Sada je: 20 srp 2019 01:07.





Započni novu temu Odgovori  [ 19 post(ov)a ]  Stranica 1, 2  Sljedeća
 VEZA SVEĆENSTVA I PREZBITERSKOG CELIBATA 
Autor/ica Poruka
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 23 vel 2009 00:58
Postovi: 2140
Lokacija: Zagreb
Post VEZA SVEĆENSTVA I PREZBITERSKOG CELIBATA
Uvod


Crkva je oduvijek držala da nema nikakve bitne povezanosti između poziva na svećenstvo i života u celibatu. Zapadna Crkva uvela ga je, ali on nije bitan i zato ga recimo Istočna Crkva nema (usp. PO 16)

U crkvenom se zakonodavstvu celibat pojavio prilično kasno. Tek poslije regionalnog koncila u Elviri (Španjolska) godine 300. počela se isticati zakonska zabrana svećeničkog braka, a u XII. stoljeću I. lateranski sabor u svom glasovitom 7. kanonu izriče konačnu zabranu koja traje do danas. Međutim, sve do proglašenja crkvenog prava godine 1917. u zapadnoj Crkvi sveti red nije bio zapreka za valjanost ženidbe.

Rasprave o celibatu nanovo su oživjele na II vatikanskom saboru i poslije njega. Treća biskupska sinoda bavila se tim pitanjem, a i pape u svojim govorima i pismima – osobito Pavao VI. u svojoj enciklici "Sacerdotalis caelibatus".



Zašto celibat?


"Radi kraljevstva nebeskog" (Mt 19, 12), odgovor je koji se često čuje, a sve što mu se može nadodati je: "Tko može shvatiti, neka shvati" (Mt 19, 12). Dakako, samo onaj koji shvati odazvat će se onom pozivu "Ako hoćeš…, doši i slijedi me" (Mt 12)

No tvrd je to govor, i s pravom se možemo pitati da li ovim pozivom Bog i dalje ostaje vjeran svom početnom nacrtu o čovjeku. Svojoj slici koja je izražena u potpunom čovjeku – u muškarcu i ženi združenima zajedno. Jer "svaki muškarac raste i dozrijeva pod pogledom žene i svaka žena cvijeta do svog punog identiteta pod pogledom muškarca". [1] Spolnost je dimenzija našega bića koja nam snažno ukazuje na nedostatnost samih sebi, da nitko od nas nije otok i da smo upućeni na drugoga – drugačijega od sebe.

I tek po tom susretu ostvarujemo temeljni poziv svoje osobnosti: postati ono što jesmo do krajnjih granica ljudskih mogućnosti. Pronalazimo svoj identitet muškarca, odnosno žene.[2]

A to samovanje "radi kraljevstva nebeskog" čini se protuprirodno, i zar ne ugrožava psihičku ravnotežu celibatarca? Čini ga suhim, bez ljudske topline, jer "ne dijeli u potpunosti život i sudbinu s ostalom svojom braćom, te je osuđen na samoću koja je izvor gorčine i klonuća".[3]

Nadalje, zar beženstvo "radi kraljevstva nebeskog" ne prorjeđuje vjerovjesnike toga kraljevstva ili ih stavlja u prigodu "za nevjeru, nerede i bolne otpade koji ranjavaju i žaloste cijelu Crkvu". [4] Čuli su se i prigovori da karizmu djevičanstva treba prepustiti redovnicima koji su na to pozvani, a ne nametati je onima koji bi htjeli biti svećenici, obični oženjeni ljudi poput apostola. Odgovor je uvijek isti, Crkva vjeruje u njegovu sveobuhvatnost, zati i nije ukinula zakon celibata za svoje prezbitere.



Radi kraljevstva nebeskog


U pitanju je onaj "uzvišeniji put" o kojem Pavao govori (usp 1 Kor 12, 31), gdje se daje više nego zakon traži. Njime idu oni koji su doživjeli tajnu ljubavi i svaka im se druga radost tada učinila neukusnom i nedovoljnom. Njihov je život ponesen i oni ne smatraju gubitkom ono što se čini da gube, ni žrtvom ono što se čini da jest.

Ljubav je, piše sv. Pavao: velikodušna, dobrostiva, ne zavidi, ne traži svoje, sve vjeruje, sve podnosi… (usp. 1 Kor 13) – ili sažetije, kako piše Pavao VI. u svojoj enciklici – ljubav je posvemašnja, isključiva, stalna, neprekidna i neodoljiva na svaki heroizam.[5] Ona je jedina kadra uvjeriti pozvanog u vrijednost celibata. Zato reče jedan kartuzijanac: "Mi se monasi zato odričemo ljubavi, jer znamo što je ljubav."[6] To znaju svi oni koji su doživjeli zavodljivost ljubavi, koji su joj to uzvratili svojom ljubavlju – i ražarili se još većom ljubavlju kad su doživjeli da im je ona bezgranično uzvraćena.

Očito, i Jeremiji se to dogodilo kad piše: "Zaveo si me, Gospodine, i dadoh se zavesti" (Jr 20, 7), i svetom Ivanu (po tradiciji jedinom apostolu celibatarcu) kad kaže da je Bog ljubav (1 Iv 2, 16), i svetom Franji kad kaže "Bog moj i sve moje".

On je to bio i za nebrojene djevice mučenice, pustinjake, redovnike i redovnice tijekom duge kršćanske povijesti. Uvijek sablazan pozemljarima, a izazov onima koji u ljubavi vide i nešto više od tjelesnosti (usp. PC 12, LG 42).

Sabor kaže da celibatarci "postaju živi znak onog budućeg svijeta koji je po vjeri i po ljubavi već prisutan, u kojem se sinovi uskrsnuća neće udavati niti ženiti" (PO 16). Ili, kako kaže Grgur Niški: "Djevičanski je život slika sreće koja nas čeka u budućem svijetu".[7]

Praktično je pitanje kako živjeti tu "sliku sreće" dok čekamo onaj budući svijet.


08 srp 2009 13:57
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 23 vel 2009 00:58
Postovi: 2140
Lokacija: Zagreb
Post Re: VEZA SVEĆENSTVA I PREZBITERSKOG CELIBATA
Živjeti celibat


Uklonimo najprije nejasnoće između poziva na celibat koji je uključen u zavjet redovničkog djevičanstva i celibata koji je zakonski nametnut prezbiterima ne-redovnicima.

Ima mišljenja da zakon celibata prezbiter prihvaća samo zato jer mimo tog zakona ne može biti prezbiter latinske Crkve, prihvaća ga iako nema za nj karizmu kao što to imaju redovnici. On bi stoga njemu bio i mnogo teži za obdržavanje."[8]

Iz dokumenata II. vatikanskog sabora može se zaključiti da, kad Crkva traži od svojih prezbitera celibat, ona ga zakonski nameće pouzdavajući se da će "poniznom i usrdnom molitvom Crkve" njima biti i udijeljen dar celibata. Tj. da će ih ponijeti isti motivi koji nose redovnike kad oni zavjetuju svoje djevičanstvo (usp. PO 16).

"Kristu svakako ne treba 'luda djevica' (usp. Mt 25, 1-13), kako jednom reče o. B. Duda.[9] A to bi bila ona koja u tjeskobnoj zabrinutosti za svoje djevičanstvo misli samo na tjelesnu nepovrijeđenost – a zapostavi ostalih devet Božjih zapovijedi. Ili ona koja prazninu nastalu zbog celibata ispunja drugim stvarima, na primjer znanstvenim istraživanjem, interesom za slavu, očitovanjem naravnih radosti koje se sastoje u tome da tiranizira svog bližnjega.[10]

Celibat nije ni puka askeza, kao na primjer nametnuti sebi zabranu da piješ alkohol ili pušiš.

Premda Crkvu čini pokretljivijom i njezine službenike slobodnije za stvari apostolata – ni to nije svrha celibata.

Smisao celibata isto je što i smisao braka, samo što celibatarci zakopavaju svoje očinstvo, slikovito rečeno: poput zrna bačena u zemlju. Zrno koje trune donosi stostruk plod. Međutim, ako zrno trune, a ne donosi plod, osjeća se miris truleži.[11]

Celibat je zapravo brak, jer kako kaže sveti Bernard: tko ljubi Boga, s njim je u braku.[12] Boga ljubiti znači biti s njim. Predati mu se svom mladošću, žarom i strašću.

To je predanje koje nas oslobađa, donosi vedrinu, optimizam, iskrenost, velikodušnost, spontanost, širi srce za svakoga, čini nas svjetlom "nebeskih dobara" (PC 12) i svjedokom onoga "što ljudsko oko nije vidjelo ni uho čulo" (1 Kor 2, 9). To je susret iz kojeg se rodila najljepša ljubavna poezija, npr. Ps 42, Ps 63… ili Augustinovi reci: "Gospodine, ne skrivaj lica svoga od mene, da ne umrem od želje da vidim lice tvoje". Ali ne samo poezija, nego i najuzvišenija djela junaštva, požrtvovnosti i čovjekoljublja.

Ako naš celibat ostane besplodan za nas kao osobe, za zajednicu u kojoj živimo, za narod iz kojeg smo potekli, za Crkvu kojoj pripadamo – onda on to i nije, pa makar mi cio život bježali od suprotnog spola. Dapače, može se dogoditi da oženjeni očevi autentičnije žive duh djevičanstva nego neoženjeni djevci.

Ljubiti Boga znači ljubiti čovjeka (usp. 1 Iv 4, 20), prepoznavati u njemu Boga koji nam se daje i pozva nas da se i mi njemu dadnemo, ali ne mimo čovjeka, nego dajući se čovjeku, i to pod onim vidom pod kojim čovjek samoga sebe beskrajno nadilazi.

Zato izgleda sumnjivo kad se celibatarcu sugerira da je bližnji kao nekakav balast, puko sredstvo preko kojeg se ljubi Krista. Tako se, na primjer, ona sveopća ljubav prema Bogu i svim ljudima o kojoj Koncil govori (usp. PC 12) komentira: "Biti čist u odnosu s drugima znači nastojati osloboditi se, potisnuti sve simpatije ili antipadije… Bližnji je sakramenat susreta s Kristom i treba ga gledati kao prekrivenog slikom onoga Jeinoga koga ljubi i kojeg sada ljubi u tom bližnjem… A kad se rastane s jednim bratom da bi se susreo s drugim, na prvog zaboravlja, nije ostalo ništa, jer to nije bio susret s bratom, već Kristom u njemu."[13]

Takvo shvaćanje stvara neprirodan jaz između Boga i ljudi, omalovažava dostojanstvo čovjeka i vrijednost njihove međusobne komunikacije, grubo razdvaja naše zemaljske ljubavi od Boga koji je Ljubav.

Ili, na primjer, kad Koncil pozva celibatarce da budu "svima sve" (OT 10), to se čita kao svakom moći biti: "majka, otac, brat, sestra."[14] Čini se da će trebati proći još vremena dok muškarac u Crkvi ne postane nešto više nego otac i brat, a žena majka i sestra. Danas je Crkva svjesna nezamjenjive uloge žene u svom poslanju, o tome piše pravoslavna teologinja Elisabeth Behr – Sigel: "Kao što su Riječ i Duh ujedinjeni kako bi združeni ispunili volju Očevu, svaki na svoj način i po vlastitom poslanju, isto tako su muškarac i žena u Crkvu pozvani da djeluju združeno za svoje spasenje i spasenje svijeta, da se jedno s drugim dopune i da jedno drugo dopune u težnji prema Bogu koji je temelj njihova jedinstva."[15]

Teško je dokazati, ali se dade naslutiti koliko je jedna sv. Klara utjecala na sv. Franju Asiškog, sv. Terezija Avilska na sv. Ivana od Križa, sv. Franciska Chantal na sv. Franju Saleškog, sv. Anđela Merici na sv. Ivana Bosca – i obrnuto.



Odgoj za celibat


Nedavno se u vjerskim novinama moglo pročitati pismo jedne čitateljice koje se odnosi baš na odgoj budućih svećenika. Ona kaže: "Dok nam se sjemeništarci i bogoslovi odgajaju u isključivo ili gotovo isključivo muškom ozračju, izolirani od onog svjetla ženine duše i srca, ženina uma koji više grije i čini, do tada će svećenicima žena biti ovita tajnom o koju će se neobjašnjivo spoticati, bježati od nje na grub načini ili pokušavati suradnju, često s lošim ishodom"; još dodaje: "Mi ćemo žene u Crkvi imati malo šanse sve dok ne budemo imali svećenike kao kompleteno izgrađene osobe. Jer, dok se oni boje sebe, bojat će se i nas i suradnje s nama."[16]

Vjerojatno stanje nije tako porazno kako je ovdje predstavljeno, ali problem svakako stoji. Činjenica je da naša sjemeništa pogoduju infantilističkom stanju celibataraca koje se, nažalost, često pretvara u bezlično, amorfno životarenje, u kojem se jede, pije, spava i kritizira.[17]

Celibat se zna i krivo predstavljati kao žrtva za posebno odabrane junake, dok je on zapravo žrtva koliko je to i brak. A brak ili celibat, ukoliko su iz ljubavi, ne mare mnogo za žrtvu.

Potrebno je i na pravi način osmisliti spolni nagon, usmjeriti ga na izgradnju i obogaćivanje celibataraca. Više on nije tabu, no to nije dovoljno. Ne smije ga se ni bagatelizirati kao najobičniji biološki instikt, a i govor o sublimiranjuu na viši ili drugi plan – često spadne na zaobilazno nepriznavanje vrijednosti tog nagona.

Autentično živjeti celibat mogu samo oni koji znaju ljubiti u najširem značenju te riječi. Koji se ne boje osjećajnih nagnuća niti im se stihijski prepuštaju. Koji u privlačnosti suprotnom spolu idu na sam temelj, ne zadržavajući se na erotskom, niti ga preskačući, nego koristeći svu snagu erotskoga stižu do njezina korijena – do tajne svake ljubavi, tj. Boga.

Teolog Leonardo Boff pišući o celibatu u smislu sv. Franje, kaže da je naglasak na tom "da se braća i sestre tako ljube da ljubav Božja i ljubav prema Bogu raste i da se već i u ovom svijetu okuša. Samo će tako čisti gledati Boga, koji je prije svega prisutan u braći i sestrama."[18]

Dalje nastavlja da je "za Franju žena put prema Božjoj ljubavi i – u ljudsku ljubav zaodjevena – objava ljubavi Božje prema ljudima. A ljubav koju je osjećao prema Klari, zadržala je svu zbijenost kao ljubav, ali je bila slobodna okova libida."[19] No, i dalje je ostala duboka ljudska ljubav.[20]

Odgojiti se za celibat znači steći kulturu srca, upoznati svoje emotivne potencijale i dopustiti im da se razrastu. Usvojiti ih, te ih znati usmjeriti na plodnost svoga celibata. To je put mnogih odricanja i tko nije na njih spreman, ne treba se ni upuštati u avanturu beženstva "radi kraljevstva nebeskog".



Celibat i molitva


Celibat je stanje trajne molitve, čežnja za onim koji smiruje nemir našega srca. To je put prema ostvarenju slike Božje u nama. Naime, kad je Bog stvorio čovjeka i nazvao ga svojom slikom – pred sobom je imao muškarca i ženu. Njegova je ljubav u muškarcu predstavljena pod vidom snage, a u ženi pod vidom nježnosti.

Bog je u sebi i jedno i drugo. Stoga je čovjek u samoći svog spolnog bića nedovršen, nedostaje mu ruga polovica slike Božje u njemu.

U braku su muškarac i žena jedno za drugo znakovi onoga što im nedostaje i preko čega im se Bog daruje, dok se za celibatarca to nadopunjavanje zbiva u molitvi.

Zato je molitva muškarca po izražaju drukčija od molitve žene. Muškarac će doživljavati Boga kao nježnost, a žena kao snagu – i pod tim će vidikom Bog ispunjati njihova srca nadopunjujući polovicu svoje slike u njima, tvoreći od njih potpunog čovjeka.[21]



Zaključak


Sve što je rečeno i što će se reći o celibatu ostaje nedorečeno, njegova tajna će se razriješiti tek na kraju vremena, kad on izgubi svoj smisao, kad će svi i onako biti neženje, ili bolje rečeno: i brak i celibat postići će svoj cilj – "bit ćemo svi kao anđeli nebeski" (Mt 22, 30)



Luka Rađa, SI


08 srp 2009 13:57
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 01 svi 2009 10:39
Postovi: 53
Post Re: VEZA SVEĆENSTVA I PREZBITERSKOG CELIBATA
zanimljiva tema.BB


08 srp 2009 14:01
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 07 svi 2009 11:07
Postovi: 48
Lokacija: SL.Brod
Spol: muško
Post Re: VEZA SVEĆENSTVA I PREZBITERSKOG CELIBATA
celibat..hm..
pa ovak;
stoji u Pismu jedna zanimljiva stvar
Ne shvaćaju toga svi,tko može shvatiti neka shvati

nije lako živjet u celibatu..i to ne samo zbog kako danas ovi moderni ljudi žele prikazati;
seksualnog života..
već i zbog neke potrebe za bazom,utočištem,bliskosti koja je čovjeku potrebna i usađena;
muško i žensko stvori ih
No Isus je prvi živio u celibatu..
i svakome tko hoće na takav način Ga slijedit On jamči pomoć-
Nakraju sve što čovjek živi je opet po milosti Božjoj..
tako i život u celibatu je moguć po Bogu

dalje zašto celibat?zato što Bog želi da svećenik bude-Nipošto(rekao bi Pavao:))
celibat je zbog potrebe;Čovjek jednostavno želi postići nešto bolje ljepše i bliskije Bogu
i onda odstranjuje sve što mu smeta..
ako želi biti sportaš odstranjuje alkohol..
ako želi biti oženjen odstranjuje sve druge žene od sebe
ako želi biti posvećen Bogu odstranjuje sve u slobodi što mu je zapreka da ispuni poslanje

pa Bog je rekao da nije dobro da čovjek bude sam..zato je ustanovio bračnu ljubav..
celibat je zapravo po Božjem dopuštenju..da ne bi tko mislio Bog kaznio i oduzeo sreću čovjeku
upravo obrnuto;Bog mu nudi nešto više pa mu dopušta svećeništvo
celibatom čovjek želi biti što sličniji Kristu,
želi se potpuno osloboditi da bi mogao radit za Boga
i Bog mu pritom omogućava slobodu(od) i snagu(biti oslobođen od) te da bi mogao biti slobodan(za)
i sposoban(za)-što je zapravo jedan specifičan blagoslov jer je predproročka slika života u Nebu
gdje se ne udaju i ne žene


26 lis 2009 19:12
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 24 tra 2012 18:56
Postovi: 20
Lokacija: zagreb
Spol: žensko
Post Re: VEZA SVEĆENSTVA I PREZBITERSKOG CELIBATA
Isus nije bio običan čovjek, Isus je Bog i mislim da to što je on bio u celibatu, ne može se upoređivati s običnim čovjekom.

Nisam protiv celibata, ali nisam ni za ovakav oblik celibata. Smatram da bi celibat trebao biti stvar izbora kao u grkokatoličanstvu i pravoslavlju.


25 tra 2012 10:10
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 11 lis 2009 17:52
Postovi: 4998
Post Re: VEZA SVEĆENSTVA I PREZBITERSKOG CELIBATA
Miram R. je napisao/la:
Isus nije bio običan čovjek, Isus je Bog i mislim da to što je on bio u celibatu, ne može se upoređivati s običnim čovjekom.


Naj še jaz povem o tem moje mišljenje. :question:
Jezus je v bistvu pravi Bog in pravi človek. Zato molimo katoličani v Spravni molitvi takole:


Bog bodi hvaljen.
Hvaljeno bodi njegovo sveto ime.
Hvaljen bodi Jezus Kristus, pravi Bog in pravi človek.
Hvaljeno bodi ime Jezusovo.
Hvaljeno bodi njegovo presveto Srce.
Hvaljena bodi njegova predragocena Kri.
Hvaljen bodi Jezus v najsvetejšem oltarnem Zakramentu.
Hvaljen bodi Bog Sveti Duh, Tolažnik.
Hvaljena bodi vzvišena Mati božja, presveta Devica Marija.
Hvaljeno bodi nje sveto in brezmadežno spočetje.
Hvaljeno bodi njeno slavno vnebovzetje.
Hvaljeno bodi ime Device in Matere Marije.
Hvaljen bodi njen prečisti ženin sveti Jožef.
Hvaljen bodi Bog v svojih angelih in svetnikih.



Miram R. je napisao/la:
Nisam protiv celibata, ali nisam ni za ovakav oblik celibata. Smatram da bi celibat trebao biti stvar izbora kao u grkokatoličanstvu i pravoslavlju.


In kaj nam pravi o poslušnosti Sveto pismo ?
Bog Oče je govoril Jeremiji v Jer 11,6 6 I dalje mi reče Jahve: "Objavi riječi ove po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: 'Poslušajte riječi Saveza ovoga, te ih izvršavajte.
V pismu Hebrejcem nam piše sv. Pavel: Heb 13,17 17 Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; neka to čine s radošću, a ne uzdišući jer vam to ne bi bilo korisno.
Nadalje beremo v evangelijih po Mateju v Mt 17,5 5 Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!"
in enako nas opominja evangelist Marko, ko piše v Mr 9,7 7 I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!"
Torej: Sv. Pavel nas jasno opominja na poslušnost našim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama........
Iz vseh odlomkov iz Svetega pisma, kar sem jih napisala pa je jasno povedano, da je to volja Nebeškega Očeta

Torej, da se razumemo. Ne govorijo zgoraj opisani odlomki iz Svetega pisma o celibatu pač pa o poslušnosti našim duhovnim voditeljem, zato mislim, da dokler ne bo (će kdaj sploh bodo) tega stroril sam vrh Katoliške cerkve, je celibat obvezen, ker katoliški duhovnik, preden je posvečen v duhovnika je uradno dvakrat vprašan in da obljubo, da bo izpolnjeval to, kar je obljubil in sicer: prvič je vprašan pred sprejetjem diakonata in še enkrat pred mašniškim posvečenjem. Kar človek obljubi pred Bogom pa mora izpolnjevati.

Je pa res, kot praviš, da pravoslavni in grko-katoliški duhovniki se (menda ??? - ne poznam tega dobro) lahko poročijo, medtem ko katoliški duhovnik se ne more poročiti, ker je že pred posvečenjem v duhovnika, dal takšno obljubo pred Bogom.
Takšne obljube pa se ne da preklicati, kar tako, kajne?

Pa naj še kdo o tem pove, kaj bolj strokovno. Jaz sem laik. :)

Miriam :sll: - Bog te blagoslovi! smjesko kriza :love:


25 tra 2012 12:31
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 24 tra 2012 18:56
Postovi: 20
Lokacija: zagreb
Spol: žensko
Post Re: VEZA SVEĆENSTVA I PREZBITERSKOG CELIBATA
Nigdje u S.Pismu ne piše da je celibat obavezan.Sam Sv,Pavao poziva na celibat, ali isto tako govori da onaj koji to ne može neka bude jedne žene muž.I apostoli su bili oženjeni, osim Ivana.

A tu je i druga strana priče, a to su grkokatolici koji su dio Katoličke Crkve, ali im je dozvoljeno sklapanje braka prije ređenja, zar to nisu malo dvostruki standardi?

Celibat je kao crkvena disciplina promjenjiv, a tek se uvodi u 11 stoljeću, a što je onda s onima prije.

Dakle, meni sve to nema neke logike. Ponavljam, nisam protiv, ali nisam ni za ovakav danas.Mislim da bi to trebao biti izbor, a ne uvjet!

Eto, ovo je samo moje mišljenje :)


25 tra 2012 13:59
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 11 lis 2009 17:52
Postovi: 4998
Post Re: VEZA SVEĆENSTVA I PREZBITERSKOG CELIBATA
Miram R. je napisao/la:
Nigdje u S.Pismu ne piše da je celibat obavezan.Sam Sv,Pavao poziva na celibat, ali isto tako govori da onaj koji to ne može neka bude jedne žene muž.I apostoli su bili oženjeni, osim Ivana.

Tole, kar ti govoriš zdajle, sv. Pavel ne govori o oženjenem duhovniku pač pa o zakonskem možu in ženi – v tem je razlika.
Moža in ženo veže zakrament svetega zakona, duhovnika pa veže zakrament mašniškega posvečenja. Se razumemo?

Apostoli so bili poročeni preden so postali apostoli. Vsi ti možje so postali najprej Jezusovi učenci in, ko se jim je Jezus po vstajenju prikazal, jih je [u]blagoslovil in jim dal oblast odpuščati grehe itd......

Jn 20,19-23 21 Isus im stoga ponovno reče:
19 I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!"
20 To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.
21 "Mir vama!
Kao što mene posla Otac
i ja šaljem vas."
22 To rekavši, dahne u njih i kaže im:
"Primite Duha Svetoga.
23 Kojima otpustite grijehe,
otpuštaju im se;
kojima zadržite,
zadržani su im."


Sveti Pavel recimo tudi govori o ženi, ki je postala vdova po smrti moža v 1 Kor 7,1-40 takole:

1. ŽENIDBA I DJEVIČANSTVO (to boš prečitala sama, ker je predolgo da pišem tu na forum)


Ko so Jezusovi učenci postali apostoli, so zapustili svoje družine, ker so obljubili Jezusu vso ljubezen in zvestobo.
Spomni se, kako je že davno prej Jezus spraševal Petra, ali ga ljubi….. !



Miram R. je napisao/la:
A tu je i druga strana priče, a to su grkokatolici koji su dio Katoličke Crkve, ali im je dozvoljeno sklapanje braka prije ređenja, zar to nisu malo dvostruki standardi?

Saj lahko sklene zakon, ampak potem ne more prejeti zakramenta mašniškega posvečenja. Lahko postane samo diakon, ne more pa postati duhovnik, da bi lahko daroval svete maše, spovedoval....
Pri nas v Sloveniji smo ravno pred nekaj dnevi pokopali duhovnika, karizmatika in nič ne bi bila presenečena, če bi Katoliška cerkev pokrenila postopek za njegovo beatifikacijo, ker je resnično bil in tudi živel svetniško življenje.
Poglej tukaj, kaj so v nekaj besedah povedali o njem na njegovem pogrebu V spomin o. Francetu Špeliču

Tu gre za dano obljubo Bogu pred posvečenjem v duhovnika.
1 Tes 4,4-7
4 da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju,
5 a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga,
6 pa time ne prikraćivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je osvetnik za sve to, kao što vam već rekosmo i posvjedočismo.
7 Bog nas, doista, nije pozvao na nečistoću, nego na svetost.




Miram R. je napisao/la:
Celibat je kao crkvena disciplina promjenjiv, a tek se uvodi u 11 stoljeću, a što je onda s onima prije.

Nisem študirala teologije zato ti na to vprašanje ne morem odgovoriti.


Miram R. je napisao/la:
Dakle, meni sve to nema neke logike. Ponavljam, nisam protiv, ali nisam ni za ovakav danas.Mislim da bi to trebao biti izbor, a ne uvjet!


Saj ne gre za pogoj, saj se vsak svobodno odloči za poklic, ne more pa spreminjati pravil, če je bil z njimi že poprej seznanjen.

Miram R. je napisao/la:
Eto, ovo je samo moje mišljenje :)


Tudi jaz sem napisala samo moje mišljenje!

lp

marta :bighug


25 tra 2012 20:15
Profil Pošalji e-mail
VIP član
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2010 22:41
Postovi: 877
Spol: žensko
Post Re: VEZA SVEĆENSTVA I PREZBITERSKOG CELIBATA
Evo malo da se uključim u ovu temu. Naime, zaista nije svima dano da shvate da je celibat moguće živjeti. Ali zaista jest. Jer ono što mi svi vidimo golim okom je celibat svećenika i zavjet čistoće časnih sestara. No ima još masa laika koji u tajnosti žive u svijetu ovaj poziv. Sveto pismo je vrlo jasno da je to jedan visok korak čovječje duše koji nije dan svima da ga shvate. Ali nam je dano na znanje da je to posebno blagoslovljen oblik života. Ali radi toga što je čovjek slab nije svima moguće razumjeti.

Napomenula bih, ISUS POSTADE ČOVJEKOM radi nas. I u svemu bješe jednak nama osim u grijehu, znaći, nasljedovati Njega u celibatu, ne znači činiti nešto što nije čovjeku moguće. Zašto celibat sada a ne tada? Zato što tada su apostoli bili oženjeni ljudi. Isus dolazi donjeti novo na zemlju u onom povjesnom trenutku u kojem se našao i poziva one koje je zatekao. A zašto onda sada? Zato što Njegovim dolaskom postaje NOVO NA ZEMLJI i mi Katolici slijedimo Njega i nasljedujemo Krista a ne stari zakon. Donjevši novo, ništa više nije staro.

Ali nemojmo zaboraviti da celibat i štiti. Jer svećenik ne smije biti podjeljen. Kako bi to bilo da daje ženi svog sebe i da daje Bogu i puku svog sebe. Nejde to.. Svećenikova ljubav ne smije biti usmjerena samo na jedno biće. I njegov odabir nije ništa strano ljudskom rodu, i jest slobodan odabir. Nitko ne sili čovjeka da prihvati svećenstvo, može biti laik, doživotni đakon i oženiti se. Dakle, tko je odlučio nasljedovati Krista, jer to svećenik jest - Njegov nasljeditelj, onda Ga treba nasljedovati u potpunosti. Ima slobodu izbora i na kraju, ne moramo mi shvatiti kako je to nekima moguće. Moguće je JER JE CELIBAT BOŽJA MILOST! ON JU DAJE onome koji je izabere. Ako vjerujemo u Božju svemoć, onda vjerujmo i u to.

<angel1>


25 tra 2012 21:02
Profil Pošalji e-mail
Reg. korisnik
Avatar

Pridružen/a: 24 tra 2012 18:56
Postovi: 20
Lokacija: zagreb
Spol: žensko
---------
Post Re: VEZA SVEĆENSTVA I PREZBITERSKOG CELIBATA
Naravno da je celibat moguće živjeti, ali ne za sve. Pa zašto onda ne bi mogao svećenik biti oženjen.Ponavljam grkokatolici se žene.Nije ni svako za ženidbu! Pa onda takav neka živi u celibatu, ali onaj koji ne može neka se ženi, ali neka to ne bude uvjet za svećenstvo. Mislim da nema veze ženidba, da bi mogao biti dobar svećenik. Pa što se onda grkokatolici lošiji svećenici od rimokatolika? Ne bi rekla ;)

Sv.Pavao u pismu govori i o svećenstvu, da neka se žene koji ne mogu..Ima taj dio, ali ako netko nađe neka stavi ovdje.To je sigurno tako.

Pa nisu ni svi grkokatolici oženjeni.To nam govori da i među njima ima onih koji žive celibat, a imaju izbor.

Celibat nije uzvišen niti svetiji od braka. I brak je svet, to nije nečistoća, već dio Božje milosti, kao i celibat.

Redovnici i redovnice su nešto drugo, oni polažu zavjet celibata, ali običan kler ne.U tom slučaju to je obećanje biskupu, crkvena disciplina.Dakle, to su dve različite stvari.

Do 11.stoljeća su svećenici ženili, dakle to nema veze s apostolima, apostoli su bili davno prije toga. A zašto se to promijenilo, e, o tome bi se dalo razglabati :D

Mislim da nasljedovanje Krista nije bit celibata, već nasljedovati njegova dijela, živjeti njegovu Riječ..


26 tra 2012 00:36
Profil Pošalji e-mail
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 19 post(ov)a ]  Stranica 1, 2  Sljedeća


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
cron