Sada je: 28 kol 2014 11:04.





Započni novu temu Odgovori  [ 3 post(ov)a ] 
 VELIKI ČETVRTAK-POSLJEDNJA VEČERA 
Autor/ica Poruka
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2010 22:41
Postovi: 877
Spol: žensko
Post VELIKI ČETVRTAK-POSLJEDNJA VEČERA
slika


VELIKI ČETVRTAK - POSLJEDNJA VEČERA



Veliki ili Sveti četvrtak je spomendan ustanove presvete euharistijske žrtve i gozbe te svećeničkog reda. Ujedno je to dan kad je Gospodin svojim učenicima dao “novu zapovijed” - da se međusobno ljube kao što je on njih ljubio. Sve to se zbilo na posljednjoj večeri za vrijeme blagovanja vazmenog janjeta. Stoga je na Veliki četvrtak služba Božja prožeta sjećanjem na ta velika otajstva. U svakoj crkvi redovito se prikazuje samo jedna sveta misa. Pod njom običavaju primati svetu pričest svi vjernici, pa i svećenici koji ne sudjeluju u koncelebriranoj misi. Na spomen Isusove zapovijedi i pranja nogu apostolima, u mnogim je crkvama običaj, da misnik pere noge dvanaestorici siromaha, dječaka ili očeva obitelji.

Taj dan se u katedralnim crkvama posvećuju sveta ulja: bolesničko i sveta krizma. Bolesničko ulje upotrebljava se za dijeljenje sakramenata bolesničkog pomazanja, a sveta krizma za krštenje, za dijeljenje svete potvrde, za posvetu oltara, crkve, te prilikom svećeničkog i biskupskog ređenja. Posvetu ulja obavlja biskup kod prijepodnevne mise, koja se zove “misa krizme”.
Nakon svečane večernje mise (”misa Večere Gospodnje”), svećenik prenese Presveto na pokrajnji oltar i tu se, ako je moguće, obavlja klanjanje sve do ponoći, kao znak zahvalnosti za ustanovu tog uzvišenog sakramenta, ali i da ispunimo Spasiteljevu želju, kad je rekao apostolima : “Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!” (Mt 26,38).
Na Posljednjoj večeri, nakon što je apostolima oprao noge i dao im zapovijed ljubavi, Isus je ustanovio Euharistiju kao spomen-čin svoje smrti i uskrsnuća te apostolima zapovjedio da je slave sve do njegova ponovnog dolaska. U tom trenutku postavio ih je svećenicima Novoga Saveza.

Tri sinoptička evanđelja i sveti Pavao prenijeli su nam izvješće o ustanovljenju Euharistije; dok Ivan donosi Isusove riječi u sinagogi u Kafarnaumu, koje ustanovu pripravljaju: Krist se predstavlja i označuje kao kruh života koji je s neba sišao.
Da ispuni što je navijestio u Kafarnaumu, tj. da dade učenicima svoje Tijelo i Krv, Isus je izabrao vrijeme Pashe. Slaveći Posljednju večeru s apostolima u obrednoj pashalnoj gozbi, Isus je židovskoj Pashi dao konačno značenje. Ustvari nova Pasha, Isusov prijelaz k Ocu po smrti i uskrsnuću, anticipirana je na Posljednjoj večeri i slavi se u Euharistiji koja ispunja židovsku Pashu i anticipira konačnu Pashu Crkve u slavi Kraljevstva.

U činu Posljednje večere sam je Gospodin usmjerio pogled svojih učenika prema dovršenju Pashe u Božjem kraljevstvu: “A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega” (Mt 26,29).
Svaki put kad Crkva slavi Euharistiju ona se sjeća tog obećanja te upravlja pogled prema onome “koji dolazi” (Otk 1,4).
vlč.Tomislav Subotičanec


20 tra 2011 23:14
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 11 lis 2009 17:52
Postovi: 4796
Post Re: VELIKI ČETVRTAK-POSLJEDNJA VEČERA
Zelo lepo si pripravila Nada Marija. :up:


20 tra 2011 23:21
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2010 22:41
Postovi: 877
Spol: žensko
---------
Post Re: VELIKI ČETVRTAK-POSLJEDNJA VEČERA
:bighug Hvala ti Marta :) Evo još jednog divnog razmatranja....



slika
Ivan Bekavac Pivo - Isus pere Petru noge


Razmatranje brata Aloisa
Veliki četvrtak: «Ljubio sam vas»



«Ljubio sam vas»: te se riječi pojavljuju nekoliko puta u opisu koji Evanđelje po Ivanu daje o posljednjoj noći koju Isus provodi sa svojim učenicima (Ivan 13,34 i 15,9.12). One su poput ključa koji otkriva značenje cijele priče.

Govoreći o toj posljednjoj noći, Ivan kazuje kako je Isus započeo pranjem nogu svojim učenicima. Ostala tri Evanđelja spominju kako je Isus te noći ustanovio Euharistiju. Imamo sreću da smo pozvani obilježiti ustanovljenje Euharistije i pranje nogu u istome danu. Ta su dva događaja usko povezana: oba izražavaju potpuni misterij Isusovog bića u krajnjoj jednostavnosti. Drugačije nego riječima, možda i jasnije nego riječima, Isus pokazuje što leži u srcu Evanđelja: «Ljubio sam vas do kraja».

I za Euharistiju i za pranje nogu, nevjerojatan je značaj kontrasta između čina i njegovog značenja. Siromaštvo i jednostavnost ova dva znaka čini ih dostupnima svima.

Euharistija sabire našu vjeru i možemo je primiti jedino u stavu klanjanja, u duhu djetinjstva. Slaveći ovaj misterij, sve ga više razumijemo.

«Ovo je moje tijelo»: te su riječi izvan našeg shvaćanja. Nitko nikada nije tako govorio i nitko više nikada neće govoriti na taj način. To su jedinstvene riječi u povijesti religije; njihova se opravdanost nalazi u njima samima. Nemojmo tražiti objašnjenje koje bi zarobilo misterij u granice našeg vlastitog razumijevanja. To je bila stalna napast unutar Crkve.

Slaveći Euharistiju, vjerujemo riječima koje je Krist uputio prvim kršćanima: «Ovo je moje tijelo». Crkva s jedne generacije na drugu prenosi ovaj misterij, koji je uprisutnjen po Duhu Svetomu.

Kroz Euharistiju u svoj život primamo Krista koji je, predajući sebe, ušao u ekstrem ljubavi. I dar njegovog života daje plodove u njegovim učenicima. «Ja sam trs, vi ste loze… Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda.» (Ivan 15,5.8).

Pranje nogu, kako ga predstavlja slika iznad, omogućuje nam da razmatramo Isusovu poniznost. Ona će nas uvijek zadivljivati. Ta duboka poniznost sadrži silu ljubavi koja obnavlja čitav svijet.

Božja svemogućnost nalazi se u toj ljubavi. Isus je «pobijedio svijet» (Ivan 16,33) ne zato što je bio jači od njega, nego upoznajući čovječanstvo s drugačijom silom, nečim posve novim. U povečerje Velikog četvrtka dugo pjevamo: «Ubi caritas et amor, Deus ibi est.» (Gdje je ljubav i prijateljstvo, ondje je i Bog).

Božja moć je energija ljubavi koja djeluje iznutra, nježno. Ona može promijeniti i najsurovije realnosti, čak i smrt.

Jesmo li dovoljno svjesni da slaveći Euharistiju otvaramo vrata Kristu, tako da snaga njegove ljubavi može prodrijeti u naše živote i suvremeni svijet?

Jesmo li dovoljno svjesni da kroz tako jednostavan čin pranja nogu dopuštamo prisutnosti Uskrslog Krista da djeluje u svijetu? Naše se predanje često događa po znakovima, baš kao što je bio i Isusov život. Ne moramo činiti ništa više do pranja nogu onih koji su nam povjereni. Ali naša su djela solidarnosti znakovi koji mogu otvoriti put naprijed za Krista i preobraziti čovječanstvo.

Jesmo li dovoljno svjesni da su Euharistija i pranje nogu konkretna anticipacija Kraljevstva? Oni otvaraju obzor nade u srcu svijeta.

U Taizéu smo mogli iskusiti snažnu vezu između Euharistije i pranja nogu kroz živote nekih od naše braće koji su proveli osam godina u jednom od najgorih afričkih slamova u Mathare Valley blizu Nairobija u Keniji. I brat Roger je tamo na početku proveo neko vrijeme. Bez velikih sredstava za mijenjanje bezbrojnih pogibeljnih situacija, kakvo značenje može imati takva prisutnost?

Kako su braća tamo izdržali? Sljedeći primjer Isusovih Malih sestara, brat Roger tražio je od nadbiskupa Nairobija da braća unutar jadne kolibe u kojoj su živjeli mogu izložiti Euharistijsku prisutnost. Nadbiskup je dao dozvolu te sam došao slaviti Euharistiju u slam. Kasnije je jedan od braće napisao: «bez svakodnevne molitve ispred Euharistijskog dara, ne bih mogao nastaviti». Bio je to svojevrstan izvor života koji je braći omogućio da nastave, samo kroz svoju prisutnost, «prati noge» lokalnim ljudima. I postepeno su se rađale male inicijative solidarnosti.

Naravno, živjeti takvu nenamjernu prisutnost poput moje braće, ne oslobađa kršćane od obveze da mijenjaju nepravedne strukture. Ali bez života rame uz rame s najjadnijima, ne možemo prepoznati njihovo dostojanstvo ili zauzeti se da ono bude poštovano. Evanđeoski poziv na pranje nogu siromašnima potiče nas da nadiđemo patronizirajući ili patrijarhalni stav i otkrijemo sve što nam oni imaju za pružiti i što možemo primiti od njih.

Postati svjesniji veze između Euharistije i služenja – nije li to izvor obnove za današnju Crkvu? Da, Euharistija nas poziva na pranje nogu, da poput Isusa idemo do krajnjih granica ljubavi, da ljubimo kao što je on ljubio.

Taize.fr


20 tra 2011 23:35
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 3 post(ov)a ] 


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron