, daleko na nebu i daleko od ljudi, a po Vassuli sasvim blizu svakom čovjeku, duboko umiješan u ljudsku svakidašnjicu svojom ljubavlju, milošću i svemoću. Ta je "sablazan" zapravo novo otkriće Boga. Posebno je neosnovano, kako to netko čini, svoditi Vassulu na pristašu New Age. To je toliko moguće koliko i spajati vodu i vatru. Taj pokušaj samo pokazuje da se ne poznaje ni New Age ni Vassula.

S druge strane, treba samo vidjeti do čega konačno dovode Vassuline poruke, ako se potpuno ostvare. Ako bi se dosljedno i do kraja prihvatila ljubav prema Bogu i čovjeku, ljudi ne bi ništa drugo radili nego ljubili Boga i bližnjega radi Boga. Ako bi se prihvatila zapovijed molitve, svijet bi samo odjekivao od veličanstvene zahvale Bogu. Ako bi se prihvatilo jedinstvo Crkve, bilo bi to već ostvarenje Isusova proročanstva i obećanja jednog stada i jednog pastira. Ako bi se prihvatio Bog, kako to zagovara Vassula, već bi on bio "sve u svemu" (1 Ko 15, 28). Ako bi se ozbiljno shvatila opomena o sotoni, već bi on bio potpuno protjeran iz ljudskih srdaca i iz cijeloga svijeta. Kad bi se prihvatio ozbiljno Vassulin poziv na obraćenje, već bi svi ljudi postali sveci. Kad bi svako postao dionikom Vassulina iskustva Boga, već bi svačija povijest, a tim i cijelog čovječanstva, postala Pjesmom nad pjesmama. Sve je to u stilu potpunog ostvarenja radi.kalnog Evanđelja. Stoga nema razloga ni rastavljati, a pogotovu suprotstavljati njega i Vassulino iskustvo s Bogom.

U svakom slučaju, konačan sud o Vassuli spada na Crkvu, a ne na nekog pojedinca, neovisno o Crkvi. Vassulina poruka pretpostavlja dijaloški karakter čovjekove naravi. Stoga sud o Vassulinoj poruci mogu i treba da izriču vjernici, posebno ljudi koji su plodni duhom. To ulazi u konačan sud Crkve koji ima svoj temelj u Bogu, a potvrdu u "sensus fidelium", komu je začetnik i jamac ispravnosti Duh istine. Sud pojedinih vjernika pospješuje sud Crkve. Sve do sada govori, da se svakim danom Vassulino svjedočanstvo ozbiljnije shvaća i bolje prihvaća. To olakšava i ubrzava konačan sud cijele Crkve, kojemu ostaje nesumnjiv kriterij brojni dobri plodovi Vassuline poruke.


Dr. fra Ljudevit Rupčić
Zürich, 25. travnja 1993.


02 sij 2011 14:36
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 127 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 9, 10, 11, 12, 13  Sljedeća


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron